Nekako, svako od nas iz različitih uglova, i radi različitih uslovljenosti svojih problema ima za potrebom da kritikuje, ne samo državu kao takvu, nego i njene institucije i ljude koji u odrađenom vremenskom mandatu koji im je dodjeljen od strane vecine u skupšti upravljaju tim institucijama i u ime dobrobiti građana te funkcije obnašaju.
Iako je naslov o ekonomiji, ovaj tekst se ne odnosi direktno na ekonomiju, nego na institucije koje u modernom društvu a kojem i BiH teži su uslov da imamo ekonomiju. A to je prije svega školstvo, kao jedino, osnovno i danas največi preduslov za bilo kakvu ekonomiju. Moderno društvo kakovo ga mi poznajemo sa svim tehnološkim čudima koje nas okružuju, sa svim propisima i regulativama kojih se držimo. Sve to nije nastalo slućajno, niti su to plod nekog ekonomski rizičnog eksperimenta, koji je slućjno u odredženom vremenu se ispostavilo kao je to veoma unosan i isplativ posao, nego su to sistematske i veoma temeljne analize društva, njegovih potreba, kao i veoma dubokog i dugog istraživanja fundamentalnih teorija u fizici, hemiji, biologiji itd.. Što za posljedicu ima, da skoro svi trenutni proizvodi zapadnog svijeta nisu plod radničke klase, niti nekog udruženog zanatskog esnafa, nego plod labaratorija i naučnih timova, koji godinama rade na otkrivanju raznih fundamentalnih zakona prirode.
Tako da danas, ekonomije zapada upotpunosti nema bez dobrog školstva koji ne smije za svoj cilj da ima izgradnju budućih radnika, nego budućnih naučnika. Danas nije problem da se neki proizvod, proizvede, vi u Kineskim provincijama možete napraviti fabriku sa malim ulaganjem i plasirati proizvod koji je izrazito jeftin, za razliku koliko je on tehnološki napredan. A kako je to moguče ? Malo pogledajte oko sebe, uzmite svoj telefon ili bilo koji drugi visoko sofisticiran uređaj u ruke, vidjet ćete jednu zanimljivu stvar, piše da je uređaj dizajniran i izmišljen u SAD a proizveden u Kini, to je upravo ono sto pokušavam reći da cijela ekonomija zapada se zasniva na izumu i dizajnu proizvoda. A sama proizvodnja je prepuštena zemljama izrazito niskog životnog standarda.
Nažalost u našoj zemlji imamo visok standard, ma kako to neko protumačio, da bi bili primamljivi zapadnim firmama da prave te velike i masivne fabrike za proizvodnju koje zapošljavaju na desetine hiljada radnika. I koje isključivo zapošljavaju tehničare i obične radnike, a od kojih se večinom naše stanovništvo BiH sastoji. A sa druge strane, ne samo da nemamo naučnike ni velike univerzitetske labaratorije, koji rade na izučavanju, nego država i dalje insitira samo na komunističkom načinu školovanja (radnicka klasa) nego i na već u Evropi muzejskom tipu proizvodnje a to je zanat. Sada se nalazimo ako hočete na raskrsnici, ako nastavimo ovim putem imamo mogučnost da nam standar bude toliko nizak da postanemo zemlja izrazito niskog standarda (namjerno izbjegavam riječ zemlja trečeg svijeta) i tako da dođu velike firme koje bi otvorile fabrike a u tom slučaju mi bi bili samo još jedno dijete zapada od kojih u potpunosti ovisimo, a sa druge strane možemo se strpiti i jako veliki novac uloziti u naše školstvo al pod uslovom da provedemo radikalne reforme, i mi postati nekome otac.
Pa možete li zamisliti jednu ozbiljnu zemlju koja želi u EU, koja želi visok standard i težnju da bude razvijena i bogata zemlja, a da pritom svake godine na hiljade mladih potencijalnih umova, salje na biro za zapošljavanje, tako sto im daje diplome završenog zanata (gumar, bravar, lakirer, vodovodzija , zavarivać, kuhar, moler, konobar, aranžer cviječa itd.) ovi poslov na zapadu se vode kao kursevi, ne slučajno, nego sto se smatra da za to nije potrebno neko znanje.
Ova moje kritika se upučije organima za školstvo upravo iz ovih razloga koje sam naveo, da nama ne treba zanatskih ili tehničkih radnika. Vec na hiljade i hiljade znanstvenika koji bi izumili nove proizvoda koje bi plasirali na svijetsko tržište, jer nije više dovoljno biti konkurentan sa niskom cijenom nekog proizvoda, danas se traži da budete jedini sa proizvodom na tržištu, a to se ne može uraditi na liberalnom tržistu tako što ćete imati monopol, nego, tako što ćete imati jedinstveni proizvod na tržištu. Pa prema tome ako to želimo, a predpostavljam da želimo, nama ne treba samo, izmjena i nadopuna nadopune koja je izmjenjena neke izmjene o Visokoškolskom zakonu, mada moram priznati da je i to neki pomak , tražim još više, i još dublje, i još radikalnije reforme kompletnog školstva, kako bi stvorili jednu veliku naučnu mašinu a kako da se to desi ako na hiljade djece svake godine sa svojih sedamnaest ili osamnaest godina života dobiju diplomu zanatlije i klješta u ruke pa u Njemačku ili ako ste tehničar još gore, papire pod ruku i na biro radi zdravstvenog osiguranja.
