<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Zonjo iz The Books Of Knjige za BUKU: Administracija u našim balkanskim državama čini sve da bi njihovim građanima bilo teže

Kultura

Administracija u našim malim, jadnim, balkanskim državama čini sve da bi njihovim građanima bilo teže. Svaka odluka, namet ili zakon kao da su pažljivo projektovani da spušte, a ne podignu kvalitet života.

22. januar 2019, 9:09

Cetinjska humoristička četvorka"The Books Of Knjige" započela je svoju profesionalnu karijeru početkom devedesetih. Radili su mnoge stvari: snimali humorističke emisije i zanimljive spotove i reklame, bavili se muzikom i šou biznisom, satirom, pozorištem i stand-upom. Gostovali su po brojnim tv emisijama, a imaju i svoju autorsku radio emisiju na radio Anteni M iz Podgorice. Četvorku čine Popaj, Gajo, Goran i Zonjo. Svako od njih, ponaosob, priča je za sebe, ali ipak spaja ih jedna stvar, a to je neodoljivi humoristični šarm sa kojim plijene publiku širom ex-Jugoslavije. Njihove šale su ponekada i malo više crne nego što bi se nekome svidjelo, zato su više puta bili na meti kritike lažnih moralista i licemjera. Oni udaraju po mnogim tabu temama, kao što je religija i društvena dekadencija, a nisu imuni ni na kritiku političara i negativnog društvenog stanja koji je sličan, ili gotovo isti, u čitavom regionu. Prošle godine iz filmske kuhinje zvane "The Books Of Knjige" izašao je dugometražni igrani film "Slučajevi pravde", za koji je scenario napisao Buksovac Aleksandar Radunović Popaj, a režiju je radio Zoran Marković Zonjo. Obojica imaju i svoje uloge u filmu, a njihove kolege Veselin Gajović Gajo i Goran Vujović igrali su glavne likove, lucidnog inspektora Mačeka i njegovog pomoćnika Rajka. Na filmu gostuju i brojne poznate ličnosti iz svijeta filma i televizije: Nebojša Glogovac, Zenit Đozić, Nikola Kolja Pejaković, Zoran Kesić i mnogi drugi. O ovom ostvarenju režiser filma Zoran Marković Zonjo razgovarao je sa novinarom BUKE i otkrio nam neke zanimljive detalje vezane za njihov prvijenac.

"Slučajevi pravde" je parodija koja karikira rad policije. Zašto ste baš radili film na tu temu?

 

ZONJO: Parodija na američki krimi film je samo forma. Nije bila ideja karikirati policiju već čitav sistem. Administracija u našim malim, jadnim, balkanskim državama čini sve da bi njihovim građanima bilo teže. Svaka odluka, namet ili zakon kao da su pažljivo projektovani da spušte, a ne podignu kvalitet života. Političari su sa svojim drugovima, krupnim kapitalistima, izrasli u feudalce, a svi mi ostali smo postali kmetovi. Ovaj film pokazuje velike deformitete naših društava koje ni evropska kiropraktika ne može da otkloni.

Inspektor Maček i njegov pomoćnik Rajko su glavni likovi filma. Da li su inspirisani nekim stvarnim likovima?

 

ZONJO: Nisu, ali vjerujemo da mnogi prepoznaju svoje okruženje u svim likovima iz filma. Pokušali smo napraviti film u kojem bi ljudi prepoznali sebe, ali to se nije desilo, jer ljudi vole da se smiju drugima, a ne sebi.

Radi se o crnoj komediji. Da li ste se možda pribojavali da će kritika biti nesklona vašem ostvarenju i da će film biti neshvaćen?

 

ZONJO: Nismo se pribojavali, ali smo pretpostavljali da je to vrlo moguće. Na početku filma si kao putnik na željeznickoj stanici. Čekaš voz neko vrijeme, ukrcaš se i počne putovanje. Neki se ne ukrcaju. Ne primijete da je voz otišao, a da su oni ostali na peronu. Tim gledaocima film nije ni malo duhovit, čak je i jako odbojan.

Film je, što se ono kaže, skupa igranka. Kako ste došli do finansija?

 

ZONJO: Bilo je više izvora finansiranja. Dobili smo nešto novca od Ministarstva kulture, Televizije Crne Gore, nekoliko privatnih firmi. Ono što je kuriozitet finansiranja ovog filma je potez jednog Crnogorca koji živi i radi u inostranstvu. On je donirao četvrtinu budžeta filma iako ga nismo poznavali. Rekao nam je da naš rad smatra važnim i da je ispravno da nam pomogne na taj način. Bez tog novca ne bi mogli početi film i on danas ne bi postojao, pa smo mu zbog toga beskrajno zahvalni. Taj gest nas i hrabri da ovo što radimo ipak nije besmisleno.


Imate dosta poznatih faca i glumaca u filmu. Kako ste dolazili do saradnje sa njima, jesu li bili skupi za održavanje?

