Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.
Elem, došao Mujo u Veliku Kladušu, pa otišao u MUP i dežurnom
policajcu dao ličnu kartu, priznavši da je sedam puta nožem napao imama u
Trnovi. "Kako sedam, bolan Mujo", začudio se policajac, "kad je imam
napadnut samo četiri puta?!" "Ma znam", odgovorio Mujo, "ja samo
navratio da se prijavim."
Četvrti put u posljednja dva i pol mjeseca, čuli ste za taj slučaj,
napadnut je u selu Trnovi kraj Velike Kladuše imam Selvedin Beganović.
Sva četiri puta nesretni je imam napadnut u krugu svoje džamije, sva
četiri puta nepoznati ga je počinitelj napao nožem, i sva četiri puta
glasnogovornik MUP-a Unsko-sanskog kantona svečano je objavio da je
policija obavila uviđaj, da je istraga u toku i da će javnost biti
obaviještena o rezultatima. Ja sam, majke mi, očekivao da na kraju kaže
kako policija ne isključuje mogućnost da su ova četiri napada nekako
povezana.
Sve što kažu o policajcima, malo kažu. Već prvi put kad je imam iz
Trnove uboden nožem, nije ih bilo mnogo što su mislili da je to i
posljednji: efendija se bio javno suprotstavio mobilizaciji regruta za
Islamsku državu u Bosni i Hercegovini, a u toj Islamskoj državi ne bave
se samo rekreativnim rezbarenjem. Drugi put kad je napadnut, svatko je
razuman barem krajičkom uma pomislio kako napadači imaju ambiciju da mu
ozbiljnije naude. Kad je napadnut i treći put, još samo
bosanskohercegovačkoj policiji ništa nije bilo sumnjivo.
Ili je to, ili oni, jebiga, nemaju toliko ljudi i sredstava da osiguraju
policijsku zaštitu svakom čovjeku kojega tri puta u dva mjeseca napadnu
maskirani napadači s noževima. Ili su pak zaključili - to im je
vjerojatno zvučalo najuvjerljivije - kako je organizam efendije
Beganovića razvio prirodni imunitet na ubodne rane od oštrih predmeta.
Što god da jest, u policiji u Kladuši, kažu, već su bili dali štampati
tipske obrasce za izvještaje s uviđaja o napadu nepoznatih počinitelja
nožem na imama Selvedina Beganovića u Trnovi - prazna su polja ostavili
samo za datum i potpis dežurnog – ali stalna zaštita za efendiju i
dalje im nije padala na pamet.
Mogu stoga dosta plastično zamisliti šok i nevjericu kad su u MUP-u čuli da je imam u Trnovi napadnut i četvrti put.
- Nožem?! Imama iz Trnova?! – zaprepašteno je ponovio šef policije.
- Aha – odgovorio je dežurni. – Zamislite.
- Suncetijebem, kakva slučajnost! – vrtio je glavom šef. – Realno,
kolike su šanse da istog čovjeka u dva i po mjeseca četiri puta napadnu
nožem?
- I ja kažem – odgovorio je dežurni. – Bogami bi efendija trebo igrat TV Bingo.
Sve što, rekoh, kažu o policajcima, malo kažu. Doduše, ne kažem, postoji
i drugo od ukupno dva objašnjenja za tu neobičnu pojavu – tu, naime, da
je policija zlosretnom imamu zaštitu obećala tek nakon četvrtog napada –
ali slutim da bi se u policiji radije vratili na prvo. Isto bi
objašnjenje, recimo, rado potpisali i u Islamskoj zajednici.
Imam Selvedin Beganović, naime, ne govori ništa drugo - niti to što
govori ne govori išta drugačije – doli ono što je i službeni, papirnati
stav Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i samoga njenoga reisa.
Jedina je razlika što je imam iz Trnove zbog toga četiri puta napadnut
nožem. I što na to kažu u Islamskoj zajednici? Jesu li se javili kakvim
gromoglasnim saopćenjem, jesu li pozvali džemate na podršku i pomoć za
brata u Trnovi, jesu li organizirali u Zetri nekakav koncert ilahija i
kasida s jasnom porukom neprijateljima islama? Ne, ni riječi! Da su
efendiju Beganovića samo jednom nožem napali u Zvorniku ili Livnu, već
bi se Ujedinjeni narodi tresli od vulkanskog gnjeva Rijaseta Islamske
zajednice u BiH, a kraj Velike Kladuše napalo ga četiri puta, i ništa.
Doduše, ne kažem, postoji i drugo od ukupno dva objašnjenja za tu
neobičnu pojavu – tu, naime, da Islamska zajednica BiH šuti o
četvorostrukom pokušaju ubojstva jednog svog službenika – ali ako ga i
ima, ako je postojala i najmanja sumnja da nije riječ o džihadistima,
već nečem mnogo banalnijem, svaka je otklonjena viješću kako u Bihaćkom
muftijstvu, čuli ste za to, ozbiljno razmišljaju o prekomandi efendije
Selvedina Beganovića na sigurno, u neki džemat u – Republici Srpskoj.
Cijeli tekst pročitajte u Oslobođenju
