Bjesovi su popularnost postigli daleke 1993. nakon pobjede na Zaječarskoj Gitarijadi, a kada su objavili svoj "bezimeni" album, na kojem se nalazi apsolutni hit "Ime", rok kritičali su znali da je domaća rokenrol scena dobila alternativni bend koji će iza sebe imati gomilu sljedbenika. Nastupi Bjesova su zanimljivi kako po svirci tako i po performansima frontmena Zorana Marinkovića, koji je po profesiji slikar, pa zbog toga ovaj umjetnik ima i specifičan pristup muzici, koji njegovim nastupima daje artističku notu. Na zvuk benda je uticala "grunge" scena iz Sijeltla, pa danas kada uživo slušamo Bjesove sa stejdža možemo osjetiti specifičan zvuk distorziranih gitara koji će nas vratititi u "underground" scenu devedesetih.
Zoran Marinković je u razgovoru za BUKA magazin pričao o svojoj karijeri i planovima Bjesova.
Bjesovi već preko tri decenije plove muzičkim vodama. Šta se promjenilo a šta ostalo isto za sve vrijeme vašeg bivstvovanja na
muzičkoj sceni?
Dosta toga se promenilo, nažalost sve u okviru iste priče - materijalističke.
Ovog ljeta ste na Tjentištu. Šta za vas znači svirati na mjestu gdje se odigrao jedan tako važan istorijski dogadjaj kao što je bitka na Sutjesci?
Rođen sam 1966. i u vezi bitke na Sutjesci u školi sam učio jedno, kasnije nam se serviralo drugo. Ne znam, još uvek sabiram utiske.
Evo, za ovo vrijeme ljudi su počeli da revidiraju istoriju, te su nekadašnji narodni izdajnici postali narodni heroji i obrnuto. Kakvo je vaše viđenje toga?
Naravno da je oduvek bilo i da će biti onih koji su spremni zarad privilegija i novca, zloupotrebiti tvoju i njegovu, smatraju oni “glupost”, ali ovde ne pričamo o takvima.
Da li vam je žao što se nekadašnja Juga raspala?
Raspad bivše Jugoslavije, svima nam je darovao tužna saznanja u vezi sa ljudskom prirodom. Takve deprimirajuće istine, ponekad pomislim, rado bih menjao za negdašnju nesvest.
Mislite li da su Bjesovi izgubili cjepanjem scene i stvaranjem tih nekih državica?
Cepanjem SFRJ pocepala se i pripadajuća joj kulturna scena, raskošno linkovana gomilom realnih poveznica, i sa taman toliko različitosti da bude dinamična, uzbudljiva. Mogu samo da maštam kako bi moćno bilo da Bjesovi opušteno sviraju od Triglava sve do Đevđelije.
Da li mislite da su Bjesovi mogli da postignu i veći uspjeh nego što ga imaju danas?
S obzirom na to da dolaze iz daleka, na osobine vremena u kom deluju, mislim da Bjesovi trebaju biti više nego zadovoljni pozicijom i njihovim postignućima.
Vaše mišljenje o srbijanskoj rok sceni. Da li je bolja ili slabija od one s početka devedesetih?
Današnja rok scena u Srbiji nije slabija od one devedesetih, ali za razliku od nje nema izdavačku i medijsku infrastrukturu. Novi bendovi su skoro pa potpuno prepušteni sami sebi, a to nije baš dobro.
Koji je vaš omiljeni domaći bend?
Ja sam dete Novog talasa. Pekinška patka, Šarlo akrobata, Idoli, Električni orgazam, Azra, Prljavo kazalište. To su bili moji prvi omiljeni bendovi. Ne, lažem! (smijeh). Pre novog talasa, kao mlađi osnovac voleo sam Vajtu, Rani mraz, Zdravka Čolića, a nije mi bilo neugodno čuti ni Srebrna krila, Mirzino jato.
Imate li neke uzore u muzici?
To bi bio poveliki spisak.
Vaši nastupi pomalo liče na neke male rituale. Da li to radite spontano ili smišljeno?
Nastupe ponekad unapred, ali uglavnom “On the Fly” režiramo.
Mali rituali? Da, ima toga, ali ima i humora i puno nepretenciozne psihodelije.
U prvom periodu Bjesovi su bili mnogo crnji nego danas, a danas, može se reći da ste iskristalizovali svoj zvuk. Da li je to zbog vašeg muzičkog zrenja ili je po sredi nešto drugo?
Najstariji član benda ima pedeset i sedam, a najmlađi četrdeset i jednu godinu. Definitivno nismo više klinci. Kako vreme prolazi čovek se menja.
Gdje je danas vaš kolega Marić koji je bio drugi vokal Bjesova? Da li će se ikada vratiti u bend?
Goran živi u Beogradu. Ima neki biznis.
Planovi Bjesova?
Koncerti, novi album.