 

ZONJO: Ljude koje volimo i cijenimo zvali smo da sa nama zajedno uđu u ovu avanturu. Svi su rado prihvatili saradnju i svi su se na setu ponašali kao  porodica. Moram istaći Nebojšu Glogovca koji je u trenutku snimanja pripremao ulogu Hamleta i očekivao porođaj supruge. Rekao nam je tada, da u tim okolnostima ne bi došao na snimanje holivudskog blokbastera, ali da se morao pojaviti u našem filmu. Jako nas boli njegov odlazak i činjenica da „Slučajeve pravde“ nije uspio pogledati.

Gdje su sve prikazivane projekcije vašeg filma? Da li je bilo nagrada?

 

ZONJO: Pored regionalnih premijera i distribucija, film se prikazivao i u Torontu, Parizu, Oslu, Berlinu, Stokholmu i jos nekim manjim evropskim gradovima. Upravo smo u Stokholmu, na BNF festivalu dobili nagradu „za nov pristup filmu“. Iako je to jedna od onih nagrada „ajmo da im nešto damo jer su dobri momci“, zapravo je vrlo precizna jer smo primijetili da selektori festivala ne znaju u koju ladicu da nas stave. Ovo nije art house film koji ima festivalski predznak, a opet, nije ni klasični žanrovski komercijalni film. Zato i nismo imali volje, a ni snage baviti se festivalskom distribucijom filma, već smo donijeli jednu finansijski neracionalnu odluku. Postavili smo ga na zvanični YouTube kanal The Books of Knjige i tako omogućili slobodan pristup svima koji imaju volje i želje da ga pogledaju.

Planirate li da radite nastavak "Slučajeva pravde?

 

ZONJO: Sudbine junaka iz filma su zaokružene i sigurno neće biti nastavka „Slučajeva“. U ovoj godini okrenućemo se nekim kratkim TV formama, a dobili smo ponudu da radimo jedan dokumetarni serijal za Al Jazeer-u. Vidjećemo što će se sve realizovati od toga.

Ekipa TBOK su radili i scenario, i režiju, i glumili ste. Koliko je vremena trebalo da se pripremite za snimanje i koliko je ono trajalo?

 

ZONJO: Zapravo, najteže je bilo skupiti novac, čak i onaj obećani. Od ministarstva i državne televizije čekali smo uplatu tri godine. Same pripreme su bile veoma brze i trajale nepunih dva mjeseca, a film se snimio za 19 dana. Tako mali broj snimajućih dana bio je uslovljen, naravno, malim budžetom. Morali smo da snimamo i po 15 sati dnevno samo da bi stigli odraditi planirano.

Četvorka The Books Of Knjige je već dugo aktivna. Da li ste možda nekada dolazili u dilemu da prekinete saradnu, jer naprosto ljudi jedni drugima dosade?

 

ZONJO: Bolje je ne slutiti. Još nismo ušli u Rolling Stones fazu da spavamo u zasebnim hotelima kad odemo neđe na gostovanje. Za sad su to samo zasebne sobe u istom hotelu.


Kako ste se vi, uopšte, upoznali? Da li ste prijatelji iz djetinjstva? Kako je tekao početak vaše karijere?

 

ZONJO: Popaj i Gajo su školski drugovi, Goran i ja smo sa njima počeli kasnije da se družimo. Spojio nas je rad na jednoj alternativnoj predstavi početkom devedesetih i od tada smo nerazdvojni. Radio, televizija, muzika, stand-up nastupi, evo sada i film. Sve su to agregatna stanja jednog kreativnog duha koji se godinama opire šundu, ratovima, društvenim nepravdama.

Vas muzički rad ima brojne poklonike? Nastupate li igdje po regionu?

 

ZONJO: Naše bavljenje muzikom je više virtuelne prirode. Volimo da uradimo pjesmu, snimimo spot, to promovišemo da ljudi čuju i vide, i tu se završavaju naše ambicije. Valjda zbog toga što je tu samo Popaj profesionalni muzičar dok smo mi talentovaniji za neke druge stvari. Ja recimo odlično pravim figurice Štrumfova od vlažnih maramica.

 

Čime se bavite kada ne snimate filmove?

 

ZONJO: Ili jebemo, ili nas jebu.

Svakog petka u ponoć imate veoma slušanu emisiju na radio Anteni M iz Podgorice. Kako birate teme za istu?

 

ZONJO: Prvih pola sata se analiziraju i komentarišu aktuelnosti sa društveno-političke scene Crne Gore i regiona u protekloj sedmici, potom imamo telefonsko uključenje nekog gosta sa čudnim zanimanjem ili seksualnim afinitetom, a posljednji segment je ostavljen za svojevrsne radio drame koje se improvizuju u trenutku. Sve u svemu jedna zdrava salata koje zabavlja ljude posljednjih dvadesetak godina.