<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Kreativni Banjalučani: Orginalnošću protiv uniformnosti

RUČNI RAD

Većina gradova, poput Banjaluke, prepuna je kineskih i sličnih prodavnica u kojima se naslagana, identična roba nalazi na svakoj polici. Riječ je o istim ili sličnim stvarima koje u sebi ne nose ni mrvicu kreativnosti. Takva, fabrički proizvedena roba za masovnu potrošnju često je nekvalitetna, a nije nužno ni jeftinija od ručno izrađenih, unikatnih proizvoda.

13. decembar 2012, 12:00

Da biste izbjegli uniformnost proizvoda i da biste u svojoj kući, ili na sebi, imali nešto originalno, lično i neponovljivo, možete se okrenuti ručnim radovima. Ukoliko nemate talenta, vremena i volje da nešto sami napravite, oko vas se zasigurno nalaze ljudi koji izrađuju predmete koji osvajaju na prvi pogled. Riječ je o proizvodima u koje je utkana energija umjetnika, njihova ljubav prema izradi originalnih predmeta, i koji, prije svega, „imaju dušu“.

Zid vam može biti ukrašen originalnim satom koji je pravljen samo za vas, oko vrata možete nositi unikatnu ogrlicu koju ste sami izmaštali, a omiljenu knjigu čitati pod svjetlom dizajnerske lampe koju potpisuje mladi umjetnik iz Banjaluke.

LOŠI PODSTICAJI ZA MLADE


Aleksandar Matić u gradu je postao poznat kao osoba kojoj se možete javiti kad vam je potreban zidni sat. Napravio je veliki broj neobičnih satova koji se mogu naći u različitim bojama i oblicima.

(Aleksandar Matić, zidni sat)


Matić nam kaže da je na ideju za izradu satova došao prije otprilike četiri godine kada je htio da kupi zidni sat na poklon, ali je on bio jako skup, a djelovao je jednostavan za napraviti.

„Odlučio sam da napravim sat i uspjelo mi je, i tako jedan po jedan sve do danas. Kada znaš šta treba napraviti i ukoliko poznaješ materijale koji su potrebni za izradu, ništa nije problem. Kad je riječ upravo o tim materijalima, njih nije teško nabaviti, samo je potrebno imati novca“, kazao je Matić za BUKU.

Dodaje da je zadovoljan prodajom, koja je ”nekad više, nekad manje” uspješna.

„Držao sam svoju radnjicu, jedan mali eklektični shop, u kojem su se nalazili moji radovi, ali veliki porezi i dadžbine su me jednostavno zatvorile, kao i mnoge druge oko mene. Kada je riječ o podsticajima za mlade, ovdje je jako loša poslovna atmosfera, odnosno, ona i ne postoji, a neće postojati zadugo. Možda se stvari promijene za 300 godina, ali ubrzo neće. Ovdje ne postoji milost ni prema kome i samo se ubija motivacija“, rekao je on.

Od kada je zatvorio radnju, Matić prodaju svojih radova dogovara preko Facebook-a ili telefonom. Ističe da ga uvijek neko preporuči, a da zadovoljni kupci dođu i po drugi sat, za poklon nekome.

Tamara Komljenović završila je Dizajn enterijera na Likovnoj akademiji u Bolonji, a dizajnom enterijera bavila se donedavno u Beču. U Banjaluci, ali i šire, njena ponuda poznatija je pod imenom „Zlo krme“, a proslavila se oslikavanjem patika na zanimljiv način. Trenutno u svojoj ponudi ima dukseve, majice i bedževe, a od naredne godine godine planira uvesti i platnene cekere.

Komljenovićeva je rekla da je na ideju da oslikava odjevne predmete i obuću došla sasvim slučajno. I sama je prije nekoliko godina htjela imati šarene patike, a jedine koje je našla u ponudi bile su preskupe. Kako je tada bila studentkinja, rekla je sebi: „Pa zašto da kupuješ patike? Ti završavaš Likovnu akademiju, uradi ih sama!“ I tako je i bilo.

„Moje najveće tržište je Zagreb. Slabo se baziram na BiH, s obzirom na finansijsku situaciju u kojoj se nalazi naša država, normalno je da ljudi nemaju novca za luksuze. Ali u Hrvatskoj moji radovi jako dobro prolaze, ljudima nije problem ni da plate poštarinu, ni da čekaju nekoliko dana svoju zlokrmeću majicu“, objasnila je Komljenovićeva i dodala da se uskoro ponovo seli u Italiju, gdje planira proširiti svoj posao, a na Balkanu će imati samo online prodaju, kako je bilo i do sada.

Kada je u pitanju proces nastanka jednog „zlokrmećeg“ proizvoda, Komljenovićeva kaže da su patike najkomplikovanije, pa ih je prestala raditi.

„Trebalo mi je po nekoliko sati da ih oslikam, zavisi od crteža. Dukseve i majice za mene šiju i printaju drugi ljudi, a ja radim grafike u Illustratoru i Photoshopu. Za to mi treba nekoliko sati, ali je dobro što se mogu štampati beskonačan broj puta i na velikim formatima“, kaže ona.

Lampe dizajnera Dušana Rakovića iz Banjaluke osvojile su sve one istančanog ukusa, ne samo u ovom gradu, nego i šire.

„Lampe su dio onoga što radim, i one donekle predstavljaju Instant Design kao mali manifest. Odnosno, ideju ili koncept kojim želim predstaviti svoj rad, a to je da dizajn/arhitektura/umjetnost uopšte, trebaju biti refleksija društva u kojem živimo. Trudim se predstaviti oblik iz moje perspektive sa onim materijalima koji su mi dostupni, drugim riječima - koje mogu nabaviti i priuštiti“, kazao je Raković.

(Dušan Raković, privjesak za ključeve)

Dodaje da je uspio napraviti mrežu za prodaju lampi, uz puno odricanja,  osluškivanja tržišta i posjećivanje festivala dizajna u regionu.

TEŠKO JE RADITI U BIH

Rakovićeve lampe su dio kolekcije Hidro group kojoj pripadaju još i vaze i privjesci za ključeve, a trenutno aktuelan proizvod je *magare, za koji priprema promociju u Zagrebu, krajem januara 2013. godine. Objašnjava da proizvod *magare predstavlja društvo u kojem živimo, kako formom i namjenom, tako i svojim imenom, a u pitanju je proizvod namijenjen za odlaganje stvari/odjeće/kaputa i slično. Pravi se u dvije dimenzije, a jeftin je za izradu, lako sklopiv i prenosiv.

„Meni je najbitnije bilo pokrenuti cijelu tu priču, upoznati ljude i vidjeti reakcije. U BiH je teško raditi ovo, zato se treba ili seliti odavde ili probati plasirati proizvode tamo gdje bi se odselili. Ali, naravno, tu su veliki troškovi pošiljki, pakovanja, špedicije i slično. Za sada se i dalje radi na promociji, zarade ima dovoljno za novu narudžbu, materijale, gorivo i sladoled“, rekao je on.

Na pitanje ima li u planu otvaranje svoje prodavnice u Banjaluci, kaže da je otvaranje bilo kakve radnje ovdje velika ludost i hrabrost.

„Naravno da sam razmišljao o tome i to je stalno aktuelno, ali ne bih uspio održati radnju u životu samo sa mojim proizvodima, nego bih trebao uvesti i druge kreativce u to, kojih u Banjaluci ima i jako su originalni. Postoje mnogi ograničavajući faktori za osnivanje jedne takve djelatnosti, pogotovo u našoj državi“, objasnio je Raković.

Hidro Group proizvodi mogu se nabaviti u Zagrebu u Modus design shop-u, Sarajevu u Galeriji Evergreen, Rovinju u Hotelu Lone u Prostoru concept store i Banjaluci u Loft design store ili direktno naručiti od Rakovića. Cijene su drugačije svuda, a u Banjaluci su najpovoljnije, jer nema velikih troškova.

„Pravoj cijeni koju bi autor dao morate dodati i procenat koji radnja uzima kako bi pokrila svoje troškove, što je prirodno, tako da na kraju imate ili skup proizvod ili veoma skup proizvod. Za cijene se možete informisati putem upita. Lampe se u Banjaluci kreću oko 50 KM, a super kul *magare između 90 i 100 KM. Kada govorimo o budućim planovima, pokušaću realizovati što više projekata, počev od dizajna interijera, koji nekada zna biti jako dug proces, a ne bi trebao, do oživljavanja nekih novih nadolazećih predmeta koji su smiješni. To mi je jako bitno, da predmeti budu smiješni, ali ne i neozbiljni“, zaključio je Raković.

