Listajući neke stare dokumente pronašao sam stari zapis o pronadjenim bakarnim novcima na području Bosanskog Broda.
Zanimljivi su pronalasci na otoku zvanom "Ada", željezničkoj stanici, ali i na području Liješća, Dobre Vode i na nekim drugim mjestima u bližem i daljem okruženju.
O svim pronadjenim novcima 1902 .godine kustos bosansko-hercegovačkog muzeja Karlo Patsch u Sarajevu piše:
"Kad se gradio željeznički most na Savi, iskopaše radnici godine 1880. na savskom otoku, gdje se gradila noga za čupriju, ilovasti lonac pun malenog bakarnog novca.
Veliki dio od tog novca predan je tadašnjem poglavici Bosne i Hercegovine, Njeg.Kralj.Visosti Vilimu vojvodi Wurttembergu; mnogo komada kupio je hrv. narodni muzej u Zagrebu; nekoliko dospješe u ruke profesora Brunšmida i samo jedan jedincati komad, Constantinus I., Cohen 246, ostao je po rezultatu dosadašnjeg raspitivanaj u Bosni, u zbirci franjevskog samostana u Tolisi.
Najveći dio tog novca sastojao se po pismenim obavijestima profesora Brunšmida od komada careva Constantinusa II., Constantinusa Galla i Juliana.
kako je po strukovnom uvjeravanju profesora Brunšmida u tome novcu Julian zastupan kao cesar, to bi odatle "ko terminus ante quem" za doba, kad je lonac s novcem zakopan na to savskom ostrvu, proizišao mjesec maj god. 360., jer je tada Julian u Parizu proglašen augustusom.
No dobro će biti, ako taj rok nešto produljimo, jer novi novci sa carskom titulom nadogjoše tako brzo u promet i jer se još nemogoše kovati u istočnim stranama države.
Vrijeme tog novca pa i uzrok, zbog kojeg se zakopalo, saznaje se ipak pouzdanije, ako se uzmu na oko tadašnje prilike u Panoniji.
Constantinus II. odbio je molbu svog bratića da ga prizna augustusom, na što je Julian sa vojskom prodro u Illiricum, te sa svojim odjelenjem krenuo dunavskom cestom i lagjama po Dunavu dobrodio u Banonia-Banoštor.
Odavde je prirogjenom mu naglaiti cestom Banonia-Sirmium navalio na potonji grad, gdje mu se odupro Comes Lucililianus, da mu tako zapriječi put u Constantinopolis.
U isto vrijeme unišao je marširajući, "per mediterranea Raetiarura Magister equitum" Nevitta u Panoniju te se je sa carem združio po svoj prilici u Sirmiiumu, jer mu je kasnije bilo povjereno da čuva klanac Succi.
On je bez svake sumnje upotrebio dunavsku cestu; ona je izravno vodila u srednju Raetiju te bi se njome jamčano bio poslužio i treći Julianov zbor, koji je protiv Panonije operirao pod zapovjedništvom Jovinusa i Jovinsa (ma da je došao iz gornje Italije), da nije dirigiran na podsjedanje Aquileje.
Okolica Broda nije dakle izravno stajala pod uplivom ovog dogagjaja, no ipak možemo uzeti, da je ta vojna bila uzrok, što je novčano blago zakopano na "Adi" za ove invazije u oktobru godine 361., jer je po bilješki u Amm.XXI 9., 3, ispred Juliana išao silni strok, koji je natjerao i najviše činovnike na bezobzirno bjegstvo, pa je sasvim prirodno, da je strok obuzeo i stanovništvo.
.....
O drugom nalazu novca u Bos. Brodu još smo manje saznali.
Po obavijestima g. oficijala A. Andre-a u Banjojluci, za koje smo mu vrlo blagodarni utvrdilo se ovo:
U ljetu godine 1880. nabasao je neki talijanski radnik, kad je vadio zemlju i šljunak za nasipanje(od prilike 150m daleko od zgrade željezničke stanice), u dubini od kakva dva metra na posudu od ilovače.
Drugovi tog radnika navale ko bijesni, razbiju lonac i povade iz njega novac, koji je navodno sastojao od 100 bakrenih komada.
Gosp. Andre misli, da je taj broj pretjerano označen.
Njemu pogje za rukom da pribere od radnika oko dvadeset komada, koje spremi zvaničnim putem u Sarajevo.
Tad još nije postojao naš muzej i nije nam uspjelo da saznademo, kamo su dospjeli ti novci."
.........
Od bogatih pronalazaka starog rimskog novca na otoku "Ada" i na staroj željezničkoj stanici na području Bosanskog Broda gotovo se ništa više ne zna.
Gdje je završio taj novac ?
Umjesto da je završio u nekom muzeju, sačuvan za istraživanja i generacije koje dolaze, koje znaju da cijene historijske eksponate i naslijedjene vrijednosti, sa današnjeg stanovšta mogu samo dodati, da je vjerovatno završio u rukama privatnih trgovaca starim novcem, nuzmatičara i kolekcionara antičkim stvarima.
Karlo Patsch piše još o nekim nalazištima u našem zavičaju :
" U gostionici G. Lapornika u Bosanskom Brodu vidio sam izlizanu, ponešto obrezanu tetradrahmu barberskog kova (Nachpragung) sa značajnim za taj novac zarezom.
Premjer joj je 23 mm.
Zbog upravo ludo-smiješne svote, koju vlasnik traži, nije se taj novac mogao nabaviti za našu nuzmatičku zbirku.
A.: Glava Zevsa s lovor-vjencem,. na desno: R.: jahač sa lepršastom mantijom, gleda na lijevo; u desnoj ruci, koja se ne raspoznaje ko ni lijeva pa ni noge, držao je granu.
