“Diktatori su vladari koji izgledaju dobro sve do posljednjih deset minuta.”
Jan Masarik
- Taj nevladin sektor potpomognut određenim opozicionim strankama već štampa određene značke. Imamo saznanja da će to biti značke na kojima će pisati borba protiv onog, ovog i da će ih uskoro distribuisati na prostor BiH – rekao je Nikola Špirić prije par dana na pres-konferenciji.
Ovom izjavom Potpredsjednik SNSD-a pridružio se čitavoj kamarili domaćih dušebrižnika na političkom nebu Republike Srpske, koji u pustoj panici i paranoji vitlaju po medijskom mraku i bore se protiv iskonstruisanih utvara. Nekako, čini se i samom Špiriću da je zbog zdravstvenih problema bio u zapećku, što političkom, što onom važnijem - estradno-medijskom, pa je odlučio da je primjereno počastiti puk ovakvom jednom “istinom”. Mada, ako ćemo pravo, ovo je možda i najiskrenija (dakako ne namjerna) izjava jednog od SNSD-ovih čelnih ljudi. Jer, zaista, ovo što oni čine u posljednjih desetak dana jeste borba protiv “onog i ovog”. Jedna huda i besprizorna haranga na NIKOGA i SVAKOGA istovremeno.
Budimo iskreni, vlast u RS prepoznala je narod kao svog najvećeg neprijatelja. Ovo su oni trenuci kad vladajuća klika i definitivno postaje svjesna da je izgubila ne samo sve konce i (legalne) poluge vlasti, nego i bilo kakav uticaj na narod. A SNSD se koristio tako dobro oprobanim receptom “argumentovanog vladanja”- STRAHOM. Međutim, od početka ove godine, vidljivo je nešto čudno i posve nekarekteristično u domaćeg puka. Naime, isti se prestao plašiti lokalnih i entitetskih moćnika. Ustvari, pričom o tzv. “stranim plaćenicima i domaćim izdajnicima”, objavljen je rat upravo tom puku.
U početku će to biti, naravno, tihi, špijunsko-žbirovski rat potkazivačkog tipa. Već sad, ovih dana, po ministarstvima se žutim markerom podvlače imena nedavnih sindikalnih bundžija. Zasigurno, ljudi koji su učestvovali u (ne)uspješnom štrajku neće biti niti otpušteni, niti će im se šta desiti. Cilj je jedan jedini, ponovo ovladati strahom, kao osnovnom polugom vlasti.
Treba opet zazvati u um prosječnog stanovnika Republike Srpske ime i prezime Milorada Dodika kao ličnost-državu i SNSD kao vladajući i organizacioni aparat koji servisira Predsjednika.
Ne čudi stoga što je i Špirić ponovio opsesivno-kompulsivnu rečenicu koju svi znamo i nazivamo je mantrom:
- Ne postoji alternativa SNSD-u, a pogotovo ne u opozicionim strankama koje ne nude ništa konkretno.
Logično, sa stanovišta Nikole Špirića, jednog od najbogatijih političara iz Republike Srpske, ne postoji alternativa. Zapravo, postoji, a ona se zove ispitivanje porijekla imovine, procesuiranje i sankcionisanje.
I upravo to najviše svrbi Špirića, ali ne samo njega. Vlast u RS, podgojena višegodišnjom pljačkom sluđenog i počesto dobrovoljno nasankanog naroda, stjerana je u ćošak. Ćošak koji je sama sebi iskonstruisala ta i takva vlast. Ono, jeste da je ćošak znan kao ilegalno bogaćenje bio namijenjen za stjerivanje opozicije u isti, ali izgleda da je mečka nešto prije proljeća zaigrala toj vlasti pred vratima. Biće da mečka pleše u ritmu Vučićevog prekodrinskog defa. Prvi ljudi političke vrhuške Republike Srpske sada brzo smišljaju raznorazne ad hoc izlazne strategije.
U početku je bilo sve naivno i činilo se kako se starim dobrim nacionalističkim pričama SNSD i sateliti mogu izvući nekažnjeno i poslije debakla na lokalnim izborima, čak i konsolidovano ući u predizbornu trku 2014. godine. Međutim, pobjedom naprednjaka u Srbiji, koji nisu u braku sa SNSD-om, a pogotovo zbog ekonomski sušne zime, koja će prerasti u gladno proljeće, vlast se suočila sa narodom kao neprijateljem No 1. Naprosto, realnost je ”opaučila” vlast.
A ta realnost je surova i ona kaže da je Republika Srpska u recesiji od početka ove godine. To nisu provizorna naklapanja, nego zvanični podaci Zavoda za statistiku RS-a.