Biljana Marjanović, autorka kolekcije „Jaje na oko“, u kojoj se nudi izrada slika, nakita i drugih predmeta poput satova, privjesaka i šolja, kaže da se kreativnim radom počela baviti sasvim slučajno, a sve je počelo od Supermena.

(Jaje na oko, prsten)

„Nigdje nisam mogla da pronađem prsten u znaku Supermena, pa sam ga napravila sama. To su primijetili neki prijatelji koji su htjeli da imaju isti i tako je počelo. Malo – pomalo odlučila sam da otvorim profil na Facebook-u i da pokušam da sklopim ugodno sa korisnim. Ispalo je na kraju kao dobra ideja“, rekla je Marjanovićeva.

Kada je riječ o prodaji nakita i drugih premeta, Marjanovićeva objašnjava da tu nema neke velike zarade.

„Ja sam akademski slikar i trudim se da od slikanja živim, koliko je to kod nas moguće. Prodaja nakita mi dođe kao usputna zarada. Najčešće pravim stvari koje se meni sviđaju, koje pravim za sebe, pa ih kasnije, ako se pojavi neko zainteresovan, prodam. Dešava se često da se ljudima sviđa način na koji pravim nakit, pa naruče nešto što se njima sviđa i onda to napravim. Sve u svemu, zadovoljna sam kako ide prodaja nakita“, rekla je ona.

MALO SLUHA ZA UMJETNOST

Kada je riječ o slikama, koje su joj prioritet, Marjanovićeva kaže da njih radi najčešće tehnikama ulje i akril na platnu, te kolaž.

„Slikam često radi sebe, ali što se prodaje tiče, to su najčešće narudžbe u kojima kupac sam određuje temu, način i tehniku slikanja. Upravo radim jednu sliku po narudžbi i prilično se zabavljam radeći je, jer mi daje dovoljno prostora za umjetničku slobodu. Međutim, dešava se i da sam prinuđena da radim stvari koje mi se lično ne sviđaju. Po mom iskustvu, za prodaju slika treba dosta rada, izložbi i pojavljivanja u medijima, pa je i ovo jedan od načina kako slike pronalaze svog kupca, ili kupac svoju sliku“, ističe ona.

Kupci ju najčešće pronalaze preko društvenih mreža, prvenstveno putem Facebook-a, a odnedavno se u Domu omladine organizuju i PopArt marketi, gdje umjetnici mogu svoje radove izložiti i prodati. Kada je u pitanju pokretanje sopstvenog biznisa, Marjanovićeva objašnjava da nju zanimaju razne vrste umjetnosti, te da odavno planira da otvori vlastiti atelje – radionicu, gdje bi objedinila sve stvari koje voli i kojima se bavi.

„Volim da stvaram rukama, pa tako, pored slikanja, nalazim puno zadovoljstva u rezbarenju, sječenju i oblikovanju raznih materijala. U okviru ateljea, napravila bih i mali izložbeni prostor, gdje bih izlagala sve ono što radim. Međutim, za tako nešto neophodno je dosta novca, koji je većini teško dostupan. Svima nama je jasno koliko malo sluha za umjetnost imaju oni koji bi nam mogli pomoći, a, recimo, bilo bi fino kada bi se neki prostor koji zjapi prazan u gradu dao na korištenje umjetnicima, gdje bi mogli organizovati svoje ateljee i radionice. Tako nešto nije nemoguće i dešava se u svim evropskim gradovima, pa i gradovima iz okruženja“, ističe Marjanovićeva.

Cijene iz njene ponude zavise od uloženog materijala i truda. Sitni nakit, privjesci i šolje kreću se od 5 do 7KM, satovi od 20 do 50KM, dok se cijena slika najčešće dogovara sa naručiocem.

Pogledajte radove mladih kreativaca:

(Zlo krme, patike)

(Jaje na oko, naušnice)

(Dušan Raković, vazna)

(Aleksandar Matić, zidni sat)

(Zlo krme, majice i duksevi)

(Dušan Raković, lampa)

(Aleksandar Matić, zidni sat)

(Jaje na oko, slike)

Vezan tekst:

Istraživanje BUKE: Kupiti stan ili biti podstanar?