Boris Dežulović: Tajna bosanskog jezika

Boris Dežulović: Tajna bosanskog jezika

Piše: Boris Dežulović

"Uz kurac, niz kurac, jezik mi je bosanski", jednako je tako mogao glasiti njihov slogan: isto bi značio, samo bi imao više smisla. Jer nitko, ni sam Milorad Dodik, ne negira tako uspješno bosanski jezik kao što to rade njegovi čuvari iz patriotske premijer-lige.

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Šahin. Obično me u tu uru zove Kožo, ali ima i Šaki taj običaj, zovne u gluho doba noći s Boračkog jezera da ispriča neku novu.

 

Znaš li ti, kaže, Safu? Ne znam, rekoh, otkud bih znao?! Kako ne znaš, veli, svi znaju Safu. Safa je lokalno spadalo, zajebant koji ima običaj zvati Radio-Konjic. Ima tamo naka kontakt-emisija subotom, ili nedjeljom?, nije važno, elem emisija je o narodnoj tradiciji i bogatstvu bosanskog jezika, običajima, poslovicama, uzrečicama i tako tim stvarima. 

 

Javljaju se onda voditeljici slušatelji sa starim izrekama, "od krmka se kurban ne pravi", "hvala našem slušaocu Fuadu", "mogul ja jednu: sjaši Kurta da uzjaši Murta", "može, hvala Senada", "nisu Kurta i Murta, u originalu je ta poslovica 'Ćorbeg sjaši, Mustajbeg uzjaši, dok doratu grive otpadoše'", "hvala našem dragom profesoru", i sve tako. Na kraju se tako javio i Safa, dobardan, dobardan, imam ja jednu staru, izvolte Safa, "lahko je", veli, "tuđim kurcem gloginje mlatiti". "Joooj, gospodine Safa, nemojte tako, ovo je porodična emisija, nije lijepo takve riječi u eteru", sva se uščepušala voditeljica, jedva nekako privela program kraju.

 

Druge subote, il' nedjelje, nije sad važno, ide opet ta emisija na Radio-Konjicu, "hvala našem slušaocu Zlatku", "hvala Edisa", kad eto ti ponovo Safe. Dobardan, dobardan, imam ja jednu. "Joooj, nemojte, gospodine Safa, ovo je porodična emisija", opet se uščepušala voditeljica, "ne brinite", na to će Safa, "ova je o hodži". "Jel' o hodži?", "jest, o hodži", "onda u redu", lahknulo voditeljici, a Safa će spremno: "Uz kurac, niz kurac, osta hodža bez cipela."

 

Kakve to s hodžom veze ima i sa čim, ne zna se, ne zna to ni Safa, ali u tome i jest bila njegova genijalna poanta. Niđe tu nikakve veze ni sa čim nema - najmanje, opet, ta stvar s hodžom veze ima s narodnom tradicijom i bosanskim jezikom - pa ipak nas, eto, uvjeravaju da ima. "Ja sam Bošnjak, vjera mi je islam, jezik mi je bosanski", prigodni je slogan, poslovica, uzrečica, šta li - sam dragulj bosanske tradicije, jezika i tih stvari - kojim zdrave bošnjačke nacionalne snage mobiliziraju bošnjaštvo na ustanak protiv dušmana što im na popisu stanovništva prijete novim genocidom.

 

"Uz kurac, niz kurac, jezik mi je bosanski", jednako je tako mogao glasiti njihov slogan: isto bi značio, samo bi imao više smisla. Jer nitko, ni sam Milorad Dodik, ne negira tako uspješno bosanski jezik kao što to rade njegovi čuvari iz patriotske premijer-lige.

 

Jezik je, naime, zajebana stvar. Evo, recimo, bosanski. Postoji li bosanski jezik? Postoji, jasno, taman koliko svaki kojim govore ljudi što su se dogovorili da im se jezik nekako zove. Ako postoje hrvatski, srpski ili crnogorski, ne postoji baš nijedan razlog da ne postoji i bosanski. Jezikoslovci će reći svoje, akademik jedno, profesor lingvistike drugo, a policajac s četiri razreda srednje škole unutrašnjih poslova bez greške će po govoru prepoznati tko je u ukradenom automobilu iz Srbije, tko iz Hrvatske, a tko iz Bosne.

 

Hoće li, međutim, prepoznati tko je od njih Srbin, tko Hrvat, a tko Bošnjak? Onaj što ekeće na tečnom srpskom ispast će sam beogradski muftija, onaj što ijekeće na hrvatskom predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća iz Zagreba, a onaj što je zaboravio dokumente hrvatski član Predsjedništva BiH.

 

Stvar s jezikom nije jednostavna, jer da jest, onda bi španjolskim jezikom govorili samo Španjolci, Argentinci bi imali svoj, a žitelji argentinske metropole ne bi u cijeloj toj gužvi govorili na trećem, najbližem napolitanskom talijanskom.

 

Standardni je hrvatski jezik, recimo, uređen po govoru hercegovačkih Hrvata, isto kao oni govore i hercegovački Srbi, bosanski Srbi govore pak isto kao Bošnjaci, hrvatski se Srbi u ikavskoj hrvatskoj Lici prepoznaju po jekavici, a samo sto kilometara sjevernije Hrvati govore ekavski. Otac srpskog hegemonizma Vuk Karadžić svoje je pamflete o superiornom srpskom jeziku pisao na jekavici, a otac hrvatske domovine Ante Starčević žučno mu odgovarao na čistoj ekavici. Općeopšti je nered i kaos na području štokavskih jezika, svatko razumije svakoga, a nitko ne razumije ništa.

 

Nije ta stvar, rekoh, nimalo jednostavna, a još je nimalije jednostavna kad se u jezikoslovlje uplete vjera, koja s jezikom ima taman toliko veze koliko bilo s čim veze ima glasoviti Safin hodža.

 

"Ja sam Bošnjak, vjera mi je islam, a jezik bosanski." Vrlo dobro. Govore li dakle hrvatskim jezikom samo Hrvati koji vjeruju u Boga, a srpskim samo Srbi koji vjeruju u Boga? Zanemarimo čak za ovu prigodu nevjerojatnu činjenicu da postoje ljudi koji ne vjeruju ni u Boga ni u Boga, i teško lingvističko pitanje - kojim jezikom govore štokavci-ateisti. Ako je, naime, Bošnjaku vjera islam, zašto mu jezik nije onaj kojim se moli i kojim razgovara s Allahom dž.š.?

 

Da je rečeni Milorad Dodik mjesec dana smišljao slogan za svoju tezu da bosanski jezik ne postoji, ne bi ga bolje domislio. Sve i da, poput bošnjačke državotvorne inteligencije, prihvatimo hrvatskosrpsku blutt-und-boden teoriju države i nacije, da Bošnjaka dakle čine X i Y, vjera i jezik, da mu je pri tom vjera X islam, a jezik Y onaj kojim razgovara s hodžom, jednostavna matematika za drugi razred osnovne škole kaže da druga nepoznanica Y može biti samo bošnjački jezik, i nijedan drugi. Jednako glupo, ali barem dosljedno.

 

Ovakva, nedosljedna glupost proizlazi iz tragičnog balkanskog, napose bosanskog, nesporazuma između bluta i bodena, krvi i tla, u kojemu plemenitu lingvističku ambiciju muslimanske patriotske lige jebe to što im se nacija zove po državi, umjesto država po naciji, kako je to u svakom narodnom preporodu vazda bio red i običaj. Jednostavno, da jednostavnije ne može biti, istina je da ima Bošnjaka, i neka ih je, šućur dragom Allahu, istina je i da ima i bosanskog jezika, jašta nego ga ima – on meni nema bosanskog! – istina je i to da Bošnjaci govore bosanskim jezikom, ali bosanskim bezbeli ne govore samo Bošnjaci, ili barem jednako onoliko koliko ni svi Bošnjaci nisu muslimani.

 

Svakako, inzistiranje na bosanskom jeziku kao jeziku kojim se govori u Bosni ima lijepog smisla, ali bosanski kao jezik kojim u cijeloj Bosni govore samo Bošnjaci islamske vjeroispovijesti baš nijednog. Naročito kad se izvorni govornici takvog bosanskog deklariraju vjerom. U najkraćemu, kako sam shvatio, to bi značilo da je osnovna razlika između hrvatskog i bosanskog jezika u - arapskom.

 

Takva definicija bosanskog podrazumijeva da, recimo, Srbin pravoslavac Milorad Dodik, koji živi u Bosni, govori srpskim, čak i onda kad to srpskog – barem onoga, ili upravo onoga srpskog kakvog ga definiraju Bošnjaci iz bosanskog jezika - ni čulo ni vidjelo nije. Što ne samo da je neizravno priznanje državnosti manjeg entiteta - "Ja sam Srbin, vjera mi je pravoslavna, jezik srpski, a Republika isto" - već i izravno poništavanje bosanskog. Nije takav autogol zabio ni Saša Papac protiv Brazila. Dodik bi rekao, "hvala, nemam više pitanja." A Safa na Radio-Konjicu dodao - "lahko je tuđim gloginjama po kurcu mlatiti".

"Jooj, gospodine Safa", uščepušala bi se na to voditeljica, "vi opet o hodži!"

 

Oslobođenje.ba 

 

 

Komentari na tekst (242)
Objavljeno:
Ja jednostavno ne želim govoriti o svom životu, ali sam slijedila većina tih Craps i navikli . I čak i vidjeti neke od njih prepisati ono što sam napisao na net . Većina tih ljudi govorim ti glumi svjedočenja i za vas Čuvajte ovaj i čuvajte koji se gomila craps i prevare . Jedini čovjek zapravo možete povjerenja na čarolija je DR SPIRITUS Marcus svoj ​​e-mail JE ancesrialspelltemple@gmail.com , ja bi ga doveli upravo ovdje u SAD-u ako je moguće i svoje čari Casting poslovi su FREE ON ne uzeti novac za čaroliju RADOVI . On je to učinio puno stvari koje sam stvarno ne će spominjati ovdje, alivećina onoga što je učinio za mene bio mi pomoći od raka I pomogao mi je dobio natrag svoj posao i moj brak . On je super i što sam ga upoznala preko interneta baš kao i svaka druga osoba ima svjedočio No, on je zapravo pravi i jako dobar spell caster . Ja sam još uvijek MNOGO duguje DR Marcus mi spasili život I moj brak . Želim da Ya svi znamo da ne morate probati bilo tko drugi osim ovoga dude . HIS EMAIL KONTAKT JE ancesrialspelltemple@gmail.com
Objavljeno:
Ja jednostavno ne želim govoriti o svom životu, ali sam slijedila većina tih Craps i navikli . I čak i vidjeti neke od njih prepisati ono što sam napisao na net . Većina tih ljudi govorim ti glumi svjedočenja i za vas Čuvajte ovaj i čuvajte koji se gomila craps i prevare . Jedini čovjek zapravo možete povjerenja na čarolija je DR SPIRITUS Marcus svoj ​​e-mail JE ancesrialspelltemple@gmail.com , ja bi ga doveli upravo ovdje u SAD-u ako je moguće i svoje čari Casting poslovi su FREE ON ne uzeti novac za čaroliju RADOVI . On je to učinio puno stvari koje sam stvarno ne će spominjati ovdje, alivećina onoga što je učinio za mene bio mi pomoći od raka I pomogao mi je dobio natrag svoj posao i moj brak . On je super i što sam ga upoznala preko interneta baš kao i svaka druga osoba ima svjedočio No, on je zapravo pravi i jako dobar spell caster . Ja sam još uvijek MNOGO duguje DR Marcus mi spasili život I moj brak . Želim da Ya svi znamo da ne morate probati bilo tko drugi osim ovoga dude . HIS EMAIL KONTAKT JE ancesrialspelltemple@gmail.com
Objavljeno:
test na bosnjackom: jebga, zajebo sam se! Za prevod na hrvatski, srpsko-hrvatski i hrvatsko-srpski obratite se gospodinu Rasmunsenu, on je sef NATO-a i sve zna, malo vise nego Erdogan i Klinton. Za sva ostala pitanja se obratite Aliji, Franji i Slobodanu, oni koji ne mogu postaviti pitanja prevrcu po kontejnerima za smece jer ne mogu platiti racunar, struju, staanarinu i pretplatu za internet a vi Gospodo draga uglavnom finansirani od NGO prevrcite po intelektualnom smecu, tu i pripadate kao propali gimnazijaalci i ogranicene pivo- i vinopije. Demokratija je to...
Objavljeno:
Današnji muslimani, koji su nastali na prostorima bivše SFRJ, su u ogromnoj većini slovenskog porekla.Ako su srpska plemena bila dominantna u Raškoj, Zeti, Bosni, Travuniji, Zahumlju, Neretvi, Usori, Soli i stvorila srpske srednjovekovne države, što je u istorijskoj nauci nesporno, pa kojeg bi to onda mogli biti porekla domaći muslimani po dolasku Turaka Osmanlija od kojih će primati islam? Odgovor se nameće sam po sebi.Neki tvrde da su bogumilskog porekla.Ne znaju ili neće da znaju da su bogumili samo jedna hrišćanska jeres, može se slobodno reći u pravoslavlju, a nikako neki poseban bogumilski narod.Sa Osmanlijama dolaze Srbima nesreće, pogibija, beda, potpuna obespravljenost i pljačka.Osmanlijska vlast je unazadila srpski narod: oduzela mu nezavisnost i slobodu, lišila ga državnosti, razbila mu jedinstveno nacionalno područje, izmenila civilizacijski lik ovog prostora, dovodeći u pitanje njegov evropski karakter.Turska je uništila srpsku aristokratiju, oduzela narodu najbolju decu,nasilnom regrutacijom za janičare - "dankom u krvi".Neki roditelji su urezivali krst na čelo dečaka ili im lomili i sekli prste na desnoj ruci kako bi ih spasili da ne budu odvedeni u Istambul i postali „Turci“ janičari.To je bio jedan od razloga, zašto su mnogi hrišćani prelazili u islam i spasili se toga zla, da im uzimaju djecu. Mnogi viđeni islamizirani Srbi kroz istoriju, u dubini duše, nisu se odrekli svojih korena.Srbi su bili: Mehmed paša Sokolović, Ferhat-paša Sokolović, Omer-paša Latas, Osman Đikić, Avdo Karabegović, Mustafa Mulalić, Mustafa Golubić, Meša Selimović... neki od njih žestoki srpski nacionalisti.Jedan od dokaza je i činjenica da je više od 20 turskih vezira bilo srpsko-pravoslavnog porekla, a da su gotovo sve turske vojskovođe u XV i XVI stoljeću bili SRBI! ( a ne Hrvati!). Osmanlije su u početku razmatrale prisilno preobraćenje svih hrišćana – za šta se 1520. zalagao sultan Selim I, koga su od toga odgovorili njegovi trezveni doglavnici smatrajući ideju nepraktičnom – ali pošto se mali broj Turaka iz Anadolije naselio u Bosni, carska politika se usredsredila na postepeno preobraćanje lokalnog stanovništva… Zašto su muslimani/Muslimani/Bošnjaci izabrali baš ime Bošnjaci, – nije teško pogoditi, a nije teško ni u nazivu jezika koji su odabrali (bosanski) prepoznati njihovu težnju ka unitarnoj BiH, u kojoj bi vladali i oni i njihov jezik.Znatan broj muslimana i ne žele da budu Bošnjaci vec se izjašnjavaju po verskoj pripadnosti.Bošnjak ili Bošnjanin je zapravo naziv koji je označavao sve stanovnike srednjovekovne Bosne (uglavnom hrišćane Hrvate i Srbe i bogumile koji su u velikoj većini proterani iz tadašnje Nemanjine države i bili prihvatani u Bosni). U to vreme je normalno da jedan narod ima više država, tako da ni Srbi tu nisu izuzetak. Ovo sada je treći put da se naši muslimani opredeljuju da su Bošnjaci.Nigde se nije dogodilo da jedna verska zajednica postane nacija, kao kod nas.Ima i islamizovanih Bugara i Grka, pa se nije desilo ono što se desilo u Jugoslaviji. Turci su potcenjivali i ismejavali muslimane nazivajuci ih Bošnjacima, što u doslovnom prevodu znaci preznoglav, tvrdoglav.Muslimanski narod, odnosno srpski narod muslimanske veroispovesti, preinačuje svoj maternji srpski jezik u bošnjački, po deveti put u istoriji menjaju svoje ime!!! Od čega to beže?Svi muslimani su dok je trajalo tursko carstvo koristili ćirilicu, a latinicu im je tek nametnula austrijska carevina.Ćirilicu su koristili i franjevci, a fra Jelinić u svojoj knjizi piše da se kod franjevaca izučavala vjera i srpski jezik!Kako pojedinim muslimanskim verskim vođama u raškoj oblasti i BiH, koji traže veliku nevolju, mogu biti bliži Turci, Arapi, mudžahedini ( na koje se pozivaju) od njihove braće Srba? Da li su svesni da čine užasno zlo sopstvenom narodu. I potomstvu, jer im u nasleđe umesto ljubavi ostavljaju mržnju?Mora se priznati da je kod velikog broja muslimana prisutan kompleks, a kod nekih, možda, i osećanje krivice. Vere i ideologije su se menjale i menjaće se dok postoje ljudi.Lično nemam ništa PROTIV da se svaki MUSLIMAN vrati vjeri pradjedovskoj. Nije bitno pravoslavnoj ili katoličkoj neka se samo vrati.Emir Kusturica je to već uradio.Po poslednjem popisu stanovništva iz 1991. godine, u Bosni su živeli muslimani, a ne Bošnjaci!Sve do šezdesetih godina dvadesetog veka,Alija Izetbegović se nacionalno izjašnjavao kao Srbin - postoje dokumenti, to je opšte poznato.
Objavljeno:
SIZIFE DVA, otkotrlja se kamen na samo dno brda i ne znam prignječi li onoga "istoričara" dinaroidosa primitivusa, onog sinišu 123456 i još možda poneke, ali znam zasigurno da nije Boki bokija, neumornog, nepopravljivog, etnički zaglupljenog i ograničenog. Ali, štabi, jebiga, valja tebi opet kamen uzbrdo, pa i to je "smisao" života.
Objavljeno:
BOKI, krivo, krivo, krivo... nikakvih emocija tu nema. Ja sam se silno zabavljao pišući zadnji tekst. I pritom glasno smijao kad mi je izašla ona fraza sa "srpskim buretom". Šta dati kažem?! Nisi baš neki poznavatelj ljudskih emocija.

E sad, kakve veze s onim šta smo pričali imaju Zlaja Lagumdžija i Mile Dodik to samo ti možeš dokučiti; jer ja pod ovom kapom nebeskom ne vidim nikakve poveznice. Još manje mogu Zlaju vidjeti kao nosioca neke "cool ideje", a Mileta kao velikog "manipulatorskog maga". Na stranu ova dva nedarovita mediokriteta, hajde da ja tebi dam jedan savjet. Slušaj sugovornika! Bez te kvazi psihoanalize, bez jeke bureta.. Mani se implikacija, dojmova i usporedbi. I da, drži se jedne teme! Ova je svoje "odsvirala", "vidimo" se na nekoj narednoj.. Živ bio..
Objavljeno:
BLUETRAIN... Pojasni mi, molim te, kojim to navodom sam izazvao tvoju ovakvu reakciju? Eto, natuknuh nešto o tome kako tvoje emocije utiču na moć rasuđivanja, a ti baš bujicom emocija to potvrdi, no, zbog čega? Treba li da ovdje primijenim onu našu narodnu mudrost prema kojoj LAŽ nikada ne može povrijediti čovjeka koliko ISTINA? Pitaš spram koga ili čega činiš samopozicioniranje, pa ću ti reći jasno - spram samog sebe. Jedno vrijeme je tvoje "lutanje" u samoodređenju (u odnosu na kolektivitete) bilo "in" jer je odgovaralo pokušaju da se u ovom društvu stvore nekakve nove i vještačke (manipulativne čak) društvene forme, no, tome se dogodio KRAH jer su politički zastupnici takvih ideja (poput Zlaje Lagumdžije) polakomili se za foteljama, ili etničko-građanske mutikaše poput Komšića. Zbog toga i tvrdim da je Mile Dodik mutikaše provalio jednostavnim principom - ako hoćeš "fotelju" izjasni se ko si i šta si! Nisam ja srećan zbog takvog ishoda, no, draži mi je od društva kakvo grade manipulatori (i to sitni klošari u odnosu na velikog manipulatorskog maga Dodika). Sad ovo društvo dolazi na "početne pozicije" dejtonskog i pariškog sporazuma, a sve one manipulacije kakve su godinama stvarane i predstavljane kao "cool!" modernističke odoše u k... Tu možemo komotno tražiti izvore tvojih ovakvih reakcija i frustracija kakve nosiš u sebi. Vidiš, ja ovako "pospor" i neosvješten ću i dalje "laganini" miriti srpsko i bosansko u sebi, a nadam se da će tek treća generacija mojih potomaka u tome uspjeti u potpunosti, tako da nemam razloga za bilokakve emocije. Pokušao sam ti u najboljoj namjeri sugerisati određene promjene u percepciji, ali ti ustvrdi kako ja ništa ne znam o tebi i to okvalifikova kao naklapanje. Smatrao sam da stotine komentara kakve smo razmijenili predstavljaju bazu na kakvoj je moguće shvatiti tvoju percepciju, no, ti reče kako ja o tebi ne znam ništa, pa se sad pitam da li je bilošta od onoga šta si iznio - istina?
Objavljeno:
SINIŠA, sve tvoje riječi imaju potrebu da se "sve više potvrđuju". To je sav njihov smisao. Da traže potvrdu;.i da imaju potrebu.
Objavljeno:
BOKI, taj tvoj princip „otklona“ te doveo samo do toga da (trajno) ne uspijevaš shvatiti moje ispisane rečenice. Govoriš o „izvorištu i okolnostima moje percepcije“. Oprosti druže, ali otkud ti možeš to znati? Svačije izvorište i okolnosti su magla za onoga koji ih želi dokučiti i ne mogu otići dalje od sfere nagađanja. Nečiji stav opisati „samopozicioniranjem kakvim se netko nastoji izdvojiti iz ukupne populacije“ samo nastavlja taj nesretni niz. O kakvom sampozicioniranju ti govoriš? Spram čega? Spram koga? Zar ti doista misliš da ja svoje stavove baziram na njihovoj prihvaćenosti i dopadljivosti? Ako pročitaš u ranijem postu moje spominjanje Emira Kusturice, vidjet ćeš da ono nije niti najmanje u negativnom kontekstu po njega i ja odista ne znam što si ga uopće spominjao? Usput da spomenem da sam sinoć uspio pročitati njegovu knjigu… Ajajajajaj.

Šta točno predstavlja ta usporedba sa M. Bazduljom? Koja je to zajednička točka mene i inače simpatičnog pisca Bazdulja da je tebe potakla da se upustiš u takvu " mračnu naučnu avanturu"? Naučna metoda poznatija pod nazivom „boki-bokijev otklon“ je vrsta naučnog determinizma po kojoj ako ja tebe npr. usporedim sa Slavkom Jovičićem ili Žarkom Koraćem mogu jasno sagledati „objekat posmatranja“, tj. tebe. Na osnovu količine njihovih-tvojih emocija, podudarnosti pogleda na historiju,.. Hajde Boki, ne zajebavaj! To je kao da "bacaš" grah pa rezultate proglasiš naučnim dokazima.

Kad kritiziraš neke od mojih tvrdnji (koje inače pritom iskrivljuješ) bilo bi bolje da izađeš sa kontra-argumentom umjesto da ih etiketiraš kao „arhaične i faktički neodržive“. To je inače diskurs na koji često nailazim na ovom forumu. Na podatak uzvrati tvrdnjom. I gle! Nekim čudom to postaje ekvivalent iznesenim podacima pa onda svako prema vlastitom ukusu može sa „stabla spoznaje“ uzeti ono šta mu se najviše sviđa. Zašto ne pokšati sa kontra-tvrdnjom potkrijepljenom dokazima? Zašto si ne postaviš jednostavna mala pitanja? Na osnovu čega zastupaš određeni stav; kojim dokazima raspolažeš a da nije riječ tek o „javno proklamovanim činjenicama“ ili „pravu na drugačije mišljenje“?

I na koncu, ja se nikada nisam zalagao niti se zalažem za stvaranje bosanske nacije. Nije jednom da mi podvaljuješ takvu tvrdnju. Zbog čega to činiš? Ja kad govorim o zajedničkoj državi, o određenim postupcima, ustupcima koji nas zasigurno očekuju onda ne govorim o nikakvom odricanju etniciteta jer u mojoj glavi država nije vezana uz nikakav etnikum. Ako izvučeš glavu iz tog „srpskog bureta“ možda ćeš moći shvatiti moju poziciju. Ne treba ti pritom ni Kusturica niti Bazdulj. Dovoljno je da mojim riječima daš upravo značenje kakvo je sadržano. Zanemari emocije, gramatičke greške, iskrivljenice, odrednice kao „iznutra-izvana“, „gledanje mojim-tvojim očima“, čitaj kako piše i onda se odredi spram svake navedene rečenice. Ne dodaji, ne iskrivljuj, ne tumači, ne podmeći, ne šminkaj, ne budaleši. Izbaci iz svojih tekstova riječi poput „analizirajući“, „izučavajući“, „posmatrajući“, „doživljavajući“, „shvaćajući“; time tvoje riječi nimalo ne dobivaju na argumentaciji.

Neka ti „mjera istine“ ne bude njena prihvatljivost etničkim grupama. Jer upravo je to stav koji ja konstantno napadam. Onaj koji je rađen po nečijem ukusu; da bude dopadljiv; da bude upotrebljiv. Recimo historiografija?! Valja insistirati na činjenicama. Da li će se one svidjeti meni, tebi, siniši, lorki, rodi, ni najmanje nije važno. Dokle god se držimo činjenica i bazične logike na dobrom smo putu. Kad god krenemo na tumačenja koristeći kvazi-nadri-pseudo metode onda smo debelo zalutali..
Objavljeno:
Blutrein, svakom svojom porukom sve više potvrđiješ moje riječi. Mene samo čudi zašto BOKI-BOKI, koji je vrlo pismen momak, se uopšte trudi da diskutuje sa jednim priučenim likom koji o ovoj temi zna jako malo, ili zna samo gomilu banalnih ideoloških gluposti koje je pokupio po netu. Mitovi su normalna pojava kod svih naroda, svi ih imaju, od Engleaza do Aboridžina, i kao takvi su vrjednosno neutralni, ali su podložni političkim manipulacijama – to je ono što sam rekao, što ti, naravno, nisi razumio. Tibor Živković je do kraja života većinu svojih radova objavljivao u Sarajevu i Zagrebu, i većina se odnosila na srednjovjekovnu Bosnu i tumačenje DAI. To što je bio direktor istorijskog instituta SANU tebe odmah asocira na neke zavjere i nacionalizam, što samo govori koliko si banalan. Ivan Štraus je izabran prošle godine u SANU - jel i on srpski nacionalista? I ja nemam šta da tvrdim niti da raspravljam sa tobom, o čemu ja i ti da polemišemo? O nebulozama koje ovde podastireš o bošnjaštvu u pretpolitičko doba, o teorijama zavjere i slično?
Objavljeno:
SINIŠA123, jasno je iz mog teksta da ja nisam polemizirao sa tvojom besmislenom tvrdnjom već sa zaključcima koje si na osnovu nje izveo. Kad se već referiraš na vlastitu tvrnju kao na MIT pa kasnije nastavljaš kako "mitovi upravo i služe za političku manipulaciju" onda si rekao da se i sam baviš manipulacijama. Ja te potičem da tu ne staneš. Prenesi takvo razmišljanje na kosovski mit i na sve druge mitove koje je historiografija na osnovu pjesama uzdigla na nivo "historijskih fakata". Ako misliš sa mnom polemizirati o bilo čemu onda se moraš više potruditi i prestati se baviti manipulacijama i mitologijom (starom ili novovjekovnom) te iznijeti nešto što nije tek puka želja (što se babi snilo...). Pozvati se na autore (usput budi rečeno, čija stajališta su oprečna; Tibor Živković, institut SANU od 97.) a ne unijeti barem dio argumentacije nije nešto što se može shvatiti za ozbiljno.
Objavljeno:
BLUETRAIN... Nastojim da shvatim tvoju percepciju, uključujući i izvorište i okolnosti kakvi su uticali na njeno stvaranje i razvoj. No, primjećujem tu izvjesno "samopozicioniranje" kakvim se nastojiš izdvojiti od ovdašnje ukupne populacije, pa sve do čak manjeg otklona i prema bošnjaštvu u današnjem obličju, a najviše izraženog prema srpstvu. Pri tom, nekako prečesto "udaraš" po Emiru Kusturici kao negativnom primjeru (po tvom mišljenju), ali namjerno hoću da ti kontriram jednim Muharemom Bazduljem. Eto i danas sam ga gledao u jednoj emisiji na RTS i ponovo je potvrdio (po mom ličnom utisku) da je u pitanju jedan izvanredan mladi intelektualac (kako su to ranije ukazivali njegovo tekstovi prenošeni i na ovom portalu). Saznadoh, takođe, kako je "stasao" u Travniku i Sarajevu baš u ono najgore vrijeme, no kod njega se to neprimjećuje (vjerojatno i kod njega postoje unutrašnje emocije proizvedene onim preživljenim, ali to ne pokazuje ). Vidiš, nekako sumnjam da si ti po bilo kom osnovu "veći Bosanac" od Muharema, no, značajno se razlikujete u tumačenju ovdašnje prošlosti i sadašnosti. No, ono šta vas najviše razlikuje je obim emocija kakve unosite u svoju percepciju. Na šta konkretno želim da ti ukažem (zasigurno u najboljoj namjeri) jeste pozicioniranje u odnosu na objekat posmatranja. Kod tebe je nesporno da si značajan trud uložio u istraživanje ovdašnjih problema etničkih sukoba, pa čak do najdaljih etioloških aspekata ili istorijskih korijena istih. Tako danas raspolažeš obiljem inputa na kakvima zasnivaš mišljenje, ali počesto izvodiš "zaključke" za kakve ni sam nisi siguran (po mom utisku) koliko su objektivni ili održivi sa aspekta argumentovanja. Npr. tvoja "tumačenja" kako su Turci i Srbi zajedno gušili nekakve ideje o stvaranju i razvoju bosanske etničke zajednice, državotvornosti ili političko-pravnog pozicioniranja su prilično arhaična i faktički neodrživa (šta bi bilo kad bi bilo). Pri tom je najmanje jasno kakav je tvoj odnos prema bošnjaštvu obzirom da nejčešće nastojiš sve sublimirati u nešto bosansko. Ovdje nesporno vijekovima bitišu tri različite etničke zajednice, bar po onom kako se same deklarišu. Ja bih to najradije "strpao" u jednu etničku zajednicu (južnolovensku) u kakvoj je religijsko opredjeljenje jedini faktor različitosti, no, ne pitam se ja, nego se ove zajednice same određuju. Možeš ti koliko god hoćeš tvrditi kako je od X vijeka na ovamo na prostoru BiH postojala jedna etnička zajednica - bosanska, kakva uključuje i srpsku i hrvatsku komponentu u jednu homogenu cjelinu, ali ti to neće pruznati najveći dio srpske i hrvatske populacije i još će ti oponirati "svojim" državotvornim idejama iz čak IX vijeka. Istovremeno, ja zasebno ili svi zajedno Srbi i Hrvati možemo tvrditi kako su ova dva naroda u srednjem vijeku činila dominantne etničke zajednice, kakve su čak i državotvorno se manifestovale, ali tebe (mislim primarno na bošnjačku populaciju) ne možemo natjerati da se poistovijetiš sa takvom prizmom i priznaš to. Eto ja navedem kako je na formiranje bošnjačke populacije u današnjem obličju najviše uticalo tursko osvajanje ovih prostora, a ti tome oponiraš sve do toga kako su Turci donijeli izvjesni diskontinuitet nečega prethodnog. OK, diskontinuitet je svakako nastao, pa i sasvim nesporno nametanje svega srpsko-hrvatskog kao dominantnog nakon turske vladavine, no, činjenica je da današnji Bošnjaci predstavljaju jednu od tri komponente bosansko-hercegovačke države i da niti jedna od tih komponenti neće da se poistovijeti sa drugima. Znači, da bi ovdje prihvatili nekakvu percepciju o hiljadugodišnjem kontinuitetu postojanja bosanske državnosti, državotvornosti i nekakve jedinstvene bosanskohercegovačke populacije, ma za tako nešto niko u ovoj zemlji nije spreman, niti voljan. Ti i slični, kakvi ovu zemlju percipirate kroz njenu bosanskohercegovačku prizmu (nekakvog jedinstva populacije) ste prilično marginalna grupa i to će ti ubrzo pokazati popis stanovništva. Jeste posljednjih nekoliko godina nastojano da se manipulativnim putem stvori bosanskohercegovačka NACIJA i to je činjeno od strane američkih i EU demagoga, udruženih sa pojedinim domačim političkim, nevladinim i intelektualnim krugovima, ali je to de facto propao projekat (srušio ga konkretno Mile Dodik). Jeste unutar bošnjačke populacije ova "nova ideja" dobila najviše podrške, ali zbog toga danas Bakir Izetbegović i Mustafa Cerić trče uokolo i "uče" narod kako da se izjašnjavaju na popisu (čak su i reklame ili letke počeli širiti kako bi raja "znala" šta joj je činiti). Međutim, kada su zbog političkih manipulacija i dobijanja na vremenu radi realizacije o stvaranju nacije odgađali popis stanovništva, te ubjeđivali svoje sunarodnjake kako nisu ono šta je ustavom utvrđeno, nego nešto šta naš političko-pravnio sistem niti ne poznaje, e tada nisu razmišljali kakve će sve to posljedice proizvesti po njihove sunarodnjake (a kakve danas "otklanjaju"). Međutim, da ne bih bio pogrešno shvaćen, ja niti jednim atomom nisam protiv toga da se na ovim prostorima stvaraju neke nove integracije, pa čak i nacije u modernom obličju (znači nacionalno ničim ne isključuje etničko, nego se primarno zasniva na građanskom), samo sam protiv toga da se to čini manipulativnim putem i kao ad hoc "rješenje". Zbog toga i tvoje "lutanje" (nemoj ovo pogrešno shvatiti jer sam nebrojeno puta naveo kako i sam lutam) ja ne doživljavam negativno i čak podržavam (bez obzira na različita mišljenja). Naime, lutao ili ne - ti se ipak krećeš u nekom okvirnom pravcu iznalaženja rješenja za elementarni problem ovog društva i to nikako ne smijemo a priore odbaciti ili proglasiti neprijateljskim. To što iznalaženje rješenja podrazumijeva značajne poteškoće, pa i lutanja u sferi ideja, nije zbog naše nesposobnosti, nego zbog složenosti i obima problema. Na samom kraju, želim ti (opet u najboljoj namjeri) dati jedan savjet - poštuj naučni princip metapozicije koji ukazuje da se nikada ne smijemo previše približiti objektu posmatranja obzirom da time "mutimo" pogled/vid. Moj utisak jeste (možda me i vara) da ti bosansko-hercegovačko društvo (u prošlosti i sadašnjosti) posmatraš iznutra i uz duboko usađene emocije prema istom, a to zasigurno nije pozicija iz kakve dobijamo objektivnu sliku. Ničim ne želim istaći kako sam u bilokom pogledu postigao veće znanje ili shvatanje ovog društva od bilo koga drugog, ali sam postigao izvjestan napredak u vlastitoj percepciji. Taj "napredak" sam postigao upravo nastojanjem da "srpstvo" posmatram izvan te kategorije, konkretno TVOJIM OČIMA i mnogih drugih sa kakvima komuniciram. Analizirajući svoje prethodno "znanje" i sve ono šta mi je ukazivano od strane drugih utvrdio sam kod sebe brojne zablude ili pogrešna shvatanja. To je tražilo i svojevrsno udaljavanje od objekta posmatranja (srpstva) čak do toga da pokušam Srbe posmatrati kroz vizuru nekog britanskog lorda koji razmišlja kako bi te "varvare" mogao iskoristiti za uvećavanje moći svoje zemlje i vlastitog kapitala. Tak nakon izučavanja geopolitike i geostrategije i analiziranja prošlosti kroz prizmu reorijske spoznaje tih disciplina nastali su brojni komentari u kakvima sam kritikovao pogrešne "srpske politike" i odluke u određenim istorijskim momentima kakve su proizvodile ogromnu štetu na ovim prostorima ukupno. Zbog toga bih ti savjetovao da BiH uvijek prvo posmatraš kroz njen geopolitički i geostrateški položaj, te u odnosu na globalne odnose i procese kakvi objektivno postoje ili su postojali u trenutku posmatranja. Time ćeš upravo doći do percepcije o M. Obrenoviću i H. Gardaščeviću kao dvojici lokalnih moćnika kakvi su unutar datih okolnosti (borbe dvije velike imperije oko dominacije nad ovim prostorom) nastojali održati i širiti svoju vlast, moć i uticaj, bez da ih emotivno doživljavaš kao simbole bilo čega. Pozdrav...
Objavljeno:
Nisam mogao da izdržim , a da opet ne reagujem na Blutreina. Količina neznanja kod njega je zapanjujuća. On se poziva, pazite molim vas, na Nadu Klaić da bi dokazao kako su Bošnjaci živjeli ovdje kao nekakva posebna grupa – kakva grupa? Još u srednjem vijeku? Ti nemaš pojma o domaćoj istoriografiji, nemaš pojma o čemu pišeš? Nikada nisi čuo ni za Tibora Živkovića niti za danijela Džinu, oni su za tebe španska sela. Još si na nivou Klaićke i Ćorovića za koje si čuo preko neta vjerovatno. Uostalom Klaićkina naglabanja o Bosni su potpuno odbačena u modernoj nauci . Moderna, regionalna (srpsko – hrvatska) zovi kako hoćeš, istoriografija srednjeg vijeka, se slaže oko većine stvari. Možda te ovo kao nacionalistu iznenađuje – ali tako je. Mada postoje dva viđenja . Jedan je prevladavajući da su Srbi i Hrvati – kao dva slavenska plemena asimilovali ostala i stvorili svoje države od 9.vijeka pa nadalje. Jedna od tih država je bila i Bosna, u kojoj nije postoji nikakav poseban etnički identitet, jer da jeste, mi bi sada pričali različitim jezicima. Niti je postojao politički, jer pojam suvererniteta naroda odozdo i pol. identitetane postoji u srednjem vijeku – to ćemo dobiti tek u 19 v. Dakle, jedan od tih država je i Bosna koja je etnički srpska ili hrvatska – po većini i srpska i hrvatska , sa specifičnostima (posebna crkva) što će kasnije biti politički korišćeno kao argument o iskonskoj razlici – naravno ne u ozbiljnoj literaturi. I drugi pristup je postmodernistički - teza mladog hrvatskog istoričara Danijela Džine koji tvrdi da su Srbi i Hrvati u vizantijskim izvorima proizvod konstrukcije, tj. da su ih izmislili kao oznaku heterogenih skupina raznih plemena koje su u otprilike isto vrijeme prodirali na Balkan. drugačije rečeno, vizantijcima je bilo zamorno da nabrajaju slavenska plemena i onda su izmislili Srbe i Hrvate čija su imena vremenom uhvatili korijene na ovom prostoru.
Objavljeno:
Neka! Dokle god postoji mogućnost da se poskliznu i otkotrljaju skupa s kamenom... ;-)
Objavljeno:
Bluetrain, ovo je moj odgovor tebi na post od 15.09.2013. - 01:46, u kojem si se obraćao MALDENU, a zapravo si mene izvrijeđao. Ovim postom si potvrdio ne da si nacionalista, već ekstremni nacionalista, da ne kažem još nešto gore. Ja sam naveo jedan poznati MIT o Husenu G., dakle MIT, o tome kako je pri povratku sa Kosova pjevao srpske pjesme, govorio kako je osvetio Kosovo i slično. Za tako nešto ne postoje istorijski izvori, ali se jako puno reprodukovao u publicistici i naravno, zloupotrebljavao, upravo od takvih kao što si ti, samo na suprotnoj strani, zato što je MIT, a MITOVI upravo i služe za političku manipulaciju. I nevjerovatno kako si se upecao. Tvoj odgovor na to je klasičan naci – nisi mogao da izdržiš nego kao pravi nacionalista odgovorio sa gomilom još većih mitova i gluposti, zaključno sa navjećom naci-gluposti , o civilizacijskoj razlici između Huseina I Miloša! Trebao bi da znaš da su obadvojica živjeli u pretpolitičko doba, u jednoj imperiji koja je bila u rasulu, gdje obrazovni sistem praktično nije postojao, gdje nisu bile izgrađene nikakve institucije, javni prostor ne postoji, ne postoji praktično ništa što imamo preko Dunava u Austrougarskoj – dakle, svi su, i Srbi, i Muslimani na istom civilizacijskom nivou u Turskoj – na nuli okrugloj. Ja ti savjetujm da budeš manje nacionalno opterećen i da pokušaš ljude, ali i istroijske procese da gledaš ne na osnovu toga ko se kako zove i odakle je, nego da iz njih izvučeš neke pouke jer zato i služe.
Objavljeno:
Baš ti je dobra ideja, jer tvoja prepiska idealno odgovara tome. Taman kad neku ideju ili posao dovedeš do vrha, pojedini nacionalisti kamen ponovo skotrljaju na samo dno.
Objavljeno:
RODA, možda ne bi bilo loše da promijenim nick. Kako ti zvuči: SIZIF DVA? :-)
Objavljeno:
BOKI, dok si ti u potrazi za odgovorom na pitanje koje sam sebi postavljaš, ja ti mogu reći razloge mog interesovanja za historiju. Negiranje i umanjivanje značaja srednjovjekovne bosanske države i bosanske crkve, te kasnijih međureligijskih odnosa unutar otomanskog carstva je poticano iz političkih i vjerskih razloga koji su se često sažimali u jedno. Vjerski razlog je najbolje objasnio Krleža u citatu koji sam već ranije napisao, ali vrijedi ga ponoviti:

„Svi naši historici (bez izuzetka), kada govore o patarenskom "krivovjerstvu", nastoje kako bi toj poganskoj pojavi dali neko manje vrijedno tumačenje, kao da je tobože, nažalost, doista kao simptom rasula nekih moralnih principa, ali ta balkanska, slavenska ili bosanska hereza nije tipično "naša pojava", jer bilo sto, sto se javlja kod nas kao "krivovjerstvo", zapravo je "strano tijelo u okviru našeg historijskog razvoja". Da se stidimo nečega sto se zove krivovjerstvo u našoj historijskoj prošlosti, da žalimo te naše davne "heretičke zablude", da ih zaobilazimo sordinantno kao mačke oko dominikanskih lomača, kao da tih lomača i te hereze uopće nije bilo, smisla mnogo nema; upravo stoga što je besmisleno, to se ipak kultivira dalje svakoj historijskoj logici uprkos. Kod tih pravovjernih, pravoslavnih, latinskih ili grčkih antiheretičkih idiosinkrazija obje su naše klasične, rasne vjeroispovijesti idealno podudarne. Iz jedne ili iz druge perspektive priznati bogumilstvo kao treću komponentu, znaci odreći grčkoj ili latinskoj misiji značenje historijske magistrale, a ta opet hipoteza ruši sve idealističke aksiome naše moralne supstance na ovome svijetu, a takav način gledanja jeste satanski, dakle bogumilski, dakle - danas - materijalistički.“

O političkom kontekstu neću previše govoriti jer je o tome već ranije bilo govora. Riječ je svakako o nazivu jezika, pravu na nacionalno ime, forsiranju drugačijih jezičnih standarda o kojima je pisao Mak Dizdar, zatiranju kulturnog nasljeđa iz ranijih vremena koja su imala bosansku odrednicu, itd., itd.

Dopuštam da iz tvoje perspektive razgovor o tome može predstavljati svojevrsno "akademsko naklapanje" uz mogućnost da stvari vidimo na drugačiji način. Ja sam se u svojim tekstovima trudio držati onoga što je poznato, što su fakti, citirajući nebrojene ljude, dokumente; njihova imena, radove i knjige. Neovisno o tome vidio si šta su razne Lorke, Dinarski primitivci, bili u stanju izgovoriti. Pa sve do osporavanja prava da uopće o tome govorim. U njihovim tekstovima jasno iščitavala negacija bilo kakvog drugačijeg historiciteta u Bosni osim srpskog. Cijeli taj konstrukt stoji na nacionalističkoj historijografiji koja je za cilj imala upravo situacije kakav je bio zadnji rat, a i današnje vrijeme vuče te repove. Zaprepastio bi se koliko je bogata pisana baština i koliko je to sa historijskog stanovišta potpuno rasvijetljeno razdoblje. Pa ipak stvari se prešućuju ili namjerno krivo interpretiraju. Zašto? Zašto se i dalje vrši krivotvorenje povijesti?

Zato što je to milijunima ljudi zagorčalo život na ovakav ili onakav način. Mnogim bošnjacima se njihovi umrli roditelji statistički vode kao srbi, hrvati ili neopredjeljeni te je to bila jedna od velikih manipulacija koja je posebno došla do izražaja prilikom političkih pregovora. Najgore od svega je to što je rezultat te politike bilo uspješno "dehumaniziranje" cijele jedne populacije. Jer ako nemaš pravo na nacionalno ime, ako ti se negira tvoje historijsko pravo, onda su otvorena vrata za one zločine koji su se dogodili. Ne razlikuje se Emir Kusturica niti najmanje od većine sarajlija, niti po svom odrastanju, mentalitetu, jeziku, imenu, ili bilo čemu drugom. On je postao prihvatljiv onog trenutka kada je rekao da je srbin. Samo ta jedna gesta ga je razlikovala od većine "sunarodnjaka" i zbog toga nije morao platiti cijenu koju su mnogi morali. I samo zbog te jedne geste on je voljen. Prema Bošnjacima je u prošlom ratu pokazana kud i kamo veća mržnja nego prema hrvatima a njhov grijeh prema srbima u prošlosti je daleko manji od onoga što su srbi pretrpjeli od hrvata. Razlog je upravo ta dehumanizacija. Takvu percepciju možemo vidjeti i danas. Jer kad kažeš za Sarajevo da je Teheran, onda si de facto rekao da mu nije mjesto ovdje. Onda ga možeš gađati haubicama. Onda je dozvoljeno srušiti svaku bogomolju koja nekome bode oči.

Jednom prilikom si rekao da je važno da srbi i bošnjaci sjednu za zajednički stol i naprave svojevrsni "historijski dogovor". Trenutak kada će takav dogovor, pa makar i prešutno moći biti napravljen jest kada srpski intelektualci jasno prestanu sa manipulacijom historije. Nitko ne osporava pravo srba na državu bosnu i to cijelu. Ali ona ne proizlazi iz nekog višeg historijskog prava već iz puke činjenice da srbi tu žive skupa sa drugim narodima. Mi možemo (i trebamo) govoriti o svakodnevnim relacijama, odnosima. Moramo (i trebamo) ih svakodnevno unapređivati. Ali držim da to nije dovoljno, jer ako u ideološkom smislu ne raščistimo sa svim historijskim zabludama da će nam to još dugo dugo biti nad glavama poput demoklovog mača. Ili kako je to nedavno lijepo sročio Saša Ilić referirajući se na Aleksandra Vučića: "koji misli da se neoliberalnim konceptom mogu zakrpiti sve rupe na vukovarskim zidovima.".
Objavljeno:
Bluetrain, razumjeli smo se, ali se samo bojim da u tvome iscrpljivanju ne radiš sizifovski posao. Ovo sam se samo malo šalio sa Boki bokijem, a ironija je bila okrenuta prema "istoričaru" dinaroidosu primitivusu. Ne zamjeri mi, a i Boki bokija molim također. Upoređivao sam malo tvoj pogled na istoriografiju i pogled onog dinaroidosa.
Objavljeno:
BLUETRAIN.... I po ini puta moram se zahvaliti na obilju podataka, no i ukazati kako društvene nauke najčešće osporavaju zbog činjenice da rezultati istraživanja nikada nisu u vidu egzaktnih podataka, nego zaključaka na kakve može uticati nebrijeno okolnosti. Tako je čak i naučno prihvatljivo da nas dvojica na istim parametrima izvodimo drugačije zaključke (a i bilo bi bez veze kad bi sve bilo 2+2=4). Međutim, da ti prenesem jednu zanimvljivu "naučnu" anegdotu. Prije 20-ak i kusur godina jedan američki kriminolog izvršio je testiranje IQ nad reprezentativnim uzorkom osuđenika na zatvorske kazne. Potom je izračunao nekakav "prosječan" IQ te populacije i "naučno" ustvrdio kako su kriminalci glupi. Kad je objavio istraživanje, bukvalno je izazvao salvu podsmjeha, a najčešći prigovor bio je u stvari pitanje zbog čega nije testirao one kriminalce "na slobodi". Kako mu kolege sugerisaše - to da su ovi u zatvorima glupi, e to je jasno, jer da nije tako onda ne bi ni bili u zatvorima. No, ovi što uspijevaju preksriti zakon i izbjeći sankciju najvjerojatnije nisu nimalo glupi, a svakako spadaju u kategoriju kriminalaca. Drugo, na šta želim ukazati jeste pitanje kakvo sam sebi postavljam: a koji đavo mene drži na ovim raspravama o etničkim pitanjima? Jeste da je najveći problem ove zemlje to što tri etničke zajednice ne mogu iznaći modus na kakvom bi gradili društvo, te da postoje ozbiljni sukobi po etničkim pitanjima. No, pitanje je koliko se ti "sukobi" manifestuju u sferi realnog, u smislu da se ljudi bukvalno međusovno mrze zbog različitog etničkog opredjeljenja, ili je u pitanju imaginarni sukob na bazi nekakvih stereotipa, zabluda ili čega već. Naime, brzo poslije rata započeo sam svojevrsnu "turneju" širom BiH i to je trajalo nekoliko godina, a bukvalno sam svakih nekoliko dana odlazio u drugu sredinu. Znači, prije više od 10 godina sam ušao u "fazu" da bukvalno nisam primjećivao da li sam u Federacili ili RS, odnosno kakva je većinska etnička struktura stanovništva. U pravilu, kontakti su započinjali poslovnim temama, pa bi se polako prešlo na svakodnevicu. Često se dešavalo da nakon sat vremena "skontam" kako razgovaram sa npr. Bošnjacima. Kad bi se i dotakli ratnih dešavanja - uvijek je uslijedio opšti "zaključak" da je u pitanju budaleština za kakvu niko ne želi da se ponovi. Hoću da ukažem kako nikada nisam doživio niti jedan incident, a komunicirao sam bukvalno sa stotinama osoba. Danas više nemam potrebe za tolikim putovanjima, jer sam u svim većim gradovima razvio prijateljstva (bukvalno, znači nešto više od poslovnog kontakta), tako da većinu potreba obavljam preko prijatelja i telefonom. Danas, kad rješavam bilokoji problem zovem prijatelje i niti u primisli ne bavim se njihovim etničkim opredjeljenjem, da li su u FBiH ili RS, ili kakvim sličnim "pitanjem". Ako negdje i imam poneki problem, e to se baš može svesti na onu "srpska posla", dok ponavljam u Federaciji nikada nisam imao niti jedan problem. Eto nedavno sam bio u Tuzli i baš sa dosta ljudi kontaktirao, a sva "priča" se svodila na standard, socijalne probleme, poslovanja i opštu nelikvidnost. vezano za politička pitanja - dosegli smo tek nivo lokalne zajednice. Osim toga, često se susrećem i sa Srbima koji žive i rade u Federaciji i na "tom planu" nisam čuo jadikovki ili kakvih problema zbog toga što pripadaju "omrženom narodu". Sad, možda je malčice problem u tome što uglavnom komuniciram ljudima kakvi imaju visoko obrazovanje i solidna primanja, pa (da kažem) i određeni uticaj u svojim sredinama, tako da njih sigurno "ne more" brige većinske socijalne populacije, a obzirom da su svi zaposleni - to i ne kukaju na etničku neizbalansiranost zaposlenih. Identično, u RS često kontaktiram sa zaposlenim Bošnjacima i Hrvatima, kakvi se jednako tako ne dotiču te teme, a svakako je činjenica da u institucijama gotovo da imamo etničku većinu od preko 90%. No, poenta je ipak u tome da komunikacija među "običnim ljudima" gotovo da neukazuje na postojanje bilokakvih etničkih sukoba ili podjela, pa ako posmatramo i broj incidenata kakvi se dešavaju u ovoj zemlji - ničim ne ukazuje na podjele i sukobe kakvi se predstavljaju u političkom i javnom diskursu. Čak i to što novinari bukvalno objavljuju svaki (i onaj najsitniji ili samo ispolitizovani) problem - i dalje stoji činjenica da su incidenti etničke prirode rijtkost (bojim se da u jednoj Njemačkoj se češće manifestuju). Po onome što ja zapažam, zaključio bih da, kad političari i mediji, ne bi stvarali percepciju o postojanju etničke netrpeljivosti, ovo društvo bi mnogo lakše i brže postiglo suživot do nivoa u kom bi etnička pitanja bila tercijalna (zna se i zbog čega političari izvode ove "ujdurme"). No, vraćam se svom početnom pitanju - zbog čega se ovako intenzivno bavim etnicitetima, a eto iznio sam svoja iskustva. Da li u meni postoji nekakva podsvjesna reakcija ili sam samo ponesen inercijom polemike, više ni sam nisam siguran. znači, jedno je zainteresovanost za sticanje i "brušenje" znanja kroz polemiku sa drugima, a sasvim druge je sužavanje polemike samo na jednu (te istu) vizuru. No, da te ne zamaram - na ovo pitanje ću odgovor morati potražiti sam. Pozdrav...
Objavljeno:
RODA, molim te ne budi tako ironičan prema Bokiju. Osim toga razgovor o historiji nije nikakvo nadigravanje. Potrebno je upoznati vlastitu povijest zbog silnih reperkusija koje smo imali (i još imamo) radi nedovoljnog poznavanja ili krivog tumačenja. Velika je stvar kad netko hoće barem saslušati argumente a Boki je definitivno jedan od takvih ljudi. Ja sam se od srca nasmijao na njegovu opasku o Husein-kapetanu Gradaščeviću kao bosankom Robin Hoodu... ali ne sumnjam da će se negdje u kutu njegovog mozga smjestiti "crv", pa će se jednog dana sam upitati: "Jebemu, koliko ljudi je uspjelo poraziti Tursku vojsku i doći gotovo do samih zidina nebranjenog Istanbula?!, Možda to ipak nije bila tako mala stvar..".
Objavljeno:
Samo da se malo ispravim sa godinama vladanja Dušana i Tvrtka:
Dušan 1331-1355, 24 godina
Tvrtko 1353-1391, 38 godina
greška se pojavila jer sam imao na umu samo vrijeme ekspanzije a ne i ono koje je prethodilo..
Objavljeno:
E sad Boki bokiju nedostaje onaj "istoricar" dinaroidos primitivus da ga malo poduci istoriji.
Objavljeno:
BOKI, opet si sve krivo shvatio... nije pitanje ko je Richard, a ko Jovanče bez zemlje... Pravo pitanje je ko je lady Marijana!
Objavljeno:
BOKI, baš se nas dvojica nešto saplićemo preko tih "nesporazuma"... Svjestan si ti da ja ponekad provociram, ali si istovremeno i pristojan pa uglavnom smjerno odgovoriš na sve moje postove. Cilj mojih „provokacija“ je više da razbijem barijeru kod onih koji svoju naciju i nacionalnu historiju pretjerano idealiziraju. Ja znam da ti ne spadaš u tu kategoriju i nekako se nadam da mi nećeš zamjeriti što sam te svrstao u intelektualnu elitu. A da te smatram intelektualcem to je istina. Nisam ni ja neki ljubitelj vlastele, kraljeva a bogami ni begovluka.. Da vidiš neke moje rođake našta su ispali bilo bi ti jasno da nas dvojica imamo puno više zajedničkog nego što ja imam s njima.

Usput, čini mi se da si pobrkao Milana i Mihajla Obrenovića... Milan je taj koji je kratko poživio..

Vezano za cara Dušana. On je svakako najveća figura u srpskoj historiji. Ne zbog toga što stvorio veliko carstvo (kao što mnogi misle) već zbog toga što je prvi stvorio državu zasnovanu na zakonima te državnu upravu po uzoru na Vizantiju gdje je i sam proveo velik dio svoga ranijeg života. Nesreća je bila u tome što je on granice širio uglavnom prema neslavenskim narodima te se nakon njegove kratke vladavine od 15 godina sve raspalo kao kula od karata. Grci su se smatrali superiornijim, odnosno civilizacijski naprednijima od Srba i samo su čekali da Srbija oslabi pa da se otarase srpske vlasti. A nije trebalo dugo čekati, jer Dušan nije imao dostojnog nasljednika. Dušan je jednokratno sa vojskom prošao kroz Bosnu ali to nije ostavilo velikog traga. Za razliku od Dalmacije gdje je na nekoliko mjesta ostavio posade svoje vojske iz Bosanskih planina se nakon pohoda brzo povukao i nikada nije uspio uspostaviti bilo kakvu kontrolu nad njezinim teritorijem. Bosna je zbog svoje specifične geografije inače bila zemlja koju je teško osvojiti dokle god su njeni stanovnici (velikaši) bili jedinstveni. Istina, Dušan je postavio temelje pravog kraljevstva ali to nije bilo dugog vijeka. Pravoslavlje na većem području njegovog kraljevstva je već ranije bilo uspostavljeno ali mu je on dao novi „zalet“.. To se primarno odnosilo na područje oko Dubrovnika i na prostor Raške gdje je bosanska hereza od ranije uzela maha te na još neke prostore u kojima je živio veći broj katolika. Pa ćeš tako naći u tom istom zakoniku koji citiraš:

„I ko rekne babunsku reč, ako je vlastelin, da plati sto perpera, akoli je sebar da plati dvanaest perpera i da se bije štapovima.“
Dušanov zakonik, član 85.

Kazne za one koji nisu htjeli napustiti bosansku herezu ili "katoličku jeres" bile su drastične a sadržavale su kazne pogubljenja i sakaćenja, te oduzimanje sve imovine.

Odnosi srpskog i bosanskog kraljevstva bili su vjekovima vrlo loši, praćeni čestim sukobima i optužbama. Čitao sam neke prepiske srpskih vladara upućenih rimskim papama u kojima traže (cinkaju) da se nešto treba učini sa bosanskom herezom. Naravno, u pozadini je uvijek bila želja da se otme teritorij ili bogatstvo. To je inače bila praksa u Europi tog doba. Dovoljno je da rimski biskup baci anatemu na određenu osobu ili državu i da svatko u ime pravovjerja može činiti s tim ljudima i njihovom imovinom štogod želi. To je bila tajna moći rimske crkve.

Tvrtko je došao na vlast nekoliko godina prije dušanove smrti. Ubrzo nakon raspada velike srpske države Tvrtko je vratio u sastav Bosne područje Raške ali nije želio raditi daljnja osvajanja. Srpski istoričar Vladimir Ćorović u svojoj Istoriji srpskog naroda tu gestu drži iznimno velikodušnom i korektnom jer Tvrtko nije htio iskoristiti opći metež i svađu među srpskim velikašima. Čak štoviše, on je podržao najozbiljnijeg srpskog velikaša, kneza Lazara Hrebljanovića s kojim je zajedno porazio srpskog oblasnog gospodara Nikolu Altomanovića koji je radio velike zulume na području uz Drinu, Crnu Goru (sadašnju) i Dubrovačko područje. Tako je došlo do stabilizacije situacije u Srbiji dok su Turci već praktično bili pred vratima. Pošto je učvrstio svoju vlast Tvrtko se okrunio za srpskog kralja ali nije se miješao u poslove Lazara Hrebljanovića. Čini se da je to učinio samo da bi preuzeo obaveze ranijih srpskih vladara u međunarodnim okvirima, osobito u odnosima s Dubrovnikom. Tvrtko je poput Dušana bio vrlo mudar čovjek. Kompletnu pisarnicu koju je Dušan dao napraviti po uzoru na grčku Tvrtko je doveo na svoj dvor te od tog trenutka pisani dokumenti Bosne poprimaju drugačiju formu. Kasnije počinje širiti državu na zapad i jug, gdje na koncu u sastav bosanskog kraljevstva ulaze Šibenik, Trogir, Split i drugi gradovi i otoci. Njegova sudbina je bila vrlo slična onoj Cara Dušana. Kao i on umire u naponu snage, sa svega 14 godina provedenih na tronu. Isto kao i Dušan nije imao pravog nasljednika. Bosanski pad je trajao doduše puno dulje, ali se može komotno reći da je sudbina oba kraljevstva bila određena onog trenutka kada su odlučili širiti teritorije. Dušan na neslavenskom području pa mu je kraljevstvo bilo sastavljeno od previše različitih etničkih zajednica, dok je u tvrtkovom slučaju (iako je okupio samo slavenski element) problem bio taj što je širenjem otvorio vrata katoličanstvu. Vlastela najednom pomamljena novoosvojenim bogatstvima i kontaktima sa katoličkom crkvom, prestaje imati one karakteristike koje su Bosnu krasile stoljećima. Skromnost dvora, narodna crkva, zajedništvo plemstva i specifičan ustroj društva (kažu vrlo sličan staroslavenskom) ubrzo je nestalo ili izgubilo onu formu kakvu je imalo ranije.

Kao što vidiš, pravoslavlja u Bosni toga doba nije bilo (što ne znači da nije bilo tvojih i mojih predaka) sa izuzetkom dijela istočne hercegovine. Dušan je pošto-poto želio iskorijeniti herezu i nametnuti pravoslavlje u Raškoj, ali je kralj Tvrtko to ubrzo vratio „na staro“. I danas na području Raške postoje stećci kao spomenik prošlosti ljudi koji su tu obitavali. Tek dolaskom Turaka u Bosnu dolaze Islam i Pravoslavlje dok mala braća (franjevci) dobivaju državnu zaštitu za svoj rad. Nema sumnje da je pravoslavlje u to vrijeme igralo važnu ulogu za interese Osmanlija. Započinje novo razdoblje Bosne kao sandžaka u okviru otomanskog carstva iz kojeg proizlazi Bosna kakvu poznajemo. I to „novo“ razdoblje nije ništa manje zanimljivo.
Objavljeno:
MALDEN... Kad se rasprava ovako "otegne" onda je valjda uobičajeno da se zaborave pojedini detalji, no, nije mi teško da te podsjetim kako sam u raspravu ušao sa posprdnim navodom kako je Mihajlo Obrenović jedini srpski vladar koji je na tlu Srbije umro prirodnom smrću (nije ubijen, niti protjeran), ali da se primarno može pripisati činjenici da je vladao svega 20-ak dana - prekratko da bi organizovali njegovu likvidaciju ili progon. Toliko o tome kako sam ja "povrijeđen" time što je Miloš bio nepismen, a Gardaščević pismen. Ukazah samo kako srenjevjekovne vladare (kao i današnje, uostalom) u kontekstu velikih događaja ili procesa primarno treba posmatrati kroz njihov lični interes, pa tek sekundarno kroz interes zajednice kojom vladaju. Ja zaista ne znam mnogo (ma ništa) o kapetanu Gardaščeviću (a nemam naviku "konsultovati" Vikipediju prilikom pisanja komentara), no, kako ga BlueTrain opisa - stekoh utisak da je u pitanju neki balkanski Robin Hud (samo ne skontah ko je Ričard, a ko brat mu Jovanče bez zemlje). Na kraju, moram istaći kako sam danas prilično dobro raspoložen, pa se nadam da ćete shvatiti (Bluetrain i ti) šaljivi ton ovih komentara. Pozdrav obojici...
Objavljeno:
BLUETRAIN & MALDEN --- Obzirom da ne čitate pažnljivo moje komentare, moram citirati sam sebe: "..danas srpska intelektualna elita upramo Miloša Obilića doživljava kao jednog od najmudrijih srpskih vođa,..". Eto citata (zajedno sa tehničkim pogreškama) i zanima me gdje tu nađoste moj bilokakav odnos prema Milošu Obrenoviću (samo navodim postojanje jedne percepcije). Vidite, prije dosta godina pročitao sam jednu knjigu naslova (otprilike) "12 urota" u kakvima se opisuju atentati, bune i intrige tokom vladavine Obrenovića (zbog toga sam i pomenuo gružaka Tomu Vučića, inače Miloševog glavnog "krvoloka"). Moje lično mišljenje o Obrenovićima i Karađorđevićima kotira negdje oko "hoštaplerskog", tako da ste pogriješili u vezi mojih emocija po tom pitanju. Vezano za Gardaščevića - koliko znam vidi se iz elementarnog nepoznavanja njegovog prezimena. U startu sam Bluetrain-u "priznao" da je u temi o kojoj raspravljamo mnogo kompetentniji od mene, pa i pretpostavio kako će iznijeti o tome određene podatke. I Bluettrain baš učini tako (iznese autore i podatke), no, po običaju izvede zaključak baš u stilu onih koje kritikuje. Prigovarati nekom da na bazi tek nekoliko podataka izvodi tendenciozne zaključke, a onda sam to činiti - i nije pretjerano "umno". Naime, zaključi Bluetrain sljedeće: "...bit će ti jasno da je u Bosnu skupa sa islamom došlo i pravoslavlje koje je bila jedna od religija otomanskog carstva". Na drugoj strani navodim citat iz Dušanovog zakonika: "Овај Законик постављамо од православнога сабора нашега, с преосвећеним патријархом, господином Јанићијем, и свима архијерејима и клирицима, малима и великима, и са мном, благоверним царем Стефаном...". Поменути Законик донесен је на сабору одржаном 21. 5. 1349. године у Скопљу, и допуњен је на сабору од 31. 8. 1354. године у Серу. Колико се ја разумијем у математику ово се дешава 30-40 година прије Боја на Косову, а прије тога на овим просторима Турци свакако владали нису (а тек гдје је 1521. и освајање Београда). Хајде што се овим закоником уређују елементарни односи у друштву (обавезе властеле и народа), као и однос према хришћанству, но, из истог се јасно види како православље функционише у оквиру јасно утврђене хијерархије и организације. Сад, да ли ово побија предњи навод - ето остаћу на питању!?
Objavljeno:
Bluetrain - Ne mislim da mi se potkrala greska . M.Obrenovic u mladosti (rodjen je 1780 ) jeste bio sluga u nekoj porodici ali je vec sa 24 godine ucestvovao u prvom srpskom ustanku gdje mu je i Karadjordje odao priznanje za zasluge . Kasnije je postao knez i Turci su mu davali nekoliko nahija na upravljanje . Dobijanjem autonomije stvoreni su uslovi da se unaprijedi stocarska proizvodnja i da se znatno poveca izvoz svinja u Austro-Ugarsku . M.Obrenovic je bio jedan od najbogatijih ljudi i najveci izvoznik svinja i trgovac stokom .On jeste bio nepismen ali je shvatao vaznost obrazovanja pa je mlade ljude slao na skolovanje u inostranstvo . U Beogradu je organizovao prvu "Skolu za narodne ekonome" u dvogodisnjem trajanju . Zbog svog despotskog nacina vladanja stalno je izazivao otpore pa je 1839. g bio prinudjen da napusti Srbiju . Samo u simbolickoj ravni mozemo izjednaciti polozaj sluge i roba . Sluga je ipak slobodna osoba a rob to nije .
Objavljeno:
Preporuka za čitanje: članak od Borisa Budena o Želimiru Žilniku. Uvelike se dodiruje nekih tema o kojima smo razgovarali.. tek nešto iz drugačijeg ugla.
Objavljeno:
MALDENE, slažem se sa svime što si napisao. Želim samo ukazati da ti se potkrala jedna greška. Miloš Obrenović nije bio trgovac svinjama već samo seljak a ranije sužanj (rob). Trgovci svinjama su bili Karađorđevići.
Objavljeno:
BOKI, zanima me kako u sebi uspiješ pomiriti oprečne tvrdnje poput: "Zar njih dvojicu ne možemo percipirati kao dva velikaša kakva su u svom dobu nastojala širiti ličnu moć, uticaj i bogatstvo, a sve ono etničko i vjersko su koristili samo kao "sredstva" podobna za ostvarivanje svojih ličnih ciljeva" a onda ga u drugom dijelu slijedi salva hvalospjeva na račun Miloša? I kako to da njemu priznaješ osjećaj nacionalne svijesti dok H. Gradaščeviću uskraćuješ čak i mogućnost da ga je krasila takva jedna osobina? Ne čini li ti se to pomalo šovinistički? U najmanju ruku prepuno predrasuda. Vrlo dobro je poznato kakvu je harangu Bosna kasnije prošla što je ostavilo traga na duže vrijeme u cijelom društvu dok su Srbiji historijske "konstelacije" itekako išle na ruku. Malden je dobro poentirao u ranijem postu navodeći neke od detalja.

Svojim ranijim postom nisam želio umanjiti miloševu historijsku važnost za nastanak srpske države. Ne znam zašto se njega (u stvari znam, ali ali ali...) sada želi prikazati kao mudrog čovjeka koji je maksimalno iskoristio situaciju između Austrije, Rusije i Turske te radio za korist vlastitog naroda. Meni se ipak čini da je bio potpuno nespreman (i neobrazovan) za ulogu koja mu je data. Česte pobune naroda zbog njegove autokratske i brutalne vladavine dovele su do toga da je morao abdicirati u korist svog sina Mihajla (u stvari Milana koji nije poživio). Već nakon 3 godine Mihajlo je otjeran s vlasti. Da bi se kasnije (poslije 18 godina) ponovo vratio na tron gdje je proveo svega 8 godina prije no što je ubijen. Gdje se tu i na koji način "uspio" smjestiti njegov "izuzetan stepen pronicljivosti i snalažljivosti, čime je sa najmanje uloženih žrtava obezbjeđivao kvalitetno štićenje i svojih ličnih i narodnih (etničkih) interesa" ostati će za mene vječita tajna. Jebiga, podaci su neumoljivi...
Objavljeno:
Nije od Deretića već od jednog austrijskog historičara koji je prezime Kobilić preuzeo (kao i Deretić) od turskih historičara. S obzirom da su oni historiju pisali dok smo ju mi tek pjevali nekako mi se činilo prikladnim da vrijedi barem spomenuti..
Objavljeno:
BOKI, u tvom tekstu postoji nekoliko problematičnih stavki. Prva je svakako ona gdje tvrdiš kako bi bilo "neprirodno" da su bosanski pravoslavci "težili ka Gradaščevćiću". Ma koliko tebi to u današnjem trenutku izgledalo neprirodno upravo to se i dogodilo, jer su pravoslavne vojvode mahom stale uz Gradaščevćića. Sva naša razilaženja su bazirana na različitim premisama koje izvlačimo iz historije te pokušaju da ih stavimo u kontekst današnje situacije. To su važna pitanja jer iz njih proizlaze mnogi današnji nesporazumi i zablude. I valjalo bi ih raspraviti.

Postoje tri različita tumačenja historije koje se nalaze u međusobnoj kontradikciji. Riječ je dakako, o uvjetno nazvano, hrvatskoj, srpskoj i bošnjačkoj „historiografiji“. Nacionalna mitomanija koja je svoj maksimum doživjela od kraja 80'ih dakako je ostavila traga kod novijih autora koji se bave prošlošću ovih prostora. Ja svoje mišljenje ne baziram na vlastitom ukusu već se vodim isključivo argumentima i znanstvenim činjenicama. Također u procesu učenja nastojim odbaciti ranije naučene "povijesne fakte" koji su se pokazali kao dvojbeni ili netočni. Osobito "poznavanje" historije na osnovu književnih romana odbacujem kao diletantsko.

Temelj današnjih spoznaja o povijesti ovih prostora su nam ostavili raniji historičari koji su često radili u uvjetima stvaranja nacionalnih država te su time bili uvelike i vođeni. To su primarno: Vjekoslav Klaić, Ferdo Šišić i Vladimir Ćorović. Te kasniji autori poput: Sime Ćirkovića i Nade Klaić koji su se posebno bavili srednjovjekovnom bosanskom državom.

Uobičajeno je razmišljanje kako se hrvatska i srpska plemenska komponenta došavši na ove prostore rasprostrla na cijelom ovom prostoru kao da ništa osim njih, i ništa prije njih, nije postojalo na ovim prostorima. Što je samo po sebi krajnje bizarna tvrdnja. Na drugoj strani imamo još jednu bizarnu tvrdnju kojom se želi iskonstruirati direktna veza starih Ilira sa današnjim bošnjacima.

Sve te tvrdnje se zasnivaju na vrlo malom broju dokumentata koje se u pravilu prezentiraju na tendenciozan i selektivan način. Osporavanje značaja i samostalnosti bosanske srednjovjekovne države je glavni cilj takve političke-historiografije. Sve je to „nekako“ i išlo dok prof. Nada Klaić nije napisala svoju knjigu (Srednjovjekovna Bosna – Politički položaj bosanskih vladara do tvrtkove krunidbe 1377.g) u kojoj je u potpunosti demontirala ranije tvrdnje te razotkrila političke aspiracije koje su iza njih stajale. Razotkrila je sve zablude i zlonamjernosti ranijih autora poput S. Ćirkovića, F. Šišića pa i svog vlastitog djeda Vjekoslava Klaića. Ona je razmontirala i glagoljaški mit o Grguru Ninskom koji je nasuprot općem mišljenju bio na strani cezaro-papinskih legata..

Ti naravno možeš ostati na stajalištu koje su zastupali Ćorović i Ćirković ali nemoj tražiti od mene da te shvatim ozbiljno. Bilo bi to isto kao da tražiš od mene razumijevanje za stavove do kojih dolaziš na osnovu geocentričnog sustava. To jednostavno ne ide.

Vjerujem da lako možeš pronaći knjigu prof. Klaić na Internetu. Ukoliko želiš mogu ti ju i ja poslati na e-mail adresu. Nakon toga bit će ti jasno da je u Bosnu skupa sa islamom došlo i pravoslavlje koje je bila jedna od religija otomanskog carstva. Tek nakon dolaska Turaka u Bosni se izgradila prva katolička katedrala. Svako daljnje insistiranje na vezi Bošnjaštva s dolaskom Turaka ostaje bez ikakvog smisla.
Objavljeno:
BLUETRAIN Nisam imao namjeru da te branim a smatram da tebi odbrana nije ni potrebna . Odgovorio sam SINISI123 koji mi se obratio i rekao sta mislim o njegovim navodima . U pravu si kada kazes : "Osobito sa argumentacijom kako svi ravnomjerno raspolazemo sa stavovima i cinjenicama . Sinisa nema cinjenice ..." . BOKI-BOKI Najveci problem je ustavno uredjenje proizaslo iz mirovnog sporazuma u Dejtonu i Parizu . Ali sta je tu je . Vjerovatno treba jos vremena da krenemo naprijed ili da potpuno propadnemo u nacionalistickoj iskljucivosti . Ne razumijem zasto si se nasao ponukan da reagujes u vezi Milosa Obrenovica i da djelujes licno povrijedjen . Cinjenica je da je M.Obrenovic bio nepismeni trgovac svinjama a da je kapetan Husein Gradascevic (ne Gardasevic) bio pismen . Nije M.Obrenovic nekom svojom posebnom vjestinom obezbjedio autonomiju Srbiji vec je tursko carstvo bilo oslabljeno u ratu sa Rusijom i mirovnim ugovorom bilo prinudjeno da da autonomiju Srbiji . I tih sest oblasti (nahija) u Bosni dobili su po tom mirovnom ugovoru a ne na osnovu "referenduma" tamosnjeg stanovnistva .Kapetan H.Gradascevic nije prihvatao da tih sest oblasti pripadne Srbiji a ujedno je pokrenuo ustanak protiv turske imperije za autonomiju Bosne i Hercegovine ali ga u tome nisu podrzali hercegovacki vladari koji su ostali vjerni turskoj vlasti .
Objavljeno:
BLUETRAIN... Eto kako djeluješ na mene, pa i sam miješam Obrenovića i Obilića. Nego, ovu relaciju "Obilić-Kobilić" - jesi li to kod Jovana Deretića pronašao?
Objavljeno:
BLUETRAIN... Jednostavno moram reagovati na tvoj komentar Malden-u! Hajde, molim te, ponovo ga pročitaj i analiziraj da li se iz njega može steći utisak kako se "obrazovani i društveno osvješteni" Gardašević obraća "pokvarenom i nepismenom" Obrenoviću. I sve to kroz prizmu njih dvojice kao simbola dva naroda ili zajednice ni sam ne znam čega, ali svakako različite i podijeljene. Zar njih dvojicu ne možemo percipirati kao dva velikaša kakva su u svom dobu nastojala širiti ločnu moć, uticaj i bogatstvo, a sve ono etničko i vjersko su koristili samo kao "sredstva" podobna za ostvarivanje svojih ličnih ciljeva (za okupljanje mase, održavanje sistema, za politiku uopšte - upravo kako se i danas čini). Vidiš, danas srpska intelektualna elita upramo Miloša Obilića doživljava kao jednog od najmudrijih srpskih vođa. Miloš je, iako nepismen, pokazao izuzetan stepen pronicljivosti i snalažljivosti, tako da je sa najmanje uloženih žrtava obezbjeđivao kvalitetno štićenje i svojih ličnih i narodnih (etničkih) interesa. U odnosu na okupatora uspijevao je ostvariti maksimalno moguću slobodu, Portu je varao oko plaćanja danka time što je broj stanovnika prikazivao dvostruko manjim od objektivno postojećeg, obezbjeđivao je suficit u trgovini sa inostranstvom (jedini u srpskoj istoriji) i čak lihvario evropsko plemstvo. Iako nepismen, poslao je Vuka Karadžića u Beč i obezbjedio svom narodu međunarodno priznanje jezika i pisma. Za unutrašnjepolitičke probleme imao je Tomu Vučića koji svojim "metodama" održavao Miloševu dominaciju nepoljuljanom. Dalje, to Miloševo nastojanje da svoj uticaj širi preko Drine - zbog čega tumačiš kao nešto "neprirodno". Koliko ja znam Srbi su i tada živjeli na ovim prostorima i težili ujedinjenju sa svojim prekodrinskim sunarodnjacima i šta je tu negatovno? Zar bi "prirodnije" bilo da su težili ka Gardaševiću? I još nešto. Iz tvojih komentara uvijek stičem utisak da su Turci (udruženi sa Srbima) nekako gušili nešto šta bi sa današnje pozicije mogli nazvati bošnjačkim (ili bosanskim) kolektivnim identitetom, a za ta vremena nisam siguran kakav bi naziv tog kolektiviteta bio primjeren. Ne čini li ti se takva tvrdnja kontradiktornom ako uobzirimo koliko je turska imperija ostavila traga na današnjoj bošnjačkoj populaciji. Ja bih rekao da je tursko osvajanje ovih prostora bio ključni element stvaranja bošnjačkog etničkog bića, a eto ti vjerojatno bolje poznaješ narod iz kog potičeš, pa dozvoljavam i da griješim u takvoj percepciji. Pusti sad "silne podatke" o postojanju srednjevjekovne bosanske države kao "idilične" zajednice ovdašnjih naroda, jer nesporna činjenica je da su Srbi sa ovdašnjih prostora uvijek težili ka državotvornim integracijama unutar svoje etničke skupine, a Hrvati ka svojima, i sve to još jasnije izraženo kroz religijsko opredjeljenje kao dodatni element okupljanja. Ukoliko je neki srednjevjekovni velikaš sa ovih prostora (BiH) uspio ostvariti nekakvu kratkotrajnu samostalnost i pokazivao državotvorne namjere, opet je bio prinuđen na razno-razna savezništva kakva su dominantno išla po etničkim osnovu, a ako ništa drugo ono po religijskom. Nadam se da sad nećeš započeti o bogumilstvu jer to ni sam ne shvataš kao ozbiljnu pojavu kakva je ostvarila bilokakav uticaj na ove prostore. Znači, svi ovdašnji srednjevjekovni vladari i populacija uopšte, osim bosanskog samoidentifikovanja u pravilu prepoznavali su i ono srpsko ili hrvatsko u sebi, a to je kasnije podrazumijevalo i katoličko ili pravoslavno. Tek turskim osvajanjem ovih prostora dolazi do svojevrsnog razbijanja tog bosansko-srpskog ili bosansko-hrvatskog subjektiviteta i čvrste veze između srpske ili hrvatske populacije na prostoru BiH sa svojim "matičnim" subjektima iz jednostavnog razloga što imperator organizuje više administrativnih jedinica kakvima vještački dijeli etničke sunarodnjake. Znači, ako je do tada neko stavljao jednakost između bosanskog i srpskog u sebi i težio ka integracijama sa sebi sličnima, to više nije mogao činiti zbog više volje okupatora (bar ne javno). Mogao je to npr. činiti paša Sokolović (gradio srpske crkve, postavio brata za vladiku i sl.) ali on je bio dio više imperijalne vlasti, dok su "lokalci" morali funkcionisati na malčice drugačijim principima i unutar dozvoljenih mogućnosti. No, hoću da ukažem kako je Bosna bila turska provincija u kakvoj se razvijao jedan novi kolektivitet ili zajednica, kakva se od drugih razvijala po vjerskom opredjeljenju, a identifikovala se sa prostorom na kom živi i ona je težila da takvo stanje stvari "zakapija". Srbi i Hrvati sa ovih prostora normalno je da su težili ka identičnim provincijama u kakvima su se kao dominantne zajednice pojavljivali njihovi sunarodnjaci, pa i za konkretnim integradijama, dok to ovoj trećoj "etničkoj" zajednici nije odgovaralo obzirom da se sve više izdvajala kao zasebna kategorija, pa je sasvim shvatljivo da je to u pravilu proizvodilo sukobe. To što je Porta, kao i sve imperije, manipulativno djelovala u svim zajednicama nad kojima je vladala, pa je i različito i u skladu sa svojim procjenama ili potrebama pomagala ili urušavala pojedine vazale, sve to i dalje ne utiče na elementarnu percepciju da je obezbjedila pretpostavke za stvaranje i razvoj jedne nove zajednice na ovim prostorima, kakva se prvo identifikovala kao vjerska zajednica, a kasnije se razvila u etničku zajednicu. Time, bez turskog uticaja, teško da bi se ikada uspjela realizovati kao političko-pravna zajednica, a posebno ne u današnjem obličju.
Objavljeno:
Obrenović, ne Obilić (Kobilić)..
Objavljeno:
MALDEN, nije potrebno da me braniš od ljudi kakav je SINISA123. Osobito sa argumentacijom kako svi ravnomjerno raspolažemo sa „stavovima i činjenicama“. SINIŠA nema činjenice, on ima tek čudesne stavove po kojima je Truhelka „čovjek od zadatka“. Ili kako je Husein Gradaščević nakon pobjede na Kosovu polju kao pravi srbin pjevao srpske pjesme, baš kao što je Ivica Dačić onomad pjevao Miljacku. Zna on jer mu je to knjaz Miloš ostavio u pisanom obliku da sad može meni objasniti kako stvari stoje; pa ipak pokazuje brigu kako bi to moglo poljuljati moj „kulturni identitet“. Nema veze to što je jedan od razloga sukoba sa Turcima bio taj što je Porta podržavala stvaranje srpske države, niti što je dio prekodrinskog teritorija, za koji se nekada držalo da, pripada Bosni predaje u miloševe ruke. Nema veze ni što je nelogično da tom Huseinu kao „srbinu“ smeta stvaranje srpske države. Nema veze ni to što je Miloš kao poslušni turski vazal prijetio da će sa svojom vojskom spriječiti bosansku vojsku da ne prijeđe Drinu ukoliko bosanci ne odustanu od svojih namjera protiv sultana pa nudi tobože svoje posredovanje kod sultana. Niti ima veze što je isti taj Miloš Obilić, bio praktično nepismen pa su mu drugi morali pročitati pismo koje mu je Husein Gradaščević na lijepom „srpskom“ jeziku otpisao. A napisao je ovo:

„Otpušteni robe! Budi sretan da možeš jesti ono malo hrane što imaš pred sobom; ja sam svoje činije već izvrnuo i ne trebam tvoga posredstva kod velikoga vezira. Baš za toga cara neću da znam kod koga se ti želiš za me zauzeti. Da te dočekam, gotov sam u svako doba i na svakom mjestu; moja je sablja sjekla prije nego je tvoja kovana. Zmaj od Bosne.“.

Siniša nikada nije pjevao nijednu drugu pjesmu osim srpskih pjesama, jer nikada nije želio prestati biti srbin. Siniša je tek jedan od ljudskih uzoraka na kojima je eksperiment uspješno obavljen. Siniša je uzorak br. 123.
Objavljeno:
BOKI, ja sam svoje formativne godine proveo u prošlom sistemu. Kao i ti nosio sam crvenu maramu i davao zakletvu drugu Titu. Bilo je to tipično zaglupljivanje koje za nas djecu u danom trenutku nije predstavljao osobit problem. Barem načelno sadržaj koji su stavljali pred nas imao je uglavnom osobine univerzalnosti. Ravnopravnost naroda i narodnosti, solidarnosti radničke klase, miroljubiv odnos (koegzistencija) među državama, antifašistička borba.. Čak i ako ih shvatimo kao neiskrene ne mijenjaju smisao samih riječi. Za razliku od nacionalizma čije vrijednosti su krajnje regresivne. Sadržaj, čiji jedini smisao je samodopadljivost i privid vlastite superiornosti koju naravno nitko izvan zadanog konteksta ne doživljava za ozbiljno. Tako da ja ipak između ta dva „eksperimenta“ ne bih stavio znak jednakosti. Ali svakako mogu prihvatiti da je raniji sistem na neki način, širenjem mediokritetstva, podobnosti i prosječnosti, utabao teren za „pravu terapiju“ koja je uslijedila.

Što se tiče odnosa starijih i mlađih generacija tu se moje iskustvo razlikuje od tvoga. U ranijem postu sam spomenuo pervertiranost mladih ljudi koji svoju mržnju sipaju putem novih medija, ali istovremeno moja iskustva sa „živim“ mladim ljudima su iznimno dobra. Neovisno da li je riječ o ljudima iz Sarajeva, Zagreba ili Beograda. Dopuštam mogućnost da s obzirom na profil ljudi s kojima komuniciram oni ne predstavljaju prosjek društva iz kojih dolaze. Svejedno, ostajem na stanovištu da toliko samosvjesnih mladih ljudi nije bilo u vremenu bivše države.

Naravno da bi „mobilnost“ ljudi pomogla da se poteškoće s kojima živimo prevladaju. Svakako ne bi bilo na odmet poslati što veći broj ljudi da se školuje van države, iako mi i sada imamo cijele generacije djevojaka i mladića koje su odrastale u uređenim državama i koji bi svojim povratkom donijeli znanja i norme koje su prihvatile kao svoje. Moje mišljenje je da je ipak potrebno napraviti unutarnju reformu gdje bi se sve društvene pozicije jasno morale revalorizirati. S obzirom da za tako nešto društvo nema snage neophodno je da potone do dna. Prvenstveno ekonomski. Kad nismo u stanju imati zajedništvo u osnovnim ljudskim i etičkim stvarima, onda ćemo to zajedništvo morati tražiti na sveopćoj bijedi, tj. gladi. Uostalom, tako su ljudi sami izabrali..
Objavljeno:
MALDEN... Bojim se da nisi najbolje razumio moje razdvajanje pojedinačnog od etničkog identifikovanja. Vidiš, ja kao pojedinac u svakodnevom životu gotovo da se uopšte ne bavim svojom ili drugih etničkom pripadnošću. Bavim se svojom porodicom, poslom, prijateljima i svakodnevnim problemima (baš kao i svi drugi). Shodno tome, nas dvojica možemo se bez ikakvih ograničenja ili predrasuda baviti pitanjima kako zajedno poslovati, družiti se ili naganjivati cajke, no, to zasigurno neće razriješiti problem na kom je "zaglavilo" ovo društvo, a to je samoidentifikovanje. Znači, stanovništvo Bosne i Hercegovine jednostavno mora iznaći modus samoidentifikovanja kakav bi bio svima zajednički, opšteprihvatljiv, svrsishodan i proaktivan. Naše nesleđe je takvo da je zajednička država 70-ak godina postojala kao zajednica naroda u kakvoj se svakojako manipulisalo sa tim "konstitutivnim" elementom. Nakon što sedam decenija ta "zajednica" nije uspjela svoje konstitutivne elemente-narode ukomponovati u jedinstvenu kategoriju, jednostavno raspala se i to uz "opšti konsenzus" jedino po pitanju da su svi bili nezadovoljni svojim statusom u toj zajednici. Onda je usljedio niz krvoprolića kakva su samo produbila problem i, konačno, jedna nova "zajednica naroda" u vidu današnje BiH. Naš ustav kaže kako tri konstitutivna naroda tvore ovu državu, a narodi (ne nacije, ne plemena, ne entiteti, nego baš narodi) su izdvojeni kao polazišni kolektiviteti kroz koje se određuje većina prava i sloboda građana. Zagarantovana su prava pojedinca ili kojekakvih udruženja ili grupacija, no, sve je to podređeno nečemu šta bih uslovno nazvao "etničkim pravima". U ovoj zemlji neko bukvalno mora biti Bošnjak ili Srbin da bi bio član predsjedništva ili čak sudija ili direktor javne institucije. I to je naše "nasljeđe" jer je i SFRJ i SR BiH taj "etnički ključ" postavljala kako jedan od polazišnih elemenata funkcionisanja društva. No, obojica smo svjesni kako to u biti nije nikakva pretpostavka za rješavanje sve većih problema ovog društva i da "etnička pitanja" treba odložiti ad acta, a okrenuti se modernim oblicima uređivanja javne uprave i društva na bazi kompetencija službenika i opštecivilizacijskih vrijednosti. Na s dvojica definitivno nismo stvorili to "etničko nasljeđe" iz prošlosti, niti smo potpisali mirovni sporazum i ustav kakvi su odredili "prioritete" na kakvima će se utvrđivati osnovni odnosi ove zemlje, a jedino šta nastojimo jeste spoznati suštinu problema i iznaći rješenje. Kako god okrenuli ili prevrnuli ovu našu svojevrsnu raspravu uvijek dolazimo na isto - nastojanje da se shvati problem i iznađe rješenje. Međutim, stvari su tako postavljene da mi jednostavno rješenja moramo tražiti kroz rtničke zajednice kao konstitutivne i polazišne elemente na kakvima je zasnovano društvo. Gotovo je paradoksalno da konstitutivne elemente ovog društva čine imaginarne zajednice kakve nemaju nikakvo jasnovidljivo ili opipljivo obličje, no, ipak postoje i predstavljaju element društva kakav ne smijemo zanemariti. Priznali to ili ne etnička pripadnost prije i tokom rata, pa čak i danas, bila je primarni motiv kojav je okupljao ovdašnje ljude u različitim oblicima organizovanja (vojske, paradržave i ino). Etnička pripadnost postala je dominantan motiv zbližavanja ili suprostavljanja među ljudima (zavisno od pozicije) i to jednostavno treba prihvatiti kao činjenicu. Možemo mi različito manipulisati o kojekakvim drugim elementima kakvi su uticali na ono šta se dogodilo, ali osnova svega leži na etničkoj podijeljenosti i sukobljenosti. Postignut je mir i "dogovor" da živimo u istoj zemlji, no, kao zajednica naroda (dakle etničkih skupina) kakva je sve samo ne i stvarna zajednica (u smislu zajedništva). Dakle, nama jednostavno nema druge nego stvoriti tu zajednicu i to jedino moguće tako što ćemo prevazići to "etničko uređenje" i preći na građansko. No, ranija (krvava) iskustva naučila su nas da to prevazilaženje nikako ne smijemo činiti manipulativno ili neiskreno, nego istinski i na bazi sveopšteg konsenzusa. Jeste da se tim "očuvanjem ili prevazilaženjem" etničkog danas najčešće bave manipulatori kakvi postojeće probleme koriste zarad svojih kriminalnih ciljeva, no, istovremeno bavimo se i mi ostali kroz javni diskurs, komunikaciju među ljudima i sve do ove polemike na BUKA portalu. Svako od nas je tu pojedinac koji nastoji na sebisvojstven način spoznati etničku zajednicu iz kakve potiče, kao i pozicije drugih etničkih zajednica i mišljenje bar one reprezentativne većine. To što se ja identifikujem kao Srbin ne znači da nemam svoje lično mišljenje, pa čak i da se moje mišljenje ne kosi sa mišljenjem većine mojih sunarodnjaka. To najmanje znači da ja ne želim primarno sebe percipirati kao građanina, roditelja, službenika, pecaroša. I najvažnije - naprosto ne želim postati srpski član predsjerništva, sudija imenovan po nacionalnom ključu ili direktor čija funkcija sublimira i etničku i stranačku "pripadnost". Želim biti, jednako kao i ti, profesionalac i slobodni intelektualac. No, da bih to postao moram razriješiti "gordijev čvor" prevazilaženja etničkih pitanja (normalno zajedno sa ostatkom populacije) kakva su polazište u svim odnosima ove zemlje i ujedno najveći uzročnik problema unutar iste. Znači, kao i svaka normalna osoba želio bih da me drugi percipiraju kroz moje vrline, znanje ili sposobnost, pa je valjda shvatljivo da "biti Srbin" nije moje najvažnije polazište u samoidentifikovanju, no društvo je tako postavljeno da je važnije da li sam Srbin ili Bošnjak, nego da li sam stručnjak u nekoj profesiji. Da bismo iole prevazišli takvo stanje jednostavno smo prinuđeni "stvari" posmatrati kroz prizmu "konstitutivnih ili polazišnih elemenata" društva. Znači, ako uobzirim naprijed navedeno, primarni cilj ovog društva je stvoriti iskrenu zajednicu naroda (znači tek dosegnuti ono šta je ustav utvrđuje), pa tek onda sve etničko svesti na nivo tradicije i kulture, a društvo postaviti na građanskim principima moderne države. Možemo pokušati i "preskočiti" ovo etničko pitanje (kao npr. SFRJ), no, onda ostaje rizik ponavljanja grešaka iz prošlosti. Uostalom, za neke procese jednostavno treba i dovoljno vremena. I vidiš, na kraju, "pravi" Srbi, Bošnjaci i Hrvati sjede u Vijeću naroda Parlamentarne skupštine (ili kako se to već zove) i za masne pare "štite" svoje narode. Ja sam tek neko ko istražuje ko sam i šta sam!
Objavljeno:
SINISA123 Ne mislim da je Bluetrain nacionalista . Nije on pobjegao od rasprave o jeziku . Iznio je svoje stavove i cinjenice sa kojima raspolaze . Sa druge strane su Vasi stavovi i cinjenice . Posto svako ostaje kod svojih stavova daljna rasprava nema svrhe . U vezi Srebrenice sam reagovao i ja osim Bluetrain-a zbog navoda Boki-Bokija da se radi o "nabrzaka sklepanoj lazi" u vezi dahija . Da li ima pretjerivanja u naglasavanju bosnjacke zrtve u zadnjem ratu ne znam ali je cinjenica da je bosnjacko civilno stanovnistvo najvise stradalo . Vjerovatno da se od strane vlasti to koristi u manipulativne svrhe a da same zrtve nemaju nikakve koristi od toga .
Objavljeno:
BOKI-BOKI Ranije sam poslao komentar koji se na putu negdje zagubio pa cu ponoviti po sjecanju . Deklarisanje etnicke opredjeljenosti nije unaprijed negativno . Ali , ako ja u svakoj raspravi na prvo mjesto stavljam pripadnost etnickoj skupini gubi se objektivnost . Ne postoji "srpsko' ni "bosnjacko" okruzenje koje velica vrijednosti svoje etnicke skupine a ostale nipodastava vec postoje nacionalisticke i sovinisticke vlasti,pojedinci i grupe koji to rade ali isto tako postoje i nezavisni mediji , pojedinci i grupe koji su suprotnost tome tako da to "okruzenje" nije jedinstveno . Krajem osamdesetih i pocetkom devedesetih nije bilo interneta i nezavisnih medija pa je manipulacija vlasti mogla da bude uspjesnija . Danas vecina ima mogucnost da se informise iz mnostva razlicitih izvora i da svako donosi zakljucak samostalno . Na pocetku kazes " niko ovdje ne govori u ime naroda" a onda navodeci kako vlast manipulise narodom kazes da svi ucestvuju u tome (pa i ti) "reagujuci na svako misljenje kakvo se razlikuje od nasega" . Ko su "nasi" ? Pripadnici etnicke skupine? I sam si kostatovao da je ovaj portal koristan za razmjenu misljenja . Kako kazes ranije si reagovao "neprimjerenim" rijecima na komentare koji su te iziritirali pa si bio prinudjen da tako reagujes . Danas koristis umjereniji rijecnik ali ti se ponekad desi da impulsivno reagujes neobjektivno kvalifikujuci sagovornika zbog stava koji te iritira pa u njemu zelis da vidis sebe - nacionalistu . Pokusaj da raspravi pristupis bez etnicke pripadnosti na prvom mjestu . Pozdrav .
Objavljeno:
BLUETRAIN... Hajde da konstatujem kako si (napokon) pogodio "nit" mog komentara i obrazložio ga pravim argumentima. Da ne ulazim u detalje - okvirno se slažem sa svim navedenim i samo ću produbiti prethodno izneseno. Vidiš, ovdašnji prostor, odnosno populaciju, generalno možemo podijeliti na one koji su bili izloženi potrebi prilagođavanja uslovima kakvi su postojali u dva eksperimenta (zadržaću se na elementima kakve si ti postavio) i drugima kakvi "znaju" za samo jedan eksperiment (sadašnji). Oni koji pamte bivši sistem (eksperiment) svakako da imaju mogućnost komparitanja sa ovim današnjim, pa mogu izvoditi kakve-takve spoznaje na bazi više "elemenata" (bar dva). Složićeš se da su i raniji i ovaj današnji sistem identično postavljeni na iracionalnim osnovama, prepuni manipulacija, nepravdi, zločina i opšte nesreće. Ta sveopšta nesreća i dovodi do povremenih zabluda o nečemu šta nas "usrećuje", a prema nekakvim opšteprihvaćenim vrijednostima to nikako ne bi trebalo usrećivati (npr. Srbina iz BiH "usrećuje" što je reprezentacija BiH izgubila u fudbalskoj utakmici sa nekom Švedskom ili Brazilom). Kad ljude dovedemo u poziciju kakva gotovo da ne nudi nikakve pretpostavke za doživljavanje sreće, onda su valjda razumljiva i ovakva iracionalna posezanja za zabludnim usrećivanjima. Neko dovoljno stručan bi takvo ponašanje (npr. navijanje protiv reprezentacije države u kojoj živiš) okvalifikovao kao autodestruktivno ponašanje, ali koliko su struka i znanje prisutni u ovom društvu? No, da se osnovi našeg razgovora. Znači, imamo populaciju kakva poznaje dva iraciolanla i manipulativna sistema i onu drugu kakva poznaje samo jedan sistem (eksperiment). Danas prevladava nekakva percepcija da su ovi što su bili izloženi u dva eksperimenta "iskusniji, spoznajno bogatiji i perceptivno razvijeniji" od ovih kakvi znaju samo da današnju "surovu stvarnost" (dakle, mlada populacija). Možemo to tumačiti i tako da zaključimo kako su ovi stariji dvostruko više sluđeni jer su bili izloženi uslovima u dva dijametralno različita sistema (eksperimenta) i morali se bukvalno "preko noći" prilagođavati ovim novonastalim uslovima. No, ipak bih priklonio se shvatanju da je starija populacija bar koliko-toliko imala prilike kretati se ovom i drugim državama i vidjeti kako ljudi različito uređuju svoje okruženje. Današnja omladina je prepuna negativnih emocija prema svemu "drugom i drugačijem", a da to što negativno doživljavaju u pravilu nikada nisu ni vidjeli. Eto uzmi samo relaciju Banja Luka - Sarajevo i jasno se vidi koliko omladina negatovno doživljava ove gradove (različito od pozicije), a da u ogromnoj većini nikada ovi iz Banjaluke nisu Sarajeva ni vidjeli, ili obratno. Umjesto da neko Sarajevo doživljava kao urbanu sredinu u kakvoj žive ljudi (kao i u desetinama hiljada drugih gradova) ovaj grad se doživljava kao simbol nečega. Neko ga doživljava kao simbol neprijatelja, neko kao simbol države, neko kao simbol vlastitog identiteta, a najmanje je onoh koji ga doživljavaju kao urbanu sredinu u kakvoj se može obrazovati, zarađivati, zabavljati... Čak i oni što nekada davno dolaziše u Sarajevo i spoznaše ga kao urbanu sredinu, danas podliježu fikcijama kakve postoje samo u njihovim glavama. Ja u Sarajevo uglavnom dolazimo poslovno i na kratko, ali ono šta elementarno primjećujem da tu ljude kakve posmatram ili susrećem redom zabole "ona stvar" ko sam ja i šta tu radim, baš kao i u Mostaru ili Bijeljini (ma i u Banjaluci). Znači, gradovi su jednostavno mjesta življenja u kakvima ljudi bitišu zabavljeni svojim problemima i potrebama, ali kako to objasniti nekom čiji je dosadašnji radius kretanja bio sveden na stan, školu, posao, djedovo seosko imanje i druga "egzotična mjesta" - sve u 50-ak kilometara. Kako to objasniti nekome ko Svijet poznaje samo kroz prizmu informacija dobijenih preko televizije ili Neta (čitanje je odavno "neprihvatljiva aktivnost"). Današnja djeca iz Banjaluke "šaltaju" po tv-kanalima i na dnevniku se zadrže samo toliko dok ne stignu pritisnuti drugu tipku daljinskog, ali, obzirom, da se na gotovo svim "srpskim kanalima" (uslovno nazvano" neprekidno ponavlja kako je Sarajevo izvor svih mogućih i nemogućih ugrožavanja onoga šta ti mladi ljudi jednino poznaju kako svoje životno okruženje, a zar je teško shvatiti njihove antipatije? Eto nas desetak (uglavnom iz one populacije što je izlagaše u dva eksperimenta) napisalo je ukupno gotovo 200 komentara samo na ovaj tekst (ko li ga ono napisa?) i "prošarasmo" od VI vijeka na ovamo sve važnije događaje i procese, a na tek kraju dolazimo do pitanja kroz kakve prizme trebamo posmatrati ovo naše nesrećno društvo. Od "etničkih vizira" dođosmo polako do naučnih prizmi, ali nam je za to trebalo 200 "ponjava" (kako najčešće kvalifikuju naše komentare). Sad šta očekivati od onih što na "njima dragim" portalima znaju samo nepravilno i u najviše pet-šest riječi napisati šta mrze. To što svoj objekat mržnje nikada nisu ni vidjeli, a kamo li iole spoznali, razumljivo je jedino kroz shvatanje da oni za drugu i drugačiju stvarnost neznaju. No, da rezimiramo, po mom skromnom sudu najbrži i najbolji razvojni put za ovu zemlju i društvo jeste upućivanje onih najboljih učenika na studije u inostranstvu i to ciljano u više različitih velikih centara. Ovo društvo novac bukvalno rasipa na svakom koraku, pa bi izdvajanje za stipendiranje nekoliko stotina studenata (kakve bi ugovorima obavezali na povratak i rad u našoj zemlji) bukvalno bilo "kap u moru". No, tek kad elitu ovog društva budu činili obrazovani ljudi kakvi su "vidjeli svijeta" i spoznali da postoje i brojni drugi i drugačiji načini uređivanja društva, onda se i ostatak društva može nadati prilagođavanju današnjim globalnim okolnostima. Uostalom, bez obzira na manjkavosti sistema, ovaj prostor je nesporno najviše razvijan tokom exjugoslovenskog perioda, a ideja južnoslavenstva je stvorena i najviše razvijanja unutar populacije kakva je školovana na prestižnim evropskim univerzitetima krajem 19-og i početkom 20-og vijeka. Vjerujem da ćeš se tu složiti sa mnom, pa čak i o tome iznijeti konkretne podatke, tako da neću ići dalje od ove premise.
Objavljeno:
BOKI, osvrnuo bih se malo na tvoj posljednji post upućen Maldenu jer mi se čini da si dotakao nekoliko tema za koje držim da su od iznimne važnosti a preko kojih često olako prelazimo. Naime riječ je o odnosu društva i pojedinca. Kao socijalno biće čovjek posjeduje urođeni refleks prilagodbe okruženju u kojem se nalazi. To je nešto što još kao djeca naučimo jer je to u osnovi našeg opstanka kao jedinki. Tako je i kod svih sisavaca. Američki psiholog Solomon Asch je 50'ih godina radio zanimljiva istraživanja koja su poznata pod nazivom Aschova paradigma. Cilj eksperimenta je bio proučavanje ponašanja čovjeka kada se nalazi u grupi ljudi. Na ovom linku možeš pogledati jedan od eksperimenata; u kojem je čovjek, koji se nalazi u liftu, suočen sa grupom koja je okrenuta leđima prema izlazu. Ta situacija čovjeku koji je predmet eksperimenta postaje nelagodna te se on instinktivno okreće, iako u tome ne nalazi nikakav smisao.

Čovjek je cijeli život suočen sa sličnim životnim situacijama jer bazično, svi se mi vodimo za „čoporom“ i vlastitim navikama. A i te navike su uglavnom one koje smo naučili u čoporu, bila to obitelj, prijatelji ili neka veća grupa.

Sve je to u sasvim normalno ponašanje i uglavnom su to bezazlene situacije koje u osobi ne ostavljaju nikakvog dubljeg traga. Zapitajmo se: šta se događa kada čovjeka dovedemo u situaciju u kojoj bi se osjećao osramoćeno ili poniženo? Ili još gore, što bi bilo kada bi ga doveli da počne misliti i ponašati se suprotno vlastitim etičkim načelima? Što bi bilo kada bismo ga duže vrijeme podvrgli takvoj situaciji?

Neminovno dolazi do deformiteta unutar ličnosti čovjeka. Ovo naravno nije nikakva disertacija i ja ću preskočiti puno toga. Tek ću napomenuti da postoje dvije osnovne kategorije deformiteta. Jedna je ona u kojoj je oštećenje ličnosti toliko veliko da je, pri suočavanju sa situacijom u koju je dovedena, osoba morala izvršiti tzv. sublimaciju, odnosno, odreći se svega ličnog i racionalnog, preuzimajući situaciju eksperimenta kao svoju novu realnost. Nakon završetka eksperimenta osoba više nije u stanju iznova uspostaviti svoj „raniji svijet“ već je emotivno i mentalno i dalje sastavni dio eksperimenta. Svijet eksperimenta je postao trajni dio ličnosti te osobe. Oštećenje ostaje trajno.

Druga grupa je ona koja je također napravila sublimaciju, ali se naknadno kod nje pojavio osjećaj nelagode ili krivnje. Riječ je o neusporedivo zdravijoj ličnosti za razliku od one prve kategorije. Osoba se nalazi sama sa sobom u konfliktu, te intenzivno proživljava i revalorizira vrijednosti koje su joj bile nametnute pokušavajući ih pomiriti sa vlastitim izvornim vrijednostima. Takva osoba traži izlaz, ali ga teško nalazi. Pokušava pomiriti sebe kao objekta eksperimenta sa svojim izvornim JA, tj. sa onom osobom kakvom bi bila da nikada nije podvrgnuta eksperimentu.

Zamislimo sad situaciju u kojoj je velika populacija ljudi društveno uvjetovano dovedena u situaciju eksperimenta. Kao što je bila situacija od kraja 80'ih pa i ranije.. Taj eksperiment i udar na mozgove ljudi i dalje traje nesmanjenom žestinom s tim da se sada šalju dvostruke poruke. Potpuno oprečne, što još više zbunjuje (i plaši) ljude. Nove generacije se formiraju u takvom okruženju i one često imaju podršku svojih roditelja koji, i sami deformirani, nisu u stanju sagledati grozotu situacije. Neću ovom prilikom osvrtati se na to tko je i kako naše društvo doveo u ovakvu situaciju već ću se zadržati na individualnom dijelu.

Nisu to samo ratne strahote koje su mnogi od nas proživjeli. Radi se i o „pozadinskim“ situacijama u kojima su ljudi pokazali sreću što je netko „otišao“ i sad je ta osoba došla na radno mjesto koje je priželjkivala, ili se upustila u sitnu otimačinu, ili je pokazala otvorenu mržnju prema nekome zbog etniciteta te osobe, ili je naprosto okrenula glavu od nekada bliskog prijatelja. Sve te male ljudske zlobe kojih bi se u normalnoj situaciji čovjek sramio odjednom su bile ne samo opravdane nego i poželjne, društveno opravdane. Ali neovisno o tome one predstavljaju trajni udar na bazični vrijednosni sustav čovjeka i društva.

Primarna obrana osobe deformirane ličnosti je negacija; potom slijedi relativiziranje, pravdanje: „takva su bila vremena“, „mi i vi, naši i vaši“, „i vi ste to činili nama, sada i ranije, čak i gore stvari“, „svi smo mi ista govna“, „bilo pa prošlo“. Ona ne uviđa nenormalnost situacije koja je po samoj definiciji vanredna, nego ju često smješta u historijski kontekst te na taj način pokušava „racionalno“ opravdati svoje iracionalno razmišljanje i nenormalne situacije prikazati kao trajno „normalno stanje“. U tome joj pomažu i naši akademici koji su i sami dio eksperimenta. Umjesto da pokuša napraviti jasnu distinkciju normalnog i nenormalnog, života po vlastitom etičkom načelu i „eksperimenta“ u koji ju je društvo natjeralo, osoba trajno luta bez ikakve šanse da izađe iz nametnutog stanja.

Da stvar bude gora, tu stvari ne staju. Neka danas netko prosječnom Bošnjaku kaže da ih nije baš previše bilo u partizanima do 43', ili da ih je masa bila u ustašama i njemačkom SS-u, a bogami i ponešto u četnicima i raznim paravojskama poput huskine vojske u cazinskoj krajini. Većina će to bez razmišljanja odbiti kao potpuno apsurdnu tvrdnju s obzirom na antifašističku tradiciju na koju su se „pretplatili“ u ovom ratu. Dok će u zapadnoj Hercegovini masa ljudi s ponosom istaknuti ustašku prošlost svojih roditelja. Dakle, stvari ne staju na jednoj generaciji nego se perpetuiraju pa iracionalne situacije stvaraju nove generacije koje lako mogu svoje živote proživjeti lišeni historijske svijesti i zdravih etičkih načela. Konflikt budućih generacija tim će biti brutalniji jer će zahvaljujući novim tehnologijama moći to intenzivnije proživljavati u svojim pervertiranim „vlažnim snovima“. Dovoljno je pogledati komentare ispod videa koji se nalaze na You Tube-u pa da se vidi do koje mjere patologija tih klinaca može ići. Pristajanje da se podignu zidovi između etničkih zajednica svakako nisu rješenje. Granice nikada nisu bile prepreka da se zaustavi mržnja ili započne novi sukob. One su tek privid sigurnosti.

Šta je rješenje?

Rješenje je ono što si ti u početku svog teksta odbacio kao „sociopatološki poremećaj“. Naš izlaz su ljudi koji su unatoč tome što su bili s nama u istom „laboratoriju za vrijeme pokusa“ zadržali vlastitu „realnost“, neizmijenjene etičke principe, neokrnjeni ludilom ostavili su za sobom „korijen“ na koji se buduće generacije mogu „uhvatiti“ kako bi izašli iz ovog ludila. Oni su jedini zdravi temelj na kojem se može graditi budućnost. Ti ljudi, njihova djela i njihovi životi moraju se staviti u centar.

Nitko više ne pamti tiranina koji je osudio Sokrata, koji je odbio otići iz Atine i svjesno se suočio sa smrću. Ne pamte ni Papu pred kojim je Spinoza utočište potražio u Holandiji, niti pamte rabina koji je bacio anatemu na tog izdajnika svog naroda. Oduvijek je bilo ljudi koji su u teškim vremenima uspjeli zadržati intelektualnu i moralnu čast, a imali smo ih i mi. Ja ću spomenuti samo neke od njih, poput Mirka Kovača, Radomira Konstantinovića, Ivana Supeka, Vlade Gotovca, Bogdana Bogdanovića, Envera Kazaza, Viktora Ivančića,.. Ima ih još, ima ih i u mlađoj generaciji. Ako ih sve staviš na hrpu, vidjet ćeš da je njihov stav navlaš isti, nevezano odakle su i kojem se bogu klanjaju, i klanjaju li se uopće. Promijenili su se drugi, većina, „mi“ pokusni kunići koji smo ih odbacili kao „sociopate“ i izdajnike. Oni nisu. Neki od njih su jednostavno izašli iz laboratorija ali su vrata ostavili odškrinuta da drugi mogu pronaći put..

Meni je, priznajem, osobito drag Bogdan Bogdanović čiju sam prvu knjigu (o Aristotelovoj henologiji) kupio još kao srednjoškolac na nekom sajmu knjiga. Odavno te knjige više nemam ali još uvijek pamtim svaki svoj odlazak u Jasenovac gdje se nalazi njegov cvijet. Nebitno je koji broj žrtava je točan. Jel' po Žerjaviću, Dedijeru, Goldsteinu ili nekom drugom. Još je manje važna dodikova samopromocija s druge strane Save i Une i njegova politička instrumentalizacija srpske tragedije. Ništa se ne može mjeriti sa onim što nam je Bogdanović ostavio. Evo šta je M. Jergović napisao u jednom svom tekstu o tome a vrlo je blisko mom razmišljanju:

„Jer koliko god taj spomenik bio apstraktni znak – kao što je i križ apstraktni znak – njegova priča je nevjerojatno snažna, i nemoguće ju je osjetiti iz daljine, preko fotografija ili televizijske snimke. Potrebno je preći taj put, dug skoro kilometar, uz savski nasip, pa niz drvom obloženu stazu, putem prema spomeniku. Željeznički drveni pragovi, premazani kolomašću, mogli su biti podignuti s pruge kojom su putovali transporti za Jasenovac. Ako to i nisu baš isti ti pragovi, jednako vonjaju, i promiču pod nogama, kao da gledamo kroz otvor na podu vagona. I pedesetak godina nakon dovršetka spomenika, neobnovljeni željeznički pragovi vonjaju na željeznicu. Taj miris, to dojmi čovjeka.

Pogled ne dižemo, nego gledamo, nogu pred nogu, crne drvene pragove. Pogledamo li, ipak, ulijevo, vidimo livadu, koja bubri, zemlja iznutra raste u polukružnim elementima neke drevne civilizacije, davnoga groba. Zdesna, isto tako. U jednom trenutku, nailazimo na plan koncentracijskog logora Jasenovac, utisnut u metalnoj ploči, iscrtan Bogdanovićevom rukom, njegovim karakterističnim slovima.

Zatim čitamo taj plan, pa dižemo pogled prema livadi, gledamo gdje su bile barake, gdje administrativni odjeli logora, gdje su umirali ljudi… A tamo ničega, osim pokošene trave. Potom, pogled nam pada na crne drvene pragove, vraća nam se miris željeznice, i hodamo tako, veoma dugo, sve do Cvijeta, kada se nekako iznenada zateknemo u kripti. U unutrašnjosti betonskih latica sabiru se okolni zvukovi, čuju se jasenovačke ptice, šumi Sava, negdje se dozivaju ljudi, akustika je savršena i sve se nekako bolje čuje.

Osim onoga jednog dana u godini, kada hrvatski državni vrh obavlja ono što mora u nazočnosti izraelskoga i američkog veleposlanika, ovo mjesto posve je pusto. U kripti je čovjek sam, livade jasenovačkog kompleksa vrlo su uredno pokošene, cestom prema spomeniku protutnji katkad stari traktor.

Pogled se ponovo vraća pod noge, i dalje stojimo na željezničkim pragovima, koji se stapaju s drvenom oblogom kripte i nastavljaju naprijed, uz unutrašnjost latice, prema otvoru usred cvijeta, kroz koji se vidi samo nebo. Željeznički pragovi se nekako prirodno, bez sentimentalne simbolike i prigodnoga kiča, diskretno, tako da svako oko to i ne osjeti, i da se to u pričama o spomeniku nikada ne ističe, dižu u nebo. Na bijenalu u Veneciji 1980, nakon što je vidio maketu i nacrte jasenovačkog memorijala, nepoznati katolički prelat napisao je u knjizi dojmova (citirano prema Ukletom neimaru): “Vi ste, verovatno, komunista, ali ovde na ovom Biennalu, očigledno samo Vi verujete u Boga.” Doista, nigdje u Hrvatskoj scena uskrsnuća nije nagoviještena tako jasno kao u Jasenovcu. Stoga je, doista, šteta da se kardinalu Bozaniću one godine kada je bio u Jasenovcu tako žurilo na sladoled, pa nije stigao do kripte u “Kamenom cvijetu”.

Pisao je Bogdanović: “Spomenik je, dakle, bio otvoren. Međutim, pravi čin otvorenja bio se već dogodio istog jutra, tako reći u praskozorje. Došli su radnici i pružili mi ljudsku lubanju. Neočekivano je iskrsla iz zemlje i našla se pod grabuljama. Ćuteći smo je odneli na obalu reke, sišli smo u obalsko blato, tiho je spustili u vodu. Dok je tonula, rukavac matice odneo ju je ka sredini reke. Otišla je istim onim putem kojim su otputovali i mnogi drugi jasenovački mučenici.”
Objavljeno:
malden, blutrain je bošnjački nacionalista, on je pobjegao od rasprave o jeziku koju je vodio sa mnom, i počeo da kači maldićeva govore – a to je upravo bošnajčki nacionalistički diskurs; želja da se nametne politilki stav i onda umjesto dijaloga o konkretnoj temi, oni svjesno u priču ubacuju srebrenicu, genocid itd. i to rade redovno po svim mogućim temama pa bilo kakav dijalog čine izlišnim. naravno, blutrain to radi mnogo rafiranije od onih banalnih tipova po forumima, ali i on je ovdje kačio neke istorijske fragmente o bošnajčkoj „drevnosti“, ali se potpuno demaskirao sa mladićem. nažalost, a to sam već par puta ponovio, bošnjačka sredina je zarobljena u svojim ratnim mitovima, a kada se jedan mit toliko sustavno medijski forsira - mit o istorijskoj bošnjačkoj žrtvi – na kraju i ljudi koji nisu glupi povjeruju u njega. u sarajevu je praktično kompletana medijska mašinerija u službi generisanja priče o „istorijskim žrtvama“ i „istorijskim agresorima„ i ja ne vjerujem da će se iz toga lako izvući.
Objavljeno:
BlueTrain... E vidiš, takvo "tumačenje" (analigiju) Engdahl-ovog shvatanja uzroka Prvog sv. rata moglo bi se "na naše prilike prenijeti u tumačenje kako su Bošnjaci uzrokovali exjugoslovenske ratove. Znači nesporno je da se taj narod u nekom trenutku pripremao za predstojeći rat/ratove, ali pitanje je da li ga je izazvao? Kako rekoh, Prvi sv. rat je pripreman preko 10 godina, pa je sasvim prirodno da su se i njemci pripremali za njega. No, niti je to bila njihova ideja, niti motiv, pa se valjda može shvatiti kako su se pripremali samo za nešto šta nisu uzrokovali, a najmenje tome težili. Zna se i u bivšoj nam zemlji ko se, kako i kad pripremao za rat, a Bošnjaci to svakako čine od druge polovine 1991. godine, kada je rat u Sloveniji već okončan, a u Hrvatskoj uveliko bukti, odnosno kad de facto Juge više nema. Zbog takve činjenice možeš u mojim komentarima primijetiti kako bošnjačko (znači organizovano etničko) djelovanje ja uvijek komentarišem u kontekstu "krnje Jugoslavije" i sukoba u BiH, a nikada u kontekstu primarnog izazivača ukupnog jugoslovenskog sukoba. Neozbiljno bi bilo tvrditi da su ovdašnji sukobi bilokoga "iznenadili", a, uostalom, imamo na svim stranama memoarska hvalisanja kako su ratne pripreme vršene, no, svaka strana u sukobu imala je svoje motive za takvo ponašanje i kontekst okolnosti kakav je uticao na nastanak takvih motiva. Ja sam ubijeđen da je bošnjačka zajednica u onoj ogromnoj većini krajem 90-e i početkom 91. iskreno težila očuvanju Jugoslavije kako svom primarnom interesu. Čak i što kasnije nisu pristali ostati u "krnjoj Jugi" ostaje enigma da li je to "volja" većine pripadnika te populacije ili samo političkog rukovodstva, no, činjenica je da je otcjepljenje proklamovano tek 1.marta '92. Samo pola godine prije toga "slika" je bila bitno drugačija". Vidiš, da su Njemci sami odlučili zaustaviti svoj tehničko-tehnološki razvoj, prestati sa uticajima na okruženje i odustati od već pribavljenih koncesija za eksploataciju nafte na prostoru Turske, da je austro-ugarska monarhija odlučila sama "raspasti se" (kao ČSSR), da su Osmanlje predale Britancima svoja prirodna bogatstva i da su svi drugi pristali ponašati se protiv vlastitih interesa (a u korist Britanaca), mogao je i taj svjetski rat izbjeći se. Obzirom da je nekako neprirodno ići protiv svojih interesa, to je razumljivo da su se ove zemlje i narodi pripremali za rat kakav u biti nisu željeli, a još manje im je odgovarao takav ishod. Vidiš, Engdahl navodi konkretne podatke i o kontaktima između američkih i britanskih obavještajnih službi sa Hitlerom, o financiranju njegove političke opcije, pa sve do promovisanja njega kao nekakvog zaštitnika Evrope od komunizma. Međutim, kao uzrok njemačkog opredjeljenja za sulude Hitlerove ideje Engdahl primarno vidi u ponašanju okupacionih francusko-britanskih vlasti u Njemačkoj i ciljano financijsko razaranje Njemačke u trajanju gotovo 10 godina. Uzmi kao dokaz "Pivnički puč" iz 23. g. i kako je Hitler bukvalno ismijan od strane njemačkog društva, no, 10 godina kasnije to društvo je bilo razoreno u tolikoj mjeri da su mu i Hitlerove ludosti činile se kao "slamka spasa". Tajna Hitlerovog preuzimanja vlasti u Njemačkoj jeste u tome što je 600 000 muškaraca obukao, nahranio i vratio im dostojanstvo (znači obezbjedio im nešto što godinama nisu imali), pa time i postao relevantna sila kakvoj se niko u toj zemlji nije mogao suprostaviti. Potom su uslijedile manipulacije kolektivnom sviješću i dogodilo se ono šta jeste. Posljedice kakve su Njemci proizveli u tom ratu su strašne, no, uzroci tog svjetskog rata (kao i onog prethodnog) su daleko od onoga šta su pobjednici proklamovali nakon okončanja.
Objavljeno:
@BlueTrain _ Naravno da to nije jedini razlog.
Objavljeno:
MALDEN... Vidiš, niko ovdje ne nastupa "u ime naroda", niti se smatra reprezentativnim predstavnikom, ali svi mi zajedno potičemo iz nakakvih okruženja, za kakva moraš priznati da su različita. U stvari naša "okruženja" su jednaka u odnosu na socijalne i egzistencijalne okolnosti, no, promovišu se različite političke percepcije "našeg i njihovog". Ukoliko živiš u nečemu šta bi uslovno mogli nazvati "srpskim okruženjem" onda je neminovno da si bukvalno na svakom koraku izložen prezentovanju "srpskih vrlina" i nipodaštavanju onih "ostalih", pa čak i njihovom prezentovanju kao neprijatelja. U nekakvom bošnjačkom okruženju naći ćeš identično stanje, samo su Srbi negativci, a kod Hrvata je trenutno malčice komplikovanija situacija - tako da je ne bih ni kvalifikovao. Svaki naš narod ima svoje pozitivne i negativne strane, no, svi su identično skloni svoje veličati, a tuđe nipodaštavati. Tako je, valjda, sasvim razumljivo da su srpski mediji (uslovno nazvano) nebrojeno puta emitovali Dudakovićev snimak koji je postavio TMPGENC, a ovaj Mladićev se malčice "zaboravlja". Na drugoj strani, ovaj Mladićev snimak je vjetojatno "hit" na federalnim medijima i zar je tako začuđujuće da su nam poznate samo samo onih "drugih i drugačijih". Naše "bisere" najčešće ne poznajemo jer nas njima niko ne obasipa, nego se samo predstavlja ono "dobro i veličanstveno" u nama. Htjeli to priznati ili ne, svi zajedno podložni smo uticajima okruženja (ko tvrdi da na njega okruženje ne utiče, mora se suočiti sa sociopatološkim poremećajem) u kakvom bitišemo, samo je pitanje koliko na pojedinačnom planu nastojimo izaći iz "zadanih" okvira kakve utvrđuje okruženje na bazi etničke dominacije. Rat je nesporno proizveo prostore sa etničkim "većinama" kakve promovišu vrijednosti ekvivalentne etničkim interesima, a za to se najčešće koriste sredstva masovne komunikacije, odnosno mediji. Obzirom na današnji političko-pravni sistem BiH to je čak mnogo jednostavnije činiti (djelovati na mase), nego što je to bilo početkom 90-ih, a svi znamo kakve su tada promjene u kolektivnoj svijesti proizvedene. I ono šta je najgore jeste širenje masovne psihoze ili strahova među stanovništvom, kakvo namjerno i manipulativno stvara pretpostavke za održavanje na vlasti ovih kvazizaštitnika "sopstvenih" naroda i to svi znamo, ali jednako učestvujemo u tome reagujući na svako mišljenje kakvo se razlikuje od našeg. Sad, da se ponekad upitamo da li mi imamo uopšte neko mišljenje ili je to skup zabluda nastalih usljed opšteg sluđivanja kakvom smo izloženi 20-ak godina - to je pitanje kakvo bi svako od nas trebao razriješiti na ličnom nivou. I tu se "okruženje" pobrinulo da nas spriječi u preispitivanju vlastitih zabluda ili pogrešaka, jer je danas sasvim "prirodno" baviti se samo drugima. Danas bukvalno svi znamo ama baš sve o drugima, dok je "iracionalno" baviti se sobom i svojim okruženjem (bar po "mišljenju" one dominantne većine u našem okruženju). Stručnjaci to jednostavno svode na pojavu otuđenja ličnosti, ali koliko ovo naše društvo i njegovo stanovništvo uopšte drži do mišljenja stručnjaka. Danas učene i društvenoodgovorne ljude najčešće svode na "kvalifikaciju" - ma budala! Sad, u ovoj našoj svojevrsnoj raspravi, neko je nekom bliži, neko draži, pa su nam tako i podrške ili pokude "jasno podijeljene" najčešće - pogodićeš, po etničkom principu. To što su se neki na ovom portalu jasno deklarisali, a druge je trebalo "natjerati" na izjašnjavanje, a da li je to pokazatelj bilo čega. Možeš koliko god hoćeš analizirati BlueTrain-ove komentare i utvrditi omjer pohvala i pokuda na račun pojedinih etničkih zajednica, pa i izvesti jasan zaključak koja etnička zajednica mu je najdraža, a koja najdalja "od srca". Doduše, on kao načitan i inteligentan čovjek (nesporno) zna to "zamotati", ali ne i prikriti u potpunosti. Uostalom, a zbog čega je deklarisanje etničke opredjeljenosti nešto a priore negativno? No, bilo kako bilo, u sferi javnog diskursa ovog društva ja ipak najviše preferiram ovaj oblik komunikacije i najviše poštujem stavove iznesene na ovom portalu. Bilo da to posmatramo kroz prizmu etničkih zajednica, ili građanskog društva, odnosa pojedinac-država-svijet, u svakom slučaju ovdje ljudi nemaju ličnih interesa (poput političara) da manipulišu ili dezorjentišu druge zarad vladavine ili materijalne koristi, nego sve čine iz vlastitih ubjeđenja ili uvjerenja. Obzirom da sve više spoznajem mišljenje drugih "običnih ljudi" (kao i sam što sam) kroz ovakve medije, a sve manje me interesuje "oficijelno" mišljenje kakvo se prezentuje u elektronskim medijima, nije ni začuđujuće da sve manje znam šta je koji "velikan" rekao u datom trenutku. Da se vratim na početak ovog komentara: nastojim da na mene sve manje utiče to "oficijelno okruženje", a sve više ovo neformalno i (najvažnije) neinteresno. U tom kontekstu i ove naše "sporove" percipiram kao sukobljavanje mišljenja, a nikako kao sukobe oko vlasti i "talova" kakvi uglavnom određuju stanje u našem okruženju. Toliko i pozdrav...
Objavljeno:
Problem u komunikaciji medju komentatorima sa suprotstavljenim stavovima je nastojanje da se govori u ime kolektiviteta (naroda) . To se narocito odnosi na komentatore koje se sami deklarisu kao Srbi ili srpski nacionalisti . Bluetrain se izjasnio kao Bosnjak na insistiranje drugih da se predstavi koje je nacionalnosti . Ne moze niko govoriti u ime naroda nego samo u svoje ime . "Srbi znaju ko je Mladic..." Kako bilo ko moze znati sta zna nekoliko miiona ljudi ? Ispostavilo se da jedan Srbin ( Boki-Boki) ne zna za , u svakom pogledu odvratnu , izjavu vrhovnog komandanta VRS datu na dan "oslobodjenja" Srebrenice . Citajuci komentare od Bluetrain-a nisam primjetio da on stiti "svoje manijake" . Opet "mi" i "oni" . Ako se misli na osobe bosnjacke nacionalnosti koje su pocinile ratne zlocine nije mi jasno po kom kriterijumu ti "manijaci" pripadaju Bluetrain-u ? U vezi iznosenja cinjenica "koje samo tebi odgovaraju"(Bluetrainu) treba reci da je Bluetrain u raspravi vezanoj za bosanski jezik i Bosnjake uglavnom odgovarao na stavove koji negiraju postojanje bosandskog jezika i bosnjackog naroda .
Objavljeno:
Izjava Mladića u Srebrenici 95. godine će radikalno uticati na promjenu stavova Boki bokija, manastirsko- guslačke oligarhije i mnogih drugih osvetoljubaca Turcima i svemu nepravoslavnom uhu. Ovim se, također, završava era osveta sve do kamenog doba. Neka samo neko, od sada, kaže da izjave ovčara, pijandura i manijaka ne mogu mijenjati svijet na bolje.
Objavljeno:
@TMPGENC, je li to jedini razlog? Ne bih rekao...
Objavljeno:
TMPGENC, Bluetrain je samo stavio snimak izjave Mladica, a taj "argument je potegao" Malden. Snimak je postavljen nakon sto je Boki boki ustvrdio da nikad nije cuo za takvu izjavu Mladica, pa treba da vidis da ima i onih koji za nju nisu znali. Bespotrebno si u zadnjem komentaru nadrobio gomilu emocija. Da je Mladic samo pijanica i neki klosar rat bi se zavrsio negdje u kafani, pijanski, prije nego sto je i poceo. Daj se malo prisaberi, znas ti misliti razboritije i racionalnije.
Objavljeno:
BlueTrain, kažeš da "nemaš loših namjera".
Ali, ako neki događaj (ili događaje) pokušavaš jednostrano prikazati, iznoseći samo činjenice koje tebi odgovaraju, kako se onda to zove? Izvrtanje istine potpomognuto činjenicama? Spinovanje? Laž? Odaberi sam. Samo se ne pozivaj na dobre namjere.
Eto, sa linkom na Mladićevu izjavu si nam stvarno "otvorio oči". Niko od nas (Srba) to nije znao do sada, pa si nas sve prosvijetlio. Plavovoze, Srbi znaju ko je Mladić, znaju da je on ovčar, pijandura i manijak. To što ti neće priznati da je to tako, nije zbog toga što nisu svjesni tih činjenica, nego zato što ti svoje manijake predstavljaš kao dobrotvore, te samim tim sprečavaš normalan razgovor.
Ako ćemo se "gađati" video snimcima, evo i za tebe jedan snimak tvog "dobrotvora". Možemo se danima "prepucavati" sa YouTube-om, ali to neće ništa promijeniti.
Razumijem te, teško je to kad neko svoj narod proglasi bezgrešnim i pravednim, pa onda mora prekopavati (h)istoriju kako bi pronašao činjenice koje to podupiru (a usput zatvarati oči pred činjenicama koje ukazuju na sasvim suprotan zaključak). Meni je mnogo lakše, jer ja i ne pokušavam da branim idiote iz mog naroda, dok je pred tobom težak zadatak odbrane neodbranjivog.
Objavljeno:
BOKI,... Egndhal je u svojoj knjizi tvrdio da su englezi spremali svjetski rat. Ova izjava tvrdi da su to ipak nijemci... Možda su i jedni i drugi... poslao sam ti to jer znam da te zanima ta tematika.

Nadam se da si pogledao i link sa YouTube-a koji sam stavio u ranijem postu sa snimkom mladića koji govori upravo to što sam ustvrdio. Kada to kaže zapovjednik kojeg se tereti da je naredio likvidaciju onda to ne može biti nasumično niti nečija "demagogija". U svakom slučaju izvinjenje prihvaćeno... Bilo bi lijepo da mi malo više vjeruješ jer ne mogu baš pronaći YouTube snimku baš svake svoje tvrdnje.. ;-) Nemam ja loših namjera..
Objavljeno:
Bluetrain... Eto Malden mi je ukazao na jednu meni nepoznatu izjavu Mladića i time pobio moj navod o tome kako špekulišeš podacima. Time ti se izvinjavam zbog neosnovane optužbe! Drugo, osta mi nejasno pta si mislio pod tim da Engdahl nije u pravu. Prvi svjetski rat je pripreman preko 10 godina (na obe strane) kao što bukvalno svi veliki ratovi zahtjevaju višegodišnju pripremu. Eto postoje "teorije" kako je treći sv. rat započeo iračko-kuvajtskim sukobom i da traje i danas. No, veliki istorijski događaji kvalifikaciju obično dobijaju po njihovom okončanju, tako da ćemo morati malčice sačekati da događanja u proteklih 20-ak godina "dobiju" naziv i obilježja...
Objavljeno:
Malden... Nije mi poznata ova Mladićeva izjava (kao ni druge), no svako povezivanje zločina dahija u kontekstu "osvećivanja" u Srebrenici je suludo i nadam se da sam to sasvim jasno istakao.
Objavljeno:
BOKI, naravno da se iz mog komentara ne može zaključiti da srbi ne preferiraju sevdalinke (dapače), već samo ono što sam i rekao. Da one imaju svoju umjetničku vrijednost i da pored sevdalinki postoji još cijeli izvor pisane riječi koja je iz ideoloških razloga bila proskribirana. I ja otvoreno pitam, zašto je to tako? Zbog čega se npr. o životu ljudi u Bosni ili Srbiji tog doba, nije smjelo čitati iz pera tadašnjih pismenih ljudi? Da ne govorim i o suživotu različitih vjera, odnosu prema vlasti, lokalnim moćnicima i sl. Uvjeren sam da je jedini razlog taj što se pisanom riječju koja nam je ostala kao dokument i književna forma prikazuje život na ovim prostorima na bitno drugačiji način u odnosu na onaj koji su nam željeli servirati. To je razlog forsiranja epskih guslarskih pjesama i mitova koji su nam nametnuti kao historijska istina. Svaki razuman čitatelj bi logično dao prednost pisanoj formi putopisca nego desetercima, a to se moralo pošto-poto spriječiti.

Moram priznati da si me zbunio sa logikom "ja znam 5-6 predaka, moj djed zna 5-6, pa je i njegov djed znao toliko i td."... Poznat mi je koncept arhetipskog nasljeđivanja koji je Jung spominjao, ali da on funkcionira na takav način priznajem da mi je bila nepoznanica sve do sada. Osim toga, elementarna matematika sugerira da tvojih 5-6, djedovih 5-6 i njegovog djeda 5-6 ne iznosi 15-18 generacija nego 9-10. Oprosti mi na ovom ironiziranju, nisam mogao odoljeti.. Šalu na stranu, siguran sam da su tvoji preci (kao i moji) proživjeli teške sudbine i ja im mogu pokazati samo svoje poštovanje.

I ja sam slušao (i čitao) obiteljske legende. Praćene su imenima, datumima, događajima i mnogim detaljima uključujući i pisanu korespondenciju (smijem li reći na bosančici i bosanskom jeziku?). Pravu dimenziju sam tek uspio "sastaviti" čitajući druge autore. Npr. fra Jukića (1818-1857) koji jednog mog pretka opisuje vrlo negativno, kao silnika; dok ga Radoslav Lopašić (1835-1893) koji se s njim nalazi i razgovara o političkim temama opisuje kao vrlo uglađenog, obrazovanog čovjeka, rezigniranog nedostatkom svijesti kod ljudi, koji se u trenutku slabljenja carevine umjesto zajedničkog djelovanja radije okreću osobnim koristima. Zvuči poznato?

Pisanu obiteljsku historiju mogu vući od 1592. godine, obitelj se selila od Mostara, Sarajeva, Banja Luke, Bihaća,.. Nosio ih je ratni vihor po svim djelovima carsva, od Afrike, Azije pa sve do Poljske. Bosna je bila zapadna granica otomanskog carstva, a moja obitelj je bila uvijek na samoj granici te granice. U tih 400 godina nemuslimani u pravilu nisu učestvovali u ratovima. Istina, postojale su odredi raznih Vojvoda, ali to su uglavnom bile pomoćne trupe ili su obavljale logistiku, transport i slično. Zašto ne reći da su često čuvali novo osvojena područja, vršili pljačke i ponekad odmazde.. Za sve to su bili plaćeni. Domaći begovi i age nisu primali naknadu osim od onoga što bi eventualno osvojili u ratovima. Imali su veća prava ali njihova obaveza da šalju svoje sinove u rat se nije mogla izbjeći. Molio bih te da razmisliš na trenutak. Ako su te age i begovi bili toliko loši, to bi značilo da smo mi bošnjaci genetski loši ljudi. Ispada da su naši preci živjeli kako bi nekome činili zlo i nepravdu. A da li je to bilo baš tako?

U svakom trenutku mogao je doći carski glasnik sa naredbom da vojno sposobni muškarci osedlaju konje i krenu u rat u nekom dijelu ogromne carevine. Bilo je logično da žene i djecu koje mjesecima pa i duže ostaju kod kuće nezaštićene ostaviš okružene ljudima kojima možeš vjerovati. Ima li smisla ostaviti ih na milost ljudima kojima si činio nepravdu? I sve to na granici koja je u pravilu bila "nemirna"? Naravno da nema. Sama logika ti sugerira da je cijela postavka potpuno besmislena. A upravo to kazuju pisani tekstovi do kojih sam došao i moja obiteljska povijest. Bilo je puno trenutaka kada zemlja nije rodila zbog vremenskih nepogoda, požara ili zuluma sa austrijske strane. Tada su moji pradjedovi prehranjivali cijela sela (uglavnom pravoslavna) da ljudi ne umru od gladi. I nisu to činili od neke dobiti koju su imali ekspoloatacijom njihovog rada (zemljoradnja srednjeg vijeka nije unosna), već prvenstveno od trgovinom (prekograničnom i unutar carstva) te vojnih pohoda. Taj blizak odnos je ostao još dugo dugo. Navest ću ti primjer moga pradjeda koji je Ustašama platio za 185 pravoslavaca predodređenih za Jasenovac te im doslovno kupio živote. Zašto su svi oni šutjeli kad su njega hapsili (nakon što je odbio uči u radničku zadrugu), odveli u zenički zatvor a potom na prisilni rad kad se gradila hidrocentrala Jablanica, to je sasvim druga priča. Moj pradjed je tad imao 70. godina. Moram napomenuti da su moji s mamine i s tatine strane bili u partizanskom pokretu, da su uglavnom bili ljevičari (ne svi), nosioci partizanskih spomenica i jedan nosilac medalje za hrabrost. Ipak svi su stradali po kazamatima, golim otocima i sl.

Ako tražiš razloge animoziteta, trebaš ga primarno tražiti u trenutku kada dolazi do zemljišnih reformi nakon stvaranja Kraljevine SHS. Pravoslavci su tada masovno tražili da im država dodijeli zemlju na kojoj su radili a koja ranije nije bila njihova. Bošnjaci su uglavnom šutke prihvatili to otimanje. Mnogi su spakirali kofere i otišli za Tursku. Srbija je znala šta čini jer je taj "posao" već odradila na svom teritoriju puno ranije. Pročitaj radove historičara Vladana Jovanovića i drugih pa ćeš točnije saznati što se događalo u tom vremenu.

I na koncu da se osvrnem na ove tvoje riječi:
"I da ne zaboravimo širenje demagogije. Vidiš, još nikada nisam čuo da je biloko pomenuo kako je zločin u Srebrenici povezuvan sa zulumom dahija. Ako si '95. bio tamo i to saznao direktno (npr. rekao ti neko od počinilaca) onda to poštujem, ali nekako sumnjam u to. Prije će biti da je u pitanju "na brzaka" sklepana laž!"

E pa BOKI, kad ne vjeruješ mojim riječima onda vjeruj svojim očima i ušima a napose svome komandantu.
Objavljeno:
Sacekaj Malden, na takve izjave je jos moratorijum, mora to sacekati jos koju deceniju ili vijek, dok ta izjava dobije guslarsko-manastirsku obradu, Boki boki se samo zaletio, pod utiskom serijala o Sulejmanu. O tome ce ovi drugi "istoricari" govoriti kad ti dogadjaji i takve izjave dobiju "konacnu verziju".
Objavljeno:
Sacekaj Malden, na takve izjave je jos moratorijum, mora to sacekati jos koju deceniju ili vijek, dok ta izjava dobije guslarsko-manastirsku obradu, Boki boki se samo zaletio, pod utiskom serijala o Sulejmanu. O tome ce ovi drugi "istoricari" govoriti kad ti dogadjaji i takve izjave dobiju "konacnu verziju".
Objavljeno:
Ispravka : televizijski snimak je 11/7/1995.godine .
Objavljeno:
@BOKI-BOKI " Vidis , jos nikada nisam cuo da je bilo ko pomenuo kako je zlocin u Srebrenici povezivan sa zulumom dahija .... Prije ce biti da je u pitanju na brzaka sklepana laz" . Televizijski snimak izjave generala Mladica u Srebrenici 11/7/1991.godine : " Evo nas 11. Jula 1995.godine u srpskoj Srebrenici . Uoci jos jednog velikoga praznika srpskoga poklanjamo srpskom narodu ovaj grad i napokon dosao je trenutak da se posle bune protiv dahija Turcima osvetimo na ovom prostoru " . Cinjenica da je poslije ulaska Mladica u Srebrenicu i ove njegove izjave u narednih pet dana ubijeno vise od 8 000 srebrencana govori o tome da je dotcni vrlo dobro znao sta ce se desiti ("osveta Turcima") .
Objavljeno:
Bluetrain, sve i jednu seriju Sulejmana je pregledao Boki boki, pa ne možete biti ravnopravni. Valjala je Turska Srbiji nekad i eno ih ponovo sklapaju saveze. U BiH Turci nisu dobrodošli.
Objavljeno:
Po ovome da Engdal ipak nije u pravu.
Objavljeno:
Kad Boki boki piše istoriju iz glave potpomognutu guslanjem, onda dobijete bućkuriš koji može uvažiti jedino "istoričar" dinaroidos primitivus kao sirovu istorijsku građu za klepanje istoriografije na njima svojstven način, a Bluetrainu ostaje samo sleđenost i uvijek iznova zapitanost kako se kroji istorija.
Objavljeno:
Bluetrain, prvo, nisam truhelku nazvao špijunom, već čovjekom koji je imao zadatak da konstruiše istoriju – to su direktno riječi benjamina kalaja. molim te, pročitaj kalajev dnevnik, može se naći na netu. drugo, sve organizacije koje si nabrojao su muslimanske kulturne grupe – a to je upravo bila moja poenta, one su bile muslimanske –ne bošanjačke, jer domaća inteligencija odbija kalajev koncept bošnjaštva. i ono što je jednako važno – nisu postojale ni bosanske organizacije, već su bile striktno vjerski podijeljene. treće, nisam davao vrjednosne sudove umjetničkim djelima, jer se u to ni ne razumijem, ali sam ti pokušao objasniti da postoji ozbiljan razlika između umjetničkog djela,proze, poezije, memoara, putopisa… i nečega što je politička akcija, politički zahtjev. ogromana razlika. ti si izgleda kao romantičar iz 19. vijeka koji politiku čita iz poezije? nadam se da ne spadaš u one koji na osnovu izjave isidore sekulić zaključuješ da je postojao bosanski jezik? btw. kad si pomenuo gradaščevića, šta misliš koja je simbolika njegovog odlaska na kosovo polje? zašto je otišao baš tamo? i šta kažu izvori, koje je pjesme pjevao na kosovu? vrlo zanimljivo sa stanovišta kulturnog identiteta. husein danas u novoj bošnjačkoj istoriji važi za nacionalnog heroja, iako je kulturno i u modernom političkom smislu on bio srbin, i bosanac naravno, ali kulturni obrazac koji je ponio od kuće je bio kosovski mit. na kraju, ja sam ti napisao da je bosanski jezik kao istorijska kategorija konstrukcija i pokušao sam da ti to objasnim, ti si odgovorio gomilom citata koji jesu relevantni, vjerovatno, istoričarima, ali - već sam ti napisao - u ovoj raspravi nemaju nikakvu relevantnost, jer, kao što znaš, tek su 1993. bošnjački intelektualci proglasili svoj jezik bosanskim, a institucije sistema prihvatile ga kao takvog. kasnije je u dejtonu to samo potvrđeno. to je suština sve moje priče, a ti si taj koji je otišao u mitomaniju I istoricizam. još jednom ti ponavljam da kroz našu istoriju ne postoji ni jedna bošnjačka organizacija koja je prije 90-tih, baratala terminom bosanski jezik , niti imala ikakav politički zahtjev da on bude priznat. dakle, takve politčke akcije nije bilo, ako jeste, onda bi jako volio da vidim taj izvor , jer bi bacio potpuno novo svjetlo na našu istoriju. pozz.
Objavljeno:
Bluetrain.... OK, hajde da malčice polemišemo. Treba li iz tvog komentara da zaključim kako Srbio ne preferiraju BOSANSKU sevdalinku. Pogledaj ponekad srbijanske kanale i poslušaj kako se njeguje taj krajnje specifičan muzički pravac i što je najvažnije uvijek se ističe kako je to nešto "bosansko". Čak obrati pažnju na komercijalne produkcije jer ćeš i tu naći njegovanje sevdalinki. Na drugoj strani polupismena rulja štošta galami na svim stranama i u svim krajevima. Dalje, odlično si došao do Sulejmana Zakonodavca. Naime, gotovo 150 godina se valika turska imperija "bakćala" sa Srbima i onda PAF! Sulejman je objavio da će kuluk pod njegovom vlašću biti 10% (umjesto 30% koliko je otimala srpska vlastela), tako da se srpska raja nije ni bila pretjerano motivisana za borbe protiv njega. No, tih 10% svakako nije moglo zadovoljiti i potrebe lokalnih (novouspostavljenih muslimanskih vladara) i Osmanlija kao vrhovne vlasti. Može se jednostavno pretpostaviti kako su lokalne vlasti zbog takvo ograničenog izvora prihoda često prekoračivale "ovlaštenja", pa i reakcije suverena. U toj prizmi možeš tražiti etiologiju sukoba na relaciji ovdašnja muslimanska vlastela i Istambul. I da te "obradujem" - nedavno sam čuo podatak da je Sulejman Zakonodavac tečno govorio dva jezika - turski i srpski (zbog čega je stvarana zabluda o tome kako je njegova majka srpskog porijekla). I na kraju, da razriješimo ko i kako manipuliše podacima koje iznosi. Vidiš, ja sam naveo kako poimenično i njihovim "životnim pričama" poznajem 5-6 svojih direktnih predaka (generacija). No, izgleda da si "zaboravio" kako sam u istom komentaru naveo da sam u svom porijeklu nalazio samo stradanja i surove sudbine svojih predaka, pa mi se jednostavno smučilo baviti se time. No, vidiš i moj djed je direktno znao svojih 5-6 predaka, pa je i njegov djed znao toliko i td. Ti moji preci tvrde kako je bilo ovako kako navodim, a ja nemam razloga nevjerovati im. Vjeruj da bi i meni drago bilo "podičiti se" precima iz osmanlijskih vremena ili austro-ugarske, sve od pisanih zapisa do zadužbina, kako ti to činiš, ali kako je u tim "divnim vremenima" (kakva ti rado hvališ) mojim precima redovno paljeno i otimano sve šta imaju, kako bar polovina nije dočekala starost, a ona druga polovina je samo goli život spašavala, onda je valjda shvatljivo zbog čega se nemam čime podičiti prije nego su Srbi uspjeli ostvariti slobodu i samostalnost. Sad, ko je sistematski i vijekovima uništavao moje pretke i sve šta su stvarali - baš me zanima šta ti misliš ko bi to mogao biti? Inače sa muške strane potičem od jednog poznatog crnogorskog plemena i znam da su moji preci prvo prešli u Hercegovonu, pa u Srednju Bosnu, pa sve do Vojvodine na kraju. Iako je u pitanju poveliko pleme i danas rasprostanjeno bukvalno širom ovih prostora, do sada nisam upoznao niti jednog prezimenjaka koji je promijenio srpsko-crnogorsku etničku pripadnost ili vjeru (sa majčine stane je to učinjeno u značajnom omjeru, konkretno pokatoličeno). Zbog takve "opredjeljenosti" danas i jesmo raštrkani kako jesmo, ali smo zato i to šta jesmo. Nije to nikakav egocentrizam nego samo ponos na vrline kakve su krasile pretke. I da ne zaboravimo širenje demagogije. Vidiš, još nikada nisam čuo da je biloko pomenuo kako je zločin u Srebrenici povezuvan sa zulumom dahija. Ako si '95. bio tamo i to saznao direktno (npr. rekao ti neko od počinilaca) onda to poštujem, ali nekako sumnjam u to. Prije će biti da je u pitanju "na brzaka" sklepana laž! Mogao bih ja sad tvrditi kako je motiv počinilaca uzrokovan prethodnim monstruoznim zločinima Orićevih džihadlija (kakvi su objektivno postojali), ali to neću učiniti iz jednostavnog razloga što do sada identifikovane počinioce iz npr. 10-og "diverzantskog" odreda i drugih jdinica ti zločini nisu direktno doticali i nemaju pravo to "pravdati" tako. Zločin se ne smije nikada pravdati prethodnim zločinom (omiljena teroristička metoda), a većina do sada identifikovanih počinilaca zločina u Srebrenici tamo nije nikoga izgubila ili kako drugačije oštećena, pa im time ni takav motiv ne treba priznati. Imamo mi danas i poznatih "srebreničkih političkih žrtava" kakve nemaju nikakve direktne veze sa tim zločinom, ali to neka njima "služi na čast". Mogao bih i dalje izdvajati tvoje neutemeljene izjave, ali to namjerno neću činiti jer ipak nastojim komunikaciju ograničiti na konstruktivne ideje i težnje. Nije mi primarni cilj, kako već rekoh, vršiti dalje dezintegracije među ovdašnjom populacijom, nego činiti upravo suprotno.
Objavljeno:
BOKI druže, ja uopće nisam ni rekao da je netko kriv za to što se bošnjaci kako ti kažeš: "nisu uspjeli identifikovati se kao etnička zajednica". Niti je to bio moj point. Bošnjaci historijski drugačije gledaju na pojam države i vlastiti identitet. Oni to uostalom i manifestiraju na drugačiji način. Manje mašu zastavama, s manje entuzijazma gledaju nova ustoličenja, s manje animoziteta ispraćaju prošle vladare, rjeđe traže vođe. Drugim riječima, pokazuju manje destruktivnosti od srba. Ti ćeš i sad češće čuti sevdalinku u kojoj se pjeva o bosni kroz nostalgiju nego kafansku dreku: "Ovo je Bosna!" ili "Bosna do Tokija", što je gotovo pravilo kod hrvata i srba. Jednostavno nisu bundžije. Ja bih rekao da je to viša svijest vlastitog identiteta. Samo onaj ko ima određenu vrstu kompleksa ima potrebu to i isticati u svakoj prilici. Evo, u našem razgovoru koliko je prepiski prošlo prije nego što sam ja rekao svoju nacionalnost? I to na tvoj zahtjev. Dok ti to spomeneš u svakom trećem postu.

U drugom dijelu teksta opet si krenuo s pričom o zulumu. Znaš li ti uopće kako je taj zulum izgledao? Koliko je netko morao odvajati za poreze, tj. harač? Da li ti je poznato da se između vlasnika zemlje i onoga tko ju je obrađivao u cijelom otomanskom carstvu morao potpisivati ugovor po kojem vlasnik zemlje nije mogao otjerati seljaka ukoliko je seljak platio svojih 10%? Koliki je danas PDV? Porez na dobit? Znaš li da su Matiju Gupca kroz porugu nazivali Gubec-beg? A zvali su ga tako jer je za hrvatskog seljaka htio onakva prava kakva imaju seljaci pod turskom vlašću. Zato su mu stavili bodljikavu krunu na glavu i raščetvorili konjima ga na zagrebačkom gornjem gradu. Misliš li ti da muslimani također nisu bili radnici na istoj toj zemlji pod istim uvjetima? Znaš li da je u otomanskom carstvu postojalo odvojeno zakonodavstvo za svaku od religijskih skupina i da je nadleštvo spora preuzimao onaj čiji pripadnik je oštećena strana? To su takozvani kanuni koje je uveo još Sulejman veličanstveni. Ne kažem da je to bilo društvo jednakosti, niti da nije bilo nepravde. Daleko od toga. Ali to o čemu ti pričaš je obična budalaština... čisti stereotip kojim su generacije indoktrinirane za političke svrhe. Jednom prilikom si mi rekao da prošlost svoje obitelji znaš unazad pet koljenja, a sada tvrdiš kako su tvoji preci zadržali svoje srpstvo i pravoslavlje tokom 400 godina turske vladavine. E pa druže moj, tvoje pamćenje niti "ne zabacuje" do turske vladavine. Ti ni ne znaš kako su se oni identificirali. Samim tim sve što sad govoriš je jedna obična šarena laža. Ne znam, možda je to konstrukt koji je tebi potreban za ulogu "viševjekovne žrtve"... Ali ono što znam jest da su ljudima u Srebrenici pucali u leđa zbog "osvete Dahijama". A te "dahije" su srebrenička rudarska sirotinja. Bravo za heroje osloboditelje i osvetnike nad vjekovnim neprijateljima!. I zato mi se sve to što pričaš gadi.
Objavljeno:
Preporučujem da pročitate članak Drage Pilsela: Hoćemo li naučiti lekciju Salvadora Allendea
Objavljeno:
Bluetrain... Moliću, samo istinitosti radi, nije tačan tvoj navod da su Srbi baš sve svoje vladare poubijali ili protjerali. Istina je da je knez Mihajlo Obrenović (stariji sin Milošev) vladao čitavih 20 dana i onda umro PRIRODNOM SMRĆU na tlu Srbije. Ustoličen je onako bolećiv i "vladao" cijelih 20 dana (do smrti), tako da se da pretpostaviti kako je to bio isuviše kratak period vladavine u kom bi "narod" organizovao njegovu likvidaciju ili progon. Jeste da to zvuči cinično, no istovremeno je i činjenično utemeljeno. I samo još nešto. Vidim da pojašnjavaš zbog čega Bošnjaci ili Bosanci nikada nisu uspjeli identifikovati se kao etnička zajednica, te da za to kriviš sve od Osmanlija do Obrenovića, no, pitanje je postoje li endogeni uzroci tome? Nesporno je da je na prostoru današnje BiH vijekovima postojalo poistovjećivanje srpske etničke zajednice sa pravoslavnom vjerom, odnosno Hrvata sa katoličanstvom, te da se stanovnuištvo na ovim prostorima od XI vijeka na ovamo primarno dijelo po religijskoj pripadnosti. No, Srbi i Hrvati su, osim religijskog opredjeljenja, jasno se identifikovali i kao etničke zajednice, a pitanje je kako su se muslimani odnosili prema etničkom opredjeljenju. Zar nije istina da je od vremena "turskog vakta", pa sve do 70-ih godina prošlog vijeka, ovdašnjim muslimanima bilo religijsko opredjeljenje "dovoljno" za samoidentifikovanje, dok do etničkog samoidentifikovanja nisu mnogo držali. Možeš sad ti navesti niz istaknutih pojedinaca kakvi su u svojim radovima pominjali pojmove bosansko ili bošnjačko, obzirom da si bukvalno sve te primjere memorisao u računaru, no, budi iskren i kritičan prema svojim precima, pa odgovori da li je istina da su religijsko opredjeljenje nadređivali svemu ostalom, pa i stvaranju etničke zajednice? I još samo nešto. Da li ti iole logično ili čak racionalno zvuči da se ovdašnji muslimani tokom turske vladavine nisu mogli "ostvariti" kao etnička zajednica, a nesporno je da su u tom periodu bili vladajući ili elitni stalež ovog prostora. Imperija jaste dozvolila hrišćanima da se razvijaju i kao etničke zajednice (istovremeno), pa čak ponekad i silom branila prava Srba, Hrvata i drugih od samovolje i osionosti ovdašnje muslimanske elite, ali mi je nekako neprirodno da je domaćim muslimanima "branila" etničko izjašnjavanje kakvo je dozvoljavala "nižim" zajednicama. I to što "palamudiš" (izvini, ali moram tvoje manipulacije okvalifikovati pravim nazivom) o slobodarskim pobunama ovdašnjih muslimanskih velikaša protiv Porte u smislu kako su to čak podržavali Srbi i Hrvati, ma to je bukvalno tragi-komično. Vjerojatno jesu pojedini Srbi ili Hrvati učestvovali u tim bunama, no, da li je to bilo usljed njihovog izbora ili zbog straha od nabijanja na kolac. Ovdašnji muslimanski velikaši su tlačili i pljačkali raju (baš kako su to svuda u svijetu činili u to vrijeme), no, to nikako nije odgovaralo imperijalnim shvatanjima Osmanlija. Naime, turska imperija, a posebno nakon Sulejmanovih reformi, bukvalno je funkcionisala kao i većina velikih imperija u dosadašnjoj istoriji, a primarno na principu garantovanja milimalnih prava potlačenim narodima. Znači, sva imperija je potlačenim narodima garantovala ona minimalna prava i tu se u pravilu sukobljavala sa elitom kakvu je ustoličila. Elite u pravilu teže za što većom vlašću, moći i bogatstvom, pa je sasvim normalno da zadiru u ona zagarantovana prava (i danas se to dešava), pa je tako i shvatljivo da je ovdašnja muslimanska elita jednako tako se ponašala. No, tu se sukobljavala sa politikom "top menadžmenta" kakvu su određivale Osmanlije i time ih primoravale na slanje trupa kakve su imale zadatak uspostaviti "red, rad i disciplinu". E to ti, nadam se, objašnjava i na prvi pogled iracionalnu prizmu ovdašnjih Srba i Hrvata prema kakvoj tursku vladavinu generalno doživljavaju kao nešto krajnje negativno, dok prema vladarima te imperije nemaju tako negativan stav, pa sve do toga da prema pojedinima gaje čak i simpatije. Uostalom, najčešće je vladala percepcija da je "lako" sa Portom, ali šta sa ovim domaćim kabadahijama? Ogromna većina hrišćanske ili nemuslimanske populacije ovdašnjih prostora će ti reći kako slično doživljavaju tursku vladavinu, a sad ako ti svoje pretke doživljavaš u nekom drugom svjetlu - to je shvatljivo, samo nemoj očekivati da ih i mi ostali isto doživljavamo. Znaš, mojim precima kroz vijekove zasigurno nije bilo lako očuvati i srpstvo i pravoslavlje kao dio vlastitog identiteta, a to što su drugi zadovoljavali se samo religijskim opredjeljenjem, e to ne treba "pripisivati" drugima, nego biti samokritičan. Kako ti ranije reče - da su Turci to htjeli za 500 godina vladavine mogli su u potpunosti uništiti srpstvo. Sa tim se potpuno slažem i poštujem što to nisu učinili. E sad da ti odgovorim: da su ovdašnji muslimani to htjeli za 500 godina VLADAVINE mogli su se etnički identifikovati i razvijati kako su htjeli. Možete austro-ugasku monarhiju i Srbe kriviti za zadnjih 100-tinjak godina zbog toga što Bošnjaci ili Bosanci (kako god hoćete) nisu se razvili kao etnička zajednica, no, 500 prethodnih godina morate spoznati kao "vaš problem". I da te još jednom zamolim: nemoj nikog ubjeđivati da su ovdašnji muslimanski velikaši dizali bune zbog opštecivilizacijskih interesa, zbog očuvanja biločega bosanskog, a posebno radi interesa hrišćanske raje, nego su to činili zarad sopstvene moći, vlasti i bogaćenja. Srbi i Hrvati su u tome učestvovali samo pod strahom za vlastite živote i svoje porodice, a Porti su uvijek poklanjali više vjere nego domaćoj vlasteli. Uostalom, znaš ti odlično koliko prava i sloboda je ovdašnjoj hrišćanskoj populaciji dodijelila Porta, a koliko su to učinili "domaći" vladari, te da je Porta redovno morala silom braniti ona prava koja je prethodno garantovala, a zar je teško pogoditi od koga? Eto to ti je moje iskreno mišljenje, sročeno onako "iz glave", ati sad nabacaj sve svoje "citate" od X vijeka na ovamo, no, podsjetiću te da smo to već imali prilike pročitati.
Objavljeno:
Dakle financiraš vojvođansku autonomiju kupovinom brašna... Ima li kraja toj mržnji i antisrpskoj djelatnost? :-P
Objavljeno:
Ne, nego novosadsko brašno, a koliko znam Pale su u BiH.
Objavljeno:
RODA, ti hljeb kupuješ na Palama? :-o
Objavljeno:
BLUETRAIN, ako bi i mimo šale razumjeli moju poruku DRAGI, ona bi glasila da se već jednom moramo početi baviti životnim pitanjima, razmjenjivanjem dobara, pa makar to bila i vegeta, keks, brašno, hljeb, a ne topovske granate.
Objavljeno:
RODA, bila je to doista samo šala... siguran sam da veza među narodima seže dalje od začina.
Objavljeno:
Bluetrain, nista nije dvosmisleno ni napisano ni zamisljeno. Ni asocijativne simbolike. Kud bas od ukupne poruke, od pet-sest recenica, nadje i istrze vegetu.
Objavljeno:
RODA DVA, čuj začin C,.... cccc :-)
Objavljeno:
SINIŠA123, mene ne možeš strpati u taj kalup. Iskreno, ne ćudi me da si došao do takvog zaključka. Svi mi druge najčešće percipiramo kroz vlastitu vizuru. Ja naprosto ne razmišljam u apsolutnim kategorijama. Nisam rekao da su Bošnjaci ni najstariji, ni najpametniji, ni najljepši, ni najbolji... tek da su tu, da su bili i da će, unatoč osporavanjima kojima su bili izloženi, tu i dalje ostati. Moj cilj je da tebe i druge čije razmišljanje držim krajnje etnocentričnim potaknem da istražuju i uče. Ispred nas su bile mnoge generacije čiji rad je osporavan zbog ideoloških i inih razloga. Zbog čega se decenijama zaobilazio rad ljetopisca Mustafe Bešeskije a prednost davala epskim pjesmama koje su i po svojoj formi i po sadržaju književno manje vrijedne? Čemu ta averzija da se i jednog isključivo kulturnog radnika poput Truhelke proglašava češkim špijunom? Isto važi i za radove naših vrijednih franjevaca, alhamijado književnosti na arabici. Ako smo svi mogli čitati Smrt majke Jugovića i Gorski Vjenac; zbog čega su decenijama bili nedostupni autori cijele jedne epohe naše prošlosti? Čak ni komunisti nisu bili ideološki dosljedni. Iz ljubavnih pjesama, bosanskih sevdalinki možeš naslutiti da cijeli taj period nije bio lišen umjetničkog sadržaja pa ipak on je sveden na stereotip "o zulumu Aga i Begova".

Tvoja pozicija je krajnje ideološka. Ne mogu ne primijetiti da unatoč svojoj inteligenciji nastupaš sa "gotovim konstruktom" mišljenja, tj. pričom. U srazu sa podacima koje ti iznesem a koji se očito ne uklapaju u taj "gotovi konstrukt", ti minimiziraš ili relativiziraš obim ili značenje onoga što sam stavio pred tebe. I kad bi pokušao uzvratiti sličnim kontra-primjerima ne bi otišao dalje od izvezene pjesme "Pohvali knezu Lazaru" monahinje Jefimije ili "Slovu ljubve" od despota Lazarevića te epskih (borbenih i osvetničkih) pjesama sljepačkih guslara. Tematika religija i rat.

Još jedan "misaoni konstrukt" koji ovdje nudiš pogrešan je iz kojeg god kuta ga pogledam. Riječ je o ovoj tvojoj tvrdnji: "nije postojao čak ni zametak nečega što bi se moglo nazvati „kulturno bosanstvo“, npr. inicijativa za nekom bosanskom institucijom, prosvetnim društvom, školom, - jer to su klice nacionalnog pokreta, pa onda na osnovu toga vidimo da li se desila neka reakacija, da se zabranjuje ili nešto sično."

Prva greška je što sama tvrdnja nije tačna. Od 1878. otvaraju se čitaonice (u Derventi 1880., Banja Luci 1890., Tuzli 1891., Rogatici 1898, Brčkom 1898., Prozoru 1899., itd.), Pokreće se časopis Behar (1900.), Gajret (društvo za potpomaganje đaka u srednjim i višim školama, 1903. godina), zanatsko udruženje Iltiha (1906.), radničko udruženje Hurijet (1098), Mualimsko društvo (1909), Ilimije (1912), Merhamet (1913), prosvjetno i potporno društvo Spas (1919), Narodna uzdanica (1923), Rad (1924), Reforma (1928), El-Hidaje (1936),..

Druga greška je ta što su svo to vrijeme bošnjaci zadržali vladajući sloj (osim državne uprave) pa nisu morali počinjati skroz ispočetka. Tako da ni kulturna društva nisu mogla imati isto značenje koje je je imalo Srpsko kulturno društvo Prosvjeta ili Matica Hrvatska.

Teća greška koju činiš jest politička podloga (kao da je nema u navedenim pokretima..). A u stvari tražiš revolt ili otvoreni bunt. Za vrijeme otomanskog carstva skoro sva bosanska vlastela (age i begovi) bila je domaća. Porta je imenovala tek vezira. Bosna je imala poseban status unutar carstva. Bila je jedini dio carstva u kojem je vlasništvo nad zemljom zadržano. Prilikom reformi koje je Porta povremeno htjela provesti bilo je i oružanih sukoba. Da te podsjetim samo na pobunu na čelu sa Husein-kapetanom Gradaščevićem koji je potukao vojsku Velikog vezira na kosovu polju (zašto se ta pobjeda nikada ne obilježava?) te zaustavio trupe pred Istanbulom nakon što je sultan pristao na sve njihove uvjete. Naravno da ih je prevario. Trebam li napomenuti da je u gradaščevićevoj vojsci bilo i bosanskih srba? Nisam sklon generalizacijama po etničkom principu, ali nekako mi se čini (a vi mi recite ako griješim) da su bošnjaci za razliku od srba državotvorniji narod, tj. poštuju vlast pod kojoj žive. Bili su privrženi osmanskom carstvu, pa su kasnije bili u dobrim odnosima sa KuK monarhijom koja je veliki broj bošnjaka primila na školovanje po cijelom carstvu. Sjetimo se da je i Broz bio najviše voljen upravo u BiH. Animozitet je postojao jedino spram kraljevine Jugoslavije, ali ne treba razloga tražiti u tome što je kralj bio Srbin (kako bi neko mogao pomisliti) već zato što ih je vlast proganjala, protjerivala, oduzimala zemlju,. Dakle bila je nepravedna prema njima. Nasuprot imamo srpsku populaciju koja je mrzila sve vladare u pravilu nakon što ih je veličala (mnoge Sultane, Tita, Miloševića, Koštunicu, Tadića, Mladića, Karadžića,... Dodika?) ili naknadno veličala one koje je mrzila za života (knez Lazar, Đinđić, car Dušan,..).. U srpskoj historiji ne postoji domaći vladar koji nije protjeran ili nije ubijen.. Dakle ni jedan nije dočekao starost na vlasti sve do Josipa Broza. Bošnjaci ni danas ne mrze Tita ili Izetbegovića (da ne idem dalje u prošlost) iako su se "obojica" debelo ogriješili..

Meni se čini da je manjak "historijskog pamćenja" taj koji tebe (i mnoge poput tebe) sprječava da vidiš tu vezu i privrženost državi pa se sve nešto čudiš: otkuda sad to?. Imao ju je Branko Ćopić, Aleksa Šantić, Čokorilo i bezbroj drugih.. Ima ih i danas puno više no što ti misliš. Zašto ti to nemaš, to moraš zapitati samog sebe..
Objavljeno:
Ma Drago, malo razmisli ko širi govor mržnje, ti ili ja. Upravo tebi se i obraćam da malo spustiš tenzije. Nikakvim se ratnim zastavama ne maše u Sarajevu. To ti je Dodikova priča, koja tobom još manipuliše. Mislim da mnogi Srbi više ne nasjedaju toj priči. Pošto se često pozivaš na vjeru, kako ocjenjuješ mišljenje jednog čovjeka koji je sve pogubio u Srebrenici i kad smogne snage da kaže da ne mrzi Srbe zbog toga, nego da se samo kazne nalogodavci i izvršioci zločina. Ja to smatram najvećim dostignućem ljudskosti. Više od toga nema na kugli zemaljskoj. Tu se potire sva zamršena priča o istoriji, ratovanjima i drugim ljudskim glupostima. Moramo početi slaviti život umjesto smrti. Ako si iskreni vjernik dobro razumiješ šta govorim. Nema nikakve potrebe da seliš u Kanadu niti bilo gdje, ovdje možemo postići sve kao i tamo, možda još i bolje samo kad bi se oslobodili razmišljanja o prevarama jedni drugih i poticanja na neke buduće ratove. To je suština onoga što ja mislim. Ovako smo svi zajedno žrtve, a koristi imaju samo rijetki pojedinci i političari, koji dobro naplaćuju ovaj strah koji nam serviraju umjesto realnog života. A realni život nam prolazi u svađama i prepirkama. Ja sam mnogih predrasuda oslobođen. Evo ništa mi ne smeta što kupujem mnoge srbijanske proizvode, koji su jeftiniji, recimo začin C, mnoge keksove, sokove, neke tehničke potrepštine, jer gledam da jeftinije prođem. Samo ti na kraju kažem razmisli malo ko je taj što je učinio situaciju da ti iščekuješ da ti neko pošalje 50 maraka iz Kanade. Ja ne griješim ako kažem da je to onaj koji ne zna šta će od svoga bogatstva, samo ga premješta po velikim svjetskim bankama, a tebe tjera da i dalje razmišljaš gdje da bježiš u Srbiju ili Kanadu, servirajući ti priče o strahu, otcjeplenju i nekakvom blagostanju, koje za nas nikada neće doći, a oni su ga već odavno ostvarili.
Objavljeno:
Republici srpskoj, koja je moja kao o tvoja, jer mi je cijelo porijeklo iz nje, ne stvara ogranicenja Federacija, koja je samo entitet kao i RS, vec ustavni okvir BiH. RS nije ni republika ni pokrajina da bi sama odlucivala. Izadji malo iz crkvenih stednjovjekovnih zidina i pogledaj okolo sta se zbiva.
Nema veze sto je tvoja kao i moja Republika Srpska... I Hrvatska je bila domovina mnogih Srba pa su proterani i obespravljeni, a isto tako bese i u KiM. Dakle, ta prica Vam ne funkcionise, Roda II majstore! A ustavni okvir BiH nije nista drugo nego muslimansko-bosnjacki ustavni okvir, tako da ti se to opet svodi na isto! Ne znam sta je BiH ako ne jedna ideja muslimanska! Neko bozanstvo mozda?! Ja ne znam ni pucati niti imam hrabrosti da ubijam, a razmisljao sam ozbilno da protivnickoj strani ucinim uslugu i odem u Kanadu. I u Kanadi bih se priklonio nekoj tudjoj vlasti, ali ipak mislim da ima razlike izmedju muslimanske i kanadske vlasti. Tamo je narod opusten, strane su mu sve ratne strahote i istorijska zamesateljstva. Sve je u Kanadi nekako, cak i meni odavde, cisto, jasno i prozirno! Tamo bih cak pristao, ako bi ispalo, da se ozenim muslimanskom devojkom, mada sumnjam da bi ijedan musliman dao ruku svoje cerke meni. Meni je tetka udata za muslimana i ono kad se zaratilo otisla s muzem i decom u Kvebek. Ovaj moj rodjak ti prosle godine meni posalje 50 maraka! Zamisli raje... Ali necete ni vi u Federaciji daleko dogurati sa tom svojom politikom. I vasi ljudi mastaju o emigraciji u Kanadu, Nemacku, Katar. Zasto vi ne mozete malo krenuti, sta vam mi smetamo, majke ti, pa da ozivite privredu, da popravite standard svojih ljudi, pa kad bi mi u nasoj dragoj Republici Srpskoj videli da imate formulu za dobar zivot, onda ne bi vise toliko razmisljali o otcepljenju. Sve pare rade! Ipak, sad da meni neko ponudi, recimo, dobar posao u Sarajevu, ja ne bi smeo doci da ga radim i, hocu da kazem da nisu dovoljne samo pare, jer nema srece gde ima straha. Dakle, vi se morate drasticno promeniti pa da bi se i mi opustili i te granice medju nama obezvredili. Ko sme doci u Sarajevo kad tamo masu ratne zastave sa ljiljanima, kojima se vi ponosite? Ovde nikad nece biti srece, jedino da dodje neki novi Tito koji ce kaznjavati jednako i mene i vas za svaki pojam govora mrznje...
Objavljeno:
Bluetrain, ne znam šta hoćeš da dokažeš osim možda apsurdne teze da su bošnjaci najstariji narod u bosni, koja je jedna od najtanjih mitimanskih teza novijeg datuma? u bosni se uglavnom pisalo arapskim, jako rijetko se pisalo jezikom kojim mi danas govorimo i pišemo, kad jeste, onda se imenovao na različite načine, između ostalog, pored srpski, i bosanki i naški i slično, uglavnom mnogo češće van bosne. ti si nabrojao vjerovatno sve slučajeve, što samo potvrđuje moju tezu, ali to je period prije standardizacije. što se tiče bosančice, opet se radi o političkoj konstrukciji. naime, kalaj je nakon dolaska u bosnu osnovao zemaljski muzej u sarajevu, u okviru koga se istraživala najranija istorija bosne . tj. da se za potrebe kreiranja bošnjačkog političkog identiteta prilagodi istorija. za tu rabotu je poslužio jedan čeh koji se zvao ćiro truhelka, koji je došao u sarajevo, nešto malo pretraživao kamenje oko sarajevu (nije bio arheolog već samouk) napisao nekoliko tekstova, prilično bezvrijednih, ali najvažnija stvar koju je uradio je da je ćirilicu proglasio bosančicom ili bosanskom varijantom ćirilice, što je , naravno, iz političkih razloga prihvaćeno i kasnije reprodukovano na različite načine. e, sad, što ozbiljan nauka tome ne pridaje značaj, ne vrijedi mnogo jer je termin bosančica ušao u javni prostor i koristi se bez da se razumije šta zapravo znači. a znači jednu političku podmetačinu koja je pod neobičnim okolnostima preživjela. ja sam ti već dole napisao da nije sporno da su ivan jukić i još jedan izvjestan broj pismenih ljudi u bosni sebe smatralo bosancima, ali ti ponavljam da se radi o pojedinacima i da to nije dovoljno za kulturni pokret, a pogotovo za neku ozbiljnu političku akciju kao nacionalni pokret. Činjenica je da se u bosni tako nešto nije desilo, nije postojao čak ni zametak nečega što bi se moglo nazvati „kulturno bosanstvo“, npr. inicijativa za nekom bosanskom institucijom, prosvetnim društvom, školom, - jer to su klice nacionalnog pokreta, pa onda da na osnovu toga vidimo da li se desila neka reakacija, da se zabranjuje ili nešto sično. inicijativa je došla izvana - od kalaja i družine , i na neki paradoksalan način to bosanstvo – ovaj put kao državni projekad - na silu se održava do dan danas. ali kad je u pitanju domaća inteligencija, od svega toga nije bilo ništa; kod bosanskih muslimana dolaskom austrougara dešava se jedna velika ćutnja – i samo kasnije kao reakcija na formiranje srpskih političkih grupa, formiraju se, ali ne bošnjačke ili bosanske, već izričito muslimanske grupe. dakle, ti ovdje nabrajaš ljude i izjave koji nemaju nikave veze sa nečim što bi bilo bošnjaštvo ili se moglo vezati za njega u političkom smislu, zapravo ne ni u kulturnom, jer ono se kao pokret nikada nije ni pokušalo konstruisati. i da ti na kraju odgovorim da pitanje: prije filologije nije imao ko da standardizuje jezik; a bosanski niti je standardizovan niti su filolozi (do posljednjih 20 godina) uopšte postavljali pitanje postojanja tako nečega. on je bio zanimljiv u sklopu diskursa kalajeve politike promjene identiteta u bosni, ali to nije tama za filolge već politologe i istoričare. znači, kao što si našao dvadesetak autora koji pominju bosanaski, vrlo je lako naći duplo više njih koji pominju hercegovački, slavinski, slavonski, dalmatinski...ja naravno ne sporim da danas postoji bošnjački kao jezik bošnajčkog naroda u bih, ali tražiti istorijski kontinuitet na štokavkom prostoru nekog posebnog jezika je neozbiljno.
Objavljeno:
@SINIŠA123, znači li to da ako filologija kao nauka nije postojala da ni jezik nije postojao? Shakespeare je pisao na bezimenom jeziku? ovo je moj raniji post kada se ranije razgovaralo na tu temu. Primijetit ćeš da se Kallay, kojeg si se uhvatio kao pijan plota, spominje na kraju dugog niza ljudi koji su jezik kojim govore i pišu nazivali bosanskim. I sve se to događa davno prije Vuka kojeg ti stavljaš kao izvorište svega..


Bošnjaci su ostali vezani za svoj jezik i od kraja 15. do početka 20. vijeka stvaraju književna djela i na orijentalnim jezicima. Blizu tri stotine stvaralaca u tom periodu ostavilo je raznorodna djela, najvećim dijelom na turskom, arapskom i perzijskom jeziku. Na turskom jeziku stvorena je lijepa književnost, od epskih pjesama iz najranijeg vremena preko bogate lirike i proze. U tim djelima jezik žitelja Bosne nazivan je bosanskim. Više od stotina tih autora dodalo je svom imenu odrednicu Bosnavi/Bosnali/Bosnjak/Bosanac, koja signalizira njihovu golemu i trajnu vezanost za maticu Bosnu. U četiri vijeka osmanlijske vladavine uočavaju se tri razvojna toka. Prvi je pisana aktivnost na narodnom jeziku i bosančici. Drugi je stvaralaštvo na turskom, perzijskom i arapskom jeziku. Treći, alhamijado-literatura, književna tvorevina na narodnom jeziku i arapskom pismu. Bosanska kurzivna ćirilica ili bosančica koja je nastala u Bosni kao posebno pismo, upotrebljava se kao svjetovno pismo i igra najvažniju ulogu u očuvanju kontinuiteta slavenske pisane riječi među bosanskim stanovništvom. Ovo pismo njeguje se na dvorovima sandžakbega, kao i ranije kada su bosanski vladari u srednjem vijeku pisali njime, a igra veliku ulogu i u diplomatskim kontaktima sa evropskim zemljama. Većina srednjovjekovne korespodencije na prostorima Bosne i Hercegovine je pisana bosančicom. Na Porti (u Stambolu) se govorilo "bosanskim" kao diplomatskim jezikom. Bosanski begovi dugo vremena su u prepiskama sa Dubrovačkom Republikom i drugim susjednim zemljama služili bosančicom, koja se nazivala i "begovo pismo" ili "begovica", a bila je raširena i u privatnoj prepisci. Njome su se koristile i susjedne zemlje. Čak se neki tekstovi na turskom jeziku pišu tim pismom, što govori o dubokim korjenima ćirilične tradicije u Bosni. Djela na orijentalnim jezicima su mnogobrojna,ali sve više se i u njih unosi duh narodnog poetskog jezičkog bića i izraza kao što je to slučaj u poeziji D. Bajezidagića (umro 1566/1603), M. Nerkesije Sarajlije (oko 1584-1635), D. Mezakije (umro 1676/1677), A. Rizvanbegovića-Stočevića (1839-1903), H. Rizvanbegovićeve (1845-1890). Naziv bosanski nije uobičajen samo kod onih koji su stvarali na orijentalnim jezicima (dovoljno je pogledati Ljetopis Mula-Mustafe Bašeskije) nego i kod Bošnjaka koji su pisali alhamijado književnost (Španska kovanica al agami=stran, tuđ, bukvalno: strana književnost). Dok je turski jezik bio jezik administracije, službeni jezik, perzijski je dominirao u pjesništvu, a arapski je bio jezik vjere i nauke. Oni koji su se htjeli afirmisati bilo u politici, vojsci, umjetnosti, nauci - morali su da poznaju te jezike. Međutim ti jezici nisu nikada ušli u šire mase i nisu uticali na njegovanje svog maternjeg bosanskog jezika. Dovoljno je spomenuti ovdje samo Muhameda Hevaiju Uskufiju. Konstantin Filozof (pisac s kraja 14. i početka 15. vijeka) u spisu "Skazanie izjavljeno o pismeneh" spominje bosanski jezik uz bugarski, srpski, slovenski, češki i hrvatski. Jedan od najstarijih spomena bosanskog jezika imamo u notarskim knjigama grada Kotora: 3.jula 1436, mletački knez u Kotoru kupio je petnaestogodišnju djevojku "bosanskog roda i heretičke vjere, zvanu bosanskim jezikom Djevenu". Ninski biskup u Peri pisao je 1581. g. fra J. Arsenigu "bosanskim jezikom". U djelu Jeronima Megisera "Thesaurus polyglotus" (Frankfurt na Majni, početak 17. vijeka) spominju se uz ostale govore (dijalekte): bosanski, dalmatinski, srpski, hrvatski. Bosanskim jezikom su ga zvali (uz: slovinski, ilirički/ilirski, ponekad i hrvatski) i mnogi pisci od 17. vijeka naovamo: Matija Divković: "Bošnjak rođen u selu Jelaskama sjeverno od Vareša koji je pisao dobrim narodnim jezikom svoga kraja"; Stjepan Matijević, Stjepan Margitić, Ambroz Matić, Luka Dropuljić, Ivan Franjo Jukić (Slavoljub Bošnjak), Martin Nedić, Anto Knežević itd. Duvanjski biskup fra Pavle Dragičević 1735, piše da u Bosni ima devet svećenika koji u vršenju vjerskih obreda ispomažu "bosanskim jezikom", jer ne razumiju dobro crkvenoslavenski. Dodaje da je učenim katolicima u razgovorima sa pravoslavcima dovoljno da poznaju bosanski jezik. Evlija Ćelebija, osmanski putopisac iz 17. vijeka, u poglavlju "jezik bosanskog i hrvatskog naroda" svog čuvenog putopisa hvali Bošnjake, za koje kaže: "kako im je jezik, tako su i oni čisti, dobri i razumljivi ljudi". Govori o bosanskom jeziku koji je po njemu blizak latinskom, a spominje i bosansko-turski rječnik M. H. Uskufije. Jedan od prvih gramatičara, Bartol Kašić (Pag 1575. - Rim 1650.), rođeni čakavac, odlučuje se za štokavštinu bosanskog tipa, kakva je Divkovićeva, te se u svom "Ritualu rimskom" (Rim, 1640.) ističe da je za stvaranje zajedničkog književnog jezika (lingua communis) u južnoslavenskim krajevima potrebno izabrati jedan govor (on se zalaže za bosanski slijedeći na taj način preporuke Kongregacije za propagandu vjere i svojih poglavara iz Rima). Isusovac Jakov Mikalja (1601.-1654.) u predgovoru "Blagu Jezika slovinskoga" iz 1649. želi kako kaže da uvrsti "najodabranije riječi i najljepše narječeje" dodajući da je "u ilirskom jeziku bosanski jezik najljepši", i da bi svi ilirski pisci trebali nastojati da njim pišu. Dubrovački dramatičar Đono Palmotić, opredijelio se za govor "susjednih Bošnjaka", ističući ljepotu tog govora. Hrvatski pjesnik Andrija Kačić Miošić (1704.-1760.) autor "Razgovora ugodnog", snažno afirmiše štokavštinu; svoju je "Korabljicu" "prinio iz knjiga latinskih, italijanskih i hronika Pavla Vitezovića" u "jezik bosanski". Bosanski jezik spominje, pored srpskog, hrvatskog, češkog i poljskog i pisac Matija Antun Reljković (1732.-1798.). Antun Kanižić, Francesco Maria Appendini (1808. u Dubrovniku pojavila se njegova "Grammatica della lingua illirica" u čijem predgovoru ističe da je od svih dijalekata ilirski ili dalmatinsko-bosanski najsavršeniji, Ivan Popović (kojem je bosanski govor među slavenskim isto što i atički među grčkim), u nastojanju da Južni Slaveni oforme jedinstven književni jezik, zalažu se za usvajanje bosanskog govora još mnogo prije Bečkog dogovora iz 1850. godine. Alberto Fortis (1741. -1803; 1774. u Veneciji u djelu "Viaggio in Dalmazia" objavio i u originalu i prevodu na italijanski - znamenitu bosansku baladu Hasanaginicu - jezik Morlaka naziva: ilirskim, morlačkim i bosanskim. Mula Mustafa Bašeskija u svom Ljetopisu spominje Mula Hasana Nikšičanina (1780.), koji govori pola turskim, pola bosanskim jezikom. Naziv bosanski jezik upotrebljavaju i Slavonci Ivan Grličić (župnik u Đakovu, 1707.) i Matija Petar Katančić (1831. u Budimu objavio u šest knjiga prevod Svetog pisma "u jezik Slavno-Illyricski izgovora Bosanskog"). Prema svjedočenju Matije Mažuranića ("Pogled u Bosnu učinjen 1839-1840", Zagreb, 1842, str. 54), sarajevski paša, iako "dobro znade turski, arapski i arnautski", ne voli da neko pred njim govori turski i ističe "da je naš slavni bošnjački jezik od svih najljepši na svijetu". U Putopisu se kaze da se u Bosni "eglendiše Bošnjački". Svoj jezik naziva bosanskim i Stočanin Halil Hrle, prevodilac sa arapskog ("Kasidei burdei bosnevi", Stolac,1849). Hercegovački pravoslavni prvaci, među kojima i Prokopije Čokorilo, traže od Ali-paše Rizvanbegovića da se za vladiku postavi čovjek vičan bosanskom jeziku. Bosanski biskup Vujičić još je 1881 godine ovaj jezik zvao bosanskim. I hercegovački ustanici su ga tako zvali: Pero Tunguz, jedan od njihovih vođa, znao je reći: "Razumi me, čoeče, bosanski ti govorim !". Autor prvog štampanog alhamijado teksta, s prvim pokušajem stvaranja stabilnijeg arabičkog pravopisnog uzusa za štampanu praksu jeste Mustafa Rakim (1868 g. objavio je u Istambulu djelo "Ovo je od virovanja na bosanski jezik kitab"). Autorstvo tog djela inače je pripisivano Mehmedu Agiću iz Bosanskog Broda. Mostarac Omer Humo (umro 1880.), narodni prosvjetitelj, koji se borio za uvođenje narodnog jezika u škole, na kraju svoga Ilmihala ("Sehletul vusula", Sarajevo 1875; ovo je prva knjiga pisana arebicom a bosanskim jezikom, objavljena u Bosni) kaže: "Ah da je Bog do meni bio avaki bosanski pisani ćitab", a u pjesmi "Stihovi zahvale na bosanskom jeziku": "Brez suhbe (sumnje) je babin jezik najlasnji, Svatko njime vama vikom besidi, Slatka braćo, Bošnjaci, Hak (istinu) vam Omer govori". Autor je i pjesme "Dova na bosanskom". "Gramatika bosanskog jezika za srednje škole" nepotpisanog autora Frane Vuletića, prva je gramatika u Bosni i Hercegovini za interkonfesionalno školstvo. Zemaljska vlada BiH štampala ju je 1880. g. Doživjela je više izdanja i bila u upotrebi do 1911., s tim što od 1908. g. nosi naziv "Gramatika srpsko-hrvatskog jezika". Salih Gašović, rodom Nikšičanin, autor je Mevluda ("Časni mevlud na bosanski jezik", Sarajevo 1878. godine; zapravo je to prepjev Mevluda Sulejmana Ćelebije) za čiji nastanak kaže: "Moliše me kolasinski prvisi, Mevlud nami daj bosanski napiši". Ibrahim Edhem Berbić štampao je "Bosansko-turski učitelj" (1893. u Carigradu); Ibrahim Seljubac (1900.) "Novu bosansku elifnicu", a u tom duhu radili su i drugi autori vjerskih udžbenika (npr. Junuz Remzi Stovro). Sejfudin Proho izdao je 1907. u Sarajevu "Tedžvidi-inas (na najlakši i najkraći način bosanski jezik.)". Iste godine u Sarajevu izlazi "Tedžvidi edaijjei bosnevi" Ibrahima Saliha Puške. 1908. u Sarajevu se pojavljuje djelo M. Dž. Čauševića "Bergivija", koje je uredništvo "Tarika" prevelo na bosanski jezik, "radi općenite koristi". Arif Sarajlija također je dao svoju verziju prevoda Mevluda S. Ćelebije, ("Terdžuman mevludski na jezik bosanski", Carigrad 1909). Franjevci su 1894 g. otpisivali M. P. Desančiću da ne govore srpski nego bosanski. Gradonačelnik Mostara I. Kapetanović ne jednoj sjednici 1895. g. zabranjuje da gospodin Stagner nešto kaže na njemačkom jeziku; u zapisniku je navedeno kako je rekao "da mi ovdje nismo u Beču niti Gracu već u Mostaru i da treba da se govori bosanski, da svi razumimo". U doba austrougarske uprave naziv bosanski jezik (Kallay ga je forsirao svojom nacionalnom politikom da suzbije hrvatski i srpski nacionalni pokret) postaje i službeni, ali ga ta uprava poslije i napušta, prihvatajući ime srpskohrvatski jezik (baron Burijan ga je forsirao čime je napustao Kallayevu nacionalnu politiku). Potiskivanje bosanskog jezika u stranu jasno je vidljivo i po datumima. Od 1.1.1879. upotrebljavan je naziv bosanski jezik - kao službeni jezik u Bosni i Hercegovini. Od 23.1.1879 na sjednici Bosanske komisije bilo je zauzeto stanovište da se naziva "bosanskizemaljski jezik". Ali u provizornom poslovniku za organe vlasti u BiH od 16.2.1879. već je upotrebljena oznaka "srpsko-hrvatski jezik". Naredbom Zemaljske vlade od 4.10.1907. g.određeno je da se "ima posve napustiti naziv 'bosanski jezik' i da se imade zemaljski jezik nazivati 'srpsko-hrvatski jezik'. Prvi štampani kalendar "Tursko-bosanski rječnik" (Bitolj, 1912.) što ga je sastavio Ahmed Kulender.
Objavljeno:
bluetrain, pazi, prije 19 vijeka filologija kao nauka nije postojala, pa samim tim ni naši jezici nisu postojali. tek sa reformom vuka karadžića mi dobijamo jezik. taj jezik se na ,ajde da kažem, istočnom, jugo - istočnom prostoru štokavskog naziva srpskim, a na sjeverno-zapadnom ilirskim, doduše, kod hrvata je evoluiralo od srpsko-ilirskog, do srpsko-hrvatskog, pa kasnije samo hrvatskog, ali nije bitno. dakle, tvoje pitanje je potpuno anahrono sa stanovišta rasprave o jeziku. ako misliš da logika: "nije bilo srpskog ili hrvatskog, znači bilo je bosanskog" može da funkcioniše - može na nivou foruma, ali u ozbiljnoj raspravi ne. kažem ti ponovo, ne sporim da ćeš po literaturi naći upotrebu bosanskog: od pisaca, putopisaca, hroničara...ali, "bosanski jezik" kao politička kategorija pojavljuje se kalajevom intervencijom. u tom trenutku to je potpuno nova pojava na slovenskom prostoru, jer vukovom reformom taj jezik je već imenovan. uostalom, pročitaj reakciju vatroslava jagića (koji je bio hrvat, ali i najveći slovenski slavista) na pojavu "bosanskog jezika". pa tog tkz. jezika se odrekao i nejgov tvorac. tj. osoba koja je napisala naručenu gramatiku. dakle, radi se o konstrukciji za političku upotrebu koja nikada nije dobila popularnu podršku naroda i tu pada sva priča o bosanskom jeziku. naravno, današnjoj bošnjačkoj politici je neophodan neki kulturni temelj i zato konstruišu priču o navodnoj zabrani. nema zabrane a nema ni bosanskog jezika do početka 90-tih, osim političkih mitova, koji jesu legitmni, ali, naravno, dosta tanki.
Objavljeno:
SINIŠA, kada budeš našao neki tekst (nastao u bosni) datiran prije 19. st. u kojem autor svoj jezik naziva hrvatskim ili srpskim onda ćeš imati argument, jedan. Do tada nemaš niti jedan i sve se svodi na talapnju. O svemu tome se ovdje na forumu već razgovaralo. Ja sam iscrpno iznio podatke na kojima zasnivam svoj stav i nemam namjeru to sada ponavljati, pogotovo kad se tome pristupa kroz jednu-dvije parcijalne trvrdnje. Uzvraćam pozdrav..
Objavljeno:
bluetrain, nije bilo ništa zabranjeno, već se sa bosanskog kao nespjelog projekta prešlo na hrvatsku ideologiju. jedna od mitova nove bošnjačke politike je da je kalaj, navodno, zabranjivao bošnjaštvo i bosanski jezik, što je kontradiktorno, jer je upravo on politčki kreator te ideologije. da su muslimani bili zainteresovani za bosanstvo iz toga bi se izrodio neki kulturni ili nacionalni pokret - uostalom, pročitaj tomislava kraljačića on se najviše bavio tim pitanjima. bosanski jezik nije bilo narodno ime, već politički iskonstruisano. prije nego što se pojavila filologija kao nauka na ovim prostorima, upotrebljavala su se dva termina: ilirski i srpski. termin bosanki je svakako postojao, ali nikad zvanično i nikad kao jezik neke političke zajednice. tek je kasnije kalaj taj termin iskoristio u konstrukciji bosanske nacije. pozz.
Objavljeno:
Drago, sada ti se dorektno obracam, budi svjestan onoga sta govoris ! Republici srpskoj, koja je moja kao o tvoja, jer mi je cijelo porijeklo iz nje, ne stvara ogranicenja Federacija, koja je samo entitet kao i RS, vec ustavni okvir BiH. RS nije ni republika ni pokrajina da bi sama odlucivala. Izadji malo iz crkvenih stednjovjekovnih zidina i pogledaj okolo sta se zbiva.
Objavljeno:
Ustavno pravna ograničenja, implikacije, ekonomska i geostrateška održivost... Nezavisnost koju on predlaže znači isključivost i pravo samo jednoga a toga nema nigdje u svijetu.
Vasi odgovori na moja pitanja se uglavnom svode na to da je otcepljenje nemoguce, zato sto je to vama ceif. Vecina bivsih republika i pokrajina Kosovo i Metohija otcepljivane su voljom "samo jednog" pa nikom nista... Pravna ogranicenja namece jedino Federacija, od nje sve zavisi... Ekonomska odrzivost nezavisne republike Republike Srpske? Cemu opet ta nadobudnost, molim vas?
Objavljeno:
SINIŠA123, ne slažem se s tobom da "bosanski muslimani nisu bili zainteresovani za bosanstvo", kao što se ne slažem s tobom da i drugi nisu bili "zainteresirani". Nakon što je zakonom zabranjeno vlastiti jezik nazivati narodnim imenom i kad dugi niz godina postoji politički nametnuta nemogućnost nacionalne identifikacije kakva je vjekovima postojala, krajnje je cinično reći da je bosanstvo samo po sebi propalo. Niti je propalo, niti je to bilo samo po sebi... uostalom, sačekajmo popis stanovništva pa ćemo znati kako stvari stoje.. sve ostalo je u sferi špekulacije, da ne kažem manipulacije...
Objavljeno:
BOKI, ja sam već više puta naglasio kako Bosnu ne mogu zamisliti bez njezine srpske komponente. Država jednog etniciteta nikada nije bila na mom "meniju". Mislio sam da ti je to postalo jasno kroz naše dosadašnje prepiske. Ti kao srbin, i ja kao bošnjak dijelimo zajedničku historiju, vezuju nas čvrste i bratske veze sa susjednim državama te ujedno pripadamo europskom prostoru. To je bogatstvo ove države, nipošto feler kako se uporno želi prikazati..
Objavljeno:
Auuu, sto ovi mlate praznu slamu, ma nikad ni zrno zita nece ispasti.
Objavljeno:
bluetrain je napisao: "Bošnjacima su se smatrali i Matija Divković, fra Ivan Jukić, pravoslavni sveštenik Prokopije Čokorilo, hercegovački ustanik Pero Tungus koji je znao reći: "Razumi me, čoeče, bosanski ti govorim !" Svi pisani dokumenti i pisci toga doba to nedvosmisleno potvrđuju. Nema razloga da to skrivamo ili prešućujemo." ovo što ste napisali je tačno, naravno, čaprkajući po literaturu može se naći jako puto primjera upotrebe riječi bosansko, bošnjačko itd... međutim, problem je što se to bosanstvo nije uspjelo konstruisati u politički identitet. tj. sva pozivanja na bosanstvo su se završava na individualnim slučajevima (fra knažević, fra jukić), i nikada nisu prerasla u ozbiljan kulturni i kasnije politički pokret, a upravo je to neophodno za formiranje moderne nacije. pa čak i u idealnim uslovima kalajeve uprave kada je bilo neophodno konstruisati identitet koji bi bio kontra srpskom - do toga nije došlo, iako se kalaj jako trudio. suština svega je bila da bosanski muslimani nisu bili zainteresovani za bosanstvo, a posebno agitovano od strane austrougarske prema kojoj nisu imali nikakvo povjerenje. to je razlog zašto je projekat "bosanske nacije" propao i što se obnovio tek u ekstremnim uslovima sa početka 90-tih, pa samim tim priča o kalajevom bosanstvu je besmislena. on se vrlo brzo okrenuo favorizovanju hrvatstva u bih, i ako je nešto od njegove ideologije ostalo danas, to je ne nametanje bošnjaštva, već etabliranje hrvatskog političkog identiteta od raznih katoličkih elemenata koji su došli u bosnu krajem 19.vijeka. što se tiče jezika, njegovo imenovanje je posljedica nacionalističkog diskursa bošnjačkih političara, oni su od samog početka igrali dvostruku igru sa bosanstvom kao nad-identitetom - uveli su bošnjaštvo kao politički identitet u institucije, bosanski jezik u obrazovni sistem, ali je uvijek ostajala ta priča: "mi smo bošnjaci, ali smo prije svega svi bosnaci". očigledno je da im se ona danas vraća kao bumerang, jer ih je veliki broj bošnjaka zaista shvatio ozbiljno i na popisu će se vjerovatno izjasniti kao bosanci,što će imati ogromne posljedice za razvoj tog identiteta ubuduće. pozz.
Objavljeno:
BLUETRAIN... Napisao sam kako ideologiju, pa time i religiju, religiju ne uvrštavam u endogene faktore definisanja etničke zajednice, nego u egzogene (spoljne), te da religija jeste ostvarila značajan uticaj na razvoj etničkih zajednica, ali (ponavljam) kao egzogeni faktor. Da bi gradili bilokakve integracije valjda je logično da težimo ka faktorima kakvi nas objedinjavaju, kakvi su nam zajednički ili opšteprihvatljivi, a obzirom da ja upravo težim ka integracijama, onda je valjda shvatljivo da se više posvećujem tome šta nas ujedinjuje. Znam da, ovakav kakav jesam, nisam neka "prilika" za ikakve zajednice, ali ja tome težim dok je na drugima da odluče hoće li sa mnom dijeliti "postelju". To što težim da tu "postelju" proširim na kompletan exYu prostor, pa i EU (bogati čitav "grupnjak"), ne znači da će je drugi htjeti dijeliti sa mnom. Zbog toga sam te i pitao da li želiš graditi zajednicu sa mnom (nećemo u krevet zajedno, normalno) ili ne želiš. Kazao sam ti da sam mnogo griješio i da sam sluđen kako jesam, a od tebe nisam tražio nikakvu samokritiku, nego te samo upitao želiš li sa mnom ovako "grešim" graditi zajedničku budućnost. Ako to želiš, pa hajde da potražimo ono pozitivno, integrativno, zajedničko u nama, a ako ne želiš - onda i to reci jasno i glasno, pa koliko god hoćeš prigovaraj mi zbog sveg zla i nesreće kakvu sam ti nanio. Možeš ti reći kako hoćeš i jedno i drugo (i zajednicu i prigovaranje), no znaš da brakovi u kakvima "muž rogonja" ne želi ostaviti nevjernu ženu u pravilu nisu srećni. Ne treba da te takva pitanja povređuju, nego da samo odlučiš šta hoćeš i ništa više.
Objavljeno:
@ BOKI, Napisao si da ne svrstavaš religiju u elemente definiranja etničkih grupa ali si onda nastavio sa Perunom, Striborom, Velesom i Triglavom. Ako religija nije bitna, čemu spominjanje? Izrekao si, i stani… pusti Silvana (rimski naziv za Peruna) i društvo da počivaju u miru.. On još jedino prividno živi kroz sv. Iliju zaštitnika Bosne a i tu se sve manje osjeća svojim..

Ljudi valjda zamišljaju da su sa sjevera organizirano krenuli Srbi, Hrvati i Karantenci i došli u prazne krajeve te ih naselili i osnovali države.. i da je baš svaki Srbin ili Hrvat direktni potomak jednog od tih došljaka. Znam da je možda nekome teško shvatiti koncept seoba velikih populacija. Slaveni su došli kao amorfna masa sačinjena od više plemena, vođena Avarima, koji su bili njihovi gospodari i zaštitnici. Došli su na veliki prostor i tu su se raštrkali u manje grupe. Taj prostor nije bio prazan. Tu su živjeli neki drugi ljudi koji su se vremenom utopili među slavene. Mnoga slavenska plemena su se utopila u druga slavenska plemena. Netko je bio u grupi Srba pa je završio među Hrvatima i sad njegov potomak lupa ćirilične ploče u Vukovaru. Na koncu to se dogodilo i Avarima koji su bili daleko najdominantnija grupa na ovom prostoru. Iza njih nije ostao ni jezik, ni kultura, čak ni ime. Ostavili su traga u našim običajima i jezicima, početnoj državnoj organizaciji i na koncu o njima se više zna iz hronika pismenih naroda nego o Slavenima tog doba. Sve što smo od njih naslijedili gledamo kao izvorno svoje. Obrati pažnu na „izvorno svoje“.

Historijski gledano, daleko važniji trenutak je početak stvaranja državnih zajednica na ovom prostoru. Od prvih banova za koje najčešće ne postoje nikakvi izvori pa sve do kraljevstava. Greška u koju ti upadaš je što ne razdvajaš ta dva osnovna elementa. Države su osim učvršćivanja (ili širenja) granica i utjecaja, dodatno definirale (ili oblikovale) stanovništvo (ne nužno istog etniciteta) na svom prostoru. Kasnije se nastavilo sa „unifikacijom“ stanovništva kroz religiju. I ja ne bih zanemario utjecaj religije; ne na formiranje naroda, ali svakako na njegov daljnji put i sudbinu te asimilaciju drugih grupa. Isto kao što današnje nacije postupno „progutaju“ različite etničke grupe na svom prostoru a da se njezin kohezioni faktor više ne zasniva primarno na religiji. Kada bismo tražili sličnost današnjeg prosječnog Srbina sa onim koji je došao sa srpskim plemenom na ove prostore bojim se da bi prepoznali više rima i bizanta nego izvorno slavenskog u sebi.

I na koncu, ja bosansku državu pozicioniram u jasan historijski okvir. Prilažem hrpu podataka da bi mi ti na kraju rekao kako se meni to tek pričinilo, da je to moja mitomanija.. Zar je moguće da sam sve do sada pisao nizašto? Čime sam zaslužio takvu nekorektnost s tvoje strane pa mi umjesto kontra-argumenta prilijepiš etiketu luđaka? Tvoje zadnje rečenice ne zaslužuju ni komentar. Ostavio si mi gorak ukus na kraju naše prepiske. Osjećaj gori do sizifovog..

