Za / To: n/r Slobodan Gavranović Gradonačelnik Banjaluke
Predmet / Subjekt: PRIJEDLOG
Datum / Date: 06.02.2013.
Poštovani,
Iako svjestan da su mali izgledi da će ovo pismo stići do Vas, po mojoj slobodnoj procjeni oko 50%, a izgledi da ćete ga pročitati do kraja oko 10% i na kraju da kažem da je vjerovatnoća da ćete preduzeti nešto po ovom prijedlogu svega 1%, ipak ja moram da Vam ga uputim, i pored tako malih izgleda u konačni uspijeh, kažem moram jer osjećam obavezu da uradim nešto radi svog djetata i sve ostale djece iz ovog grada i njihove budućnosti.
Kažu da teška vremena traže jake i odlučne ljude, te mi dozvolite da Vam predstavim jedan prijedlog i predložim da pokrenete jedan projekat koji može da donese veliku opštedruštvenu korist, a Vama mogućnost da uradite nešto dobro za svoju djecu i unuke, komšije, prijatelje i rođake, kao i za sve ostale građane grada Banjaluke i na kraju za Vas same, da uradite nešto po čemu će Vas pamtiti generacije koje dolaze poslije nas.
Počeću priču ovako. Na moju veliku žalost nisam imao puno prilike da putujem, tek sa ukidanjem viza, tačnije prošlog ljeta u mojoj 39-oj godini ukazali mi se prilika da na kratko posjetim Njemačku. Bilo je ljeto i fino vrijeme i kao što u našem narodu kažu dugačak dan te sam već kroz samo putovanje mogao dosta toga da vidim. Samim prolaskom kroz Hrvatsku uočio sam da postoji neka mala razlika, mada ni sam nisam bio svjestan o čemu se tačno radi, ali kad smo bili u Sloveniji slika mi je već bila jasna, vidio sam, nema ne završenih građevina, svi objekti su zavšeni. Dalje u Austriji još bolje a u samoj Njemačkoj skoro dovedeno do savršenstva, nema nedovršenih kuća, oronulih fasada, već sve fino završeno, okrečeno i redovno se održava.
Proveo sam 4 dana u Frankfurtu, u dijelu grada koji sam uspio da malo obiđem pješke nisam vidio možda tek jednu ili dve nove građevine koje se grade, ali sam vidio minimalno 20-tak skela oko starih objekata na kojima se obnavlja fasada i stolarija, to jednostavno čovjek ne može da ne primjeti, skoro da se u svakoj ulici obnavlja po jedna zgrada. Kroz priču sa ljudim koji tu žive duže vrijeme sam saznao da vlasnicima tih objekata jednostavno dođe od grada da do nekog roka moraju da obnove fasadu na nekom objektu, bez obzira što sve izgleda još dobro a za naše uslove da kažem vrlo dobro, jednostavno nakon proteka jednog izvjesnog broja godina mora da se ponovo ofarba i da se stalno održava. Usput da kažem da je najstarija kuća u Frankfurtu izgrađena 1492 godine.
Tu sam malo razmišljao, pa rekoh sebi ako sam ja u tako malom dijelu grada vidio da se radi na toliko objekata, koliko ih je onda u čitavom gradu?, tu se vjerovatno radi o stotinama, a tek onda u čitavoj Njemačkoj?, tu se vjerovatno radi o hiljadama.
Drugim riječima na hiljade malih firmi kontinuirano radi na održavanju već postojećih objekata i u njima radi možda nekoliko stotina hiljada ljudi, pa onda te fime su vjerovatno povezane sa stotinama drugih firmi koji za njih pripremaju sve što im je potrebno i u kojima isto tako radi na hiljade ljudi. I svi oni zajedno novac koji zarade troše u raznim radnjama, trgovinama i kupuju sve ono što im je potrebno i sve tako dalje i dalje...
Onda se vratim ovamo i vidim ovaj sav nered, upalim tv i slušam priča se o stranim investicijama, a ja se pitam: koje taj ko će doći ovdje i investirati?, kad vidi da tu ne postoji nikakav red, jednostavno će poželjeti da što pre ode odavde. Ovdje kada se nešto napravi uglavnom trako ostaje dok se samo ne uruši nema održavanja, još malo pa će građani Banjaluke šetati sa zaštitnim šljemovima na glavi da ih nebi ubio komad oronule fasade sa neke kuće ili zgrade.
Ima li rješenje? IMA. Sve ove stvari o kojima govorim su u Vašoj nadležnosti i vi možete da pokrenete i to iskontrolišete.
