Više sam potrošio nego što su mu platili. Zakasnio, bio dan manje, zato mi krivo bi. Naime, kasnio sam jedan dan na Festival, trebao sam biti gost-urednik u emisiji „Pošteno“, na BHT1. U četvrtak, na prvi dan Festivala. Pa, organizatori otkazali smještaj za mene za taj dan. Ali, govoreći pošteno, dogodilo se... Hm, poduža priča, ali evo, podijelit ću je s mojim vama.
Otkaz bez dokaza
Dogodilo se to da me je ljubazni čovjek iz organizacije političke emisije „Pošteno“, one četvrtkom uvečer, u 8, isti čovjek koji me je nazvao prvi puta i rekao da sam gost-urednik, u utorak nazvao telefonom i sav pretvoren u živu ispriku rekao da ja zapravo ne mogu biti gost-urednik. Ja kažem, dobro, kao i obično. Žena do mene u autu dok sam pričao s likom. Ja kažem ženi da je to garant zato što sam se lani učlanio u SNSD. Pa ona, žensko ko žensko, duša joj nešto pitat, pita kako drugi mogu. Ja pitam, koji to drugi? Ona kaže, pa onaj što je maskota jedne stranke, drugi što ih je promijenio više stranaka nego jaketa, treći je čak potpredsjednik stranke. Ja ne gledam te mi-vi-oni emisije, ne znam, pa nisam ni znao. Te ja, ni pet-ni šest, kad dođoh kući nazvah broj nazivatelja s fiksnog telića. Jeftinije mi tako. Pa pitam kako to da mogu svi osim mene, svi politički angažirani kao đavo u satanskom kultu. Onda mi čovjek malo unezgođen, malo više nego prvi puta, kaže da je to bilo prije, i da sad ne može. Žao i njemu, al' ne može. I izvinjava se. Kaže da ga je moj Geto oborio s nogu, da pišem mrak jedan, da mu žao do neba. Ja se dobro nasmijem, pa skontam. Nisam pojeo gynko korijen, nisam odjednom postao pametan, ali skonah. Zahvalih se čovjeku, rekoh da ga ne krivim, da potpuno razumijem i da znam o čem se radi. Nisam mu to rekao iz učtivosti, ne.
Jeste, ali nije ni da nije
Znao sam da nije on taj koji je kriv, da je direktiva došla iz krugova koji paze što se na Tv može a tko ne može. Zapravo, znao sam i prije, ali tad znadoh još bolje. Kažem sebi, 'beš honorar koji bi mi dobro došao, Veso, ovo ti je debeli kompliment. Kukavica si i dezerter, divlja svinja te jurila po šumi onomad, i sad skrivaš cigaretu kad ti naiđu bivši profesori... a boje te se. Veso, sa psima pričaš više nego s ljudima, ali se boje onog što ćeš reči. Ajme, rekoh, Veso, koji si ti frajer! Državna televizija sere gaće, ne smije te uživo pustit. Ne mogu te nadgovorit, Veso. Nisi fikus koji će klimat glavom i sa sto-dvjesto riječi izlagati konstruktivnu kritiku postojećeg stanja. Nisi telac koji će se stresti i zaboraviti tko je i što je, što je i kako je, pa smišljati riječi koje neće značiti ništa pa tako dokazati da nemaš što za reči, da je Duškina patriotsko-jednodimenzionalna opcija ona prava, jedina i nedjeljiva, suverena i neoboriva, najispravnija i najpoštenija. Nećeš se nevješto braniti anegdotama iz prošlosti svojih predaka, govoriti kako je dobro ali može biti i bolje, kako je bolje biti suglasan nego antiprotivan, pozitivan nego negativan, dubokouman nego golouman. Nećeš dati da ti Duška stavlja riječi u usta kao njena krojačica šnitove u romboidni pastelni kompletič.
Pošteno...
Shvatih tada i zašto bi drugi na mojem mjestu držao jezik za zubima i klimao glavom, tek kadgod promrsio nešto nećudoredno, tek da ga njegov narod do kraja ne zamrzi. Nema svatko ženu kao što sam ja, neće svaka reči „Ma ko im j... mater!“ kao moja žena. Neka bi pitala „Je li, majmune, a kako misliš struju platit? Auto ti se raspada, a ne uzima ti se 1000 maraka, a?“ 1000 maraka za cirka 4 sata, 200 po emisiji plus putni troškovi, dnevnice-samo što te ne nosaju, 'ljeb te tvoj! Na ovoj skupotinji! Pa budi frajer i ne budi suncokret i klimoglav!
Tako, kao slab vjernik i još gori sudac, ne bih bacio prvi kamen, ne bih ni sudio. Svakom svoje. Za pakla sam više nego za raja, ali... Onda bi ono što sam napisao odjednom zazvučalo nekako... nekako drugačije. Sam sa sobom bih se posvadio. Ipak, trebao bih popraviti kola i platiti struju. Promijeniti česmu. Uskoro će i registracija, a ja... Hm, morao bih zaraditi neki novac u roku odmah. Pošteno, ako je ikako moguće.
