<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Žena koja jede cvijeće i stvara čaroliju od biljaka: Pokretanje porodične bašte je kontrola nad sopstvenim životom

BILJANA BANOVIĆ

Danas se starim vještinama uzgoja vlastite hrane vraćamo preko interneta, a ne porodičnim iskustvom. Sinovi su napustili sela da bi se njihovi unuci danas vraćali bez ikakvog praktičnog znanja o vještinama koje su neophodne na selu.

25. maj 2020, 11:07

 

Biljana Banović, u baštovanskom svijetu poznatija kao Trag Biljke, dugogodišnja je edukatorka iz oblasti bio uzgoja, promoterka bioloških metoda i bio uzgoja u skladu sa prirodom na ovim prostorima i začetnik Motivacionog baštovanstva. Živi i radi u Banjaluci.

Imajući u vidu da nas je u posljednja tri mjeseca zahvatila pandemija koronavirusa, mnogi ljudi su se okrenuli poljoprivredi i svojim malim baštama i na taj način mijenjaju svoj život.

„Ono što je ovde ključno je povratak prirodi koja nužno vodi ka poljoprivredi. Čovek je pristao da živi apsurd, jer iako je deo prirode, o prirodi uči posredno, u školama, a ne iskustvom u samoj prirodi. Mi smo danas došli do važne analitične tačke koja nam jasno ukazuje na životne prioritete. Ono što zovemo napretkom, zapravo je nazadnost. Danas se starim veštinama uzgoja vlastite hrane vraćamo preko interneta, a ne porodičnim iskustvom. Sinovi su napustili sela da bi se njihovi unuci danas vraćali bez ikakvog praktičnog znanja o veštinama koje su neophodne na selu. Ova pandemija je ukazala da su mnoge profesije nepotrebne, a dala prednost veštinama“, kaže za BUKU Biljana Banović.

Ona ističe da je pokretanje porodične bašte preuzimanje kontrole nad sopstvenim životom.

„Nemojte to drugačije da posmatrate. To je jedini način da kontrolišete kvalitet hrane koju unosite, kao i odliv sredstava. Ja znam mnogo porodica koje su čak vekovima na seoskim ognjištima, a koje proizvode celovito vlastitu hranu. Zamislite spokoj života bez marketa?! Iz ove situacije sa pandemijom možemo da naučimo ono najbolje, a to je da nas zakorovljena dedovina zove i da je vreme za našu promenu.  Za pokretanje svoje prve bašte je potrebna volja i mera“, kaže Biljana za BUKU.

Ona ističe da početnici u prvoj sezoni moraju da savladaju tehnike uzgoja, a pored toga što su plodovi svakako njihova nagrada, najveće postignuće je znanje i ljubav koja se u njima razvija.

„Ja ne poznajem 'bivše baštovane' jer svako ko uđe u ovaj svet tu i ostaje. Ali, mera je ovde vrlo važna. Pod tim mislim pre svega na površinu i broj sorti. Za početnika je svaka površina iznad 100-150 m2 preveliko opterećenje i može da izazove kontraefekat. Na toj površini, uz dobar raspored biljaka, mogu se uzgajati sve kulture i hrana za četvoročlanu porodicu. Bašta je sklad koji je jedino ostvariv kroz prizmu ljubavi. Mi smo navikli da nam neko stalno otkucava tempo nevidljivim štapom koji odzvanja udarcima o pločnik. Taj štap nas ujedno primorava da se takmičimo sa okolinom, a što je najgore sa samim sobom. Gde toliko žurimo? Šta nam promiče dok smo mi 'uvek u nekoj budućnosti'? Promiče nam mir i tišina sadašnjosti, jer tu i jeste dom tišine“, ističe Biljana.

 

Ona kaže da sjetva počinje onda kada je baštovan spreman, jer baštovanstvo je prije svega uživanje i ne propuštajte taj trenutak. Ljekovito je, kaže naša sagovornica.

Kada planirate svoju prvu baštu, Biljana kaže da je vrlo bitno da uzgajate ono što volite da jedete, ono uz šta ćete učiti ono što ne znate, ono što će da vas začudi, jer je neka potpuno nepoznata sorta, muzikalne biljke koje će da vas nauče umjetnosti voljenja i boje, mnogo boja u biljkama kojima ćete da obojite svoje prizore.

