Već deset godina vladate samouvjereno, jako, jasno i sa vizijom. I to je ono zbog čega treba izaći na komtramiting i podržati vas. Vaš slogan je “Srcem za Srpsku”. I treba tako. Dragi narode, ponesi srce, ostavi mozak kući i podrži Milorada Dodika.
Zapravo, radi se o tome da bi svaki građanin koji drži do sebe trebao podržati Milorada Dodika, SNSD i sve partije i pojedince koji su na vlasti. Razloga je mnogo i previše. Nije samo stvar u srcu. Ima nešto I u praznim buđelarima, asfaltiranim kukuruznim poljima, nedosanjanim invalidninama…
Naprvo, vlasti su od 2006. do danas izvele Republiku Srpsku na pravi put. Asfaltiran, sve sa četiri trake u kukuruze. Učinili su ponosnim svakog pojedinca, koji sa 400 maraka može priuštiti sebi sve, od vekne hljeba, preko motanog hercegovačkog duvana do derivata stevije.
Vi, predstavnici vlasti vratili ste prosječnog stanovnika RS-a prirodi. Prosječni ne vozi auto, jer nema novaca za benzin, on ne pali traktor jer je skupo lož ulje, on ne kupuje autobusku mjesečnu kartu jer su iste ukinute, ali je stanovnik Republike Srpske neizmjerno zdravo skoro pa ljudsko biće, koje tegli, stopira... Još malo pa će sa volovima orati njive. Organski i prirodno. Ponosni građanin Banjaluke, Prijedora ili Zvornika bi i bicikl vozio, smo je to tako dekadentno i zapadnjački. Nekako pederski. A, brat Putin je zabranio okupljanje pedera u narednih 101 godinu, pa što ne bi i mi.
Ova vlast, ne treba zaboraviti, obezbijedila je svakom hiljaditom djetetu "radno mjesto" u administraciji, po klizanim cijenama kupovine istog i uz partijsku članarinu. Malo li je?
Ima li, dobri čovječe, igdje na svijetu više prosperitetnih mladih ljudi koji grickaju kašikicu od espreso kafe u svom omiljenom lokalu dok čekaju radno mjesto? Nema. Ima li igdje više rasterećenih junoša, koji između dvije fudbalske utakmice ladno kupe sebi fakultetsku diplomu? Ima li igdje veće sreće od zemlje u kojoj se za 20KM možeš vozati u tatinom autu pijan i naduvan kako i koliko hoćeš? Dabome da nema!
A, svega toga ne bi bilo da nije vlasti blagougodne u nas. I, malo je to preporuka za ovako kratko pisanije i za ovako zlatnu vlast. Pomisli dobri čovječe, ti koji si ostao bez posla, ti iz Zvornika, Trebinja, Modriče, Broda... zamisli samo koliko štediš na topim obrocima, disanju kiseonika po fabričkm halama...zamisli kako si sačuvao sebe silne amortizacije i eventualnih povreda na radu. I ko ti je sve to omogućio? Vlast dabome.
A, vi kamperi u parku “Mladen Stojanović”, vječite bundžije i petokolonaši, promislite koliko je Dodikov režim kojeg domaći izdajnici pljuju, kao fudbaleri Kamp Nou, promislite koliko vam je taj isti režim omogućio da izgubite na težini ujednačenom upotrebom vlakana u obliku kupusa, kupusa, kupusa i ponekog škrobnog derivata izvučenog iz krompira, krompira, krompira...Neka se sjete sva djeca poginulih boraca koliko ih je štrajk glađu preporodio, prosvijetlio, osvježio, nadahnuo. Posao nisu i neće dobiti, ali zato su savladali kurs kampovanja I ekstremnog preživljavanja u prirodi.
Sjetite se i vi penzioneri, koliko je adrenalin prokrvio vaše vene i produžio vam živote dok ste se, nervirali zbog penzija i invalidnina koje u mjesecu kasne dva mjeseca. Vlast vas ishranom i pravilnim doziranjem stresa održava u životu. Pa vi bi sa hiljadu maraka mjesečno na mesu, pomrli odmah od holesterola lošeg, a povišenog. A, to Milorad Dodik NIKADA neće dozvoliti. Mislim ovo za hiljadu maraka.
I vi, ooo jezikoslovci! Prisjetite se samo novih riječi i fraza kojima je vlast obogatila vaš učmali knjiškomoljački rječnik. Sad svi znamo za "faktičko prolongiranje", za "odgađanje do usklađivanja", “opravdanu pozajmicu”, za “povoljan grejs period otplate” za "jedi govna"… Dobro, ovo zadnje smo znali i prije. Sad svi govormimo "sumnjao" namjesto "sumuljao, "fali" umjesto "hvali"... Jebi ga, kruni stomak i misli se roje ko Robinzonu, ali vlast nas je učinila gramatičkim supermenima. Kad umiremo, da bar znamo odvojiti rječcu “ne” od glagola I glagolskih priloga. Bravo za vlast!
I, ako vam ovo nije dovoljno da se ponosno uz besplatan sendvič, pokoje pivo i rotacionog janjca pridružite svečanom i nadasve spontanom kontramitingu 14. maja ispred "Boske" u Banjaluci, sjetite se najvažnije stvari.
Tog dana, odvoji će se žito od opozicionog kukolja, državno pošteno kupljeno radno mjesto, od robovlasničkog riljanja, časna partijska knjižica od bezvrijedne lične karte, toplo pečenje od hladnih ruku u džepovima parkaša, Bajin kukuruzni autoput od opozicionih magistrala...
Sjetite se kako i koliko ste postali veći Srbi, veći domaćini, veće askete, veći izolacionisti uz ovu vlast. Sjetite se, o smo se sjetite, kako i koliko vam je ljepše, komotnije, prijatnije danas do li prije deset godina. Pogledajte istini u oči i ,velim, spontano se samookupite po direktivi.
I nije ovaj kontramiting nastao preko noći! A, ne. Ovoj je mukotrpan decenijski rad na debilizaciji. Jer, ne trebamo biti bolji i kvaliteniji ljudi, ako možemo biti jebani podobni zombiji
Ostavi mozak, šta će ti! Srcem za Srpsku, pa budi kontramitingaš.
Jer, Bez tebe će propasti prvo Baja, pa Republika Srpska, pa pravoslavna crkva, pa Putin, pa Rusija, pa Evroazija, pa planeta Zemlja, pa Kosmos. Upamti, jebo život, ako ga ne živiš u teledirigovanim lancima.
Živio Baja i SNSD! Do konačnog trijumfa gluposti, lopovluka i samoobmane. U propast juriiiš!
Sloboda je za luzere sa druge strane grada, parka i svijeta. Ti, u kontramitningu znaš da od slobode nemaš ništa, da si poput psa, koji je navikao obigravati i šeniti oko stranačke kućice. Sa povocem ili bez njega, svejedno je! Neće te ni djeca pitati, gdje si bio tog 14.maja 2016. u Banjaluci. Povešćeš ih sa sobom kao obavezan dekor.
A, vi ostali, koji se nisu prepoznali u tekstu, a imaju neviđenu privilegiju da žive u Relublici Srpskoj u Dodikovo vrijeme, vidimo se malo dalje, da damo POSLJEDNJI PUT POSLJEDNJU šansu nekom drugom.
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru@dijalekticar
