Da li ste ikada razmišljali o cvijeću?
Recimo, visibaba. Koja je njena uloga? Da nam najavi proljeće i obraduje nas sa svojim bijelim kapicama nakon snijega i zime, ili se iza njenog postojanja krije još poneka uloga i priča.
Ruža? Da li je njen glavni zadatak da bude raskošna ljepotica, vijesnica ljubavi i sreće, a ponekad poštovanja i tuge, ili tu ima još mnogo toga da se doda?
Ja volim livadsko cvijeće. Ono me vraća u djetinjstvo i period bezbrižnosti. Trčite razdragano kroz cvjetnu livadu, zastanete, pa hvatate skakavce, uberete pokoji cvijetak žuti, ljubičasti, bijeli... da to bude šareni buketić, a onda ugledate bijele „loptice“! Ubereš, zamisliš želju... i puhneš ...
To je maslačak... Tako obična, a tako posebna biljčica. Zdrav i upotrebljiv od „glave do pete“, od korijena do cvijeta. Negdje sam pročitala da je to biljka koju simbolično povezuju sa 3 nebeska tijela. Žuta glava je, naravno, Sunce. I kao što se Zemlja okreće, i nakon Sunca izađe i Mjesec, tako i maslačak, kad prođe period cvjetanja, mijenja svoju žutu krunu raskošnom, lepršavom bijelom, koja i te kako podsjeća na Mjesec. E, sada, vjerovatno razmišljate koje je to treće nebesko tijelo? Pa, dobro se zamislite i razmislite, zamislite želju, duboko udahnite i puhnite u taj maslačkasti Mjesec! Otvorite oči i ugledate stotine malih „padobrana“ kako krstare kroz vazduh, nose vašu želju i kao takvi podsjećaju na zvijezde padalice... Da, da, treće je zvijezde.
Jedna priča kaže da, kada je anđeo sišao na Zemlju da posadi cvijeće, išao je od cvijeta do cvijeta i pitao gdje bi željeli da rastu. Većina je birala kraljevske vrtove i raskošne palate. Da se druže sa princezama i kraljicama... A maslačak!? Maslačak je rekao: „Ja bih bio sretan da rastem tamo gdje god me djeca mogu naći i vidjeti... Posadi me tamo gdje mogu da izmamim dječiji osmijeh“. I zato je anđeo blagoslovio maslačak dugom sezonom cvjetanja i označio ga kao dječiji cvijet.
Maslačak nije izbirljiv i raste svuda ...na selu, u gradu, livadi, brdu, dolini, pored puta.... Međutim, on svoj korijen pušta i na mjestima gdje rijetko koje biljke uspijevaju. Mala pukotina na asfaltu i iz nje izbija maslačak... Uspravno drži glavu, ponosan i čvrst! I dok ga gaze i „za kose vuku“, on se ponovo vraća i uzdiže kao feniks iz pepela. Možda nam želi reći da ne odustajemo, i da ustajemo i kada nas gaze i lome. Nekada si bezbrižan i sretan na livadi punoj cvijeća, a nekada usamljen, ogoljen i ranjen na asfaltu...
... Svoju „žutu kosu“ zamijeniš mudrom bijelom koja, sve dok nije spremna, čvrsto čuva to sjeme života iz kojeg će iznići stotine novih, mladih cvjetova. Neki će ostati tu na asfaltu da se bore, a neki će uz pomoć vjetra, vode ... uspjeti savladati prepreke i stvoriti bolju budućnost za buduće naraštaje ...
Da sam cvijet, voljela bih biti maslačak!
