Umrla je udovica komunizma.Posljednji relikt nedavne nam i uglavnom omražene prošlosti. I kao i uvijek kad u nekoj historiji ili nekoj priči punoj moći, novca, misterije, ali i mržnje i gotovo bešumnih obračuna postoje udovice to garantira najveći stepen interesovanja javnosti.Jer, ima nešto grčko što obavija udovice bile one udovice mafije, komunizma ili predsjedničke. I ovu udovicu obavija historijska dimenzija misterije koja vjerojatno nikada neće biti rasvijetljena. Žena koja je nakon dugog niza godina uživanja na pijedestalu pometena i za koju su uslijedili su dugi nizovi godina izolacije, jednostranih partijskih istina, sumnjičenja...
Je li Drugarica Jovanka bila zaista onako opasna kako su to Titu i partiji predstavili članovi posebne istražne komisije za utvrđivanje ponašanja ili je jednostavno bila odbačena i ponižena žena koja je za ljubav moćnog muškarca ostala i bez vlastitog potomstva odnosno neostvarena kao žena? Biografi se slažu da Tito nije htio djecu s Jovankom.Dakle, jeli Jovanka žena koja se žrtvovala, a kasnije joj je vraćeno prevarama, izolacijom?I da li je samo Titova želja da se riješi ljubomorne supruge radi užitka sa mladim djevojkama došla Jovanki glave? Možda da se Jovanka povukla ili da je žmirila na Titov način života ,možda bi njena sudbina bila skroz drugačija.Ali nije.Godinama je sumnjičena za učešće u smrti Džemala Bijedića i s mržnjom pominjana.(???)
Sad, ovako s ove vremenske distance, kada u nekim slučajevima vidim kako je i nakon više od 20 godina od oficijelnog ukidanja DB-a i KOS-a dejstvo njihovih pipaka ubojito, upitam se kakvo je tek njihovo učešće bilo u odbacivanju i stvaranju slike kakva je ispratila Jovanku Broz na onaj svijet? Jeli ono što znamo istina ili podmetnuta iscenirana istina? Jeli stvarnost dugačija od onoga što su javnosti servirali državni vrhovi i u što je ona povjerovala? Znamo da to ne bi bio prvi slučaj u historiji da se moćni muževi i njihovi poslušnici obračunavaju sa zakonitim suprugama ne birajući sredstva niti metod.Gdje god su isprepleteni novac i moć, a naročito legitimna državna moć, sve su opcije otvorene. I svi su otvoreni za sve. Primjer je, istina star nekoliko stotina godina, Ann Boleyn engleska kraljica koju je njen ljubljeni muž Henrik VIII pogubio u tvrđavi Tower of London namještajući joj uz pomoć državnog vrha preljubu, incest i veleizdaju.Poslije nje je još jednu ženu dao pogubiti: Katherin Howard. Imao je svoje razloge zašto se tako rješavao svojih žena. A da i ne pominjemo one s kojima je poništavao brakove. I sve su bile optužene za nešto. Jedino je majka njegovog sina Edwarda pošteđena i to iz razloga što je umrla nekoliko dana nakon porođaja.Zašto ne bi i Jovanka prošla kao i njene historijske prethodnice? I ko je sad ta Jovanka?Opasna žena ili žrtva partijskih spletki? Koliko god ima argumenata za jedno ima i za ono drugo.Nemilosrdno gaženje i uklanjanje suparnika i suparnica gledamo svakodnevno.Zašto to ne bi bio i ovdje slučaj?Plasirane šture , a dobro pripremljene informacije iz partijskog centra raspirivale su i sumnju i maštu.Sve u stilu:“ima tu nešto“.Ništa nije izričito rečeno, ali i jest.I eto neminovnog pada.Baš kao i mnogo puta prije i mnogo puta kasnije u historiji nekome se desi da s trona žestoko padne pravo na tvrdo tlo.Ako se pri tom ne razbije onda ga čekaju godine lagane patnje , plaćanja i okajavanja proživljenog uživanja.Takvu sudbinu je doživjela i Drugarica Jovanka.Ne mogu ,a da se ne upitam: ako je Jovanka zaista bila tako opasna kako su je Titovi poslušnici opisali kad su je udaljavali iz Titove blizine , ako je zaista bila sposobna za sve ono za šta su je sumnjičili kako je onda dozvolila da joj se sve to desi, da je izoliraju i godinama čak i poslije Titove smrti drže u izolaciji? Ako je bila tako opasna kako ih nije preduhitrila ili barem umakla?Ona je bila pametna žena i svakako nije bila nepoznata.Našle bi se zemlje koje bi joj pružile azil.Zašto nije imala Plan B? Ali ne.Očito nije imala Plan B. Ostala je i godinama trpila poniženja. Sve ovo govori da je možda u jednom periodu zaista i bila ambiciozna pa možda i donekle opasna u pokušaju da za sebe nađe neko mjesto i osigura se za slučaj Titove smrti, ali da je većina onoga što su mediji plasirali iz dobro obaviještenih partijskih izvora ustvari bilo dobro osmišljeno u namjeri da se iz Titove blizine ukloni njemu najbliža osoba i već oslabljeni i ostarjeli Predsjednik izolira i usmjerava u poželjnom pravcu.Ko zna? Ni silni memoari, ni biografije i službene i neslužbene ne daju odgovor na ta pitanja.Najbolje tumačenje daju osobe koje su i same bile žrtve spletki i obračuna.Iako je većina njih već pokojna oni malobrojni i sad živi se slažu da je ona žrtva.Ali opet se javlja ono „ko zna“?