Važan dio planiranja su, kaže, bilješke.

„To je taj baštovanski dnevnik u koji zapisujete, a ja uglavnom crtam, sve što je važno u toj sezoni: semena i sorte (poreklo sorte), vreme setve i sadnje (to će vam puno pomoći u narednoj sezoni), raspored biljaka koji je važan za plodored, zapisujte greške! To su vam najvažnije lekcije, dohranu koju ste koristili za biljke i kakvo je iskustvo (podrazumevaju se biološka sredstva) i količina plodova kojom ste darovani od strane biljaka“, ističe Biljana.

Početnicima Biljana savjetuje da obrate pažnju na nekoliko važnih stvari:

-    Izbor sorte – birajte ono što volite da jedete, ali neka vas to ne ograničava da isprobate nešto novo, jer sopstvena bašta daje mnogo mogućnosti.

-    Izbor semena: upoznajte razliku između starih i naslednih sorti i hibrida, pa onda ih uporedite. Onda kada izaberete stojite iza te odluke.

-    Obezbedite kontinuitet u plodonošenju svoje bašte tako što ćete saditi fazno i u intervalima. Bio uzgoj ne prepoznaje prekide u sezoni, ja sejem u kontinuitetu. Tikvice se seju u turnusima od 15 dana, mahunarke isto da bismo im produžili berbu i to od kraja aprila do kraja juna, pa ponovo u julu. Mislite o tome!

-    Sadite kulture za brzi prinos. Ja se godinama bavim razvojem modela za brzi prinos i autor sam modela 1-5 bio bašte i modela 1-10 za brzi prinos. To su modeli koji obezbeđuju obilnu berbu sa malih površina.

-    Učite o plodoredu, a to podrazumeva učenje o suštini biljnog bića.

-    Malčirajte svoje bašte, jer je to jedna od biloških metoda nege tla.

-    Ne zalivajte stalno, jer tako biljke razvijaju plitak koren. Jednom nedeljno je sasvim dovoljno da se biljka razvije, a da pri tom u bašti negujemo jako biljno biće.

„Igrajte se bojama i sadite cveće u odnosu na Krug boja. To može da bude zabavno i edukativno. Imate u bašti ključnu trijadu boja: ljubičasta, zelena i žuta koju ako prevedemo na jezik biljaka predstavljaju crni slez, kupus i neven“, ističe Biljana i lako je, dodaje.

 

 

Prisjećajući se svojih početaka, Biljana kaže da se njen stav prema svijetu promijenio onog momenta kada je spoznala istinu o emotivnosti biljaka.

„Biljke se koriste 'jezikom' kojim komuniciraju sa bićima oko sebe i međusobno. Taj jezik je zapravo muzički dijalog. Istina je, biljke nam sviraju. One se u komunikaciji s nama ponašaju kao deca, jer im je potrebno malo vremena da nas upoznaju i tek kada osete našu energiju, one počinju da emituju prve tonove. Tu muziku zaista i možete čuti ukoliko imate tehniku koja bi vam to omogućila. Biljke mnogo brže nauče energiju svojih uzgajivača ukoliko uz njih rastu starije biljke koje ja zovem Šaptačima. Tada nastaje celi simfonijski orkestar. Divan Oleandro je radio istraživanja na ovu temu i ja sam mu na tome zahvalna. Ja verujem da se svet menja u spoznajnom smislu i da čovek svakoga dana postaje svestan nedostataka svog antropocentrizma. Biljke su mnogo starije od čoveka i onda kada nam otvore osetilne i intuitivne kanale od njih možemo puno da učimo o opstajanju, pronalaženju rešenja za svoje probleme i mnogo bolje spoznati sebe. Ja ne mogu svoj život da zamislim bez kontakta sa biljkama i zemljom“, kaže nam naša sagovornica.

Biljana kaže da stalno apeluje da je priprema zimnice kontinuitet u kvalitetnoj ishrani porodice.

