Kada bi se neko formalno pero, sa novinarskih početaka uhvatilo teksta, namah bi primijetilo da je naslov netačan. Materijalno. Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović na političkom proputovanju kroz Švajcarsku, a ne Srebrenicu, spominjao je vlahe.
Pa ipak, nije na stvari materijalna pogreška nego emotivna, duhovna i politička disfrakcija.
Sve je u Kavazovića naopako, a liči na stvarno. I lokacija i rječnik i pojmovnik i opservacija.
Vlaška Švicarska
Naprvo, Švicarska mnogo liči na BiH. Tri naroda, tri kantona, tri centra moći. Referendum se često pominje... Nije u Evropskoj Uniji, ta Švica. Ima brda i planina kao i Bosna. Da je ispeglati, do Njemačke površine bi narasla. Ali.
Tu se završava geografska sličnost BiH i Švicarske. Znamo da je BiH, siromašna samodovoljna gubernija kojom vlada troglava nacionalistička elita u sprezi sa stranim lezilebovićima. Isto tako znamo, da se ovdje narodi kolju vijekovima, dok su se švicarski Germani, Frankofoni i Romani, zabavili o siru, satovima i čokoladi. Poznato je kako u nas referendum pominje Baja Dodik, ali ga nikada ne realizuje, jer ne zna oko čega bi referendumisao. Znano je kako je u BiH počinjen genocid, a u Švicarskoj ljudi stradavaju samo od lavina. Takva priroda i geografija država nam.
Tako, nekako BiH postade na papiru mnogo dinamičnija država od dosadne Švice, gdje je život "skoro savršen" štono reče pojac čarobnjačkog nadimka.
Kavazoviću, na tebe je red
I u toj tako dosadno neratničkoj zemlji, čije vojne trupe jedino papu po trgu Svetog Petra obezbijeđuju, dođe prvi čovjek Islamske zajednice BiH, na naaku turenju. Bilo bi posve normalno da je riječ o kakvom hodočašću na kojem Kavazović pomaže našem gastarbajterskom svijetu u očuvanju svog duhovnog islamskog bića. Možda je besjedio o potrebi muslimana da se udruže, osude ekstremiste i sabrani pod krovom islamske zajednice očuvaju jedinstvo?
Ali prc.
Reče Kavazović, pazite sad: "Nećemo halaliti nikome ko bude mogao, a ne bude htio. Nećemo nikome halaliti. Svako ko može dati svoj glas, svako ko može se registrirati, svako ko može dozvoliti da 'vlah' ne vlada u Srebrenici. Bit ću potpuno otvoren, da 'vlah' ne vlada u Srebrenici. Nek' mu je haram ako to ne učini, nek' mu je haram. Mi to moramo zaštiti, moramo to čuvati. To je naše i to ne možemo ostaviti".
Svako normalan, nesklon prebrojavanju nacionalnih krvnih zrnaca, pripisao bi ovu izjavu Naseru Oriću, islamskim jastrebovima od Sandžaka do Bužima, ali ne bi jednom vjerskom poglavaru. Ta, nije, zar Reis to što jeste, e da bi se bavio političkim superagitovanjem, prijetnjama i huškanjem u inostranstvu? Zar je došao u Švicarsku ne bi li udovoljio pojedinim političkim opcijama bošnjačkog puka?
Ili je možda nervozan i uznemiren saznanjem da mu u matičnoj državi paradžemati kolo vode, da se mladi ljudi okreću od domaćeg, vijekovnog poimanja islama, ka radikalnim verzijama istog.
Ali, to kao da nije bilo dovoljno, pa zapjeni Kavazović dalje: "...Kako hoćete Bošnjaci, birajte! Ili ćete krvlju svakih 20, 30, 50 godina slati svoju djecu na linije odbrane države, ili ćemo svake 4 godine na glasačkim kutijama potvrditi našu volju..."
Dal' je Reis, na krivu nogu ustao, dal' se prejeo sira ili čokolade, velim, nikada nećemo saznati.
Zato znamo da je u zemlji u kojoj nije počinjen genocid direktno zloupotrijebio ime grada gdje je počinjen genocid-Srebrenice. A, upravo ovakve jezičke tirade, koje pale najprimitivnije u najprimitivnijem, proizvode ratove, sukobe, mržnju...
"Vlah" u naraciji Kavazovićevoj je tek puka hepok-kocka, kojom se prvi u Islamskoj zajednici kurči pred dijasporom. Na stranu što se poput većine popova i fratara, Reis takođe intenzivno petlja tamo gdje mu nije mjesto i na stranu što se ne miješa u svoj posao. Velim na stranu sve, kad "vlasima" plaši ljude i cepa po gasu u rikverc ka devedesetim godinama.
Valja Ismetu, osnovati rok bend, pa da sa Ilijom zasvira. Valja ljudima iz pepela podizati život, život prepun ljudske , egzistencijalne bijede. Valja komšija, komšiju pomagati, valja živjeti, tamo gdje je život gotovo zatrt.
I, kad sve to valja, možda treba nekako Kavazovića u pamet prizvati.
Valja živjeti i poslije lokalnih izbora. Normalno, ljudski, humano i komšijski. Sa "vlahom" ili "balijom" na čelu Srebrenice. To je svejedno, potvrdiće mu svaki Švicarac.
Srebrenici, suzi okrvavljenoj, treba dragi Kavazoviću slastičarnica, pekara, mesara, treba dječije igralište, treba sanirana škola. A, bogme treba i ljudi, koji će poslije radnog vremena živjeti u Srebrenici, a ne fantoma, koji od 16h sele u Srbiju, Goražde, Sarajevo i ostale stvarne adrese življenja.
Nego, sve mi se čini Kavazoviću, da ti nećeš kao niti većina sveštenstva u svojim audijima i mercedesima Srebrenice poslije izbora ni na fotografiji gledati.
Kome je do slušanja i gledanja, neka pogleda:
