Gost BUKA podcasta je bio Draško Aćimović, ekonomista, ekonomski analitičar, i diplomata
Kakva je ekonomska situacija u BiH u ovoj 2023. godini? Šta se dešava sa novcem, ekonomijom, cijenama?
Što se tiče BiH, od 2021. godine imamo ogroman rast poreza, doprinosa, carina, akciza i svega ostalog, prošle godine oko 2 milijarde, ove godine će biti prikupljeno oko 3 milijarde više nego 2021. godine, više nego što je planirano. To znači da novca, na osnovu poskupljenja, ima jako puno. Gdje taj novac nestaje, to je vrlo interesantno za ispitati. Znamo da u Bermudskom trouglu nestaju avioni, brodovi, a u ovom bosanskom političkom bermudskom trouglu nestaju novci.
Kažete ima novca koji se prikupio, ali odakle narodu novac da kupuje skuplje stvari, jer sve je skuplje u odnosu na prošlu godinu?
Vidite da i ove godine imamo rast doznaka iz inostranstva. To je neka solidarna pomoć porodica koje žive vani koje šalju novac ljudima, jer ne bi ljudi mogli preživjeti s obzirom na ove cijene, na ova poskupljenja. Namjerno koristim izraz poskupljenje, ne mogu koristiti te stare, arhaične termine kao što je inflacija, jer ako gledamo statističke podatke, u BiH je inflacija 3%, što znači da smo mi trenutno najbolji na svijetu što se tiče inflacije. Kako to objasniti čovjeku koji dođe u prodavnicu i vidi da mu je sve poskupjelo u prehrani 70%, 80%, 100%? Kako mu objasniti da nije inflacija to što on vidi i što osjeti na svom džepu? Zašto još to ne možemo koristiti? Ako smo do '71. imali jedan zlatni standard, količina novca koja je bila odštampana u svijetu bila je vezana za zlatne depozite, '71. je to promijenjeno. Prema nekim podacima, mi imamo 12000 puta više novca u opticaju, pa kako možemo onda koristiti iste termine? Imali smo zlatni zub u stomatologiji, sad imamo implante, pa ne možemo više koristiti termin zlatnog zuba... Tako da mislim da sve to treba modifikovati, to su neki termini koje treba razdvajati...ne možemo više koristiti termin opšte inflacije, jer tu vam je uračunata i cijena frižidera, klima uređaja i zimskog kaputa, ali i prehrane koja je poskupila do 100%. To bi sve trebalo početi vrednovati na jedan drugi način da bismo shvatili šta se dešava.
Je li sve počelo cijenama energenata?
Mislim da je sve počelo sa koronom, korona je bila jedna priprema koja je zaista oslabila ekonomiju. Mi imamo jednu ekstremnu količinu nepostojećeg novca, fiktivnog novca koji se prebacuje virtualno. Tog novca više nema, čak se koriste termini da se štampa novac. Novac se više ne štampa u tim količinama, već to je virtualni novac koji se prebacuje sa centralnih banaka virtualno na banke, samo se dodaju nule... Novac se više fizički ne štampa, samo se koristi još uvijek taj termin, koje je isto tako arhaičan. Nastavlja se ovim ratom, koji je u prvom krugu pakla, koji je u potpunosti promijenio energetsku sliku svijeta, a pogotovo Evrope. Znači imate jednu takvu promjenu jedne sfere u privredi, vi imate jedan cjelokupni sistem poremećen. Mi više ne koristimo energente iz Rusije, ne koristi se plin iz Rusije, ne koristi se više ni nafta, sve je drugačije.
Kada cijena nafte padne, teško se spuštaju cijene ostalih proizvoda, ali kada ona raste, onda i sve cijene idu vrlo užurbano prema gore. Vidimo da svi love u mutnom. Koliko je bilo tog lova u mutnom kod nas?
Jako puno. Logično je u toj tržišnoj privredi da će svako pokušati da zaradi što više, to je nekakav moto kapitalizma. Nije nam odgovarao socijalizam, pa smo izmislili ovu varijantu da svako može uzeti koliko želi i to smatramo ispravnim. Naravno da svako pokušava da uzme što može više. Uopšte se ne kontroliše formiranje cijena. Mi govorimo o nekakvim milijardama koje su uložene u softvere... Prema digitalizaciji, prema količini novca koja je u to uložena, mi smo možda prva zemlja svijeta. Ako smo tako dobro digitalizovani, zašto ne kontrolišemo formiranje cijena? Svaku cijenu je lako iskontrolisati da li se tu ostvaruje ekstra profit, da li je profit 5% ili je 55% ili je 500%. Uvođenjem određenih kontrola, zaustavljanjem tog ekstra profita, mi bismo mogli uticati na ovu situaciju, na ova poskupljenja. U socijalizmu, u bivšoj Jugoslaviji, mi generacija '60-tih se dobro sjećamo ekonomije Jugoslavije, i maloprodaja i veleprodaja, sve je u suštini bilo državno. Vidimo da cijeli region ide u pravcu zamrzavanja cijena. Taj sistem zamrzavanja cijena nije ništa novo. To je nešto što je rađeno u bivšoj Jugoslaviji. Međutim, kada je država dotirala veleprodaji i maloprodaji koja je u tom momentu ograničavala svoje marže, išla na vrlo niske zarade, sve se zatvaralo u jednom krugu, sve je bilo u okviru države. Sad imamo jedan drugi sistem u kojem vi ako želite da zamrznete cijenu nekih proizvoda kod privatnika, jer ovo su sve privatnici koji drže trgovačke lance, vi mu morate to na neki način dotirati, subvencionirati, jer on ne želi da žrtvuje to...