 

„Moramo da se vratimo svom izvoru, prapočetku, iskonu... Samoj prirodi!  Koliko samo novaca dajete na slatkiše, a da pri tom unosite štetne supstance u svoj organizam! Još jedan od naših apsurda, plaćamo da nas truju. Stalno slušamo o tome da su nekada ljudi bili zdraviji, o nekim bolestima se samo šaputalo, jer su bile retka pojava. Suština je u ishrani. Ljudima su danas dostupne šarene 'kvazidelicije', u kojima se često kriju izvori bolesti. Priroda me zadivljuje pre svega svojom slabošću, zavodljivom bespristrašnošću i zavodljivim 'tuđim'. Svojim rukama nešto stvoriti i ljubav u sebe uneti su postale jedine veštine koje vrednujem. Nekada, ženi su nametnuli pogrešan koncept emancipacije – odbacivanje svih prirodnih veština, zaboravljanje tradicionalnih vrednosti i kupovanje zimnice, jer to je IN. Za mene je emancipacija oblik nezavisnosti gde učimo i u sebe unosimo lepotu spoznaje i veštine. U sebe uneti Aleksandrijsku biblioteku, dušu u bezdan uklesati, paket aranžman škola upotrebiti da te do sebe dovedu i samo takva, SAMO TAKVA, pred sobom i prirodom stati. To je za mene emancipacija, a najvažnija veština sama proizvodnja hrane“, ističe Biljana.

Dodaje da se ona hrani cvijećem i pokušava da rasvijetli upotrebu cvijeća u ishrani na svojoj stranici Trag Biljke. Poznata je i kao „žena koja se hrani ljubičicama“.

„Svaka moja teglica je jedna zasebna priča jer izradi pristupam sa ljubavnom energijom. Manje je poznato da divne kadifice u džemu od tikve ostavljaju muskatni trag. Kod izrade zimnice stalno pobijam sopstvene granice jer istražujem neprekidno upotrebu biljaka za izradu zimnice koja nije uobičajna. S obzirom da imam veliku kolekciju bundeva, 168 sorti, nisu sve sorte zimske i ne mogu dugo da stoje, pa sam izmislila jako mnogo načina konzervisanja bundeve – od pesta, kiselih komada do slatka, kompota i pekmeza. Ja se, zapravo, igram i u toj igri učim“, ističe Biljana.

Ona kaže da se prije desetak godina upoznala sa radom Vandana Shive, najvećeg borca protiv GMO, čuvara starih i autohtonih sorti i borca za život farmera.

„Čuvanje starih sorti je imperativ današnjice, jer kao što ona kaže 'Ako kontrolišemo seme, mi kontrolišemo hranu! Velike industrije znaju to. To je strategija mnogo jača od oružja i bombi. To je najbolji način da se kontroliše populacija na planeti'. Prva biljka je pripitomljena pre 9000 godina i hiljadama godina radilo se na njihovom selekcioniranju i dobijanju određenih sorti. Nama je bilo potrebno samo sto godina da bi 75% starih sorti bilo uništeno i potisnuto industrijskim sortama. Prešli smo sa domaćinske na industrijsku proizvodnju i svoje lokalno seme i sorte i čitavu lepotu bioraznolikosti zamenili unificiranim industrijskim sortama“, ističe Biljana.

Ona dodaje da će stare sorte spasiti planetu i ujedno su jedino nasleđe koje ostavljate potomcima kao uvod u njihovo nezavisno domaćinstvo.

„To je naša obaveza kao ekologa, biologa, braće, sestara, roditelja i građana ove planete. Ja o važnosti očuvanja starih sorti pišem već godinama. Baštovanstvo i uzgoj starih sorti su viteški red koji u sebi podrazumeva Sveto trojstvo: ljubav prema svim bićima, potrebu da se podeli materijalno i suštinsku dobrotu u sebi“, ističe naša sagovornica.

 

Kao što smo spomenuli, Biljana je u biobaštovanskom svijetu poznata kao Trag Biljke, ali je sinonim za nju, kaže, Kadifica. Pojašnjava da je kadifica suština samog odnosa u biljnom svetu i jedinstvena biljka miriteljka. Kadifice je samo jednom posijala, prije deset godina, a od tada niču same po bašti. „Niču u svim mogućim varijetetima, jer se međusobno slobodno ukrštaju i čine sinonim za bioraznolikost. Kadifica je biljka koja miri podzemno i nadzemno, čuva sestrinski, uči kumovski, prepričava pradedovski i stvara prizore koji me dovode do beskraja“.

