A država laže na svim jezicima dobra i zla; i štogod govori, laže – i sve što ima, ukrala je.
(Friedrich Nietzsche)
Degeneracija Socijaldemokratske partije BiH dosegla je, po svemu sudeći, onu fazu, kada je od implozije dijeli samo strah za golu egzistenciju onih kadrova koji se još uvijek nisu razbježali. Budući da su Zlatko Lagumdžija i ostaci ostataka njegove klike dokazali da nemaju ni harizme, ni autoriteta ni sposobnosti da vode partiju, a kamoli državu, biće dovoljno da se izmakne još samo jedan kamičak, pa da se cjelokupna građevina zasnovana na lažima, obmanama, kriminalu, manipulacijama, a prije svega na kurčenju bez muda, sruši u prah. Zlatko Lagumdžija svojevrsni hibrid Alije Izetbegovića (Radončić je do podne kriminalac, a od podne partner) i Nedžada Brankovića (Radončićev avion je unajmljen za državne potrebe ‘po zakonu’), je taj posljednji kamičak svakako već načeo. No, to da će SDP posrnuti, da se radi o partiji koja ne nudi ništa osim liste lijepih obmana i patriotskih ili titioističkih (zavisi već od publike) floskula, bilo je, još prije dvije godine, jasno svakome sa trunkom političke pismenosti.
Pitanje je, međutim: šta sad da se radi? Za koga da se glasa? Može li se ikome vjerovati? Različiti drugačiji SDP-ovci nas uvjeravaju da može. Klub političkih zombi ikebana (SDU), koji ne propušta priliku da, blateći svog nekadašnjeg velikog lidera, prosperira na jeftinom populizmu kaže da im možemo vjerovati. Naša stranka, nudeći socijaliberalizam, koji odavno tone i raspada se i u zemljama razvijenog kapitalizma, a kamoli u perifernoj polukoloniji kakva je BiH, nas, također, uvjerava da možemo vjerovati njihovoj građanskoj politici. U stvarnosti, svi oni, zapravo, žele biti SDP umjesto SDP-a: davati ista unaprijed neostvariva obećanja, u društveno-ekonomskoj situaciji koju nisu u stanju ili ne žele mijenjati. Ko je još na sceni? Budući novi “građani” ili “socijaldemokrati” Željka Komšića? Oni, koji žale za prvobitnom šarenom lažom SDP-a, suludom politikom koaliranja sa rigidnom desnicom, te bi se najradije vratili ovim svetim počelima? I oni kažu da im možemo vjerovati, kao, uostalom, i klub vječitih intelektualnih posmatrača i moralizatora, koji nikada nisu imali hrabrosti i sposobnosti stvoriti masovnu političku organizaciju, te se zadovoljavaju zgražavanjem nad izmanipuliranom masom, koju su, u svom građanskom elitizmu i snobizmu, propustili prosvijetiti.
Prema tome, bilo na poziciji, bilo u opoziciju, u BiH organizovana politička ljevica, ukoliko izuzmemo nekoliko grupica u začetku djelovanja, praktično ne postoji. Bilo da ona nastane kroz jačanje sada malih tendencija, ili fragmentiranjem i reformama unutar proklamovane stožerne partije ljevice (SDP-a). nova ljevica bi morala ispuniti barem sedam ključnih zadataka.
1. Stvaranje masovne partije koja štiti rad
Ovo, prije svega, podrazumijeva formiranje političke organizacije koja će se beskompromisno zalagati isključivo za radnička prava. To znači povratak bazi. Lijeva partija ne može istovremeno štititi interese tajkuna, špekulanata, ratnih profitera, kontroverznih biznismena, investitora, jednom rječju vladajuće klase. S obzirom da je Bosna i Hercegovina zemlja kapitalističke periferije, ova organizacija, odnosno politička partija, mora graditi anti-kompradorski društveni blok. Ona mora biti antikapitalistička, zalagati se za demokratski socijalizam, kao alternativu kapitalističkom varvarstvu, ali istovremeno se, u okvirima postojećeg sistema, boriti za prava i odbranu ostvarenih privilegija radnica i radnika.
