Kod zapadnih susjeda se pravo zakuhalo. Lokalni izbori umalo da ne padoše u sjenu zahtjeva za referendum, odnosno građanske akcije za ustavno preciziranje pojmova „brak“ i „porodica“. Građanska inicijativa“ U ime obitelji“ pokrenula je sve i svakoga da se brak precizira kao zajednica muškarca i žene.Oni liberalniji koji smatraju da homoseksualnim zajednicama treba dati isto pravo nazivaju ovakav zahtjev homofobnim pa i šovinističkim.
Opet inicijatori peticije ove druge nazivaju nastranim i bolesnim. Malo sam pročešljala net i našla grupe i za ovo i za ono drugo.Zanimljivo, ali sve imaju prilično brojno članstvo, mada su u ogromnoj prednosti grupe koje zagovaraju klasičnu definiciju braka. Naravno, kao i uvijek u svim grupama ima mnogo anonimnih provokatora tako da je povremeno dijalog zaista gnusan.
Ono što je meni ovdje zanimljivo jest etiketiranje ljudi koji su za ili protiv ovakve definicije.Oni koji su za su „homofobne skupine“, oni koji su protiv su da prostite sve i svašta.Koliko je ova tema zrela za raspravljanje pokazuje i podatak da većina novinara, publicista pa čak i onih koji anonimno pišu izbjegavaju lično izjašnjavanje o ovom pitanju i ovoj akciji.Ipak .
Juče me s jednog portala dočekala vijest da je i Blanka Vlašić „pokazala pravo lice“ ma šta to značilo i ma kakvo lice (a ja smatram da je lijepo) imala ova vrsna sportašica. Naime, Blanka je potpisala peticiju koju je organizirala građanska inicijativa „U ime obitelji“ i time stavila do znanja šta smatra brakom. E, sad sam u dilemi šta je šta ,ali i ja sam nešto oduvijek mislila da je brak upravo to: zajednica muškarca i žene.I da budem iskrena ne razumijem zašto bih bila homofob ako to smatram?Zašto to znači da Blanka, Slavko, Hajra, Davor i Snežana pokazuju svoje pravo lice ako iznesu svoje mišljenje i svoja uvjerenja, a koja nisu ultramoderna? Isto tako moglo bi se reći da su Blanka, Slavko, Hajra , Davor i Snežana pokazali svoje pravo lice da zagovaraju širu definiciju braka, odnosno kao zajednicu dvije odrasle punoljetne osobe koje mogu ,ali i ne moraju biti istog spola.I zašto bih ja ili bilo ko drugi morali prihvatati sve što neko sa zapadne obale smatra da je kul i da je novi svjetski trend? Je li samo zato što je Obama u inauguracionom govoru na početku drugog mandata u Bijeloj kući naglasio da će se angažovati u borbi za prava homoseksualaca i drugih marginaliziranih skupina? Zašto mene ili bilo koga drugog ko to smatra deklarišu kao homofoba, šovinistu i da ne nabrajam? Ako imam takva uvjerenja to ne znači da ću povesti krstaški rat protiv tih skupina.Nije samo Blanka Vlašić pokazala pravo lice.Bilo je tu i drugih poznatih faca koji su isto učinili.
Da se razumijemo: ne mrzim, ali i ne volim homoseksualne skupine.Sigurno neću pozivati na linč, ali neću se ni boriti za njihovo pravo da zaključuju građanski brak ili usvajaju djecu.Ima jedan vic koji je aktualiziran ovih dana:
Kaže dijete majci: Mama,mama želim novi bicikl.
Mama: ne može dijete.
Dijete: Ali mama svi imaju bicikl osim mene.
Mama: slušaj dijete:prvo zaboravi bicikl, a drugo ne zovi me mama.To što živim s tvojim ocem ne znači da me možeš zvati mama
.Dijete: a kako da te zovem?