Budi ljubazan pa umjesto mene odgovori Dragi, zašto se RS ne može (ne treba) odcijepiti od ostatka države. Ustavno pravna ograničenja, implikacije, ekonomska i geostrateška održivost,... Ja više nemam snage za ovo guslanje.. svladaste me na kraju... umorom.
Objavljeno:
Ima u nas jedna adekvatna dosjetka-pitalica kad neko nelogične i nerazumne stvari iznosi i govori, što se ovog puta apsolutno može primijeniti na Dragu a glasi IL SI LUD IL TI NOGE SMRDE ? Nezavisnost koju on predlaže znači isključivost i pravo samo jednoga a toga nema nigdje u svijetu. On nikada ni slova iz Dejtonskog sporazuma nije pročitao a stalno bulazni o nezavisnosti Republike srpske. On je može imati samo toliko koliko zemlje ponese na opancima ukoliko pođe u Kanadu ili Srbiju.
Objavljeno:
Hvala vam na odgovorima, Bluetrain , evo odmah sam krenuo da eksperimentisem sa HTML komandama pa ne znam na sta ce to liciti. Mozda bi meni vise odgovaralo da slova budu sva boldovana, jer koristim mali laptop kod koga pri odgovarajucem uvecanju pola teksta pobegne na stranu pa mi je onda nezgodno. U stvari, kad bolje razmislim, uopste na Internetu dovoljno bi dobro bilo da tekst ne bezi kad ga uvecavamo, vec da se razvlaci a ipak ostane u okviru ekrana, kao sto je to slucaj kod npr. Vikipedijinih dokumenata. E sad, sto se tice Vaseg odgovora... mozda nam ne bi bilo bolje kad bi resili tu zapreku u vidu drugog entiteta, ali nije mi jasno zasto Vi imate tako posesivan odnos prema nama i zasto Vas je to uopste briga! Kazete "Bez granica, sa istom valutom, istim pravnim i političkim poretkom..." pri tom misleci na Evropsku zajednicu, ali znamo da i u sklopu nje postoje neke granice koje cuvaju osobenost svih sadrzanih entiteta. Razlika izmedju tih entiteta i nasa dva bosanskohercegovacka jeste u tome sto njih niko ne prisiljava da sva pitanja resavaju na nekom zajednickom nivou, te tako vrlo dobro imamo definisanu politiku Njemacke, Velike Britanije, Francuske, itd. Sad je pitanje zasto vama smeta da Federacija BiH i Republika Srpska imaju odnose kao bilo koja ta dva entiteta-drzave u sklopu EU. Volja naroda u Republici Srpskoj je jasna od samog pocetka njenog nastanka, a u poslednje vreme postaje sve jasnija - on hoce nezavisnost! Zasto susedni entitet stalno proizvodi neke pravnicke probleme na bazi pretpostavke da je Republika Srpska njegova svojina? Pitam se da li je narod u Federaciji svestan da problem oko maticnog broja moze resiti bez problema tako sto se uvede jedan JMBG samo za Federaciju? Zasto morate, cesto i mimo Dejtonskog sporazuma, muciti nas narod raznim zahtevima i proglasavati ga nerazumnim samo zato sto hoce svoju slobodu?
Objavljeno:
Bluetrain... Ti zaista ne čitaš moje komentare ili ne razumiješ njihov smisao preko svake racionalne granice. Stotinu puta sam napisao kako religiju i ideologiju uopšte ne svrstavam u osnovne elemente prema kakvima se definišu etničke zajednice ili narodi. Religija, kao zasebna društvena pojava ili kao oblik ideologije, jeste da je bitno uticala na formiranje kolektivnog identiteta većine danas poznatih naroda, no to je varijabilna komponenta kakva često (najčešće) predstavlja egzogeni element (uvežen spolja). Znači, da ti nacrtam, osnovni elementi prema kojima se definiše jedan narod su: zajedničko porijeklo (bar u odnosu na jezgro naroda), zajednički jezik, običaji, tradicija, kultura, mentalitet i ino. Ideologija, pa time i religija, povremeno utiče, i to često u značajnoj mjeri, na promjene u sferi kolektivne percepcije i čak identiteta neke etničke zajednice, kao što su Hrišćanstvo i Islam, ili pak komunizam, ostvarili značajne uticaje na ovdašnje etničke zajednice, No, ponovo crtam, ovdašnje etničke zajednice (bar neke) su "starije" i od Hrišćanstva ili su prethodno njima dominirale sasvim drugačije religije. U komentaru kom si oponirao (bar pokušao) pokušao sam se osvrnuti na prethodni komentar Dinarca koji je religiju uvrstio u osnovne etničke "markere". Išao sam dotle da objasnim zbog čega religiju treba odvojiti od osnovnih obilježja neke etničke zajednice i to predstavio kroz primjer iracionalnosti takvog stava manifestovanog povodom slavenskog prelaska na monoteističke religije. A ti, po svom običaju, "opalio" objašnjavati (tvrditi) to isto kroz druge primjere, te ustvrdio kako kako ja ne razumijem upravo ono na čemu sam prethodno poentirao. Pojednostavljeno rečeno, oba tvrdimo isto, ali opštepoznato je da je tvoje "starije" - OK, neka bude tako. No, nešto drugo mi se ovdje učinilo kao problem. Po tebi se istorija VII ili X vijeka svodi na "isto", no, zar si previdio kako ja poentiram na VI vijeku i ranije, znači na periodu kada su pojedina slavenska plemena došla na ove prostore, kao pagani ili višebošci, kao varvari, ma kao roblje (kako ti to ranije reče), nebitno, ali i kao kolektiviteti kakvi su zajedničkog porijekla, kakvi su "donijeli" svoj jezik, običaje, tradiciju, te iste očuvali sve do današnjih dana (možda u nešto izmijenjenom obličju, ali ipak sačuvali). To je ono polazište na kakvom trebamo istraživati svoje korijene i kroz kakvo trebamo percipirati kasnije promjene. Ideološki uticaji, i to u pravilu egzogeni (spoljni) su vremenom dovodili do podjela, sukoba i svega negativnog šta se među nama dešavalo kroz istoriju. U početku su to bili različiti oblici instrumentalizacije religije, pa sve do komunizma i današnje globalizacije, a takvi ideološki uticaji su doveli da se danas sporimo i oko zajedničkog porijekla i jedinstvenog jezika - šta predstavlja najviši stepen iracionalnosti. Neprekidno ukazujem kako našu zajedničku budućnost i sve integrativne procese trebamo zasnivati na zajedničkom porijeklu, na istom jeziku (ili bar odličnoj komunikativnoj osnovi), na zajedničkoj prošlosti, tradiciji, običajima i mentalitetu, a da se malčice "manemo" ideologije kakva nam ništa dobroga nije donijela. No, ti jednostavno ne bi bio "ti" kad svemu ne bi oponirao i "opalio" po već svima poznatim "tezama" o Bosni kao centru svijeta. U svojoj iracionalnoj želji da Bosance predstaviš kao nekakvu sui generis pojavu na ovim prostorima gotovo da si se primakao onima što tvrdiše da su Srbi strariji od ameba. Što se mene lično tiče možeš ti tvrditi kako su Bosanci u stvari autohtono stanovništvo Balkana, pa čak i sami Iliri, samo nemoj od ostalih očekivati da te shvate ozbiljno. I kakav je problem prihvatiti percepciju da svi zajedno potičemo od slavenskih plemena kakva su naselila ovdašnje prostore, svoje prastare običaje dijelom očuvali i do današnjih dana, a štošta usvojili od različitih imperija kakve su povremeno dominirale ovim prostorima. To što su različiti imperijalni i ideološki uticaji vremenom doveli do višestrukih, krvavih i složenih sukoba mešu ovdašnjim etničkim zajednicama i dalje nije "osnov" da izmišljamo lažne istorije, mitomanije i kojekakve budaleštine. Ti prečesto Srbima mitomaniju "nabijaš na nos", a razmisli malčice da li i sam izmišljaš mitove u kakve čak ni ti ne vjeruješ. Na kraju, zapitaj sam sebe (meni ne moraš ništa odgovoriti) želiš li iskreno graditi suživot, zajednički život i zajedničko društvo sa nama ostalima (ovakvima kakvi jesmo) ili ne želiš? Znam da smo činili strašne stvari, zločine čak, a eto neka ti nikada ništa nisi zgriješio, ali opet ostaje pitanje zeliš li zajednicu sa nama ili ne? Pitanje je prilično jednostavno!
Objavljeno:
@TMPGENC, u potpunosti stojim iza onoga što sam napisao. Nije čudno da se Boki i ja u mnogočemu slažemo. Nakon što se oslobodimo predrasuda i stereotipa, suočimo sa vlastitim zabludama (mislim na obojicu), odgovori se sami po sebi nameću na logičan i prirodan način.

Kad razgovaramo o prošlosti i sadašnjosti treba insistirati na činjenicama. Isključivo na činjenicama. Skupne odrednice su slaba pretpostavka da se do njih dođe. Ja, XY, sa mjestom rođenja Z, plavih očiju, svijetlo smeđe kose, visina 187 cm, broj cipela 45, rođen 19XX. godine od majke XZ i oca ZY, po nacionalnosti Bošnjak, stručna sprema ta, radno iskustvo to i toliko, govori te i te jezike, hobi,..

Tako bi otprilike glasio opis mene kao osobe. Neki od navoda se odnose na gabarite i vanjštinu dok ostale označavaju okolnosti rođenja i naučenih vještina. Ako i jedna od tih osobina postaje dominantna u tolikoj mjera da formira svijest , pogled na historiju i budućnost, svjetonazor i političko uvjerenje mene i moje djece; onda se komotno može reći da je moj boravak na ovom dunjaluku lišen bilo ikakve više supstance te je sveden tek na jednu deklarativnu osobinu. Bošnjak, to sam ja; plavooki, to sam ja; cipela br 45, to sam ja. I to je sve što trebaš znati o meni. Dovoljno da mi možeš pružiti ruku, pucati na mene ili pobjeći kad me vidiš. Ako se ipak, uz svu opreznost, ipak upoznamo; ja ću ti ispričati još ne napisanu geneologiju plavookih ljudi. Naše slavno porijeklo još od vizigota, objasniti kako ne treba previše vjerovati onima sa tamnim očima. Iskreno, ni oni zelenooki ne ulijevaju previše povjerenja. Naravno, na izborima valja glasati isključivo za naše (plavooke) političare, jer oni znaju što je najbolje za nas. Još kad ne bi bilo "onih drugih" (jer s njima se ne da živjeti), budućnost viđena našim plavim očima bi bila... ružičasta?

Po istoj logici moj svjetonazor bi bio simetralno drugačiji da sam rođen u drugom dijelu države ili na drugom kontinentu. Homo sapiens čiji se intelektualni potencijal zasniva na principu slučajnosti. Životni rulet koji određuje sreću, strast, praznovjerja, strahove, predrasude i na koncu izbore za koje smo uvjereni kako ih sami činimo.

Sadašnjost treba deideologizirati, prošlost demistificirati i nas sve skupa natjerati da provedemo više vremena sami sa sobom razmišljajući.
Objavljeno:
DRAGO, efekte kao što su novi red, masna slova i kurziv možeš postići upotrebom tzv. HTML tagova. Na internetu lako možeš pronaći kako se to radi. Što se tiče "masnoće" slova... nema potrebe da Buka bilo šta mijenja. Ako ne želiš zamarati svoje oči dovoljno je da na svom browseru povećaš (Zoom) slova.

Vezano za RS... zar ti doista misliš da je druga polovica države jedina zaprepreka za blagostanje i svijetlu budućnost tebe i tvojih sunarodnjaka? Ujedinjenje i jest javno proklamirana politika po kojoj će Srbija i BiH biti unutar iste zajednice europskih naroda. Bez granica, sa istom valutom, istim pravnim i političkim poretkom.. Ja to podržavam i žalim što nismo mogli drugačije postaviti stvari u bivšoj državi. Ovako smo osuđeni da budemo nečiji prirepci. Ali stvari su takve kakve jesu i kotač povijesti ne možemo vrtiti unatraške.

Za ostali dio odgovore možeš pronaći u ranijim tekstovima. Nema smisla da se ponavljam.
Objavljeno:
Boki boki, dobra ti je ova zimska bajka, ali evo i nekih sugestija za nadopunu ili promjenu. Pocetak bi mogao izgledati ovako : dvojicu brace protjerase jedan hun i jedan avar, a ovi se bjezzeci uglavise izmedju dva carstva, te vidjese kako je lijepo carevati odmah odlucise da i oni caruju. Od skitackog i napadackog katunskog plemena stvorise " carstvo" ni nalik carstvu, ali eto, i od tada kod tog slavenskog plemena neugasiva ceznja da se igra carstava. Pretenzije su velike za teritorjama od sredozemlja do skandinavije i od prapostojbine do atlantika. Od tada pa do dana danasnjega oni napadaju dobre bosnjane i druge susjede starosjedioce , pa i one dalje, zakuhavaju ratove, a sve u cilju stvaranja "carstva". I jos jedna mala sugestija , ono o zenama izmijeni, previse si ih ocrnio. One su u bajkama, obicno, pozitivnije. Na kraju, nemoj se ti puno igrati bajkama, moze to "istoricar" primitivus dinaroidos uzeti za ozbiljno pa sve pretvoriti u istoriju.
Objavljeno:
Bluetrain, hocete li biti ljubazni da svom "sinu" objasnite kako postizete ove efekte kao sto su: masna slova, kurziv, novi red, link itd. Redakciji Buke predocavam da je mnogo bolje da sve bude napisano ovim masnim slovima, jer se manje zamaraju oci prilikom citanja... Bluetrain, zaboravio sam da Vam ukazem na Vase reci koje navodi Tmpgenc. Dakako da je besmisleo rasparavljati o toj, neizvesnoj, proslosti i da je vazno sta je sada i kako je sada. Sada je situacija takva da postoji Republika Srpska kojoj vi ne dozvoljavate da zivi samostalno vec joj se tovarite na kosti i tako zagorcavate zivot i nama i sebi. Kazete i da se na "umjetan nacin pokusava napraviti 'crta' koja nikada nije postojala". Moje pitanje glasi: da li ste onda za ujedinjenje BiH i Srbije? Da li je glupo bilo uopste se odvajati od Srbije kad je to, vidimo, sve jedno isto tkivo? Imate na umu dve stvari: cinjenicu njenog ("bosanske crkve") historijskog kontinuiteta te njezinu univerzalnu vrijednost u estetskom, moralnom i panslavenskom smislu. Gde vam je taj kontinuitet istorijski? Kakve vi sad imate veze sa tom crkvom i starom drzavom Bosnom? Zar niste sve to prodali za tursku veceru? Islamska drzava Bosna nikad pre '90-ih godina proslog veka nije postojala. To vise niste vi i nemate pravo da svojatate tudje duhovne i kulturne vrednosti. Ne mozete ocekivati da cemo svoje udzbenike istorije menjati i sve iz pocetka graditi samo da bi vas muslimane nekako utrpali u njih. Mi vrlo dobro znamo ko smo bez da nas vi ucite tome! Crkvica koju sam pomenuo u svom prethodnom komentaru jos uvek je uzgor i ona je pravoslavna i nema potrebe da o svemu zivom izmisljate nebuloze, jer bojim se da cete se jos dublje zapetljati.
Objavljeno:
Boki boki iz kog ti je plemena ZULU ovaj Bosko !?
Objavljeno:
TMPGENC zdravo razmislja i pravo je uznapredovao u zdravoj komunikaciji.
Objavljeno:
TMPGENC zdravo razmislja i pravo je uznapredovao u zdravoj komunikaciji.
Objavljeno:
Jeste Drago poneko dezorjentisan, evo recimo ti i onaj "istoricar" primitivus dinaroidos. Vidimo preporuceno je tebi puno "pomoglo", pa to vjerovatno i njemu preporucujes, jer vidis kako ste glavama zaglibljeni u srednji vijek, a samo nogama koprcate u 21. vijeku. Medjusobno se tako pomazite, a drugima to ne preporucuj da ne uce nakaradnosti, jer je to bezvezarija.
Objavljeno:
@PD, naravno da Garašanin "smatra Bosnjake kao i Crnogorce istorodnim narodom", iz teksta je jasno da isto misli i o Hrvatima. Ali ih jasno naziva njihovim narodnim imenima jer je njemu jasno da su i oni sebe tako nazivali. Bošnjacima su se smatrali i Matija Divković, fra Ivan Jukić, pravoslavni sveštenik Prokopije Čokorilo, hercegovački ustanik Pero Tungus koji je znao reći: "Razumi me, čoeče, bosanski ti govorim !" Svi pisani dokumenti i pisci toga doba to nedvosmisleno potvrđuju. Nema razloga da to skrivamo ili prešućujemo.

Ja također držim da su naši narodi istorodni. Nekad su govorili sličnim jezicima, danas štoviše istim. Idem čak i dalje, pa svoj svjetonazor ne baziram (niti sam ikad) na etnocentričnom principu već na univerzalnom. Logično polazište je bilo da prvotno crpim sve iz vlastitog jezika a tek kasnije iz jezika koje sam kasnije naučio. Krleža je važan dio mog adolescentnog sazrijevanja, baš poput Milana Rakića, Danila Kiša, Miloša Crnjanskog, Maka Dizdara, Meše Selimovića i Ive Andrića. Iako rabim uglavnom latinicu, Ćirilicu čitam jednakom lakoćom. Bosnu ne mogu zamisliti bez njene pravoslavne komponente koja je od nje neodvojiva.

Moj problem je kada ugledam to nacionalno ukopavanje gdje se na umjetan način pokušava napraviti "crta" koja nikada nije postojala. Svaka ksenofobičnost neminovno vodi ka regresiji. Historija je pokazala da su najnaprednija društva bila ona koja su bila najmanje ksenofobična. Jednako mi je odiozno kad vidim da netko svoje bošnjaštvo crpi isključivo iz islama. Znam ja vrlo dobro koliko naši ljudi mogu biti zli. Isto tako znam koliko plemenitosti mogu pokazati. Treba nastojati razbiti stereotipe umjesto da se stalno konfrontiramo. Vrijeme je da pokažemo svoju bolju stranu.

U ranijem tekstu si naveo kako je klasna segregacija proizvela nacionalnu. Jer je ona "dijelila velemožu od stočara, tj. turčina od raje". Nije valjda da doista misliš da kod muslimana nije bilo sirotinje i da kod drugih konfesija nije bilo ljudi kojima ništa nije falilo u životu?
Objavljeno:
@BlueTrain,
Nisam se do sada htio miješati u ovu diskusiju, jer našu istoriju ne poznajem dovoljno dobro da bih ravnopravno učestvovao u razgovoru, a kasno je da se po tom pitanju "prihvatim knjige".

Međutim, jedan dio tvog posta me ponukao da se ipak odlučim na komentar na ovoj temi. Evo o čemu se radi:
"Izvlačio netko svoju tradiciju iz stoljeća VII ili X, dođe ti ga na isto. Ima nacija čije "pamćenje" je bazirano na svega nekoliko stotina godina a koje su uspješnije, naprednije i "bolje uvezane". Umjesto da "meljemo" o "vezi" sa našim precima i da na tome tražimo zajedničko polazište bilo bi bolje da govorimo o onome što nas povezuje danas. Ne samo nas na ovom balkanu, već sa čovječanstvom uopće. Bazirati nacionalnu svijest na anahronom principu koji je izvan vremenskog konteksta i smisla nije nešto što bi se moglo smatarati mudrim; a bogami ni naučnim. Teorije krvi i tla u današnjem vremenu pokazuju nespremnost življenja."

Imam utisak da se ti, kao "bosanski integracionista" (navodnici su tu samo zato što ponavljam tvoje riječi) potpuno slažeš sa Bokijem, Srbinom iz RS, u jednoj bitnoj stvari - da moramo pronaći "ono što nas spaja" (kako u stvarnom životu, tako i u internet komunikaciji), da bi mogi nastaviti normalno živjeti jedni pored drugih, a kasnije (to nije SF) – zajedno jedni sa drugima.

Ima mnogo toga što nas povezuje, a to nisu samo prljavi javni WC-i.
Isto tako ima mnogo toga što nas razdvaja.

Pitanje je samo na čemu ćemo da insistiramo dok razgovaramo o svojoj prošlosti i sadašnjosti. To će nam odrediti budućnost. Šta god uradili i izabrali, imaćemo istu (zajedničku) budućnost. To je činjenica koja zaslužuje ozbiljno razmišljanje.
Na kraju, ako sam se i prevario po pitanju mog utiska o tome šta si mislio kad si se obratio Bokiju u pomenutom komentaru, to ne mijenja činjenicu da su sudbine naših naroda uvijek bile i biće usko povezane...
Objavljeno:
Nekada davno, davno, na dalekim Karpatima živjela su tri rođena brata - Srbo, Hrvoje i Boško. U potrazi za boljim životom dođoše na ove prostore i njihovoj sreći nigdje kraja kad ugledaše silne rijeke, ravnice, šume, more čak. Ubrzo spoznaše kako žive u blizini dva najveća svjetska carstva pa pomisliše kako bi mudro bilo i prizetiti se carski. Tako se dogodu da Srbo oženi ljpoticu iz carskoga grada, dok Hrvoje dovede rimsku krasoticu. No, tu nastade problem oko vjerovanja u božanske sile i sve nadnaravne moći kakve ova dobronamjerna i ne pretjerano umna braća nisu razumijevala. Naime, do tada su Srbo, Hrvoje i Boško vjerovali u ono čemu ih roditelji naučiše i poštovali nasljeđe svojih predaka, pa su se iskreno poklanjali pred svih dvadeset bogova i boginja. No, snahe vjerovaše u samo jednog boga, svedržitelja neba i zemlje, a vjerovanja svojih muževa nazvaše varvarskim. Kako to obično biva i ovdje žene "istjeraše svoje" pa i Srbo i Hrvoje zaboraviše i roditelje i porijeklo i sve što znadoše do tada, pa prigrliše vjerovanje svojih žena kao jedno i jedino. No, tu nasta problem jer njihove žene vjerovaše u istog i jedinog boga, ali svaka na svoj specifičan način, pa čak do granice nepomirljivosti vjerovanja. Tavorila je ta porodična zajednica kako-tako, a jednoga dana dođe vrijeme da se i najmlađi Boško, inače porodični mezimac, oženi. Dugo je Boško promišljao da li svoju izabranicu tražiti na Istoku ili Zapadu, ali ko zna kakvom brojalicom je odlučio svoju sreću potražiti na Istoku i to baš u carskome gradu kao i njegov brat Srbo. No, carski grad se u međuvremenu bitno promijenio, pa se tako i snahe, iako zemljakinje, značajno razlikovaše. Naime, i ova treća snaha je vjerovala u jednoga boga svedržitelja, ali mu se poklanjala na sasvim drugačiji način od svojih jetrva. Sad naša tri nesrećna brata nađoše se između tri različita vjerovanja u jednog boga i to im bi mnogo složenije za snalaženje nego svih dvadeset prethodnih bogova i boginja, ali ko njih nesretnike pita - zna se da je ženino starije. Prolazilo je vrijeme, a naša nesrećna braća su pokušavala sačuvati bar zrnce onog iskrenog bratskog odnosa kakav je krasio njihove momačke dane, ali žene ko žene, đavoli, vrazi i šejtani, tjeraše po svome sve dok im nije uspjelo braću međusobno zakrviti. Danas se Srbo, Hrvoje i Boško mjerkaju poprijeko i ni leđa jedan drugom ne smiju okrenuti. Više ne priznaju svoje bratstvo ni zajedničke roditelje, pa čak ni da istim jezikom govore. Kad se međusobno svađaju onda se odlično razumiju, ali da priznaju kako govore istim jezikom - ma prije bi izginuli. A njihove žene, đavoli, vrazi i šejtani, i dan danas tjeraju po svome. Sve tri se zaklinju u boga jednoga i istoga, ali ne priznaju molitvu drugačiju od njihove, pa sve do krajnjih granica razuma u kakvima se otvara pitanje da li su to božija ili đavolsko-vražije-šejtanska posla? Pri tom braća više i nisu braća, nego su se sveli samo na dobre i poslušne muževe svojih nadžak žena, no, da nesreća bude veća zlo udari i na njihovu djecu. Djeca nastala od očeva podsuknjaša, kakvi se odrekoše i sebe i svog porijekla zarad svojih nadžak ženturača, te od majki koje u isto vjeruju ali se izbiše oko toga kako vjerovati, a kakva bi ta djeca trebala postati? Po meni je sasvim logično da djeca takvih roditelja mogu biti samo sluđene spodobe kakve smo mi danas.
Objavljeno:
DRAGO sine, vuk je uzeo crnogorski govor kao osnovu za standardizaciju jezika. Prvi rječnik mu je bio ijekavski. Čak mu ni naslov nije bio "Rečnik" nego "Rječnik". Riječi nisu sadržavale slovo H nego ga je tek naknadno ubacio kada je čuo kako to slovo zauzima svoje pravo mjesto u riječima kod stanovnika hercegovine. Tako je u bosanskom govoru, tako i u hrvatskim govorima. Moraš znati da stanovništvo ondašnje istočne hercegovine nije isto današnjem. Također ne stoji tvoja tvrdnja da je pravoslavlje bila jedina religija, niti da je Kosača bio pravoslavac. Bio je on u svom životu i katolik a prvenstveno je bio pripadnik crkve bosanske. Čak nije bio ni jedini nesrbin u toj bici. Osim bugara, vlaha, čeha, mađara i poljaka, tamo je bio i Ivan Paližna, hrvat čije kosti leže ne tako daleko od mjesta na kojem živim. Nemoj stvari gledati tako jednostrano. Jedno su želje, ali sasvim drugo je stvarnost. Osim toga, stvarnost je uvijek bolja..
Objavljeno:
BOKI, mislim da si na dobrom putu ("ne samo zbog načina na koji vaspitavaš svoju decu") da postaneš "izdajnik" svog naroda.. ;-)
Objavljeno:
BOKI, želim se još nadovezati na ovu tvoju rečenicu: "dolazimo do srpske omiljene "sabraće" Hrvata - za koje svi "znamo" da se od Srba razlikuju po tome što ne slave "krsnu slavu" i ne pale Badnjak. I Hrvati jasno ističu kako ti "varvarski običaji" nisu dio njihove kulture, samo nikako da odluče potiču li od Slavena, pa time i da li baštine slavenske običaje?". Moram priznati da nisam nikada čuo da netko pravoslavne rituale smatra varvarskim kao što ti tvrdiš. Katolički rituali su usklađeni iz jednog centra pa je logično da su u većoj mjeri običaji izgubljeni. Ali to ipak ne znači da je u svemu i svugdje tako.. Dobar primjer je Sv. Marija Guadalupe kojoj se "obraćaju" južno-američki katolici.. Isto tako kod Hrvata postoji mnoštvo običaja koji korespondiraju sa staroslavenskim. Npr. fašnik, ili maškare kako to vole reći u primorju kada ljudi maskirani sa ovčim krznima i velikim zvonima tjeraju zle duhove zime i prizivaju novi ciklus proljeća. Ima ih još, ali zadržat ću se na tome da ne duljim.

Sama činjenica da mi moramo lupom tražimo tragove starih slavena unutar današnjih religija govori dovoljno. Kršćanstvo je semitska religija koja je publiku primarno tražila na prostoru rimskog carstva te je svoje vjerovanje prilagodila rimskoj publici. Pa tako, dan svetkovanja subota (šabat) koji je uobičajen kod jevreja (dakle i Hristosa) postaje nedjelja, jer se nedjeljom u Rimu svetkovao "Sole invicti" (Nepobjedivo sunce), religija kojoj je do svoje smrti pripadao i sam car Konstantin. S obzirom na politeističku prirodu rimskog carstva to se dogodilo i s mnogim drugim elementima kršćanske religije. Datum rođenja Isusa je identičan rođenju Mitre. Njegova majka je također bila djevica, itd. Euharistija je naslijeđena iz prahistorijskih rituala žrtvovanja (ljudi ili životinja) jer je izreka: "ovo je moje tijelo" i "ovo je moja krv" gdje vjernici jedući hostiju (tijelo) i pijući vino (krv) primaju milost božiju. To se u potpunosti kosi sa semitskim (Mojsije) vjerovanjem po kojem je jedenje ljudske lešine ili konzumiranje krvi najveći grijeh koji čovjek može učiniti. Čak i na simboličkoj razini. Tako je i danas kod jevreja i muslimana.

Već sam ranije današnje religije (sve tri) nazvao franšizama poput McDonaldsa, Burger Kinga ili Pizza Cut-a. Većina današnjih ljudi ih doživljava kao esencijalnu vrijednost svoga bića. Spremni su u ime obrane prava svog "trgovačkog lanca" drugome iskopati oči. Mašu zastavama na kojima je nacrtan hamburger sa stiliziranim slovom M u ime iskupljenja i tradicije.

I baš tu dolazi do razlike kad govorimo o identitetu koji ti nazivaš Bošnjačkim kao "odavno prevaziđenoj sekti - bogumilstvu". Čudi me da ti je pobjegla činjenica kako nitko od "današnjih bošnjana" ne diže desnu ruku u pozdrav, niti polaže knjigu nekome na glavu kao inicijaciju za ulazak u svijet "posvećenih". Ja kad govorim o bosanskoj crkvi imam na umu primarno dvije tvari. Činjenicu njenog historijskog kontinuiteta te njezinu univerzalnu vrijednost u estetskom, moralnom i panslavenskom smislu. Jer ta tradicija je daleko više narodna (slavenska) nego što su to njene oponentice (katolička i pravoslavna). Nje više odavno nema. Pregazili su je brendovi različitih osvajaća. Ali to ne mora sprječavati da jasno kažem kako se "nekoć bolje jelo".
Objavljeno:
Ako je neko od vas dezorijentisan i ne zna da li na pravi nacin vaspitava svoju decu, preporucujem da se napoji Hristovim recima, da cita Sveto Pismo i spise Svetih Otaca. Srecno!
Objavljeno:
Nije Vuk S. Karadzic uzeo jezik bosanski kao matricu za novi srpski, vec je za to uzeo jezik Srba iz istocne Hercegovine! Ti su Srbi bili i ostali ravnopravni Srbima u Srbiji i Crnoj Gori, jedni drugima su posudjivali i jos uvek posudjuju razne kulturne vrednosti! U istocnoj Hercegovini je pre dolaska Osmanlija pravoslavlje bilo jedina religija. Poznato je da se Vlatko Vukovic Kosaca sa svojom vojskom pre odlaska na Kosovski boj pricestio u maloj pravoslavnoj crkvici (Crkva Svetog Arhangela Mihaila) na selu Donja Meka Gruda, nadomak Bilece.
Objavljeno:
BOKI,.. To što netko unese u svoj tekst određene podatke iz naučnih radova ne znači da je u svom tekstu primijenio znanstveni-kritički pristup dok obrađuje temu. Većina teza lako pada na prvom testu elementarne logike. Teza po kojoj je netko srbin "zato jer su njegovi porijeklom pravoslavci štokavci" nema odveć smisla za onoga tko se preziva Hadžić, Ćostić, Karić, Karadžić, Koljević, Kecmanović, Karadžorđević, Adžić ili Bošnjak. Ti si u pravu kada tvrdiš da pripadnost naciji ili narodu treba odvojiti od religije da bi potom učinio istu grešku na temi "krsne slave" i "praslavenskih vjerovanja". Treba biti dosljedan u navodima. Tradicije i vjerovanja se mijenjaju pod utjecajima "drugih" tradicija. Što je ona manje u "dodiru s vremenom" to manje od nje ostane kada se sukobi s drugom tradicijom. Nema bolje knjige na tu temu od one Mircea Eliade - Historija vjerovanja i religijskih ideja.