2. Odlučno protiv privatizacije javnog dobra
Ona isto tako mora ukazivati na podređeni ekonomski položaj kapitalističke periferije u odnosu na zemlje kapitalističkog centra i razbijati iluziju da će se stanje popraviti evroatlantskih integracija. Partija se mora oštro protiviti privatizaciji javnih dobara, kao i protiv oligarhijskog stranačkog upravljanja javnim firmama. Borba za ekonomsku demokratiju, odnosno vlast radničkih skupština mora biti njen primarni cilj.
3. Borba za kontrolu nad finansijama
Podruštvljenje bankarskog sektora, odnosno otvaranje javnih, demokratski kontrolisanih, banaka, koje bi jeftinim kreditima kreditirale ekonomiju mora biti jedan od primarnih ciljeva nove ljevice u okvirima borbe u postojećem sistemu.
4. Distanciranje od propalog realsocijalizma, jugonostalgije, titoizma i postojećih socijaldemokratskih partija. Vraćanje dostojanstva ljevici i objašnjavanje njenih devijacija i degeneracija
Potrebno je distancirati se od bilo kakve povezanosti sa propalim staljinističkim i realsocijalističkim birokratskim režimima, koji počivali na oligarhijskoj upravi privredom, tiraniji, masovnim ubistvima i suzbijanju kritičke misli i kultovima velikih vođa. Nova ljevica ne podrazumjeva obožavanje Tita, parolašenje i prigodničarsko oblačenje pionirskih uniformi. Ona isto tako ne podrazumijeva podršku tiranskim režimima, poput onih koji nestaju u “Arapskom proljeću”, Sjevernoj Koreji ili drugim diktatorskim režimima.
5. Radikalna borba protiv desničarskog revizionizma i fašizma
Nova ljevica, isto tako, u potpunosti odbacuje desničarske revizionizme, koji različite kolaboratore i fašističke zločince pokušavaju promovirati u borbe za slobodno, demokratsko, društvo. Nova ljevica će u potpunosti odbaciti zamjenu teza, prema kojoj je staljinizam razlog zbog čega je neoliberalni kapitalizam, a zapravo dominacija bankarskih i korporativnih kartela i njihovo razaranje izborenih privilegija radničke klase, najbolji od svih mogućih svjetova. Nezamislivo je da bilo koja politička organizacija koja se smatra lijevom ulazi u koaliciju sa partijom desnice, a kamoli sa radikalnim etnonacionalistima i fašistima.
6. Rješenje nacionalnog pitanja
Nova ljevica u Bosni i Hercegovini mora propagandno djelovati protiv svih oblika nacional-šovinizma. Ona mora objašnjavati genezu nacionalizma, odnosno koliko je priča o tome “da smo svi isti”, ili “da smo svi u istom brodu”, dakle i vladajuća i podređena klasa, zapravo oružje u ratu protiv većine radnica i radnika, budući da nacionalne podjele slabe njihov otpor kapitalu.. Nova ljevica ne teži izolacionizmu, već širem regionalnom povezivanju. Ona nacionalističke pokliče o svim Srbima, Bošnjacima i Hrvatima u jednoj državi mora satirati parolom “Svi u jednoj državi!”. U balkanskoj federaciji, ili demokratskoj socijalističkoj Evropi, svi bi živjeli u jednoj državi u kojoj ekonomski interesi vladajućih klasa i oligarhija ne bi diktirali formiranje nacionalnih identiteta, na bazi tobožnjih “vijekovnih neprijateljstava”.
7. Ideološko djelovanje
Nova ljevica mora biti združujuća, a ne sektaška. Nova lijeva partija bi u sebi morala okupiti veći broj frakcija, čije bi nadmetanje značilo obogaćivanje stranačkog programa i izoštravanje njene antikapitalističke linije. Nadmetanje frakcija ne bi značilo međusobno uništavanje, već bi njihova demokratska borba unutar partije, njihovo združivanje, stapanje i razdruživanje na temelju različitih društveno-ekonomskih vizija, moralo poslužiti kao model budućeg, humanog, demokratskog društva.
Od istog autora : Vuk Bačanović: Perspektive perifernog "balinluka"
