<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Od njemačke denacifikacije do Dražine rehabilitacije

18. maj 2015, 12:00

Nakon završetka Drugog svjetskog rata i konačne vojne pobjede nad nacionalsocijalizmom, 17. jula 1945. na Konferenciji u Potsdamu, Winston Churchill, Harry S. Truman i Josef Staljin postižu dogovor koji je za Njemačku značio mnogo mukotrpnog posla, ali i temelj za zdravu budućnost. Jedan od najvažnijih planova u borbi protiv naslijeđa nacionalsocijalizma je bio politički plan „4D“, koji je podrazumijevao denacifikaciji, demilitarizaciju, demokratizaciju i decentralizaciju njemačkog Rajha.

Možda i najpoznatiji segment procesa denacifikacije, bilo je osnivanje Međunarodnog vojnog suda u Nurnbergu, na kojem se vodio čuveni Nurnberški proces, odnosno suđenje najmoćnijim njemačkim nacistima. Epilog procesa su 24 smrtne presude, 20 kazni doživotnog zatvora, te 98 kazni zatvora između 18 mjeseci i 25 godina.

Kao pandan Nurnberškom procesu, od 10.juna do 15. jula 1946. godine se pred Vrhovnim sudom FNRJ održava suđenje Dragoljubu-Draži Mihailoviću i ostalim kolaboracionistima za izdaju i ratne zločine počinjene na prostoru Jugoslavije za vrijeme rata ( 1941.- 1945.). Na sličan način kao Nurnberški proces, suđenje četničkom vođi „ čiča Draži“ i grupi od 23 optuženika izaziva veliki interes svjetske i Jugoslovenske javnosti, te se počinje nazivati Beogradskim procesom. Draži Mihailoviću se 15. jula 1946. godine izriče smrtna kazna, a mjesto izvršenja kazne nije objavljeno.

Iako bi se prosječnom čovjeku činilo kako su oba procesa od velike pravne, moralne i historijske važnosti, takvo zapažanje je tek polovično tačno. Zasigurno se može reći da je denacifikacija u Njemačkoj imala ogroman uspjeh, pa je danas, nakon 70 godina od kraja rata, Njemačka okosnica evropske privrede, garant mira, sigurnosti i poštivanja osnovnih ljudskih prava. Na drugoj strani, pravni sljednik bivše SFRJ, Republika Srbija, kao loš đak koji ništa nije naučio iz krvave historije, pod vodstvom Slobodana Miloševića devedesetih godina ponovo srlja u ratove, pogubne kako za nju, tako i za cijeli region. Da tragedija bude veća, Mihailovićev unuk 2006. godine Višem sudu u Beogradu podnosi zahtjev za rehabilitaciju svoga djeda Draže, a „tačku na i“ predstavlja odluka o usvajanju zahtjeva 14.05.2015. godine, kojom navedeni sud nepravomoćno poništava presudu od 15. jula 1946.

Njemačka i Srbija, poput primjera o dobrom i lošem đaku iz udžbenika, pokazuju kako se iz vlastite prošlosti mogu naučiti potpuno različite lekcije. Dok se u civiliziranoj Evropi slavi sedamdesetogodišnji jubilej pobjede nad zlom, u Beogradu se slavi četnički general i Hitlerov saveznik.

Piše: Asim Šahinović