ODSUSTVO POSLA U DRUŠTVU.
Uvodne napomene:
- U Bosni i Hercegovini na svakog zaposlenog dođe 0,9 penzionera.
- U Bosni i Hercegovini na svakog zaposlenog u privatnom sektoru dođe 0,4 zaposlenih u javnom sektoru i 0,6 zaposlenih u državnoj administraciji
- U Bosni i Hercegovini je samo 15% penzionera radilo puni radni vijek
- U Bosni i Hercegovini su razni porezi na platu još oko 66% od plate
- Državna administracija se finansira iz raznih poreza
- Javna preduzeća bi trebala sama generisati prihode
Priča Prva: Gdje si bio? Nigdje. Šta si radio? Ništa.
Momak. 25 godina. SSS. Uloži 5.000 KM u svoju „vezu“ da se zaposli u javnom preduzeću. Prođe 5 godina, momak radi svaki treći dan. Nema posebnog zaduženja, nema obaveza, povremeno dežura. Plata 800 KM. Momak misli da je sa uloženih 5.000 KM dobio cjeloživotno radno mjesto i sigurnost. Uljulja se. Obzirom da je uložio 5.000 KM u svoju „vezu“, sam u sebe više nije ulagao. Fakultet ništa. Zanat ništa. Praktična znanja ništa. Stručna znanja ništa. Danas to javno preduzeće ima 25% viška zaposlenih. Nema plate, pa slijedi scenarij: Štrajk. Plata na kredit. Nema plate. Nema plate. Nema doprinosa. Nema zdravstvenog. Ali, nema ni otkaza. Pritom, da napomenem, kada država plati platu koje javno preduzeće nije samo zaradilo, onda tu platu plata iz onih mojih 660 KM doprinosa. I šta je sa momkom? Gdje si bio? Nigdje. Šta si radio? Ništa. A prošlo 5 godina, jarane!
Priča Druga: Bolje je džaba raditi, nego džaba ležati.
Djevojka. Mlada. Zgodna. Pametna, kažu. Diplomirana pravnica. Budućnost ove zemlje. Preko kantona se zaposli u javnom preduzeću da odradi pripravnički staž. U javnom preduzeću joj kažu da ne mora dolaziti na posao, a da će od kantona dobiti platu i radni staž u radnu knjižicu. Plata, topli obrok i prijevoz izađu oko 400 KM. Da ponovim: onih mojih 660 KM ide da se plati 400 KM toj djevojci. Diplomirana pravnica ne ide na posao, ali dobije 400 KM svaki mjesec. Ništa ne nauči, ništa nije radila. Prošla godina. Otišlo mojih 4.800 KM. Mislim da je bilo pametnije volontirati kod advokata i uložiti svoje vrijeme u learning by doing, makar za džaba, jer je bolje džaba raditi (pa naučiti nešto), nego džaba ležati (pa zaostati).
Priča Treća: Čija majka crnu vunu prede?
Radim u privatnom sektoru. Na 1.000 KM plate koju dobijem od poslodavca dobijem mjesečno, a pored prihoda koje zaradim, moram zaraditi još i oko 660 KM da poslodavac podmiri razne poreze na platu. OK, prihvatam. Zato ima besplatno zdravstveno osiguranja, besplatno školovanje… Sve mi je to OK.
Ali, kada poželim imati djecu i otići na porodiljsko, poslodavac mi neće dati nikakvu platu, nego će mi država plaćati oko 400 KM mjesečno. U isto vrijeme, svim ženama koje rade u javnom sektoru i državnom administraciji će država platiti punu platu. Da ponovim: onih mojih 660 KM ide za pune plate drugih žena na porodiljskom, a ja to neću dobiti i morat ću se vratiti sa porodiljskog na posao za 3 mjeseca i ostaviti bebu. Negdje.
Priča Četvrta: Sine, hoćeš li posuditi mami ovaj vikend moje auto da odem na vikendicu?
Zagrepčani su mi prenijeli da je saobraćaj u njihovom gradu manje opterećen u posljednje 2 godine iz 2 razloga: nekolicina je ostala bez posla, pa ne voze auta i ne idu na posao, a drugi koji još rade su štedljiviji, pa idu javnim prijevozom na posao. Dakle, u Zagrebu se smanjuje gustina saobraćaja, jer ljudi ne rade.
U Sarajevu je svake godine sve gušći i gušći saobraćaj, a ILO kaže da nam je stopa nezaposlenosti oko 27%. Državna statistika kaže preko 40%, ali to nije tema ove priče. Dakle, u Sarajevu se povećava gustina saobraćaja, jer ljudi ne rade. Dan, radno vrijeme, grad pun, kafa se pije. Prosjek godina 34. I muško i žensko. Nezaposleni. Roditelji rade, gdje god. I dali djeci auta, pa se sami voze tramvajem. I dali djeci džeparac. Odrasloj djeci, ovima što prosječno imaju 34 godine. I onda roditelji vikendom zamole svoju odraslu, nezaposlenu djecu da im posude njihovo auto da odu na vikendicu. Plus, ko zna studenta rodom iz Sarajeva koji studira u Sarajevu, a da nema auto? Znam ih tek nekoliko.
