<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Zoran Marinković – Bjesovi za BUKU: Prava sloboda je ograničena sloboda, apsolutna sloboda se lako pretvara u haos

MUZIKA

Devedesete su bile jako teške za sve nas. Nismo shvatali šta nas je snašlo, ni čime smo svo to ludilo i bol zaslužili. Obnevideli i besni tumarali smo mrakom, a Bjesovi su svojom poetikom, čini mi se, sve to pitko i precizno estetizovali.

10. februar 2020, 10:23

 

Bjesovi su jedan od najpoznatijih alternativnih bendova sa ovih prostora. Nastali su u Gornjem Milanovcu krajem osamdesetih godina, ali su uspjeh postigli tek u devedesetima. U tom periodu nastali su mnogi bendovi koji su ostvarili sjajne karijere, a alternativni rok je bio jako cijenjen muzički pravac. Bjesovi su u početku imali dva vokala, ali nakon što je Goran Marić odustao od muzike i dao se u druge poslove, Zoran Marinković je nastavio kao jedini vokal, pa je uz personalne promjene bend nastavio dalje, ne gubeći na kvaliteti. Bjesovi se mogu pohvaliti jako uspješnim koncertima koje iza sebe nižu već tri decenije, a jedan od tih nastupa čeka nas i u Banjaluci 15. februara u KSB-u (Klub studenata Banja Luka). Povodom ovog koncerta, razgovarali smo sa Zoranom Marinkovićem, frontmenom legendarnih Bjesova.   

Uskoro svirate u Banjaluci gdje ste uvijek rado viđeni i gdje imate mnogo fanova. Da li ste uspjeli u ovom gradu da steknete i neka ozbiljnija poznanstva? Da li ste imali vremena da se upoznate s ljepotama ovog kraja?

U Banjaluci sam upoznao ljude, zanimljive, talentovane, radne, dobre... Radosna vest je da takvih ljudi ima na svim meridijanima, od Islanda do Australije. Nikada nisam imao problem sa ljudima koji se bave rokenrolom, umetnošću generalno - možda je poenta što je njima, kao i meni, na listi prioriteta, sklad i lepota daleko ispred moći i novca.

Dugo ste na muzičkoj sceni. Da li Vam nekada dosade putovanja i koncerti?

Sami nastupi su mi uvek bili skoro pa lekoviti. Na koncertnom podijumu osećam se kao u svojoj kući, lako se zaboravi napor putovanja.

Po profesiji ste likovni umjetnik. Da li se bolje osjećate u koži slikara ili frontmena i vokala Bjesova?

Umetnošću se bavim široko: slikam, pišem, snimam, sviram. Bavljenje svim ovim vidovima umetničkog izražavanja podrazumeva identičan početni impuls, a ako se ideja uspešno realizuje, ishodi su suštinski isti.

Da li mislite o sebi da ste rokenrol zvijezda i da li mislite da ste mogli i više postići u muzičkoj karijeri?

To što želim da kažem ne voli, čak mrzi slavu i višak novca. U tom smislu ja nisam i ne želim biti zvezda. Naravno, da bih voleo da poruke Bjesova, zato što su pozitivne, stignu do većeg broja ljudi, ali s obzirom na kontekst vremena i prostora više sam nego zadovoljan postignutim.

Poznati ste po performansima koje izvodite prilikom nastupa. Da li oni nastaju spontano ili su unaprijed pripremljeni?

Ponekad unapred smislim šta i kako, ali uglavnom je to spontano.

Kroz Bjesove su prošli mnogi muzičari. Koliko su te promjene uticale na rad i zvuk benda?

Da, tokom godina zvuk se menjao, mada ne u nekim radikalnim razmerama. Bjesovi su oduvek bili čvrsto oslonjeni na hard rok, metal, pank, psihodeliju. Idejni koncept koji sam devedesetih stvorio u međuvremenu se toliko osnažio tako da ga je, hteo ne hteo, svako od ljudi koji su svirali u Bjesovima morao iskreno prihvatiti da bi ovu priču pravilno ispratio i sa svoje strane konstruktivno joj doprineo.

Da li ste Vi autoritativan vođa benda? Da li kod vas u Bjesovima ima demokratije?

Ljudi često izjednačavaju demokratiju sa slobodom. Zaboravlja se pri tom da je jedina prava sloboda, ograničena sloboda. Apsolutna sloboda lako se pretvara u haos. Jednostavno rečeno, ja jesam za demokratiju, ali sa čvrsto i jasno definisanom piramidom vlasti i odgovornosti.