Reći će neki nije sad vrijeme, kriza je, međutim ja Vas pitam da li je kriza za one koji imaju objekte vrijedne 300 hiljada, 500 hiljada ili milion i više KM? Zašto oni ne održavaju svoje objekte???, a takvih je na stotine u Banjaluci. Možda će neki od njih reći da nemaju novca, ne rade ili nešto slično, ali onda postoje i druga rješenja prodaju taj objekat i kupe manji koji mogu da održavaju. Neko će spomenuti zgrade, ja sam lično bio predsjednik upravnog odbora u svom ulazu 4 godine, moja zgrada ima 80 stanova i kada bi neko sutra naložio da moramo da obnovim fasadu u nekom roku to bi bilo sigurno urađeno, naravno da bi bilo onih koji bi se bunili ali kad bi vidjeli da se radi i na drugim mjestima sigurno bi ih bilo manje. I na kraju krajeva i kada bi neki odbili da učestvuju u svemu tome, ja Vas pitam imamo li mi svi pravo da zbog tog malog postotka ljudi odustajemo od svega??? Mislim da nemamo.
Ne želim ovde ni da spominjem kolika je mogućnost da još koliko danas ili sutra može nekoga da udari u glavu komad oronule fasede. Ko će biti kriv ako se takvo nešto dogodi???
Zato vas molim krenimo nešto raditi.
Evo mog prijedloga.
Zakonska rješenja koja pokrivaju ovu oblast već postoje. Nadležni organi koji treba da kontrolišu ovu oblast su u Vašoj tj. gradskoj nadležnosti, a to su komunalna policija i nadležne inspekcije. Ostaje samo donijeti odluku o rokovima, te dati inspekcijama određene instrukcije i istrajati na njima!!!
Moj prijedlog rokova do kog se moraju dovesti objekti u red od donošenja odluke:
Vrijednost objekta | Zone (područje grada) | |||||
I | II | III | IV | V | ostale | |
Preko 300 000 KM | 12 mjeseci | 12 mjeseci | 24 mjeseca | 24 mjeseca | 36 mjeseci | 36 mjeseci |
Od 50 000 do 300 000 KM | 24 mjeseca | 24 mjeseca | 36 mjeseci | 36 mjeseci | 48 mjeseci | 48 mjeseci |
Ispod 50 000 KM | 36 mjeseci | 36 mjeseci | 48 mjeseci | 48 mjeseci | 60 mjeseci | - |
Tabela.1.
Možda će neki reći: ma šta je to zaposliće se par molera, ali to nije tako. Bilo bi tu posla za mnoge, jer treba mnogo krovova promjenuti i popraviti, zatim stolarija, ograde i prilazi, oluci itd. Znači ima tu posla i za molere, zidare, tesare, bravare, keramičare, limare i mnoge druge. Svi oni moraju nešto da ručaju što će reći bilo bi posla i za firme koje rade ketering, zatim moraju da se obuku tj. bilo bi posla i za firme koje šiju radna odjela itd. A ako sve te male fime budu uredno prijavljene eto posla i za knjigovođe i još mnoge druge.
Sa ovim projektom može dosta toga da se pokrene, a sve je to po zakonu. Naravno i objekti koji su u vlasništvu opštine i države bi morali da se dovedu u red.
Moje skromno mišljenje je da je ovo jedan od najlakših načina da se neke stvari krenu rješavati i da se sami izborimo sa ovom tzv. krizom, jer sav ovaj haos koji nas okružuje se neće riješiti sam od sebe i moraće se jednom krenuti u rješavanje.
Još jednom bi želio da podvučem prednosti ovog projekta:
- Pravednost – projekat u prvoj fazi obuhvata one koji imaju najviše i pruža mogućnost onima koji imaju manje da kroz njega pronađu zaposlenje i na taj način dođu u situaciju da i oni mogu ispuniti svoju obavezu (već pomenute poslove uglavnom obavljaju ljudi koji su trenutno bez posla i koji raspolažu sa manjom imovinom, oni koji su boljeg imovinskog statusa bili bi obuhvaćeni prvi ali nebi imali razloga da se bune jer je predviđeno da svi budu obuhvaćeni pre ili kasnije a od nekoga se mora krenuti i logično je krenuti od onih koji imaju više)
- Investicije - ovaj projekat bi omogućio i priliv novi investicija, jer kad neki potencijalni investitior vidi da negdje vlada red on će imati više povjerenja da ulaže
- Ostanak mladi – ovaki projekti bi doprinijeli da mladi dobiju više nada da će ovdje biti bolje i da vrijedi ostati ovdje
- Nove projekte – ljudi bi bili podstaknuti na ovaj način i imali bi više volje da predlažu neke druge projekte koji bi bili od opšteg interesa
Napomena:
U prilogu ovog pisma prilažem 18 slika (uslikane pri jednoj šetnji u samom centru grada, a moglo bi se svaki dan uslikati toliko i pitanje da li bi za godinu dana čovjek uspio sve uslikati), orginalne slike možete pogledati na Facebook stranici Moja žalosna Banja Luka
Ovo pismo biće objavljeno na:
- Blogu www.mojbiznis.wordpress.com
- Facebook stranici Moja žalosna Banja Luka (slike)
- Mom ličnom Facebook profilu
- Portalu Buka – Blog
