A VI?
Misliš da si najluđi, da je masa mirna, stabilna. Da si ti jedini lucidni tip koji priželjkuje šizofreniju, u biti to je samo izgovor kako bi se izdvojio od ovčica. Odista je tako, ljudi su ovčice. Pogotovo ako svi žele da budu puke imitacije i da svoju percepciju zamjene tuđom. Zar nije divno imati vlastitu stvarnost, živjeti u svom svijetu i utjecati na svoj svijet. Stvoriti ga ljepšim, vedrijim i pozitivnim. Ne kažem da treba biti slijepo uvjeren u stvari koje ne postoje, nego kontrolirati sve što se može kontrolirati, ne čekati vanjske faktore. Vanjski faktori prije da će naškoditi. Biti čovjek koji je dovoljno hrabar da se izdvoji iz mase, običaja i tradicije je mnogo lakše nego čitav život živjeti po tuđim normama. Zar ne mislite da je život prekratak da bi ga protračili na udovoljavanje prohtjeva od drugih ljudi? Ne samo prohtjeva nego suludih zakona, pravila, propisa, a sve u cilju kontroliranja naše sreće.
Postati hladan i potisnuti emocije zbog svakodnevne trke za tamo nekim idealima i ambicijama koje nikako nisu vrijednije od života i zdravlja je glupo, nikako suludo. Život zna da bude Titanik, ali zar nije prelijepo kada se prepreka prođe. Kada osjetiš da si živ. Na granici života i smrti doista možeš osjetiti zašto voliš život i zašto ti je svaki trenutak dragocjen..Carpe Diem. Nema loših ljudi i onih koji su nešto zaslužili, mi nismo rođeni zli. Život nas napravi dobrim ili lošim, ali u prirodi mi smo plemenita, društvena i topla bića, težina života nas napravi drugačijim. Ne kažem da je težak, ali za mnogo ljudi itekako jeste.
Ne želim da se sklonim i budem negde drugdje, nemam čega da se klonim, volim što sam ovdje..Borim se da opstanem,neću da odustanem, šta god da mi se desi, ja ću ovde da ostanem!
Mnogi su pokušali da me predstave kao otpadnika, kao „ažbahu“ koji mrzi ove ili one, a ja u svoj to priči nikada nikome nisam želio zlo i upravo zbog te činjenice nikada nisam izgubio „rat“. Bitka ko bitka je bitna u tom trenutku, ali rezultat će se tek vidjeti na kraju. Kada uzdignute glave kažemo da smo dostojanstveni, punih trbuha ponosni zato što stojimo na zemlji i dišemo vazduh koji miriše na našu „Majčicu“. Ne najavljujem povratak, jer ja nigdje nisam otišao. Malo se odmorio i skupio energije, skupa da mijenjamo svoj put i svoj život. Više se ne radi o politici, državi, strankama došlo je pitanje života ili smrti. Samo jedan odgovor želim od Vas dragi narode, da li želite nastaviti sa životom? Smatrao sam da su me izdali svi oni za koje sam svoja pleća podmetao, ali očito je to test za ljude koji mogu da učine velike stvari, ja ću nastaviti sa borbom pored svega, a VI?!
