Po svemu sudeći, iduća godina, ako već ova nije, biće godina gladi. Tako najavljuju stručnjaci, a tako kažu i oni koji iz prve ruke znaju kakva će nam žetva ove jeseni biti - poljoprivrednici, tačnije rečeno poljogubitnici, kojima nesnosne vrućine u harač uzeše sve ono što proljetos posijaše.
Kukuruz, soja, voće, povrće…sve je sprženo, kao što su i sami ljudi sprženi bijedom i decenijskom nemaštinom. Havarija izazvana toplotnim udarom došla je kao kec na desetku, da nas totalno obezglavi, a cifra od milijardu maraka, na koliko se procjenjuje šteta pričinjena sušom, samo je još jedna dodana nula u nizu ništavnosti u koju smo do guše ukopani.
Povećanje cijena brašna, pekarskih proizvoda, tjestenine, konditorskih proizvoda i ulja u BiH je neminovno i nezaustavljivo, jer cijene na svjetskim berzama vrtoglavo rastu. Rod pšenice u BiH je prepolovljen, a prinosi ostalih žitarica biće manji za 80 odsto, te mlinari najavljuju da bi brašno moglo da poskupi i više od 20 odsto, koliko se predviđa. To potvrđuje i činjenica da domaći mlinari sada tonu uvozne pšenice plaćaju 260 evra, a prije samo mjesec dana ona je koštala 220 evra.
Zoran Kos, predsjednik Udruženja mlinara RS, upozorava da ako divljanje cijena pšenice bude nastavljeno, u BiH neminovno poskupljuje brašno, a potom pekarski proizvodi, tjestenina i slatkiši. Sa druge strane, Radovan Samardžija, direktor JP “Robne rezerve RS”, ističe da ovo preduzeće ima na raspolaganju 5.000 tona pšenice, te da u svakom trenutku može biti aktiviran ugovor sa Srbijom o pozajmici od 20.000 tona ove žitarice. Zamislite samo kad bi od Rusije zatražila, koliko bi Republika Srpska tek od njih zrnevlja iskamčila!? Od Samardžije smo saznali i to da u robnim rezervama RS ima oko 60 tona šećera, 115.000 litara jestivog ulja, približno 200 tona brašna, 156.000 litara mlijeka i više od 300.000 konzervi. Dakle, za svakog četvrtog stanovnika RS imamo po jedno sljedovanje konzerve, a za svaku treću bebu pola litre mlijeka. Eh, i to je nešto!
Šta će po tom pitanju učiniti oni s vrha vlasti, možemo da pretpostavimo - ništa. Oni hljeba i ne jedu. A konzerve sardina i mesnih doručaka i ručaka, koje RS čuva za crne dane, sigurno neće degustirati niko od njih, jer njihovi trbusi su navikli na malo žešće kalorije. Pogotovo oni koji ljetovaše po Jonskim i Egejskim morima, jedući škampe i dagnje za desert, prije janjet’ne! Znam samo da ih ni malo neće biti sram tako preplanulih puti izaći pred kamere, zarad slikanja u svrhe predizborne kampanje i govoriti kako im je stalo do svakog pedlja RS. Kada im je toliko ugodno u RS i ako su tolike patriote, zašto nikome od njih nije palo na pamet da ljetuju na Ljekaricama ili Balkani, nikako mi nije jasno?
I dok su oni gorili i pržili se po plažama južnih mora, u isto vrijeme gorile su šume, brda i dolovi po Bosni i Hercegovini. Požari su harali u čak devet opština RS, ali ih zbog slabe spremnosti civilne zaštite i vatrogasnih službi danima nismo mogli ugasiti – vatrogasci nisu imali čime da doture vodu do lociranih požara. Ali ipak, naša sadašnja tehnička nespremnost neće trajati dovijeka! Od predsjednika lično, te od njegovih budućih odbornika, načelnika i gradonačelnika dobili smo obećanje da ćemo dogodine imati svu potrebnu opremu za gašenje i suzbijanje požara: i helikoptere, i kanadere, i kamione sa cisternama, i buldožere, sve živo - samo da bog da dobrih požara, pa ćemo biti kompletirani!
I, eto, sada, kada nam je vlastela taze pristigla sa odmarališta, friška i nekisela, taman će početi i predizborna kampanja. Plakati i bilbordi biće prepuni preplanulih Džordž Klunija i osunčanih Anđelina Đoli. Njihove top teme neće biti ni glad koja narodu prijeti, ni sanacija od požara koji su opustošili na desetine opština u BiH, već će se i dalje prepucavati ko je od koga ljepši i pametniji, da li ima ili nema nekog levatskog entiteta i ko će u kojoj opštini veće korijenje pustiti. Ogrezli u svojoj sujeti, naši funkcioneri valjda misle da je ovaj klimatski toplotni udar izazvan zbog vruće politike koja se vodi u Banjaluci, Sarajevu i Mostaru? Ubijeđeni su da su oni super heroji zbog čijih se vrućih stolica čitava Planeta usijala. Kako (grado)načelnik opštine ili nekakav ministar(čić) sa takvom iskrivljenom percepcijom stvarnosti da pomogne ugroženom seljaku? Oni nemaju pojma kako su se našli u fotelji u kojoj sjede, niti znaju šta im je činiti kada pošast zakuca na vrata. Njihovo je da sjede i čuvaju stolicu svom budućem partijskom drugaru, i tako u nedogled.
Izbori su tu da se baljezga kako smo bolja polovina trećine i da se asfaltiraju već hiljadu puta krpljene ulice. Da se pokriva laž neistinom i da se govori kako nam ni recesija, a bogami ni klimatske promjene, ne mogu ništa.
Niko od ‘’pretpostavljenih’’ neće ni zucnuti da nas čeka najgori mogući period, gori čak i od onog ratnog, jer danas su nam zalihe mnogo tanje nego što smo tada imali. U robnim rezervama, kako čusmo, imamo svega oko 300000 konzervi i zanemarljive količina brašna i šećera. Bez ikakve sumnje, u ratnim vremenima barem konzervama oskudjevali nismo, brašno je pristizalo čak od Ujedinjenih Emirata, a danskog feta sira mogao si mazati na uštipke spravljene od američkog brašna koliko ti je duša iskala. Od čega ćemo uštipke pravit’ u narednom periodu, samo gospod Mile zna? Da li nam je zaista spas sestrinjska Srbija, koja se nalazi u gorem položaju od nas, i koja ne zna kako prehraniti sopstvene građane?! Naše paralelne veze su fantastične, te da će nam se paralelno u gladi pridružiti i srbijanski narod, u to ne sumnjajmo. Jeste da nam se Tomo i Mile ne slažu baš najbolje, dakako politički, ali se veoma dobro slažu u pitanju funkcionerske fotelje; a to je da im vrućina smeta samo ako im je fotelja zagrijana. Šta njih briga za suše i klimatske promjene, važno je da se njihov položaj ne mijenja i da su im klima uređaji uvijek na 24 stepena uključeni!
Od istog autora : Prijavite se!U državnim institucijama vazda ima posla...
