Ljudi iz moga kraja su još od stara vakta težili umjerenom napredku, naše jednostavne i blage posavske sredine.
Nastojali su u granicama zakona, ako je takav nekad i postojao, tražiti prvo svoj, a poslije i napredak čitave okoline. Kao ljudi težaci, pokušavali su uvijek pronaći neku sredinu, koju i sada u ovim teškim vremenima pokušavju uhvatiti. Dosta dugo balansiraju i traže nekakvu sredinu, ali nikako da je pronađu ! Pokušavaju glasati umjereno, odmjereno, ali desi se uvijek pogrešna procijena, tako da padne i pogrešna odluka. Paze oni da ne uvrijede nikoga, poštujući prvo sebe, ali i drugi svijet, naročito komšije.
Znate i sami da ovdje na granici treba mnogo strpljenja, mudrosti i pameti, mnogo više nego negdje drugdje.Valja nama opet zajedno, a od sudbine se ne može pobijeći. Razmišljao sam dosta puta da osnujemo stranku svih onih koji vole balansirati sredinom puta. U stvari, ovo su nekakve asocijacije, ali bolje bi bilo da imamo zakonski uređeniju državu, u kojoj bi vala svi bili malo više poštovaniji kao ljudi. Ovi današnji putevi imaju lijevu i desnu stranu, a ima autostrada samo u jenom smijeru. Imaju sredinu, ali sredinom se uvijek ne putuje, naročito ne ovdje, nego ima dosta zaobilaznica, pa se grade dosta dugo, kao ova oko Sarajeva. Znate Vi dobro, ako voziš sredinom, kršiš sve zakonske propise, a na kraju ti (ne)gine neka debela globa. Ima 'ih koji tako i voze, ali takvim niko ništa ne može. Možda je ovo pogrešna teorija i nema nekog velikog uporišta u današnjem Zakonu, ali ima neke veze sa ovim današnjim vremenima. Sistemski se danas sigurno ne uklapamo u okvire današnjeg Zakona, o nekom umjerenom sistemu rasuđivanja.. Izgleda da je kompletan politički sistem demokracija u prazno, sa motivom mlaćenja u praznu slamu. Znam ! Nismo mi izmislili sredinu, nego je sredina izmislila današnje zakone i sve to aminovala demokracijom u prazno. Poznato vam je svima da je sredina uvijek bila mekana i baš tu je i najviše ranjiva. Moram priznati da naša rubna sredina i nije tako ranjiva, ali da puše na sve strane, kao da smo u čamcu. Sadašnja klima ima svoje simpatizere, koji pokušavaju balansirati i očuvati samo svoja pravila, koja samo njima odgovaraju. Mi nisu nikada bili lijevo, a nismo bili ni za desnicu, a ovo što se danas dešava nismo sanjali, a najmanje željeli. Svakim danom nastojimo praznom pričom oslabiti desnicu i ojačati ljevicu, ali nam nikako ne uspijeva. Improvizujemo priče o umjerenom društvu u granicama dopustenog Zakona, a kritički se ne osvrćemo na urađeno, i tako i dajemo loš primjer, i ako smo imali dobre namjere. Sva naša priča me podsjeća na pokvareni gramofon, koji se dosta dugo nije popravljao. Igleda odmjereno, ali stvarnost nas uvijek iznenadi svojom surovom stranom i tamnim razmišljanjima pojedinaca, koji u naše ime i za naš račun sjede u debelim foteljama. Realno gledajući, svi postajemo gubitnici, naravno osim onih u foteljama, koji se svakim danom sve više tove, kao prasići.
Mozda ovo razglabanje gluhim hodnicima odjekuje ili je frazeologija, kao i šuplje priče, koju smo stotine puta slušali. A šta je onda rješenje za državu koja umire u korupciji ? Svjesni smo svojih slabosti, niskih moralnih kvaliteta, da okrećemo glavu, i u uši stavljamo najdeblje tampone. Nastojimo se utopiti u kolotečinu drustva u kojem se nalazimo, zatvarajući oči na najgrublje kršenje ljudskih normi i pravila. Pokušavamo pronaći svoje mjesto u nakardanom društvu, u kojem postajemo karika i saučesnici drustva kojeg kritiziramo. Nismo uspjeli promjeniti Svijet, ali smo postali izvršitelji !
Da li smo promijenili sebe? U svakom slučaju jesmo, pa isto je, ja´l vodu nosio il´prolijevo. Šta da radimo ? Nastavimo ispijati kahve i razmišljati o mlinu koji sami pokrećemo. Postali smo zrno kafe u mlinu, a na kraju krajeva, postat ćemo svježa crna zemlja.
