U Bosni i Hercegovini je tokom protekle dvije sedmiceproveden probni popis stanovništva na malom uzorku. Priprema je to za dugo očekivani popis stanovništva 2013. godine, koji je više puta odgađan uz velike kontroverze oko izjašnjavanja o etničkom identitetu. Rezultati popisa nisu važni samo kao osnova za raspodjelu mjesta u javnoj službi i institucijama (koja je sada zasnovana popisu iz 1991., što će biti teško nastaviti kada se objave rezultati novog popisa) nego i kao argument za tvrdnje političkih partija o, primjerice, prevlasti Srba u Republici Srpkoj ili broju Bošnjaka u cijeloj državi.
Danas niko ne zna broj stanovnika Bosne i Hercegovine, a da i ne govorimo o njihovim samoidentifikacijama. Stoga se ne treba čuditi što će rezultati popisa biti žestoko osporavani. Već su i same pripreme za popis izazvale kontroverze: pitanja o etničkom/nacionalnom i religijskom identitetu podgrijala su debatu čim je objavljen popisni formular, koji je nudio slobodno polje za upisavanje nacionalnog i religijskog identiteta, ali i fiksne kategorije Bošnjak, Srbin, Hrvat, ne izjašnjava se, odnosno islamska, katolička, pravoslavna i ne izjašnjava se.
Fokus kritike ovog formulara bio je na činjenici da nereligioznim građanima nisu ponuđene jasne kategorije, kao ni ljudima se višestrukim identitetima. Ipak, sve ove kategorije bile su slične kategorijama na popisima provedenim u drugim zemljama regiona tokom 2011. Pored domaćih aktivista, međunarodni su posmatrači lobirali za otvorenija pitanja. Borba nevladinih organizacija protiv predloženog formulara bila je uspješna i pitanja o identitetu su preformulirana.
Novi formular na prvom mjestu nudi polja otvorena za slobodna upisivanja, sa fiksnim etničkim odrednicama ispod, ostavljajući mogućnost izbora više od jednog identiteta. Pitanje o vjeroispovijesti sada nudi i opcije ateist i agnostik, što je velika promjena u odnosu na prvi formular ali i prakse u regiji.
Probni je popis upravo završen i još uvijek nema zvaničnih rezultata. Međutim, Dnevni listobjavio je rezultate popisa, koje treba uzeti sa rezervom, jer se ne zna da li su bazirani na svim probnim opštinama, a nismo ni sigurni da li su rezultati pouzdani (članak u kojem su objavljeni uključuje neke sumnjive tvrdnje, kao naprimjer da svaki narod koji čini preko 50 % stanovništva ima pravo zahtijevati nacionalnu državu prema međunarodnim standardima).
Pored toga, važno je upozoriti i da probni popis nije zamišljen kao reprezentativni popis. Međutim, proveden je u različitim dijelovima BiH, uključujući Federaciju, Republiku Srpsku i Brčko, te sela i gradove, među kojima su Banja Luka, Sarajevo i Mostar. Iako nije reprezentativan, ovaj popis ipak svjedoči o trendovima na cijelom teritoriju BiH.
Međutim, ako ove rezultate gledamo kao iole indikativne, onda su oni veliki potres u bosanskohercegovačkoj politici identiteta. Čak 35 posto ispitanih, među kojima većina mladih, prema pisanju Dnevnog lista izjasnilo se kao Bosanci i Hercegovci. Ova bi grupa tako postala možda brojnija od bilo koja tri konstitutivna naroda, a sigurno brojnija od Hrvata i vjerovatno Srba. Pored toga, većina starijih se izjašnjava radije kao Musliman negoli kao Bošnjak, odnosno radije katolik nego Hrvat, ili pravoslavac nego Srbin. To nam govori da je veza države i vjeroispovijesti mnogima znatno važnija od samog etničkog identiteta.
Iako u članku rezultati nisu objavljeni u prcentima, predočeni podaci mogu značiti da sadašnje etničke kategorije, uprkos uvriježenim očekivanjima, naprosto nisu uspjele. Državni/nacionalni identitet bi mogao biti mnogo jači nego se očekivalo, dok su okoštale etno-religijske kategorije prodrmane.
Premda ne znače nikakve direktne promjene u političkom sistemu, ovi rezultati, ukoliko se ponove na teritoriji cijele države, mogu imati zanačajnih posljedica. Teško bi bilo, nakon takvih rezultata, održati institucije kao što su tročlano Predsjedništvo i državni Dom naroda, koji trenutno ne uključuje nikog osim Srba, Hrvata i Bošnjaka. Sprovedbi presude Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Sejdić – Finci moralo bi se hitno pristupiti. Također, otvorilo bi to pitanje zašto su ne-etničke partije tako slabašne ako imaju toliko potencijalnih glasača, što bi im možda otvorilo put ka usmjeravanju kampanja prema ovoj populaciji.
Bilo kako bilo, u Bosni i Hercegovini popisi su izbori i obrnuto i važno je pratiti rezultate popisa/izbora naredne godine.
* Dr Florian Bieber je profesor i direktor Centra za studij jugoistočne Evrope pri Univerzitetu Graz (Austrija). Tekst je izvorno objavljen na engleskom jeziku, na blogu dr Biebera.
Tekst preuzet sa prijateljskog Radiosarajeva