Time je i službeno potvrđen privredni sunovrat Republike Srpske, na koji su već upozoravali privrednici i ekonomski analitičari. Pad je zabilježen u svim granama realnog sektora.
Sa druge strane, bivša Predsjednica RS Biljana Plavšić rekla je da ova i ovakva Republika Srpska teško da će dočekati svoj 22. rođendan.
A, ta i takva Republika Srpska je odavno na sisi MMF-a i o(p)staje isključivo zahvaljujući aranžmanima sa istim. O korupciji koja je sveprisutna i sveprožimajuća i pred kojom se i sudstvo, zajedno sa “svemogućim” Predsjednikom Dodikom, povlači ne treba trošiti pretjerano riječi. Opštine koje su na lokalinim izborima izabrale alternativu SNSD-u, dočekale su novo rukovodstvo u blago rečeno devastiranom i poharanom stanju.
To je realnost, to su činjenice, a sve drugo je tek mlaćenje prazne slame.
U ovakvoj situaciji teško da bi bilo kakav ekonomski Hudini mogao da učini nešto od interesa za Republiku Srpsku, a kamo li Nikola Špirić. I stoga ne čude zazivanja raznoraznih nadrimetoda, u pokušaju da se spasi što se spasiti da.
Kako je đavo odnio šalu i kako će ljudi, htjeli-ne htjeli, izlaziti sve više na ulice jer para, što bi rekao narodni pojac, nema, vrhuška je pozvala sve svoje teoretičare zavjere da brže bolje sklepaju scenario o nekom “stranom faktoru” koji dolazi i urušava RS. Pod ovim RS, Dodik & co., razumije se, podrazumijeva samog sebe. Jer, Milorad je ne samo institucija Predsjednika, on je i država (još se ne zna koja) pošto RS nije država, a bogme on je ovih dana postao i narod.
Međutim, svi smo vidjeli da je scenario sa stranim plaćenicima i prije njegove aplikacije bio ismijan, pa je čak i Dodik rekao kako je riječ o “kafanskim pričama”.
To što Milorad Dodik ne želi ispasti politička budala ne znači da nije podijeljen domaći zadatak vrhu njegovog SNSD-a da se budaleše do krajnjih granica.
Eto, Špiriću je palo u amanet da se bori protiv bedževa, ovoga i onoga. Naravno da će se u roku od odmah pojaviti bedževi - “Proljeće, ovo, ono” sa kojima narod tjera sprdnju i demistifikuje strahove spram sadašnje vlasti. Ali sve ima svoju cijenu, a posebno očuvanje ovelikog instant-stečenog bogatstva.
I, na kraju krajeva, šta znači strpiti se i biti budala dvadesetak dana ne bi li se “Vlasi dosjetili” i postavili pravo pitanje - A koliko je nas koštao ovaj višegodišnji tanc SNSD-a??? Nije teško izigravati čovjeka bez kompasa ne bi li se kako nekažnjeno prošlo.
Zapravo, najveća mudrost i jedina odistinska strategija SNSD-a, bar u ovom trenutku, jeste kako, kad za to dođe vrijeme, otići sa vlasti uz minimalnu (ličnu) štetu. Jedino je pitanje - koga pustiti niz vodu kao žrtveno jagnje i pokazivanje dobre volje Miloradove u “borbi protiv korupcije”. Tresu se gaće lokalnim aparatčikima, ćatama, ljubavnicama, poltronima i partijskim profi plaćenicima. Sa pravom. Jer prije potonuća političkog Titanika u RS, prvo treba, mimo spasilačkih čamaca, u ledenu vodu baciti sav ovaj gore pobrojani teret poluljudi.
Postoji takođe realna opastnost da se vlast obračuna i sa ljudima u pravom smislu riječi, kad joj dogori do nokata, a vakat se primakao.
Tek sada, u sumrak jedne politokratije, vide se sve razmjere primarne ljudske gramzivosti, gluposti, nekulture, neobrazovanja i bahatosti. Tek sad postaje jasno koliko ljudi koji su bili čak i univerzitetski profesori mogu pasti nisko i izigravati supismene teoretičare zavjere ne bi li kupili nešto vremena. Vremena koje za njih neupitno nestaje i topi se.
I zato ovaj Špirićev poklič kako se prave bedževi protiv ovoga-onoga predstavlja tek tužni krik čovjeka koji ima zadatak da prstom zapuši rupu na svom Titaniku.
Tekstovi od istog autora:
Zbogom Bosno ja odoh u Prijedor
Minhenska pranoja gospodara Srpske: Ne gledaj me tako i ne ruši me više