Ispod konjskog trbuha vertikalno namještena grana; izmegju podignute lijeve noge i konjske gubice nalazi se kolo sa naznačenm žbicama.
Iznad polegjice konja фІАІ.
Vlasnik veli da je novac nagjen u selu Liješće."
O pronalascima starog rimskog novca u Dobroj Vodi piše:
"Po obavijestima sadašnjeg gvardijana franjevačkog samostana u Tolisi, fra Ilije Oršolića, našao se u ovom selu (Kotar Derventa) godine 1876 ili 1877. prigodom krčenja novčano blago, koje se sastojalo od drahmi Apollonije i Durrhachiuma.
Mora da je bilo vrlo obilno, jer fra Dobroslav Božić navodi u "Vjestniku", 1888.,str.127.:
da je težina srebra bila "od prilike 15 kilograma" i da je on "pune pregršri" srebrenog novca iz ovog nalaza godine 1880. vidio u jednog kujundžije (zlatara).
Posredstvom fra Božića dospjelo je samo 25 komada u zagrebački muzej, ali su ondje, kako je profesor Brundrugim konstatovao, po pokojnom Simi Ljubiću u tamnošnjoj zbirci izmješani s mnogim drugim drahmama Apollonije i Dyrrhaehiuma, bez da je označeno odakle potječu.
Fra Oršolić dobio je deset komada, no ovi se izgubiše tečajem godina.
......
Kako kazuje fra Grgo Došen, tadašnji župnik u tri sata odaljenim Potočarima, našao je u Dobroj Vodi godine 1886. neki seljak prigodom oranja na dva razna zemljišta dvoje novčano blago.
Jedno se satojalood "kakovih 200 komada drahmi Apollonije i Dyrrhaehiuma, koje su bile pohranjene u zemljanoj posudi.
Dosad nije se na žalost moglo iznaći, u kojem odnošaju stoji ovaj nalazak spram onog drugog i starijeg, da li je naime sasvim samostalan ili možda tek prije neopaženi dio njegov.
Na žalost se i ovaj nalazak rasipao; samo ovaj jedini komad dobio je našmuzej od fra Došena na dan 30. augusta 1900.:
Opaska:Slijedi opis kovanice, premjera 19 mm i težine 2,26 grama.......
......
Drugo novčano blago iz godine 1886. sastojalo se po izjavi fra Došena od kakvih 50 komada manjeg bronvanog novca, od kojeg je rečeni otac franjevac dobavio i nama takogjer 30.augusta 1900. godine darovao samo jedan komad.
Opaska: Slijedi opis kovanice....
Na isto doba upućuje i višegradski nalazak novca, koji je najmanjim svojim dijelom dospio u naš muzej.
U njemu su zastupane one vrste manjeg broncanog novca stare Rome, koje odgovaraju Constantinopolis-novcima.
Vrijedno je da se istakne, da novci nagjeni dosada u Domaviji, našoj najvećoj rudarskoj varoši u Istočnoj Bosni, sižu samo do Constantina II. (umro godine 340)
Obzirom na naš vrlo oskudni materijal, moramo se u ovaj čas ograničiti na ovo poredanje, uz koje se priključuje onaj nahogjaj sa "Ade"- kod Bos. Broda, o kojemu je bilo govora naprijed na str.416 i dalje.
Bogatija su opažanja, koja se sjeverno od Save pribrana na osnovu novaca iz ovog doba.
Možemo se nadati, da ćemo odavle dobiti nuzmatički komentar za objašnjenje onih velikuh dogaagjaja, što se odigraše u tom području.
Mi smo u ostalom i onako u prilozima u Panoniji i Gornjoj Moeziji za vladavine sinova cara Konstantina velikog daleko bolje poučeni, nego o prilikama u Dalmaciji. "
Gospodin Karlo Patsh je dobro i temeljito istražio i opisao nalaze starog rimskog novca u Bosanskom Brodu i bližoj okolini.
Osim ovog opisa, pronalazaka starog novca iz rimskog perioda, dao je dosta podataka i o drugim pronalascima u mjestima š|irom Bosanske Posavine.
U daljem radu piše o značajnim pronalascima novca Clodiusa Albinusa u Potočanima, antoninusa Piusa u Novom Gradu.
Novci su pronađeni pojedinačno od stranje seljaka prilikom obrade zemljišta u svojim poljima.
U Kotaru Gradačac navodi pronalazak drahme grada Dyrrhachinuma, a u Modriči značajan pronalazak novac cara Hadrijana, dok je u varošici Bosanski Šamac pronađen navodno novac Constantinusa II.
Zemaljski muzej u Sarajevu dobavio je iz sela Domaljevac novac Calpurnia, a franjevačkisamostan u Tolisi novac Severusa Alexandra.
Rimski novac je pronađen još u Luki, Tramošnici, Tolisi, Boku, Oštrojluci, Srebreniku, Brčkom.
Evo ša dalje navodi gospodin Patsh:
"Na svaki ipak način može se reći, da zakopavanje tog novca stoji u svezi sa navalom Gota i njihovih saveznika u zapadni Illyricum, koje navale počinju godine 254. i 255., kad je invazija gotska po naslućivanju B. Rappaporta sizala do Siscije.
Da je naše područje bilo u opasnosti, dokazuje natpis, nagjen u obližnjem Sirmiumu (Mitrovici).
Po ovom natpisu, koji potječe iz doba Gallienove samovlade, zasvjedočeno je, da je na donjoj Savi koncetriran zbor, sastavljen od odjelaka germanskih i britanskih legija, a da su odista bile ugrožene panonske i gornjo-moezijske megje, može se izvoditi upravo iz novčanih nahogjaja."
Izvor: Glasnik Zemaljskog Muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu iz 1902 .godine, knjiga 3.
