Na novinarsko pitanje ko je zaslužan za dobro stanje u kulturi Republike Srpske, srbijanski glumac Vojin Ćetković je, prije par dana, lakonski odgovorio: “ Ja mislim, vaš glavni političar, čovek domaćin”, aludirajući na Milorada Dodika. Zapravo, nije ni morao da aludira, novinar je sam izrekao ime “čoveka domaćina”.
Inače, Vojin Ćetković je boravio u Banjaluci sa kolegama glumcima Slobodom Mićalović-Ćetković i Nebojšom Dugalićem, te pjevačicama Biljanom Krstić i Merimom Njegomir.
Tek da se zna, srbijanski kulturni radnici poslom su došli u Banjaluku. Cilj posjete je bila promocija manifestacije “Karavan Andrićevim stazama”, koja, kako vele, predstavlja lik i djelo nobelovca Ive Andrića i promoviše turističke potencijale Srbije i RS.
"Ovo je prva kulturno-istorijska i turistička manifestacija na ovim prostorima. Osim Višegrada i Andrićgrada, naša staza obuhvata Banjaluku, Zvornik, Jahorinu i mnoga druga mjesta u RS", pojasnila je Biljana Čigoja, direktorica turističke agencije "Star travel", koja je i organizator manifestacije.
Dakako da je ovo plemenit i nadasve neophodan gest. Međutim, od silne zainteresovanosti za kulturu i njeno “dobro stanje”, press konferencija je održana u banjalučkom McDonald’s-u. Eto, pripala je čast ovom svjetskom lancu brze hrane da ugosti jednog nobelovca.
U čitavom ovom džumbusu sa kulturom kao nedonoščetom i trinaestim prasetom, bilo je sasvim logično da se jedan nobelovac, iz nekadašnjih domova kulture, a današnjih poluraspadnutih ruina, preseli u fast-food restoran.
Na neki način, to je dobro. Perverzno i jeftino, možda. Ali ipak dobro. Mladi konzumenti džank hrane tako će među markiranim proizvodima “najpopularnijeg bezalkoholnog pića”, raznoraznih kafa i sendviča moći da vide i lik Andrić Ive. Nije kriv banjalučki Mek što je ugostio ove ljude, nit' je kriv Ivo, čiji su lik i djelo isprostituisali do sado-mazohističkih razmjera. A, ne.
Kriv je datum. Vidite, ove godine se obilježava 121 godina od rođenja Nobelovca, a to je loše. Zašto? Pa, nit’ je okrugla godina, nit’ je predizborna. Zato je i Ćetković na presici gotovo domoljubno zavapio - Ostajte ovdje!
"Ovako obeležavamo 121 godinu od Andrićevog rođenja i 52 godine od dodele Nobelove nagrade. Želimo da učenici ne idu u inostranstvo, već da prvo upoznaju svoju zemlju i sve ono što je krasi. Zadovoljstvo mi je što će na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta biti postavljena 'Gospođica'", kazao je Ćetković.
Bez želje da zavirujem u novčanike Ćetkovića i raje i da polemišem koliko su “bili dobri” u još jednom “kulturnom pohodu na RS”, situacija sa Mekom i Andrićem u njemu je prilično nadrealana.
Da je predizborna godina, kao što je bila prošla i kao što će biti iduća, našao bi se za našeg nobelovca adekvatniji prostor, poput Banskog dvora, Palate predsjednika, dvorane “Borik”. Mirisalo bi sve na boldovane firmirane parfeme, išao bi direktan prenos na javnom servisu, možda bi se pozvao i pojac Matija Bećković da nam kaže, kako - “Dođu tako vremena”... . Citirao bi se Ivo “sve u šestnaest”. A ovako, Predsjednik RS, “glavni domaćin”, bio je u Rusiji, Matija je bio na nekom balu u Bijeljini, kultura je odavno otišla u tri lijepe, pa nam se Ivo preselio međ’ plebs u McDonalds. Nema toaleta, parfema i direktnih prenosa. Samo miris hrane iz poznatog lanca. I Andrić međ’ njima.
Ono, ne bi bilo baš pravo Andriću što je u tom restoranu, ali ne zbog samog objekta i njegove neoliberalne agende. A, ne. Narogušio bi se Andrić što je čak i moderna crkva, Meka, današnje okupljalište mladih, sveti Mcdonald’s PRAZAN.
Vidite, moguće je da je Banjaluka jedini grad pod kapom nebeskom gdje broj posjetilaca ovog restorana brze hrane opada, barem sudeći po tome kako restoran popodnevima zjapi prazan. A ljudi je malo zbog direktne i savršene ekonomske politike “dobrog domaćina” Milorada Dodika i njegovog ekspertskog tima. Pa tako ljudi po gradu, čisto onako ekonomski, prije biraju kontejnere kada je u pitanju dnevni Happy Meal.
Jer, potrošiti 8 KM za jedan obrok za dobar dio stanovnika “Krajiške ljepotice” predmet je izuzetnog iščuđavanja i nevjerice. Pa tako, po samo nama apsurdnom sistemu življenja, ispade da se Andrić trefio na vrlo ekskluzivnom mjestu. Gdje će o njemu i za njega čuti samo banjalučka elita i djeca im.
Big Mac i little Andrić
„Ovaj projekat za nas je značajan iz mnogo razloga. Prije svega, sve što je važno za zajednicu u kojoj poslujemo, važno je i nama. Takođe, kvalitet naše hrane i usluge, te ambijent i atmosfera kojim svakodnevno posvećujemo pažnju kako bi naši gosti bili zaista zadovoljni dolaskom u naš restoran, dio su turističke ponude Banjaluke i Republike Srpske i važno nam je da ta ponuda, koja je zaista bogata, bude predstavljena na dobar način,“ rekla je Desanka Landauer, marketing menadžer McDonald's Banjaluka.
Jeste da je McDonald’s prisutan u svakoj iole većoj svjetskoj bestragiji od Somalije do Kamčatke, pa se kao takav ne može zvati turističkom ponudom, ali vi se bar trudite. Da nije vas, ko bi znao da su ti ljudi uopšte u Banjaluci i da guraju nešto što je vezano za, kako to vole reći, “našeg najvećeg kultrnog ambasadora”?
Nego, ima tu još ponekih problema. Eto, naprimjer, “Karavan” će ići u Zvornik i na Jahorinu, pa se postavlja pitanje, koja će kafana, ili ti “objekat koji uvažava kulturu”, ugostiti glumce i pjevače?
Ko li će naći razumijevanja za Nobelovca kad mu vrijeme nije? Ko li će pokazati interesovanje za “lik i djelo” u godini koja predizborna nije?
A dogodine će sve biti ljepše -vidjećete. Svečane akademije, direktan prenos, Andrićgrad, avioni, kamioni, preciznije helikopteri. Biće tu i medalja i odlikovanja sa Andrićevim portretom.
Neće se morati Nobelovac kriti u najvećem svjetskom restoranu društvene ishrane, tako prezrenom od lokalnih nacionalno osviještenih gastronoma.
Strpi se Ivo još godinu. U ovoj si sa McDonald’s-om još i dobro prošao.
Dragan Bursać: Špirićeva borba protiv ovog-onog
