Zvao me jednom prilikom u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.
Elem, nabavili Mujo i Suljo lovačkog psa, njemačkog
oštrodlakog ptičara pa krenuli u lov. Cijeli dan lovili oni s ptičarom,
polomili se i oni i nesretni pas, a lovačka torba prazna. “Bogami nešto
ne valja”, rezignirano na kraju procijedio Mujo. “Il ovo nije ptičar, il
ga mi ne bacamo dovoljno visoko.”
Na taj me dobri, stari vic podsjetila vijest da je
vladajuća većina u Narodnoj skupštini Republike Srpske donijela odluku o
dizanju desetak milijuna konvertibilnih maraka kredita za nabavku
reprezentativnog, takozvanog “višenamjenskog” helikoptera za prijevoz
visokih državnih funkcionera, ali i hitni medicinski transport
pacijenata. Nema, jebiga, ozbiljne države bez suvremenog višenamjenskog
helikoptera za hitni prijevoz predsjednika, premijerke, ministara i
drugih bolesnika.
Neće valjda, objašnjavaju u banjalučkoj Narodnoj
skupštini, predsjednik Milorad Dodik i ovoga ljeta na Kočićev zbor u
Stričiće na Manjači - automobilom? Nije stvar u tome da ne bi mogao ili
ne bi želio, stvar je u dignitetu Republike Srpske. Što će ljudi reći,
što će reći visoki gosti: Mile, Mile, kukala ti majka, kakva ti je ovo
Republika, ni predsjedničkog helikoptera nema?!
Dan prije nego što će Narodna skupština na spisak za
kupovinu staviti reprezentativni višenamjenski helikopter, Dodik je na
proslavi Dana policije RS istakao kako je entitetski MUP atribut i
garant nezavisnosti Republike Srpske. “Neki još uvijek neće da nas
priznaju i ne daju nam međunarodno priznanje, ali to ne znači da mi
nismo država”, rekao je na svečanoj akademiji predsjednik Mile, pa odmah
naložio Narodnoj skupštini da se kupi helikopter.
Džabe ti, naime, sve - džabe ti i veličanstvena
historija i slavne bitke, i referendum i ustav i policija, i Dan
Republike i krsna slava i zastava i grb i himna, sve ti je džabe ako
država nema reprezentativni predsjednički helikopter. Eno i SDA priprema
apelaciju Ustavnom sudu za osporavanje imena Republike Srpske: Bakir
Izetbegović okupio najeminentnije pravničke umove u Bošnjaka, i od
Ustavnog suda traži – tako sam čuo, ne držite me za riječ – da se
Dodikovoj Srpskoj oduzme pravo na atribut Republike jer nema
reprezentativni predsjednički helikopter.
Nema s tim stvarima zajebancije. U Ujedinjenim nacijama,
na šalteru za prijem novih članica, prvo pitaju imate li helikopter.
Eno Kosovo, samo posljednji primjer: sve su nesretni kosovski Albanci
napravili što se od njih tražilo, donijeli na East River pun kombi
zakona, dokumenata, papira, diplomatskih depeša i međunarodnih
priznanja, a službenik na šalteru pitao ih samo gdje im je predsjednički
helikopter. Na Kosovu onda – sjetit ćete se te zgode – pokušali s
dronom, ali nije im prošlo.
Ili, drugi primjer, Bosna i Hercegovina.
Baš nekidan, usred cijele te furtutme s Dodikovim
višenamjenskim helikopterom od desetak milijuna maraka, portal Klix
objavio je reportažu iz helikopterskog hangara u kasarni Oružanih snaga
BiH u Rajlovcu, gdje već četiri godine parkiran i konzerviran leži
reprezentativni helikopter za prijevoz članova Predsjedništva BiH,
visokih funkcionera i gostiju. Baš pravi pravcati predsjednički
helikopter, snažni ruski Mi-8T ofarban u plavo-žuto-bijele boje Bosne i
Hercegovine, s kožnim foteljama i lakiranim drvenim stolovima – drug
Tito ga se ne bi posramio – pune četiri godine, eto, tavori u hangaru u
Rajlovcu, a da nikad u njega predsjednička noga kročila nije.
Sunce ti jebem, to je država!, zadivljeno sam uzdahnuo pročitavši reportažu.
Četiri
godine - cijeli jedan mandat – Oružane snage BiH održavaju ga,
servisiraju, podmazuju, čiste, lašte i farbaju, a predsjednički se
helikopter, ponos Bosne i Hercegovine, nijednom u te četiri godine nije
odlijepio od piste u Rajlovcu. Džabe su pred Predsjedništvom uređivali i
svečano otvarali onaj lijepi heliodrom, eno ga sad služi kao trotoar -
niti Bakira da helikopterom prebace do posla: nepomično parkiran stoji
moćni ruski vrtolet u hangaru kao kostur kakvog plavo-žutog
transformersaurusa, ali stoji.
Predsjednički helikopter.
To je, eto, ozbiljna država: nema možda funkcionalnu
vladu, ni funkcionalni parlament, niti uopće funkcionalnu vlast, nema
zapravo nikakvu vlast, iako ih ima barem četrnaest, nema funkcionalnu
vojsku, ni policiju, ni zdravstvo, ni školstvo, nema zapravo ništa, ali
ima predsjednički helikopter. Ničemu taj helikopter ne služi – ničemu
barem iz uputstva za upotrebu Mi-8T – osim da se zove predsjedničkim, i
to je sve što se od njegovih performansi očekuje. Jer nema, shvatili
ste, ozbiljne države bez reprezentativnog predsjedničkog helikoptera.
Nesretna Republika Srpska, eto, ima sve – ima republiku,
ima parlament, ima vladu, ima policiju, ima vlast, ima Milu - sve ona
ima, samo nema predsjednički helikopter. Bosna i Hercegovina, s druge
strane, nema zapravo nijedan funkcionalni atribut države osim
predsjedničkog helikoptera, i eno joj zastave pred zgradom Ujedinjenih
naroda.
“Bogami nešto ne valja”, rezignirano će stoga na kraju procijediti Mile. “Il ovo nije država, il mi pare ne bacamo dovoljno visoko.”
