U neka doba se dokopah mikrofona, kratko predstavih, pa na tečnom srpskom Nikoliću postavih pitanje: „Gospodine Nikoliću, pošto znam da ste iz okoline Kragujevca i pošto obojica dobro znamo šta se tamo dogodilo 21. oktobra 1941. godine, da li vam je jasno da sjedite pored čovjeka koji je bio neonacista i čija stranka nije glasala protiv skidanja imena Adolfa Hitlera sa liste počasnih građana Amstettena?“ Prije nego što je Nikolić i uspio da dođe do riječi, ubaci se zajapureni Strache i odbrusi: „Gospodine novinar, takve provokacije ne dozvoljavamo u Austriji!“ Nakon kraće pauze i moje konstatacije da sam austrijski novinar i izdavač, zubni tehničar doda: „Niti bilo gdje u svijetu“. Toma diploma se unezgodi, primaknu mikrofonu i tihim, smirenim glasom reče: „Bez obzira na to šta moj kolega misli, ja ne volim Hitlera“.
Ne dade mi đavo mira, postavih i Stracheu pitanje. „Gospodine Strache, u više navrata ste izjavili da ćete, ukoliko dođete na vlast, onima koji žive u Austriji i nemaju državljanstvo ukinuti pravo na rad, socijalnu pomoć, klasično zdravstveno osiguranje, dodatak za stanovanje i njihovoj djeci zabraniti da u i oko škole pričaju na maternjem jeziku. Pošto se predstavljate kao srpski prijatelj, pretpostavljam da se ovo ne odnosi na 116.626 Srba koji žive u Austriji i nemaju državljanstvo?“
Zajapureni se blago osmjehnu i tihim glasom odgovori: „Mi moramo da štitimo naše državljane“.
Strache, piše u Kuriru donedavnog socijaliste Miloradovića, voli Cecu i Kosovo. Većina primača na laži FPÖ-a voli Strachea jer voli Kosovo. „Kosovo je Srbija, to se mora reći“, višekratno u kameru ponavlja pijani debeljuca, naslonjen na šank balkanske kafane u Beču, dok novinarima njemačke državne televizije objašnjava zašto će glasati za Hofera. „Znate, Kosovo je nama mnogo važno.“
Debeljuci je Kosovo važno, baš kao i onih 116.626 Srba koji će najebati kad se plavi dokopaju vlasti. Baš kao što mu je bitno i to da je masa njegovih sunarodnjaka iz Srbije ili Republike Srpske u Austriju pobjegla od bijede koju je posijala nacionalistička politika koja se bazira na mržnji drugoga. Baš kao što ga zabole i za činjenicu da taj isti Strache i njegova partija šire mržnju prema njegovim komšijama, porodicama i djeci koja je ničim nisu zaslužila. Baš kao što ga, na tečnom srpskom, živo zabole za činjenicu da mržnja nikada nije stvorila nijedno radno mjesto, niti nahranila bilo koga.
Ukratko i na tečnom srpskom – zabole ga. Jer da ga ne zabole, nekada bi sam sebi postavio barem jedno pitanje. Ono koje svako od nas migranata mora sebi postaviti kad je u pitanju stranka čiji se uspon bazira na mržnji prema nama samima i onima koji iz sličnih razloga stižu u Austriju.
Zašto mi je toliko važno da vam ovo napišem? Između ostalog i zbog činjenice da je moj sin među onih 116.626 koji žive u ovoj državi i imaju srpsko državljanstvo. A to mi je, da mi oprostite, mnogo važnije od Kosova i Cece.
Preuzeto sa BUM