Bjesovi nisu bend koji često "izbacuje" albume. Da li je na pomolu neki novi materijal?

Da, zadnjih meseci intenzivno radimo na tome. Put do novog albuma ima periode brzog kretanja, usporavanja do tačke gde se kao ništa ne dešava. Stvaranje novih pesama je proces za koji vidim da neće kratko trajati, nego samo dugo ili još duže.

 

U muzičke profesionalne vode krenuli ste početkom devedesetih. Da li je tada u odnosu na danas bilo više rokenrola na ovim prostorima?

U to vreme nije bilo interneta za koji smo, kada se pojavio, mislili da će ubrzati stvari. Nije bilo baš tako jer internet funkcioniše po principu izolovanih krugova. Radio, naročito televizija i dalje imaju snagu mnogo veću nego što mislimo. U vreme devedesetih svaka televizija i radio imali su rokenrol emisiju. Izlazilo je preko deset štampanih mesečnika i nedeljnika koji su se bavili isključivo rokenrol scenom. Čudno mi je da u današnjim uslovima i dalje postoji veliki broj odličnih novih rok bendova, a s obzirom na minimalnu pažnju medija.

Devedesetih je muzički pravac grandž harao svjetskom rokenrol scenom. Koliko je on uticao na zvuk Bjesova?

Bjesovi su i generacijski i idejno bili deo tog pravca. To se nije desilo kopiranjem, nego spontano i istovremeno. Jednom je Rambo Amadeus izjavio da se u ljudskoj istoriji ponekad desi da neka nova ideja u tom trenutku prokruži planetom i mnoge ljude istovremeno "zarazi”.

Generacija ste koja je živjela i u socijalizmu i u ovo tranziciono kapitalističko doba. Da li ste se snašli u svemu ovome i kada ste živjeli rasterećenije?

Jedna od najtežih kletvi u našem narodu je “Dabogda imao, pa nemao!”. Najteže konotacije ove zloslutne rečenice tiču se zdravlja, ali ona se može primeniti i na neke druge situacije, npr. na one koje se tiču kvaliteta življenja. Moja generacija je upravo ta koja je živela u jednom mnogo drugačijem, sa manama, ali pravednijem društvenom sistemu, i to u zajednici sa narodima istog jezika i gena.  

Rokenrol u neku ruku i jeste tekovina kapitalističkog uređenja oko kojeg se bar na svjetskim razinama vrte ogromni novci. Kako stoje stvari kod nas u regionu, da li će ikada i ovdje rokenrol muzičari imati taj bolji status i od čega to zavisi?

Bolji status, sviđalo se to nama ili ne, domaćim rok muzičarima nije potreban, u stvari, neki veći novac bio bi kontraproduktivan za osnovnu ideju rokenrola, ideju jednakosti i empatije.

Bjesovi su bend koji svira alternativu, da li ste ikada pomislili da skrenete i u neke komercijalnije vode?

Mi radimo kako osećamo i mislimo da treba. Komercijalno ili nekomercijalno, Bjesovi ne razmišljaju na tom nivou.

Jedan period Bjesova je bio jako mračan, tekstovi su bili teški, kao da je iz vas izbijala sva ona negativna strana vremena u kojem ste živjeli. Šta je najviše uticalo da stvorite takve pjesme?

Da, devedesete su bile jako teške za sve nas. Nismo shvatali šta nas je snašlo, ni čime smo svo to ludilo i bol zaslužili. Obnevideli i besni, tumarali smo mrakom, a Bjesovi su svojom poetikom, čini mi se, sve to pitko i precizno estetizovali. Moj pokojni prijatelj, Boško Drljić, Veliki lovac na Nirdalu, Zmiju apokalipse, za svoje ideje govorio je da su to samo njegovim ustima izrečeni Tiponi – “tihe poruke neba”. Mislim da je ovo, ustvari, priča o inspiraciji, priča koja se odnosi na svakog stvaraoca, pa i na mene i Bjesove.

Nakon toga dolazi neko vrijeme pročišćenja i okrećete se Bogu. Da li ste doživjeli neku vrstu katarzičnosti? Šta vas je okrenulo tom pozitivizmu?

Pre nekih 25 godina, od jednog iznenadnog i nezaboravnog trenutka počeo sam da verujem. Bog u kog sam poverovao je ličnosan i zaslepljujuće zrači ljubavlju, apsolutnom i bezuslovnom.

Koji su planovi Bjesova? Da li će biti nekih novih pjesama?

Spremamo novi album. Nove pesme na tragu su prethodnih. Videćemo.