Biljana kaže da je danas najvažnije strpljenje, jer od njega i zavisi koliko će ova situacija sa pandemijom da traje.

„Ja nisam strpljiva zbog straha, jer su me biljke naučile da se fokusiram na Sadašnji trenutak, trenutak u kome smo bezbedni, ja sam strpljiva zbog onih koji su na prvoj liniji odbrane i daleko od bezbednog. Želim ponovo da zagrlim svoje prijatelje, jer mi ova neophodna i odgovorna distanca smeta, tačnije, rasplače me. Ukoliko se oslobodite straha, možete vrlo kvalitetno da iskoristite ovo iznenada oslobođeno vreme.  Ali, ono najvažnije, ova situacija me nije iznenadila i dočekala sam je spremna. S obzirom da vodim13 baštovanskih grupa i preko trista baštovana, potrudila sam se da ih na ovu situaciju pripremim ujedno pripremajući i sebe. Baštovani su poseban viteški red i potpuno zavisni od dodira sa tlom. I svi jednako teško podnose odvojenost od bašte. To je i najčešće pitanje ovih dana: kako ću bez svoje bašte? Tu upadam ja sa novim zadacima kao što su setve novih sorti, pikiranje, ishrana biljaka. Nikada više nismo učili zajedno! Učimo puno o sebi, o svojim granicama, postajemo tolerantniji, a tolerancija i solidarnost su uzročno-posledični“, ističe Biljana.

ZNANJE NIKAD DOSTUPNIJE

Ona napominje da je proizvodnja vlastite hrane imperativ.

„Ja o tome pišem godinama. Vanredne okolnosti su tu samo da nas probude i prstom pokažu na naše slabosti, a jedna od najvećih je potpuna zavisnost od industrija. Onog momenta kada se čovek udaljio od prirode, sebi je nametnuo mnogo strahova. Mi, iako deo prirode, o samoj prirodi, dakle i o sebi, učimo na časovima biologije. To je apsurd današnjeg čoveka! Praočevi su napustili sela da bi se njihovi praunuci sada vraćali u zakorovljene dedovine, a ja to zovem zaludnim ciklusom. Koliko je samo više moglo da se postigne da su nam ti isti praočevi ostali na imanju i gradili ga, da bi ga unuci nadogradili?! Materijalno bi svakako više dobili. Ako analizirate svoj lični dohodak, shvatićete da radite da biste kupovali hranu, najvećim delom, a pri tom kupujete, dakle radite za hranu čiji uzgoj niste kontrolisali i najčešće kupujete hranu višestruko tretiranu  otrovima. Kada se tu doda činjenica da je u ovoj eri informacija dostupna svima, pa ste svi upućeni u način tretiranja hrane u konvencionalnom uzgoju, tu dolazimo do još jednog apsurda. Za šta zapravo radimo? Koji privid luksuza živimo? Zašto ne preuzmemo vlastiti život u svoje ruke? Ukoliko mislite da ne znate ništa o proizvodnji hrane, nisam ni ja znala kad sam počinjala“, ističe Biljana.

Dodaje da nikada kao danas nije bilo lakše učiti, jer u eri interneta imate sve raspoložive informacije.

„Potrebna je samo volja da se uđe u novi i sigurniji svet baštovanstva. Osim što je bašta jedna zona duševnog odmora, ona čak i ne zahteva mnogo vremena kako biste hranili svoju porodicu. S obzirom da sam deset godina u oblasti bio uzgoja u skladu s prirodom i pokretač sam njegovog rasvetljavanja na ovim prostorima kroz učenje o biološkim metodama očuvanja tla i resursa, naglasiću da je neophodno u svet baštovanstva ući na pravi način, poštujući principe bio uzgoja, postajući na taj način deo prirode, a saradništvo sa svim bićima oko sebe vas čini boljim čovekom pre svega sebi, pa tek onda okolini“, pojašnjava.

Situaciju koja nas je zadesila Biljana posmatra fenomenološki, jer ona tačno pokazuje slabosti našeg društva.

