Ne postoji čovjek u Bosni i Hercegovini koji nema svoj stav po pitanju referenduma. I staro i mlado. I lijevo i desno. I profesionalni Srbin, Bošnjak, Hrvat ili Ostali. Građanin, takođe. Uglavnom, a ljudski je, stavovi su dijametralno suprotni, kao i sve u ovoj nesrećnoj zemlji.
Velim, nema čovjeka bez stava.
Neću reći kako Mladen Ivanić nije čovjek. Bila bi to uvreda. 'Ajmo ga nazvati natčovijekom. Ili barem čovjekom postmodernog političkog mišljenja, čiji stavovi traju dan, dva, možda tri, pa se promijene.
Evo, samo mali hronološki kroki Ivanićevih izjava glede referenduma, iz kojih se može izvući par zaključaka:
29.8.2016
"Poslije referenduma 9. januar ćemo zvati Dan državnosti RS-a'. Time dosljedno provodimo odluku Ustavnog suda BiH, a dižemo značaj 9. januara. Ako i Dan državnosti RS-a proglase neustavnim onda možemo uvesti Dan osamostaljenja RS-a. Ako i osamostaljenje RS-a bude neustavno, onda možemo uvesti Dan nezavisnosti. I tako možemo narednih 50 godina", rekao je Ivanić.
Ovdje iščitavamo tzv. sindrom "većeg Pape od Pape" ili ti većeg secesioniste od Milorada Dodika. Mladen Ivanić ide u retoričke bravure, na kojima bi mu pozavidio i dr Šešelj Vojislav. To otcjepljenje, ta nezavisnost, to osamostaljenje. Pa, Republika Srpska je dvije decenije čekala, "mladog i perspektivnog političara" iz Banjaluke, koji će krenuti Karadžićevim stazama kontrarevolucije. Jest, ali prc. To je Mladen tako razmišljao zadnjih dana avgusta mjeseca.
Stiže septembar, srećo moja!
1.9.2016.
Na konkretno pitanje da li će se referendum u Republici Srpskoj održati, Mladen Ivanić je odgovorio: "Da li će biti referenduma ili ne, odluku o tome su donijele institucije RS, a ja sam u predsjedništvu BiH".
Mladen, kao u svakoj političkoj situaciji u svojoj karijeri, ima izlazni plan b). Nezgodacija je što nikada nije imao ulazni plan a), pa se tako i politička karijera pretvorila u intereždžijski lov na funkcije, a najmanje pola države niti ne zna naziv njegove partije, niti tačno zna čime se Ivanić konkretno bavi, osim da je to onaj "Srbin što zna engleski", kako sam sebe krsti Mladen. Elem, u ovom bodrijarovskom obratu u 3 dana, na ribanju kod Vučića, Ivanić je shvatio da nije njegovo da se petlja u stvari entiteta iz kojeg dolazi i da ima ko će da razmišlja o tome.
U ovom slučaju on primjenjuje taktiku "oprosti mi, pape", tj. posipa se po glavi svim pepelom ovog svijeta, ljubi ruke Aleksandru Vučiću i veselo klimoglavi gosparu Dodiku. Zajebi stvar, šta ja imam da se petljam u referendume i slične zamlate, kad nisam plaćen za to, duma preporođeni Mlađo.
No, brzo se član Predsjedništva vratio iz Beograda u BiH. Valja objasniti svojim stanovnicima ovaj obrat mišljenja. Hahahaha, šalim se. Valja klinac! Šta on ima kome da objašnjava?! Pa, nije otvorio kancelariju u Banjaluci, e da bi se plebsu pravdao. Na referendum, more!
2.9.2016.
"Član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske Mladen Ivanić smatra da bi bilo dobro da referendum o Danu Republike bude održan poslije izbora jer bi tada bila poslata jača poruka, ali da niko nema pravo da osporava njegovo održavanje."
Aha, dakle, taktika "Đenka još nije umrla, a kad će ne znamo" možda je i najdjelotvornija. Zašto? Ne zna ni sam Mlađo, ali prošlo je čitavih 24 sata i valja mišljenje promijeniti. Biće referenduma, samo malo kasnije. Nekad, jednom.
Vidite, a to će vam i član predsjedništva Ivanić potvrditi, ili će vas ubijediti, kako hoćete, po njemu referenduma će biti i on se zalaže za isti. Mada, ne sad odmah. Ustvari, to se njega i ne tiče, ali će Republika Srpska biti nezavisna. Kako? To tek ne zna.
E, kakav predsjednik, takva mu i partija. A, da, pa ja zaboravih da pola BiH ne zna kako mu je partija PDP i kako on, bože me oprosti, i nije predsjednik partije čiji je predsjednik. Vidite, Mladen je od "mladog i perspektivnog" političara iz Banjaluke dogurao do starca Jode, počasnog predsjednika PDP-a, a da se nigdje mrdnuo nije. Mislim na političku ljestvicu uspjeha.
Ono, istina, on je o državnom trošku obišao pola svijeta, bio je vođa opozicije, osnivač partije, premijer Vlade Republike Srpske, pa član predsjedništva...Nego, stvarno, jel' zna neko šta je Mladen Ivanić u svojoj političkoj karijer odistinski napravio?
Dobro, napravio je interesnu organizaciju PDP, koja je sama sebi svrha i koja, mora mu se odati priznanje, poput žohara nekako preživljava svaki političko/atomski udarac. Stvorio je dva politička klona, nadobudna samozadovoljna tipa, koji su, opet, sami sebi svrha i kojima dobro ide u samodopadljivosti ništavila. Stvorio je, apsurdno, i kult neharizmatičnog čovjeka, koji besmisleno luta u političkim vodama bh. društva, a koji je dovoljno bezličan da nikada, ali NIKADA ne možete čuti kakvu utemeljenu izjavu u njega.
E, sad, nisu ovo neke stvari za pohvaliti se, ali eto, to je ostalo iza počasnog predsjednika i osnivača PDP-a.
No, nemojte da ste na kraj srca, ostao je i jedan, velim, postmodernistički ofrlji i odokativni način političkog promišljanja, znan kao "more biti bidne..." koji je ustanovio još onaj Muhamed Čengić prije rata, a koji je Mladen Ivanić podigao na viši stepen političke egzekucije.
Bivstvovanje Mladenovo u političkom svijetu tako se temelji na par principa. Dakle:
1. Ja sam veći Papa od Pape
2. Oprosti mi pape
3. Đekna još nije umrla, a kad će ne znamo
4. More biti bidne, a more biti i ne bidne
Bili bi udivljeni "Nadrealisti" i scenaristi "Đekne" nad ovim tezama o Mlađi, ali valja nama živjeti sa njim, njegovim astigmatičnim pogledima, peripetijama i dosjetkama, koje narod plaća iz svog džepa, dok ga finansira kao člana Predsjedništva BiH.
Banjalukom i dalje kruži legenda kako postoje ljudi koji glasaju za Ivanića i PDP, a ne znaju niti Mlađu, niti imaju direktnu korist od toga.
