Još jedan dokaz da nedostatak hrane nije uzrok gladi je i to da se u razvijenim zemljama hrana baca. Prema podacima US odjela za agrikulturu (USDA) Amerikanci bace četvrinu od ukupno proizvedene hrane, što je u prosjeku oko .5 kg po domaćinstvu dnevno; vrijednost od 130 milijardi dolara, i dodatno 1 milijarda dolara za troškove deponovanja. U UK je 2010. bačeno toliko hljeba i cerealija da se moglo nahraniti 30 miliona ljudi. I pored upozorenja da pretjerani ribolov koji ugrožava balans vodenih ekosistema, 2.3 milona tona ribe koja ne stigne na tržište se baci u Sjeverni Atlatnik svake godine, a 40 - 60 % sve ribe ulovljene u Evropi se baci ili zbog pogrešne veličine, vrste ili zbog kvote. (planetgreen.com)
Deponovanje hrane u zemlju izaziva ozbiljne posledice po okruženje. U procesu raspadanja hrane se oslobađa metan koji je ima 20 puta veći faktor globalnog zagrijavanja od CO2, i ovo je najveci izvor emisije metana. Nema studija o tome koliko upotrebljive hrane bace Kanađani. Pojedini gradovi vode evidenciju o ukupnom iznosu organskog otpada i cijeni se da je od toga 275 kg hrane po familiji godišnje. Isto tako nema evidencije o tome šta je od toga bilo jos uvijek upotrebljivo za jelo, ali na osnovu ostalih pokazatelja o načinu kupovine i života, može se pretpostaviti da veći dio jeste.
Hrana je smeće
Međutim, kriza gladi postoji i u razvijenim zemljama, samo je druge vrste. Ne radi se samo o nezdravoj hrani poznatoj kao ‘junk food’, kompletna prehrana je u lancu konzumerizma ali za razliko od druge robe, koja je napravljena da se kvari i zastarjeva, hrana je ‘napravljena da se ne kvari i da ne utoli glad’. Aditivi se koriste u obje svrhe. To su ‘ukusni’ sastojci koje proizvođači i njihove naučni timovi stavljaju u hranu i mogu izazvati zavisnost baš kao alkohol, cigarete ili droga. Oni isto tako doprinose da hrana ostane svježa, nekad godinama pa čak i decenijama.
Prerađena hrana je ona u kojoj su sastojci prerađeni na jedan od sledećih načina: kuvanje, presovanje oksidacija, osmoza, visoki pritisak vode, dehidracija i odstranijivanje minerala pomoću helacije.Ove metode oduzimaju hrani okus, koji joj se onda vraća vještački, pomoću hemikalija. Te vjestačke arome kreiraju aroma-hemičari. Ove potentne arome su kreirane da imaju okus kao one koje su izvučene iz hrane i dodaju se u hranu prije pakovanja. Da se poboljša izgled dodaje se vještačka boja: FD&C crvena 40, žuta 5 i plava 1. Znate li od čega su ove boje? Mogu biti dobijene preradom nafte, acetona pa čak i čađi.
Pored hemikalija, dodatni sećer i so se koriste za konzerviranje, poboljšanje okusa ali i povećanje apetita. Neki aditivi djeluju tako što poremete rad hormona leptina koji reguliše osjećaj sitosti. Drugi mijenjaju metabolizam, povećavaju lučenje insulina - hormona koji reguliše šećer u krvi i skladištenje masnoća. Posledica je insulinska rezistencija - kalorije se pretvaraju u masnoću umjesto u energiju. Treća vrsta su aditivi koji izazivaju zavisnost i nekonrolisani apetit. Poput droge oni mijenjaju neurotransmitere u mozgu. Pojednostavljeno rečeno, aditivi su sve ono što pročitate na listi sastojaka a nemate pojma šta je, između ostalog razne sukroze, dekstroze, levuloze, hidrolizirani i ekstraktirani protein i sl. Hemikalije koje se najčešće koriste u preradi hrane su:
MSG ili monosodium glutamate koji izaziva ovisnost i zato se nalazi u našim omiljenim kafama: Tim Hortons i Starbucks. Sodium benzoate koji možete naći u margarinu, sokovima i gaziranim pićima, a koji može izazvati alergije i hiperaktivnost.
Sumpor dioksid se koristi da sušeno voće ne promijeni boju, a uništava vitamin B.
Nitrati se često nađu u prerađevinama kao sto su šunka i slanina, a izazivaju mučnine, glavobolje i astmu. Uporedite svoj recept sa listom sastojaka na bilo kom industrijskom prehrambenom proizvodu pa ćete se uvjeriti i sami.