„Posmatram kretanje ljudi u trgovini i vidim da ih pokreće strah. A osnov tog straha je neznanje. Bojimo se da ćemo biti gladni jer hranu više ne prepoznajemo u prirodi, već na policama marketa. Priroda je puna jestivih biljaka koje samo morate prepoznati i naučiti kako da ih upotrebite. Daću vam primer, brašno se pravi od zrna divljeg amaranta, a njega pokušavaju da iskorene herbicidima, jer ga tretiraju kao korov. Brašno divljeg amaranta je bezglutensko i lekovito. Njegov list koristite kao spanać. Oko nas je mnogo jestivog cveća, a priroda se postarala da nam dospeva u kontinuitetu. Maslačak, tratinčice, ljubičice, jagorčevina, plućnjak, to su sve jestive biljke. Dakle, naš strah se bazira na neznanju o tome kako se još možemo nahraniti dok naše bašte rastu.  A kada vas nešto plaši, potražite uzrok straha i savladajte ga upravo učenjem“, ističe Biljana.

 

Dodaje da, iako je višegodišnji kolekcionar sjemena sa više od 2000 sorti i količinom sjemena koja može da hrani godinama, ona i dalje najviše kupuje sjemena.

„Ja osnovne životne namirnice ne vidim u brašnu, ulju, šećeru, vidim ih u semenskom materijalu, jer to jeste budućnost. Seme je biljka koja spava, tačnije embrion biljke. Iz semena će se probuditi jedno biljno biće koje će vas nahraniti ostavljajući ponovo seme, dakle budućnost. Potreban vam je samo mali komad zemlje da biste te biljke probudili i videli u njima budućnost. Svoje baštovane učim koliko je važno da budu nezavisni po pitanju semenskog materijala tako da svi imaju već respektabilne banke semena. Banka semena je ono nasleđe koje ostavljate svojoj deci i od tih malih, porodičnih banaka, zavisi opstanak sorti i vaša nezavisnost“, ističe naša sagovornica.

Kaže da upšte nije važno da li imate svoju parcelu ili samo balkon, hrana se jednako uspješno može uzgajati u svim uslovima.

„Ljudi su često maestralni u prilagođavanju! Sada je važno da niko nije zakasnio da započne sa svojom prvom baštom jer seme se u zemlju polaže kada njome možete da hodate bosi. Uzgoj na balkonu je jednako kvalitetan kao i uzgoj u bašti samo je potrebno nekoliko informacija da bi on bio uspešan. Možda će vas začuditi da dobro organizovan balkon od 8 kvadrata može da hrani četvoročlanu porodicu ali to je istina. Ono što je važno je tačno punjenje saksija i njihova litraža u odnosu na vrstu koju uzgajate“, ističe Biljana.

Dala nam je i konkretne podatke:

Saksije se pune mešavinom – zemlja : kompost: đubrivo (poželjno je granulirano zbog lakšeg rada na balkonu) u sledećem odnosu 5:3:2.
Dalje, izbor saksija u odnosu na sortu je sledeći:
Paradajz, tikvice, krastavci saksija od 30 l. Pri tom samo kod krastavaca ubacujete dve biljke, ostale sorte pojedinačno.
Paprike se sade u paru u saksiji od 15 l.
Patlidžani se sade u paru u saksiji od 15 l
Salate, rukolu, rotkvice, spanać sejete u plitkim žardinjeram do 15 l
Na balkonu možete čak da uzgajate i stubaste voćke u saksijama od 50 l uz dohranu.

„Iskoristite gelendere da se pentraju loze krastavaca, kivana, mahunarki i na taj način možete imate i jedan cvetno-plodonosni kutak, jer i povrće je cveće i divno cveta. I nije bitno da li imate komad zemlje ili samo balkon, iskoristite ovo vreme da učite i pripremite svoj rasadni materijal. Stalno govorim kako se sve oko nas dešava u pravo vreme i da niko nije zakasnio da započne sa uzgojem presadica. Dok kupujete osnovne namirnice odlutajte do baštenskog odela i iznenadite sebe kesom semena. Onda se vratite na priču o motivaciji i probudite se zahvalni. Mi ne biramo trenutke koji će nas probuditi, oni dolaze sami. Ovo jeste jedan od takvih i iskoristite ga“, kaže na kraju razgovora za BUKU Biljana Banović.