Mama: zovi me čika-Zoki“
Ovo jeste vic, ali probajte na momenat zamisliti stvarno dijete, živo biće od krvi i mesa, koje ima potrebu za majkom i za tom neponovljivom vrstom ljubavi, koje ima potrebu nekoga zvati majkom.Svi koji zagovaraju istospolne brakove i njihova prava da usvajaju djecu to rade isključivo iz perspektive odraslih osoba koje imaju homoseksualne sklonosti i koje žele sebi ugoditi i život urediti, a nikako iz perspektive djeteta. Ili možda slijede logiku da bi djeca u tim brakovima svakako bila usvojena što ima za pretpostavku da su siročad pa bolje išta nego ništa.Bolje ikakav dom i ljubav nego nikakav. A ko će odlučivati o sudbini djece smještene u takve porodice? Da naglasim: nisu sve porodice idealne, nisu svi brakovi idealni, nisu sva djeca srećna djeca niti svi roditelji savršeni roditelji.Ali. Statistike kažu da je u svijetu od ukupnog broja zlostavljača djece uključujući i seksualne 4% žena.Ostalo su muškarci. Ovo napominjem samo u prilog tvrdnji da je žena prirodno predisponirana za majčinstvo.Dese se anomalije, ali su rijetke. Dakle, sad bi neko rekao: a da li ti to možda zagovaraš da lezbijski parovi mogu usvajati djecu, a homoseksualni ne?
Ne zagovaram ništa. Neka živi kako ko hoće.Eto im sloboda življenja i uživanja, ali ja jednostavno mislim da se neke granice ne mogu i ne trebaju prekoračiti. Nisam ni za licemjerna i sebična sklapanja brakova samo zato da bi se mogla ispuniti želja za roditeljstvom.I neka me nazove kako ko hoće, ali nisam homofob u smislu kako naglašavaju za Blanku i Štimca. Još od srednje škole imam prijatelja homoseksualca. Svo naše društvo znalo je za njegove sklonosti, ali bio je član društva i više smo se nekako zezali na njegov račun u smislu kako nam je najbolja drugarica,nego što smo ga odbacivali.Ali ruku na srce da odlučujem ni njemu ne bih dozvolila da usvoji dijete u tim uvjetima. Ako želi dijete neka sam preuzme odgovornost i neka ga, ako mu socijalne službe i sudovi dozvole usvoji sam.Čisto u interesu djeteta i njegovog kasnijeg psihosocijalnog razvoja.Dijete će imati jednog roditelja, ali će znati kako da ga zove.Roditelji , a naročito oni koji prolaze faze odrastanja znaju kakve su to nježne dušice, kako im malo treba da budu povrijeđene, kako im mnogo snage i podrške treba pa da se suoče sa društvom, životom, problemima. Djeca dolaze iz škole plačući jer nose stari model adidaski, jer je neko rekao da njegova mama ima lošu frizuru, jer je neko rekao i izazivao ga što su mu uši klempave, jer nastavnica iz čista mira preferira drugo dijete na štetu vašeg klinca, jer....Roditelji znaju da je svaki dan nova faza i novi izazov,ali i nova šansa za ljubav.Može li neko drugi znati? Možda može.I sigurno da može, ali ti su slučajevi rijetki. Imam poznanicu staricu koja je nakon smrti sina i nakon što se snaha nesrećno preudala za nekog kretena koji je tukao djecu odgojila dva unuka. Časno je obavila taj zadatak, ali...sinovi i dan danas kao formirane ličnosti,porodični ljudi osječaju nedostatak te roditeljske , a naročito majčinske ljubavi u djetinjstvu. Čak je nije zamijenila ni baka koju vole i poštuju iznad svega jer majka je majka. Može li onda neko za koga dijete nije sigurno da li je u ulozi majke ili oca nadoknaditi ljubav i pažnju? Ovo bi homoseksualne skupine mogle uzeti kao argument tj. da mogu biti i otac i majka.E, ja mislim da ne mogu. Možda neko misli da mogu, ali ne mogu. Znaju djeca ko je ko u obitelji, znaju partneri kako je teško preuzeti ulogu onog drugog i na kratko.Zato evo iako anonimno i ja pokazujem svoje pravo lice i ostajem kod stava neka živi kako ko hoće pod uslovom da govorimo o punoljetnim,poslovno sposobnim osobama sve dok druge ne ugrožava, ali kao žena branim i pravo budućeg djeteta da ni ono ni na koji način ne bude izloženo stresu i zbunjenosti.