Dosta hemikalija se koristi ne samo zbog gore pomenutih karakteristika i razloga, nego i još više jer su to sve jeftine zamjene za prirodne sastojke, sto proizvođačima omogućava astronomske profite. Tako je stari dobri ‘prirodni šećer’ zamijenjen sa visokoglukoznim kukuruznim sirupom (HGCS). To je hemijski proizvedena zamjena za šećer koja je povezana sa gojaznošću, problemima jetre i pankreasa.
Reklo bi se da je dovoljno izbjegavati sve prerađevine i sam pripremati hranu od osnovnih, ponajviše sirovih namirnica. To su namirnice, tj. prava prirodna hrana koja nije prerađena i smatra se ‘cijelom’, onakvom kakvu biste našli u prirodi. Međutim, šokantna je činjenica da je većina ‘prirodne hrane koju nađete na policama u prodavnicama obrađena ništa manje nego slatkiši, krekeri, zamrznuta jela i slatke cerealije. Naravno opet da im se produži rok trajanja. Opet se radi o kuvanju, presovanju, oksidaciji, zamrzavanju, dehidraciji, dimljenju i dosta drugih metoda koje hrani oduzimaju okus. I opet ista priča -dodaju se hemijske supstance da stvore okus sličan prirodnom koji je uništen. Proizvodjači stave naljepnicu ‘prirodna aroma’ ali to ne znači nista. To samo znači da proizvod sadrži hemikalije odobrene od strane nadležne institucije - u US je to Administrativni odsjek za hranu i lijekove (FDA- Food and Drug Administration) kao sigurne za upotrebu u hrani. A FDA je odobrila više od 3000 prehrambenih aditiva!
Znači jedini izlaz je jesti svježe i lokalno tj. kupovati voće i povrće na pijaci, a ne u prodavnici. Ali gdje naći pijacu u metropoli, a ako je i nađete spremite se da potrošite značajno više nego u prodavnici nekog od svjetskih distributera.
Epidemija gojaznosti i lanac prehrane
Danas u US od gojaznosti pati 35% odraslih i 17% djece uzrasta 2-19 godina. Situacija nije puno bolja ni u ostalim zemljama razvijenog svijeta.
Iako se porast gojaznosti još uvijek pripisuje nepravilnoj isprani i nedostatku fizičkih aktivnosti, istraživači svakodnevno pronalaze veoma uvjerljive dokaze o tome da hemikalije iz okruženja i naročito u hrani, doprinose epidemiji gojaznosti. Paule Baillie-Hamilton je u svom članku objavljenom u Žurnalu Alternativne i Komplementarne Medicine, 2002. prva iznijela ovu tezu do koje je došla na osnovu praćenja toksikoloških studija koje su u svom istraživanju evidentirale povećanje težine laboratorijskih životinja. Neke od studija potiču još iz 1970tih ali je u njima povećanje težine evidentiriano samo kao nus-efekat negativnog dejstva hemikalija.
Dok veliki dio populacije razvijenih zemalja izgleda poput maskote Mišelina, ‘lanac prehrane je u obliku pješčanog sata,’ kaže Wenonah Hauter, direktor organizacije za nadzor hrane i vode (Food & Water Watch), objašnjavajući da šaka posrednika stoji izmedju 2 miliona farmera i 300 miliona potrošača. To je situacija u kojoj cijenu plaćaju obje strane – prodajna cijena raste, a otkupna opada. Tokom poslednje 2 decenije farmerov udio je, recimo u cijeni svinjetine spao sa 45c na 25c po 1 dolaru prema jednoj USDA studiji (US Odsjek za agrikulturu). Naravno da ekonomski faktori utiču na to ali većina razlike je otišla u džep Walmartu i drugim supermarket lancima jer je njihov udio u 1 dolaru svinjetine za to vrijeme porastao sa 45 na 61c. Druga studija pokazuje da supermarket lanci plaćaju uzgajivačima voća i povrća manje nego što bi oni dobili na ‘otvorenom tržištu’(!?) Dakle u poziciji su da diktiraju i otkupne i prodajne cijene.
Walmartizacija
Iako vam ovo ime ne znači puno ili vas baš nije briga, Walmart je svjetska sila. Njegov godišnji promet u poređenju sa Bruto nacionalnim dohotkom država, i 2010. je bio na 23 mjestu u svijetu, dakle veći nego što je ostvarilo ostalih 170 zemalja među kojima su npr. Norveška, Venecuela i UAE.
Walmart ima 9000 lokacija a od toga je 25% van US, uglavnom u Kini, Indiji i Latinskoj Americi, odnedavno i u Africi.
