<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Nestaće nas?

Malo o mome zadnjem uvidu da nas je sve manje...

25. septembar 2019, 12:00

Kada sam bio mnogo mlađi osnovao sam sa grupom prijatelja Omladinsku organizaciju Odisej Bratunac. U momentma njenoga osnivanja Bratunac je bukvalno bio pun! Imali ste situaciju da u tim vremenima još nije bilo FB i da je bilo situacija da se ljudi skoro sudaraju na ulici. Tu svakako uzimam u obzir da se nakon završetka ratnog sukoba u BiH u ovaj gradić slilo ljudi iz oko 62 opštine. Tamo od Krajine pa nakon Dejtonskoga mirovnoga sporazuma i Sarajeva. Imali ste situaciju da su u Bratuncu djeca išla u osnovnu školu u tri smjene. I nakon odlaska moje školske drugarice u jedno udruženje žena, koje je i danas vrlo aktivno, pitala me je što i mi ne bi osnovali omladinsku organizaciju. I tako je nastao Odisej.. I mi smo postali brzo ''elitisti'' odnosno nije mogao svako biti osnivač organizacije i tako smo probrali 33 mlada za osnivače. I osnovana je org krenule su i volonterske akcije i nikada nismo oskudjevali u volonterima. Na tada rok svirke u centru grada u hali koje više nema uvijek se tražila ulaznica više. A u lokal gdje smo se okupljali se ranilo da se ugrabi mjesto za sjedenje. I tako vrijeme je teklo. 

I nakon sigurno nekoliko godina sam otišao sa bratom i sestrom u taj lokal i majke mi ja sam bio preneražen. Od vječite gužve subotom uveče guranja i borbe za mjesto sada smo banuli u potpuno prazan lokal. koji je bio ukusno renoviran. jeste da je promjenio i ime i vlasnika ali mu je uvijek ostalo ono staro im barem nama koji smo ga zapamtili od tada. I onda sam se sjetio vožnje busem preko Romanije kada je uz vozača bio neki gdin i pitao ga imaju li oni u firmi neki veći bus i što ga ne voze a vozač mu odgovara pa ni ovaj mini bus ne možemo napuniti. I nama u Bratuncu je bio kao neka vrsta cilja otići i izaću u Srebrenicu koja je i tada isto bila puna ljudi i mlade raje sa kojima smo provodili često vrijeme. I onda sam sklopio taj mozaik u glavi i shvatio da naši u org mlađi članovi su u među vremenu završili i fakultete, počeli da rade i u opštini i policiji, biti nastavnici i čak doktori. Moj rođeni brat koji je bio jedan od aktivnijih u organizaciji ima već 10 godina radnoga staža da je dobio i sina...samo želim da kažem da i u Bratuncu skoro kao i u Srebrenici nećete moći sresti nikoga nakon 4 sata...