Ili će se desiti nešto drugo, doći će do nestašice određenih proizvoda ili do pada kvaliteta... jer ako nam se najavljuje da će pašteta biti 57 feninga, to sigurno neće biti paštete boljeg kvaliteta...
Sto posto ste u pravu, to se već dešava. Uporedite bilo koji proizvod proizveden u nekoj od zemalja u Evropi, kakvog je kvaliteta u tim zemljama i kakvog je kvaliteta kad dođe u BiH. To su ogromne razlike. Već sad vidite na neki proizvođači umjesto kilogram stavljaju 950 grama ili slabiji kvalitet, oni će uvijek pronaći put, tako da jedina regulacija, jedina je kontrola je zaista jednom dobrom digitalnim sistemom koji će kontrolisati te ekstremne profite i zaustavljati ih kroz kontrolu.
Vi ste naveli da je država propustila priliku da pomogne građanima sa 800 miliona konvertibilnih maraka, umjesto 80 koja ide iz EU za pomoć najsiromašnijima za grijanje. Na koji način smo mogli podijeliti građanima 800 miliona KM?
U odnosu na '21. imali smo višak u Upravi za indirektno oporezivanje, prošle godine 2 milijarde, ove 3, to je skoro 5 milijardi, odnosno 2.5 milijarde eura. Ako jednu trećinu od toga nismo mogli vratiti socijalno ugroženim kategorijama, što nam je Evropa pokazala kroz svoju donaciju od 80 miliona eura, vidimo da su ti novci opet nestali u bosanskom političkom bermudskom trouglu. To smo trebali dati ljudima kojima je neophodno da prežive. Postoji nešto što se uopšte ne komentariše - nedostatkom novca, ljudi se hrane sve lošije, imaju sve manje mogućnosti da dopunski kupuju vitamine, suplemente, kvalitetne lijekove koji su im neophodni. Automatski se brže se razboljevaju, dolaze u zdravstveni sistem, na troškove zdravstvenog sistema. Ti troškovi su takođe troškovi koje niko ne prikazuje, ali su povećani na osnovu ovoga. Pa, dajte onda da ljudima omogućimo da žive normalno u startu, pa nećemo imati tih troškova. Zamislite koliki su tu rashodi.
Kao diplomata, kako gledate na aktuelna prepucavanja između Milorada Dodika i Christiana Schmidta?
Mislim da je u potpunosti promijenjena geopolitička situacija i svi koji misli da je ovo što se sad dešava identično situaciji od prije par godina i da je to populizam gospodina Dodika, ali ne mislim da je populizam u potpunosti . Sve je promijenjeno sa ratom u Ukrajini, vidimo da se mijenjaju svjetski odnosi i to ide dalje trenutno ni on ne kontroliše situaicju već kontrolišu veliki igrači... Nekad najveći globalisti tri najveća globalistička fonda Morgan Stanley, J.P. Morgan Chase, Goldman Sachs trenutno imaju zajedno puno manji kapital nego što ima Black Rock. Tako da je Black Rock izrastao u najveću svjetsku kompaniju. Mislim da su sa svojim interesima u svakoj zemlji. Imate vrlo često greške kada se uzima primjer neke zemlje, kada se kaže američka politika u BiH, to nije politika jednog čovjeka, tu imate struje kao što imate kod nas, razne struje u okviru američke politike, nije to samo jedna centralizovana politika. Gospodin Dodik neće sigurno ili ne može zaustaviti procese koje je pokrenuo. Vidimo da on ide polako, postepeno, tako kako je vjerovatno zacrtano i on ostvaruje sve svoje ciljeve, nikad nije bio jači. Ima dvotrećinsku većinu u Republici Srpskoj, kontroliše Dom naroda na nivou BiH, postavio je svog Bošnjaka za ministra u Vijeće ministara, postavio je svoje ljude u Vladu Federacije, kontroliše i vladu Federacije... U ovom trenutku, Milorad Dodik sa svojim ljudima kontroliše apsolutno političku situaciju u BiH. Zašto bi on sada pravio kompromise? Zašto ne bi išao prema cilju koji je zacrtan?On trenutno kontroliše kompletnu situciju, vidite da radi šta želi u BiH. Partneri rade sve što on želi. Sve su ovo mali manevri, neki taktički detalji da pritisne, pa onda popusti radi nekog imenovanja...To nije glavni cilj, glavni cilj je nešto drugo i puno je veće i on ide prema tom cilju, ide jako, snažno. Mnogi to podcjenjuju i misle da je on u toj priči kao što je bio prije 10 godine. Nije, promijenila se kompletna geopolitika. Ne odlučuje više ni on sam. Sve mu je uži prostor za samostalno odlučivanje. I on će sigurno ići u tom pravcu do kraja, zašto bi popustio?
Ostatak podcasta pogledajte u videu