Još uvijek mislite da je to daleko od vas i da vi Walmartu niste interesantni? Varate se, Walmartu je svako interesantan! U UK je od 1999. a nedavno je otkupio još jedan lanac supermarketa. A opasno baca oko preko Kanala, na Francusku, Italiju (mama mia), Španiju i Portugal.
Njemačka se prije 6 godina iščupala iz Walmartovog zagrljaja koji ostavlja pogubne posledice na prirodno okruženje, socijalnu pravdu i lokalnu ekonomiju. Ali to još uvijek ne znači da je sigurna, jer Walmart ide za profitom, i ne mari za koju pljusku tu i tamo.
U tu svrhu koristi i talas ‘zelene ekonomije i održivosti’ i od 2005. inenzivno radi na transformaciji od ‘imperije zla’ u Zelenog giganta. Međutim, iole ozbiljnija analiza Walmart biznis modela pokazuje da je suština takvog modela suprotna prinicpima i ideji održivosti.
Jer, kako raste, Walmart uklanja postojeće biznise i lokalne ekonomske sisteme zamjenjuje svojim, iako su veći zagađivači. Uticaj na priodno okruženje izazvan silovitiom ekspanzijom i izgradnjom trgovinskih supercnetara na obradivom zemljištu podstiče širenje gradova, što dalje uzrokuje povećanje potrošnje energije i povećanje zagađenja.
Dakle, Walmartova lista ekomanipulacija (greenwashing) je podugačka, ali mnogo dalekosežnije posljedice će imati još dublja ekspanzija u lanac prehrane, sa 25% koliko pokriva danas u US, na na planiranih 50%. (Stacey Mitchell- grist.org). Jer, pored svih negativnih posljedica, Walmart je povezan i sa porastom gojaznosti. Naime, studija profesora Charles Courtemanche na Univerzitetu Greesboro, Sjeverna Karolina pokazuje da otvaranje Walmart Supercentra u novom naselju povećava gojaznost, za 2.3% Ovi rezultati ukazuju na to da se rasprostranjenošću Walmart supercnetara može objasniti porast gojaznosti od 10.5% od 1980. Zašto je to tako? Prerađena hrana je jeftinija od svježeg povrća, svuda a pogotovu u Walmartu jer u tom domenu je neprikosnoven.
Profesor kaže: “Mislim da je očigledno da Walmart snižava cijene hrane i to one od koje najviše profitira” - prerađene hrane koja je puna gore opisanih aditiva. A Walmart je toliko na glasu po niskim cijenama da kupci idu tamo ne razmišljajuci i ne provjeravajući, a istina je da drugi lanci ili mali snabdjevači obično imaju puno povoljnije cijene i kvalitetnije proizvode.
Ekomanipulacija
Po svojoj definiciji ‘zelenog konzumerizam’ se predstavlja kao rješenje problema koje je prouzrokovao. Tako se i Walmart reklamira kao rješenje za problema prehrane, obećavajući lokalno proizvedenu, zdraviju i svima dostupnu hranu. Stvarnost je sasvim drugačija. U svojoj ekspanziji on čini prehranu više koncentrisanom i industrijalizovanom nego ikada ranije u istoriji. I što više jača manje je mogućnosti za pijace, kooperativne organizacije i sve koji žele da unaprijede sistem prehrane za proizvođača i kupca, a ne za posrednike.
Walmart neprekidno dopunjava svoju listu trikova i otvarajući svoje supercentre u kvartovima u kojima živi stanovništvo sa niskom kupovnom moći proklamuje da želi pomoći stanovništvu, a sasvim suprotno je tačno. Pokazalo se da dolazak Walmarta ubrza porast siromaštva i nerijetko čitavo susjedstvo završi sa markicama za hranu. Studije pokazuju da otvaranje Walmarta prouzrokuje gubitak poslova u okolini i pad cijene nadnica, pored već naprijed navedenih podataka o porastu gojaznosti.
Walmart model je budućnost u kojoj je proizvodnja hrane u potpunosti industrijalizovana, farmeri i radnici izrabljeni, a obećanje svježih proizvoda se koristi da prikrije pravo lice modela koji donosi bijedu i glad gdje god se pojavi.
Promjena
Zato ne treba čekati da zemljoradnici opet izađu na ceste u svojim traktorima. Čak iako im se mi potrošači pridružimo, umjesto što negodujemo zbog zastoja saobraćaja. To neće promijeniti ništa. Kao ni najgrđe psovke i pogrde upućene političarima i vladi. Za pozitivne i trajne promjene je potrebna politička volja, koja se može izgraditi samo kroz istrajnu i dosljednu političku borbu, čiji su sastavni dio i kampanje, sve sa traktorima.
Vezani tekst :