Ljudi iz moga kraja su još od stara vakta težili umjerenom napredku, naše jednostavne i blage posavske sredine.
Nastojali su u granicama zakona, ako je takav nekad i postojao, tražiti prvo svoj, a poslije i napredak čitave okoline. Kao ljudi težaci, pokušavali su uvijek pronaći neku sredinu, koju i sada u ovim teškim vremenima pokušavju uhvatiti. Dosta dugo balansiraju i traže nekakvu sredinu, ali nikako da je pronađu ! Pokušavaju glasati umjereno, odmjereno, ali desi se uvijek pogrešna procijena, tako da padne i pogrešna odluka. Paze oni da ne uvrijede nikoga, poštujući prvo sebe, ali i drugi svijet, naročito komšije.
Znate i sami da ovdje na granici treba mnogo strpljenja, mudrosti i pameti, mnogo više nego negdje drugdje.Valja nama opet zajedno, a od sudbine se ne može pobijeći. Razmišljao sam dosta puta da osnujemo stranku svih onih koji vole balansirati sredinom puta. U stvari, ovo su nekakve asocijacije, ali bolje bi bilo da imamo zakonski uređeniju državu, u kojoj bi vala svi bili malo više poštovaniji kao ljudi. Ovi današnji putevi imaju lijevu i desnu stranu, a ima autostrada samo u jenom smijeru. Imaju sredinu, ali sredinom se uvijek ne putuje, naročito ne ovdje, nego ima dosta zaobilaznica, pa se grade dosta dugo, kao ova oko Sarajeva. Znate Vi dobro, ako voziš sredinom, kršiš sve zakonske propise, a na kraju ti (ne)gine neka debela globa. Ima 'ih koji tako i voze, ali takvim niko ništa ne može. Možda je ovo pogrešna teorija i nema nekog velikog uporišta u današnjem Zakonu, ali ima neke veze sa ovim današnjim vremenima. Sistemski se danas sigurno ne uklapamo u okvire današnjeg Zakona, o nekom umjerenom sistemu rasuđivanja.. Izgleda da je kompletan politički sistem demokracija u prazno, sa motivom mlaćenja u praznu slamu. Znam ! Nismo mi izmislili sredinu, nego je sredina izmislila današnje zakone i sve to aminovala demokracijom u prazno. Poznato vam je svima da je sredina uvijek bila mekana i baš tu je i najviše ranjiva. Moram priznati da naša rubna sredina i nije tako ranjiva, ali da puše na sve strane, kao da smo u čamcu. Sadašnja klima ima svoje simpatizere, koji pokušavaju balansirati i očuvati samo svoja pravila, koja samo njima odgovaraju. Mi nisu nikada bili lijevo, a nismo bili ni za desnicu, a ovo što se danas dešava nismo sanjali, a najmanje željeli. Svakim danom nastojimo praznom pričom oslabiti desnicu i ojačati ljevicu, ali nam nikako ne uspijeva. Improvizujemo priče o umjerenom društvu u granicama dopustenog Zakona, a kritički se ne osvrćemo na urađeno, i tako i dajemo loš primjer, i ako smo imali dobre namjere. Sva naša priča me podsjeća na pokvareni gramofon, koji se dosta dugo nije popravljao. Igleda odmjereno, ali stvarnost nas uvijek iznenadi svojom surovom stranom i tamnim razmišljanjima pojedinaca, koji u naše ime i za naš račun sjede u debelim foteljama. Realno gledajući, svi postajemo gubitnici, naravno osim onih u foteljama, koji se svakim danom sve više tove, kao prasići.
Mozda ovo razglabanje gluhim hodnicima odjekuje ili je frazeologija, kao i šuplje priče, koju smo stotine puta slušali. A šta je onda rješenje za državu koja umire u korupciji ? Svjesni smo svojih slabosti, niskih moralnih kvaliteta, da okrećemo glavu, i u uši stavljamo najdeblje tampone. Nastojimo se utopiti u kolotečinu drustva u kojem se nalazimo, zatvarajući oči na najgrublje kršenje ljudskih normi i pravila. Pokušavamo pronaći svoje mjesto u nakardanom društvu, u kojem postajemo karika i saučesnici drustva kojeg kritiziramo. Nismo uspjeli promjeniti Svijet, ali smo postali izvršitelji !
Da li smo promijenili sebe? U svakom slučaju jesmo, pa isto je, ja´l vodu nosio il´prolijevo. Šta da radimo ? Nastavimo ispijati kahve i razmišljati o mlinu koji sami pokrećemo. Postali smo zrno kafe u mlinu, a na kraju krajeva, postat ćemo svježa crna zemlja.