Izvlačio netko svoju tradiciju iz stoljeća VII ili X, dođe ti ga na isto. Ima nacija čije "pamćenje" je bazirano na svega nekoliko stotina godina a koje su uspješnije, naprednije i "bolje uvezane". Umjesto da "meljemo" o "vezi" sa našim precima i da na tome tražimo zajedničko polazište bilo bi bolje da govorimo o onome što nas povezuje danas. Ne samo nas na ovom balkanu, već sa čovječanstvom uopće. Bazirati nacionalnu svijest na anahronom principu koji je izvan vremenskog konteksta i smisla nije nešto što bi se moglo smatarati mudrim; a bogami ni naučnim. Teorije krvi i tla u današnjem vremenu pokazuju nespremnost življenja.
Objavljeno:
@BOKI _ kada pitas covjeka zasto je on Srbin, reci ce u sustini zato jer su njegovi porijeklom pravoslavci stokavci. Nazalost to je istina, vjera je u nasem narodu dolaskom osmanlija bila jedini cimbenik klasne segregacije, ono sto dijeli velmozu od stocara, tj. 'turcina' od 'raje', kasnije ta klasna segregacija je proizvela nacionalnu, sto kod drugih nacija nije bio slucaj, jer iako klasno podijeljeni dijelili su istu kulturu, klasa je nestala kultura je ostala, nastalo je gradjanstvo. Islam nije bastinio srednjovjekovnu kulturu ovih krajeva, jer nije poticao iz ovih krajeva. Bastinio je kulturu Oghuza (etnicki Turci) i arapske te perzijske visoke kulture. Kultura u cijelom svijetu koliko u Evropi, toliko u Aziji, koliko je ocigledno je tada uvijek vezana za religiju, posto je ona njen najveci mecena, od samih davnina (hramovi, literatura, pjesnistvo se ucilo u sinagogama, mektebima, hramovima, crkvama). U Srba kao i u svih naroda, njihova kultura ili kako mi to zovemo 'srpstvo', je sacuvano u crkvi, ona je bastinila jezik, literaturu, istoriju naseg naroda, seljak kao seljak je ono sto mu se kaze, jedino sto posjeduje je porijeklo i obicaj, narodni identitet on ne poznaje, ali poznaje ono sto ga crkva uci. Sa vremenom su se stvari promijenile, pa nije vise crkva ta koja daje covjeku identitet, nego naime bas taj seljak, tj. njegov obicaj koji pamti i duze od crkve (nadji na internetu M.S.Milojevic obredne pesme, da sam u stanju dao bih svakom Srbinu da to procita). Kod Srba ako si se ikad bavio njihovom etnologijom, shvatices da vode svi u grubo isto porijeklo, skoro 90% nas ako ne i vise su porijeklom iz nekog srpskog bratstva ili plemena nastalog nakon prodora osmanlija u dinarskom masivu, koja po tradiciji vode porijeklo od nekog srpskog vlastele ili vojvode sa nemanjicevog dvora (vasojevici, bjelopavlici, drobnjaci, njegusi, banjani itd.). Zasto je to tako, vec sam objasnio, i podosta je o tome pisano. Bas radi te etnicke ujedinjenosti porijeklom srpski jezik je vecinom jedinstven, razlikuje se samo u refleksu slova jata (ije/e/i). Iz tog razloga je i Vuk uzeo svoj drobnjacki kao standardni jezik, posto se nije razlikovao od ostalih narjecja u narodu (istocno hercegovacko narjecje, kojim svi zapadni Srbi govore i cijom ekavskom refleksijom jata svi ostali Srbi govore _ izuzev transgresijskog torlackog). Posto dijelimo isti jezik, i istog smo porijekla, danasnji Srbi odrasli u socijalizmu, dali u Srbiji ili u Bosni ili Hrvatskoj, osjecaju pripadnost istom narodu vise nego sto to osjecaju zbog pripadnosti pravoslavnoj kulturi. Pravoslavna crkva je naravno bila kulturoloski poveznik srpskog identiteta, ali isto tako i razlog raskola sa onim Srbima koji iako po narodnoscu, vjeroispovjescu nisu bili pripadnik istog svjetonazora. Sto se tice situacije danas, rat nije mala stvar kao sto se to pokusava pokazati u medijima, rat je itekako brutalan perijod i stvara raskol medju narodom kakav nijedan drugi dogadjaj ne donosi, tako da ujedinjenje sa zaracenim stranama kroz stvaranje novih nacija nece dovesti rjesenje, to ionako znamo, ljudi su nostalgicni za 'jugom' ali ta nacija "jugoslovena" i prisilni unitarizam u nju je prouzrokvala dva rata, sto kao traumu zaboravljaju. Srbi imaju da se okrenu sebi, oni nemaju tegoba kojih drugi narodi imaju oko svog identiteta jer je sam po sebi od davnina do sad prilicno jasan, njihova tegoba je u pretjeranoj razdrazljivosti i fali joj stari srpski stoicizam. Bosnjake ce narednih sto, dvijesto godina muciti pitanje "zasto Srbi svojataju nasu istoriju" ne znajuci da je "njihova" istorija nama vec odavno usivena u narodno bice, i to jos od vremena osmanlija, te da se to promijeniti ne moze, a nas ce da cudi kako to da je oni tek sada otkrivaju. Odgovor je naravno da ih tada nije zanimala, jer im nije trebala da uzurpiraju vlast u zemlji, tada je zato bio dovoljan islam. Bas ta instrumentalizacija istorije od njihove elite da bi je nanovo uzurpirali i sebe postavili kao drzavotvorci je ono sto mene a i svakog Srbina, a i Hrvata smeta, ne to da prihvacaju svoju pretosmanlijsku istoriju koju itekako imaju, nego da je koriste u iste onakve politicke svrhe kao sto su nekoc koristili islam. Ja ipak smatram da istorija nije da se svojata, nego da se dijeli, ali to misljenje tek treba da prevlada medju njima... i mirna Bosna.
Objavljeno:
@BLUETRAIN _ Ljudi posjeduju internet vezu i u stanju su sami da posjete wikipediju te se obrazuju, kopiranje tekstova sa obrazlozenjem "tako pise, ali on nije znao, nego je mislio onako kako ja kazem" je ravno tvrdnji "ja znam bolje sto misle, nego sto su oni sami znali sto misle". Ako se na to svodi tvoja argumentacija, prvo uci osnovu diskusije, popovanje si zavrsio. Garasanin smatra Bosnjake kao i Crnogorce istorodnim narodom sa ostalim Srbima, sta je tu novo? Mi ih i dan danas time smatramo, samo oni sebe time ne smatraju iskljucivo zbog identifikacije sa katolickom i islamskom vjeroispovjesti, koja je sada jaca nego sto je tada bila, umjesto sa svojom narodnoscu. Ja sam siguran, ma ruku dajem da 90% Hrvata u Bosni nije istog porijekla kao Hrvati iz Hrvatske (srednjovijekovne Hrvatske da budem precizan, naime oko Vindolskog i Knina) tamo gdje se i prica iskonski cakavski hrvatski, nego je prije istog porijekla iz Hercegovine i Crne Gore kao i ostali Srbi (svi Srbi, cak i oni u Srbiji) kod Bosnjaka sam siguran u isto. Bosnjaci, Hercegovci, Srbijanci, Crnogorci dijele isto porijeklo i isti narodni jezik (stokavski), to je i on sam kao porijeklom Bjelopavlic znao. Da je smatrao Bosnjake drugim narodom nego sto su Srbi, nebi ih ujedinjavao u duhu "narodnog jedinstva". Otkrio si toplu vodu, evo ti sljiva.
Objavljeno:
Posmatram nešto posljednje komentare i ne mogu se oteti utisku da ovu raspravu nastojimo podići na "naučni nivo", šta (iako činjeno laički) nikako ne može naškoditi obzirom da takav pristup je mnogo konstruktivniji od bjesomučnog i bezidejnog vrijeđanja na kakvo se najčešće svodi "komunikacija" na portalima. No, ovo otvara jedno specifično pitanje - kako je moguće da korištenjem istih izvora izvodimo potpuno različite zaključke? Neću se osvrtati na metodologiju istraživanja, pošto se ipak radi o laičkom djelovanju, ali je opat neshvatljivo da uvijek izvedemo dijametralno suprotne "zaključke". E to moram malčice pojasniti. Svako "istraživanje" (ako se ovo naše može podvesti pod takvo djelovanje) bazira se na postavljanju hipoteza (polaznih pretpostavki). Tu se u pravilu dešava pogreška jer svi mi najčešće postavljamo hipoteze na bazi današnjih okolnosti, današnjih percepcija društvenih odnosa i fakata kakvi uopšte postoje u ovom trenutku, kako na regionalnom, tako i na globalnom nivou. Tako se dešava da jedan "prosječan" Srbin u nastojanju da otkrije svoj kolektivni identitet kroz etničku zajednicu iz koje potiče i pravoslavlje kakvo je značajno uticalo na stvaranje današnjeg obličja tog kolektiviteta. Taj "današnji Srbin" najčešće Nemanjiće poima kroz srpstvo i pravoslavlje kao neodvojive elemente svog identiteta, a najčešće "zaboravlja" (ili previđa "sitnice") kako su počeci vladavine Nemanjića karakteristični po svojevrsnom lutanju između pravoslavlja i katoličanstva kakvo je sasvim očekivano u smislu da se dešava nakon razilaženja do tada jedinstvene religije u dvije odvojene konfesije (pa čak i suprostavljene), te da Nemanjići nastoje opstati i održati se u poziciji (na vlasti) tokom kontinuiranih nastojanja Rima i Vizantije da uspostave dominaciju nad ovim prostorima. No, centralno pitanje je da li su neki Srbi ili praSrbi ili praoci srpstva postojali i prije toga? Normalno je da su postojali i zbog čega istraživanje ne započeti iz predhrišćanskog perioda? Zbog čeda "zaobilazimo" destine slavenskih bogova poput Peruna ili Stribora, ili Velesa ili Triglava (po kojima određeni lokaliteti i danas nose nazive) ili npr. Slavu, boginja časti, junaštva, slave i pobjede. Pomenuću samo da su srpski običaji slavljenja slave (boginje slave) i paljenja badnjaka (u čast vrhovnog boga Peruna) "strariji" od hrišćanstva, a mnogo kasnije preobličeni od strane pravoslavne crskve u današnju formu. danas su ti običaji posvećeni sasvim drugačijim simbolima kolektiviteta od onih polazišnih simbola kakvima su bili posvećeni tokom njihovog nastanka. Današnji Srbin se ponosi time što slavni "krsnu slavu" i hrišćansko-pravoslavnog sveca "zaštitnika doma svoga", ili svakog Badnjeg dana pali hrastovo drvo "u čast Hrista", a najčešće nema pojma da su to njegovi preci činili mnogo prije Hrista i posvećivali nekim drugim bogovima-simbolima. Doduše, ako taj "današnji Srbin" prihvati ovako postavljene svoje korijene doći se u poziciju da sva njegova ubjeđenja (današnja) traže brojne odgovore. Tako se dešava da ovaj Srbin (današnji) hedonistički prestane baviti se svijim korijenima i prepusti se istraživanju porijekla drugih naroda ili etničkih zajednica. Tu, opet u pravilu, dolazimo do srpske omiljene "sabraće" Hrvata - za koje svi "znamo" da se od Srba razlikuju po tome što ne slave "krsnu slavu" i ne pale Badnjak. I Hrvati jasno ističu kako ti "varvarski običaji" nisu dio njihove kulture, samo nikako da odluče potiču li od Slavena, pa time i da li baštine slavenske običaje? Koliko se ja razumijem u etimologiju ovdašnjih naroda i Hrvati su slavenskog porijekla, pa je time sasvim "utemeljeno" pretpostaviti da su i njihovi preci slavili boginju Slavu i palili hrastovo drvo u čast boga Peruna. Tako dolazimo do "današnjih Bošnjaka". Ova etnička zajednica istražuje svoj kolektivni identitet najčešće od X vijeka i veže ga za dilemu postojanja srednjevjekovne bosanske države. Kako u to vrijeme Islam nije bio sadržajni element njihovog identiteta, a jednako kao i Srbi i Hrvati, nastoje pronaći elemente po kakvima se razlikuju od njih (normalno, kako si "SVOJ" ako si isti kako i drugi, odnosno kako posjedovati vlastiti kolektivni identitet, ako se u svim elementima podudaraš sa drugim kolektivitetima). Tako je sasvim "prirodno" da "današnji Bošnjaci" svoj praislamski identitet traže u nekakvoj odavno prevaziđenoj sekti - bogumilstvu. To je bukvalno budaleština jednaka onoj kakvoj danas teže Jehovi svjedoci. Ovdašnji Bošnjaci baštine slavenske korijene jednako kao i ostali južnoslavenski narodi, a kasnije nastale razlike su samo posljedica djelovanja pojedinih imperija i religija kakve su te imperije držale dominantnim. I praoci današnjih Bošnjaka su najvjerojatnije slavili boga Peruna i boginju Slavu, odnosno palili hrastovo drvo i poštovali čast i junaštvo manifestovano kroz ovu boginju. Nadam se da je sam jasnije zbog čega ja religiju i ideologiju uopšte (da ne pričam od npr. korijenima komunizma) ne svrstavam u polazišne ili osnovne elemente definisanja neke etničke zajednice. Jeste religija odigrala možda i ključnu ulogu kasnije podijeljenosti i sukobljenosti ovdašnjih etničkih zajednica, ali iz prednjih primjera vidimo da to nije uvijek bilo manifestovano kroz prizmu pravoslavlja, katiločanstva ili muhamedanstva, nego da ima mnogo dublje korijene, pa time ne može biti ni bitan etimološki ili fenomenološki element. Naš današnji "ćorskokak" jeste posljedica toga što ideološki (uključujući i religiju kao oblik ideologije) razvoj nije pratio dinamiku zapadnoevropskih društava (kakva uzimamo kao polazište u poimanju svoje pozicije i društvenih odnosa), pa nikada nismo uspjeli stvoriti nacije kao polazišni ili osnovni društveni kolektivitet. No, nacije su ideološke tvorevine vezane za teritorij kako osnovni element kolektivnog identiteta, kakve su u današnjoj formi nastale prije 150-200 godina (iako korijene vuku iz Vesfalskog sporazuma), a već su opštecivilizacijski postale prevaziđen "koncept" društvenih kolektiviteta, pa je apsurdno promišljanje o građenju nečega već prevaziđenog. No, da rezimiram ovoj svoj komentar. Današnja pozicija jeste takva kakva jeste i "na sceni" imamo podijeljene etničke zajednice kakve su međusobno teško suprostavljene nakon više krvavih ratova tokom prošlog vijeka. Ova suprostavljenost proizvela je iracionalno ponašanje do mjere u kojoj više nismo spremni priznati čak ni zajedničko porijeklo, odnosno zajednički (ili bar izrazito sličan i međusobno prepleten) polazišni identitet. No moramo shvatiti da je današnje stanje tek "epizodica" u našoj zajedničkoj ili čak jedinstvenoj prošlosti dugoj gotovo 2 000 godina (poznatoj) i da nemamo pravo manipulisati sa elementarnim faktima zarad današnjih interesa ili sukobljenosti, a posebno u kontekstu nekih budućih naraštaja kakvi će cijeniti naše ponašanje (čak i kroz analiziranje naših komentara na ovom portalu). Evo "ubismo se" raspravom kako je djelovanje Ante Starčevića, Vuka Karadžića ili Ilije Garašanina uticalo na generacije rođene poslije njihovog bitisanja uopšte, pa čak i na ratove kakvi su došli nakon njih, pa nekako postavih sebi pitanje - šta li će moje današnje djelovanje proizvesti u budućnosti. Ja nisam ni Starčević, ni Garašanin, pa da sebe percipiram kako nekoga ko će ostaviti "duboke tragove" na kolektivitete ili buduće procese, no, istovremeno ostvarujem značajan uticaj na formiranje svoje troje djece i druge mlade naraštaje u svom neposrednom okruženju, kakvi će se vremenom širiti i razvijati kao svojevrsna grupa. Pitam se da li "imam pravo" uopšte ostvariti uticaj na tu kategoriju, jer ovako "sluđen" prošlošću i sadašnošću ni sam nisam siguran u ono šta učim svoje potomstvo. Hoću konkretno istaći kako posljednjih godina najviše vremena provodim u "preispitivanju" svoje ranije spoznaje (stavova, mišljenja ili shvatanja onoga šta sam mislio da znam, šta sam prethodno "naučio"). Kako vrijeme odmiče sve više onih "kristalno jasnih" polazišnih znanja (spoznaje) dovodim u pitanje. Danas shvatam kako je na moju ukupnu spoznaju stečenu u prvoj polovini života značajno uticala komuništička ideologija, kakva je zarad održavanja jednog političkog sistema teško manipulisala građanima, a najviše kroz obrazovni sistem. Potom je drugu polovinu mog života okarakterisalo prilagođavanje jednom dijametralno suprotnom sistemu i, normalno, usljed širenja neke nove "spoznaje", ali ponovo prilagođene i podređene interesima ovakvog sistema. Tek posljednjih nekoliko godina pokušavam "progledati vlastitim očima" i izaći izvan "gabarita" spoznaje kakvu nameću sistemi u kakvima bitišem. Tu je neminovno dolaziti u sukobe sa samim sobom usljed shvatanja da su brojni stavivi ili mišljenja tek puste posljedice zabluda ili nametnutih manipulacija. Potom dolaze sukobi sa okruženjem kakvo još uvijek (bar ogromna većina) nije spremna preispitati svoju percepciju i spoznaju, a najčešće je "vrlo spremna" za omalovažavanje, nipodaštavanja, sukobljavanje sa drugima (iako bi svako od nas trebao prvo da se "sukobi" sam sa sobom) i destrukciju uopšte. Kroz takvu prizmu uglavnom shvatam kako je većina naših današnjih iracionalnih ponašanja tek posljedica sveopšte dezorjentacije, no, pitam se do kad tako i do kojih krajnjih granica iracionalnosti? Jeste danas najlakše prikloniti se većini i nastupati sa već dobro "ušančenih pozicija" (utvrđenih rovova), ali kad iole "zagrebemo" nametnute oklope vidimo da su to tek prazne ljušture i samo posljedice naših zabluda, pa time i to "priklanjanje" postaje iracionalno i nekonstruktivno. Na samom kraju istaći ću omiljenu uzrečicu Karla Marksa: "U sve treba sumnjati", kakve je na mene ostalila dubok uticaj, možda i veći od svih manipulacija kakvima sam izlagan 43 godine.
Objavljeno:
@DRAGO, historija nije naša ili vaša nego je jedna i jedinstvena. Hajde da ti pojasnim zbog čega postoje toliki prijepori. Postoji svojevrsna "utrka" čije narodno ime ili država se spominje prvo spominje u tim izvorima. Trebaš znati da tih izvora ima jako malo. Teško izdvojiti vjerodostojne izvore za ranu slavensku povijest, posebno religiju. Iako su Slaveni poznati još i rimskim povjesničarima kao što su Tacit, Ptolomej i Plinije (pominju se pod imenom Vendi ili Veneti) o njima ne postoje nikakvi pouzdani podaci sve do seobe naroda. Tada su, pod pritiskom Huna i Gota, velike grupe slavenskih plemena napustila svoja obitavališta iza Karpata i zaputila se prema jugoistoku, u pravcu današnje Ukrajine (dolina Dnjepra i Dnjestra), zapadu (prema Visli i Odri), dok se ostatak zaputio prema jugu, na Balkanski poluotok. Tako je i nastala podjela na Zapadne, Istočne i Južne Slavene. Vrlo malo izvora postoji za ovaj period. Može se izdvojiti vrlo važno djelo bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta (905 - 959) De administrando imperio (O upravljanju carstvom) u kojem se u jednom djielu osvrće i na naseljavanje Slavena na Balkanski poluotok. Osim toga, tu spada i "ozloglašena" Knjiga Velesova, zbornik tekstova, navodno nastao u periodu između 7.-9. stoljeća, pronađen u 19 stoljeću. Velesova knjiga izlaže povijest Slavena od najstarijih vremena, vremena slavenskih praotaca Bogumira i Ora, sve do borbe protiv germanskih plemena. Knjiga je vrlo vrijedna jer iscrpno izlaže mnoge aspekte slavenskog poganizma, kako panteon bogova, tako i običaje te molitve. Vjerodostojnost Velesove knjige, međutim, osporava se zbog nelogičnosti u jeziku kojim je pisana te zbog sumnjivih okolnosti u kojima se pojavila.

Povijest vremenitih lit, tj. povijest istočnoslavenskih plemena od oko 850.1110. godine, poznata i pod nazivom Nestorova kronika po monahu Nestoru negdje u 12. stoljeću. Orginal, kao i njegove kasnije prepiske (Laurentijev kodeks, nastao XIV, i Hipatijski kodeks, nastao u XV stoljeću) su izgubljene, tako da je djelo očuvano samo u kopijama iz 19. stoljeća. Historičari nisu složni kada je u pitanju njegova autentičnost. To važi i za Ruske historičare. U njemu se spominju Srbi, Hrvati i Karantanci što je već ovdje spomenuto ali niti jedan ozbiljan historičar taj tekst ne uzima bez zadrške.

Jos jedno djelo često se navodi kao izvor za drevnu slavensku pogansku prošlost. a to je Veda Slovena, bugarski zbornik pjesama i molitava. Nije poznato kada je nastala. Prvi put je tiskana u Beogradu 1874, a zatim u Sankt Petersburgu 1881. I ovo se djelo ne može smatrati pouzdanim, te je osporavano i pobijano već od prvog tiskanja. Po svemu ovome da se zaključiti koliko je krhko naše znanje o ostavštini naših predaka. Imamo vrlo malo toga na raspolaganju.

Najautentičniji izvor je ono Konstanitna VII Porfirogenita pod nazivom De administrando imperio (O upravljanju imperijom) čime on nastoji upoznati svog sina i nasljednika Romana II (959.-963.) sa stanjem imperije. Djelo je imalo povjerljiv karakter, tako da nije bilo dostupno ni bizantskim piscima. U tom tekstu se po prvi puta spominje riječ Bosna. Taj tekst uglavnom se tumačio tako kao da Bosna u ono doba nije predstavljala posebnu političku jedinicu. Na temelju Porfirogenetova izraza horion, deminutiva od hora, zemlja, donosili su se dalekosežni zaključci, nezavisno od okolnosti što se iz cjeline careva tekstav vidi da se taj termin nedosljedno koristi i da je bez značaja bilo kakvo izvođenje zaključaka o pravnom statusu i opsegu zemlje iz tih naziva. Budući da je Porfirogenet spomenu Bosnu samo jednom rečenicom i to na kraju poglavlja o Srbima, ovoj zemlji se pripisivao manji značaj ne samo u dnosu na Srbiju i Hrvatsku, već i u odnosu na zemlje kao što su Zahumlje, Travunija, Duklja i Neretva (Paganija). Poorfirogenetu je bio cilj nabrojati gradove, Kotor i Desnik, a ne pisati o samoj Bosni, o kojoj je zbog njenog položaja očito malo znao. Iz njegovih se navoda izvodio zaključak da je Bosna bila sastavni dio Srbije, ali ne samo u njegovo doba, za kneza Časlava, nego i ranije od seobe. Smatralo se da su ti podaci mjerodavni i za nekoliko stoljeća nakon Porfirogeneta, iako se istovremeno tvrdilo da je Časlavljeva država propala odmah nakon njegove smrti. U njegovom tekstu jasno postoji da postoje i "ostale sklavinije".

Što se tiče ljetopisa popa Dukljanina, iako je poznato da taj izvor nije pouzdan, većina historičara bez rezerve prihvaća sve podatke o osvajanjima Bosne te one koji svjedoče o njezinom podređenom položaju u odnosu na susjedne zemlje, te se tome i ne traži potvrda u drugim izvorima. Navod latinske redakcije Ljetopisa da je Časlav vladao u Bosni smatra se pouzdanim. Hrvatska redakcija navodi drugu verziju tog imena i tvrdi da je poslije toga Bosnom zavladao hrvatski vladar Krešimir II i njegovi nasljednici, pa zatim makedonski vladar Samuilo i Ivan Vladislav, Bizant za Bazilija II, a potom dukljanski vladari. S druge strane, zanemaruju se i potpuno odbacuju podaci dubrovačkih kroničara koji slavenske vladare u Ljetopisu popa Duklanina iz najstarijeg razdoblja listom nazivaju "bosanskim vladarima". Većina historičara krajnje je nepovjerljiva prema privh 35. poglavlja. Glavni razlog tom nepovjerenju je mišljenje kako latinska verzija predstavlja prototip. Naime ljetopis se sastoji od slavenske (tzv. hrvatske) i latinske redakcije. Novija istraživanja to osporavaju greškama koja se pojavljuju u latinskom tekstu. Tako na spomen kneza Svetopeleka u južnoslavenskim zemlja proizašao iz okolnosti da prevodilac nije shvatio značenje sintagme "sveti puk". Takvo je bilo tumačenje Ivana Kukuljevića Sakcinskog (1879.), koji tvrdi da "imena Svetoplk, Budimir i Tomislav mogu pripadati samo istoj osobi", što znači da Tomislavu pripisuje sve podatke koji se donose na Budimira i Svetopeleka. Šišić je išao istim putem, a u novije vrijeme to je isto učinio Borislav M. Radojković. Prema njemu je "predađivač ljetpisa morao izbaciti Mihaila Viševića i na njegovo mjesto staviti izmišljenu vladarsku ličnost Svetopeleka vladara izmišljene velike Slovenske kraljevine". Zagorske Sklavinije koja je postojala istovremeno kad i hrvatska i srpska rano srednjovjekovna država. Historičari neke podatke uzimaju kao historijske fakte, a neke odbacuju kao legendu. Kada se neko ime vremenski ne uklapa u rodoslov hrvatskih ili srpskih vladara on se proglašava nevažećim. Ako se uzme u obzir da postoje tri verzije ljetopisa i da se svaka razlikuje i po tekstu i po broju poglavlja onda možete shvatiti kako je riječ o košari iz koje se uzima ono što se želi dokazati. Eto, to je upravo ono što naš dični istoričar PRIMITIVAC DINARAC cijelo vrijeme radi. Nauka ne smije biti tendenciozna i zlonamjerna. Njena osnova mora biti istinoljublje i profesionalno poštenje. Osobito historija ne smije služiti političkim ciljevima jer se to višestruko pokazalo katastrofalnim.
Objavljeno:
@ISTORIČAR, kad već ne vjeruješ drugim izvorima možda ti Ilija Garašanin pomogne:

"Da bi se opredjeliti moglo šta se učiniti može i kako se u poslu postupiti ima, mora praviteljstvo znati u kakvom se položeniju svagdar nalaze narodi raznih provincija Srbiju okružavajućih. Ovo je glavno uslovije tačnog opredelenija sredstva. Za ovu cjel treba pre svega oštroumne, od predponjatija ne zauzete i praviteljstvu verne ljude kao ispitatelje stanja ovih naroda i zemalja poslati i ovi bi morali posle svog povratka tačno pismeno izvestije o stvari dati. Naročito se treba izvestiti o Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Severnoj Albaniji. U isto vreme nužno je da se tačno poznaje i stanje Slavonije, Hrvatske i Dalmacije a razume se da u ovo spadaju i narodi Srema, Banata i Bačke."

"Zato neka straže na granicama istina ne umale, no da se mesta sastanaka, izlaska i ulaska na srpskoj granici umnoži sprama Bosne. A zašto ne i Bugarske?"

Iz ovih osnovopoloženija sleduje, da, ako bi se pre ovog opšteg sojedinjenja Srbstva što osobito u Bosni preobražavati počelo, da se to preobraženje tako čini kako bi ono samo služilo kao priugotovlenije za ono opšte sojedinjenje sviju Srba i provincija ujedno, kojim jedinim načinom može se računati na postiženje one velike cjeli i onog interesa koji je svima ovim Srbima jednak. - Jer ovde Srbiju samo zato napred stavljam što ona jedina može tu stvar priugotovljavati i dužna je neprestano negovati do vremena koje će doneti izvršenje ovog plana i koje vreme da bi sazrelo Srbija će na tome raditi.

"Ko god dakle ovom narodu dobra želi on ne sme Bošnjacima nasledstveno knjaževsko dostojinstvo preporučivati. U takom slučaju neka bi se medu tim izbirali najvažniji ljudi iz celog naroda i to ne za celi život, no na izvjestno vreme, koji bi kao neki sovjet obrazovali. Sa ovakvom makar provincijalnom i odeljenom vlastju, ostao bi otvoren put za napredak; lako bi se onda Srbija u svoje vreme sa Bosnom tješnje sojuziti i skopčati mogla, jer onda ostaće ovaj sojuz mogućan i vjerojatan."

"Treće osnovno načelo ove politike jest: jedinstvo narodnosti, kojeg diplomatičeski zastupnik treba da je pravlenije knjaževstva Srbije. K ovome treba dakle učiniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate i kod ovog treba zaštitu i svaku pomoć da nadu kad god se o tom radilo bude ovog načela vrednost pokazati."

"Da bi se narod katoličeskog ispovedanija od Austrije i njenog upliva odvraćali i Srbiji većma priljubili nužno je na to osobito vnimanije obraćati. Ovo bi se najbolje postići moglo posredstvom fratera ovdašnjih, između kojih najglavnije trebalo bi za ideju sojedinjenja Bosne sa Srbijom zadobiti. U ovoj celji nužno bi bilo narediti da se po gdi koja knjiga molitvena i pesme duhovne u beogradskoj tipografiji štampaju; posle toga i molitvene knjige za pravoslavne Hristijane, zbirku narodnih pesama koja bi na jednoj strani sa latinskim a na drugoj sa kirilskim pismenima štampana bila; osim toga mogla bi se kao treći stepen štampati kratka i obšta narodna istorija Bosne u kojoj ne bi se smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavši Bošnjaka. Po sebi se predpostavlja da bi ova istorija morala biti spisana u duhu slavenske narodnosti i sa svim u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka. Črez štampanja ovih i ovim podobnih patriotičeskih djela, kao i črez ostala nužna djejstvija, koja bi trebalo razumno opredjeliti i nabljudavati oslobodila bi se Bosna od upliva austriskog i obratila bi se ova zemlja više k Srbiji. Na ovaj način bi ujedno Dalmacija i Hrvatska dobile u ruke djela, kojih štampanje je u Austriji nemoguće, i tim bi sledovalo tešnje skopčanje ovih zemalja sa Srbijom i Bosnom. Na ovo djelo treba osobito vnimanije obratiti i istoriju o kojoj je gore reč dati napisati črez čoveka vrlo sposobnog i duboko pronicavajućeg."

"U političeskom obziru imalo bi ovo sredstvo ne manju važnost, jerbo će se nov agent srbski nalaziti medu žiteljstvom srbskim i ova prilika prinela bi jače upliv Srbije na sjeverne Arbaneze i na Crnu Goru, a ovo su upravo oni narodi koji imadu ključeve od vrata Bosne i Hercegovine i od samoga mora Adrijatičeskog. Postavljanje ove agencije srbske i utemeljenje njeno onamo mi smo uvereni kao političeski postupak Srbije smatran bi bio od neobične važnosti medu onim narodima i tešnji sojuz ovi žitelja sa Srbijom postigao bi se vrlo lako. "

"Na istočnog veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri."

"Karađorđe je bio vojeni predvoditelj od prirode bogato obdaren i vrlo iskusan; on nije mogao predvideti onu preveliku vojnu važnost koju Crna Gora za Srbiju ima i koju će svagdar imati kad god se o tome stane raditi da se Bosna i Hercegovina od Turske odjele i Srbiji prisajedine. Pohod ovog vojvode na Sjenicu i Novi Pazar još svi Srbi dobro pamte i nije potrebno da mi sledujući predlog novim dovodima podkrepljujemo. Neka Srbija i u Crnoj Gori primier Rusije sleduje i neka dade vladiki pravilnu svakogodišnju podporu u novcu. - Srbija će na ovaj način za malu cjenu imati prijateljstvo zemlje, koja najmanje 10.000 brdnih vojnika postaviti može."

Ilija Garašanin, Načertanije



Osim što se jasno vidi kako je izgledao srpski jezik prije nego što je Vuk preuzeo bosanski, također jasno njegovo imenovanje Bošnjaka kao naroda. Garašaninov dokument zorno pokazuje kako je i pravoslavno stanovništvo bosne sebe smatralo bošnjacima te da se tada aktivno radi na njegovom "preobražavaniju". Srbija i pravoslavna crkva su taj posao davno odradile i meni ne pada na pamet da nekoga pozivam da se vrati (ironije li) "pradedovskom imenu". Žalosno je da ti moram gurnuti pod nos tekst jednog od "najsrpskih" imena kako bih dokazao da si u krivu. Opireš se činjenicama koje su tvoji preci jednostavno znali kao takve, dakle kao činjenice. Meni je jasno da si ti u stanju isklesati nove stećke da budu "još lepši i još stariji", ali proglasiti bosansku crkvu kao pravoslavnu sektu je nadmašilo sve dosadašnje budalaštine. Takvo nešto se nisu usudili napisati ni Ćorović ni Ćirković, a nije da nisu željeli.

Razmišljam o ovom komentatoru po imenu DRAGO koji te hvali zbog efekta "ju kako sam mali" koji si proizveo kod njega svojim tekstovima. Ono što DRAGO ne zna je to da su to bile i tvoje prve riječi netom nakon što si čuo Milorada Ekmečića i Đorđa Jankovića na RTS-u. Drago ne zna da ti svoje podatke vadiš iz jednog izvora, da iznosiš podatke selektivno i parcijalno, dakle zlonamjerno. Drago je očito mlad momak i ja bih mu poručio da više obrati pažnje na bokijeve tekstove. Od Bokija ima puno toga naučiti, prvenstveno da bude čovjek. Od tebe tek da se spremi da bude sljedeće topovsko meso u ime opscene i megalomanije. Drago se ne treba plašiti ljudi poput mene. Ono čega se treba plašiti su vlastite predrasude. Bila bi šteta da izgubimo još jednog mladog čovjeka ako ode u Kanadu pa makar se tamo i bogato oženio.
Objavljeno:
Ne znam da li je ikome od vas čitajući moj tekst o Anti Starčeviću palo na pamet da ga "oćirilići" pa da njegov stav kako postoje samo hrvati, katolici, pravoslavni i muslimani jednostavno pretvori u tvrdnju "kako postoje samo srbi, pravoslavni, katolici, muslimani". Ili njegov stav o višim i nižim narodima ("najslobodarski, najhrabriji, najdemokratskiji, najcivilizovaniji, najprosvećeniji, nebeski narod"), ili njegovo izrugivanje sa "slavoserbima" kao "amoralnom sloju društva opasnom po društvenu zajednicu" pročita kao tekst oca nacije (onog drugog - čika Dobrica) koji je nedavno o albancima napisao sljedeće: "Taj socijalni, politički i moralni talog tribalnog, varvarskog Balkana, uzima za saveznika Ameriku i Evropsku uniju u borbi protiv najdemokratskijeg, najcivilizovanijeg, najprosvećenijeg balkanskog naroda - srpskog naroda". Velikosrpska ideologija je preslika starčevićanstva. Razlika je jedino u tome što su bosanski muslimani najbolji i najčišće hrvatske krvi, dok su za druge bijedni izdajnici koji su "prodali veru za večeru". Uostalom znamo vrlo dobro šta otac nacije (onaj prvi) piše o njima u svojim stihovima.

Logično je da je prvi vodio ka Jasenovcu i Staroj Gradišci, a drugi ka Srebrenici, Foči, Višegradu, Prijedoru,.. Dehumanizacija drugog i drugačijeg je u osnovi svakog fašizma.

Nije naravno nacionalizam ništa novo pod ovom kapom nebeskom. Te komponente rasizma i šovinizma (i fašizma) na mnogo mjesta ove planete možemo pronaći u većoj ili manjoj mjeri. Ono što ove naše priče čini osobito grotesknim je što su lišene bilo kakvog sadržaja i smisla. Nijemac stoji na ramenima prethodnika koji su kulturom i naukom mijenjali svijet, doslovno. Englez baštini tradiciju civilizirane države koja je svoj jezik i tradiciju nametnula cijelom svijetu. Francuzi su "izvezli" pojam građanske slobode i srušili većinu monarhija, a one preostale bitno promijenili. Ma koliko mi se gadio njemački nacizam, engleski kurvarluk ili francuska prepotencija, na neki način mogu razumjeti prosječnog konzumenta tih nacionalizama. Ali ja pod milim bogom ne mogu shvatiti naše ljude. Mi ovdje imamo "sljepačko guslarstvo i barokno graničarstvo" koje nam svoje franšize nameću kao izvnorni kulturološki recept. McDonalds i Burger King zbog kojeg treba ginuti i ubiti. Nacionalna historija postaje jedina istina. Folklor se tumači kao kultura i svijetla tradicija. Tragedija kao alibij za poltronstvo predaka.

Eto saznali smo kako se stvara nacija po univerzalnom ključu u 5 koraka. Jest da taj ključ ne važi kad su u pitanju većina nacija, uključujući i trenutno najmoćniju. Boki je u pravu kad govori kako su slavenske nacije "okasnile u procesima kakvi su doveli do stvaranja nacionalnih država i nacija". Također je u pravu da tu formu nikada nismo ni postigli. Europske države su razvile koncept (pravni, interesni,..) društva a potom su se nacije prirodno uklopile u nastali "kalup". Dovoljno je vidjeti sa kojih osnova je Garibaldi ujedinio italiju i stvorio talijansku naciju. Ovo što mi imamo su bezidejne nacionalne "filozofije" koje nemaju drugog smisla nego da se razlikuju od drugih u regionu.
Objavljeno:
Primitivni Dinarac, izraz bula nema nikakvo pogrdno znacenje, a to mozete proveriti u ovom recniku http://bs.scribd.com/doc/23504026/Abdulah-Skaljic-Turcizmi-u-Nasem-Jeziku i to na strani 145. Ja sam taj izraz upotrebio u znacenju "muslimanka", koje je jedno od, videcete, nekoliko ponudjenih. Meni uopste nije do vulgarne prepirke sa bilo kim, cak ne pamtim kada sam napisao neku ruznu rec, ili, sto je mozda popularnije, neku skracenicu vulgarnog izraza. Inace sam pravoslavni vernik, ne konzumiram alkohol, cigarete, droge... po svemu se moze reci da sam pristojan i dobar momak. Niko me ne dira, dobro se osecam, ali ipak me nesto vuce da saznajem o svemu sto se tice ovdasnje politike, a to je otpocelo nekada kad sam krenuo sa slusanjem sarajevskog Radija Mir, koji je bio pod pokroviteljstvom EUFORA-a. Tad sam mislio da sam poludeo i u panici sam trazio odgovore na mnoga pitanja od ljudi koji su mi bili pri ruci: od roditelja, rodbine, komsija, trenera, nekog profesora istorije itd. Do tad sam bio na studijama po Srbiji i Crnoj Gori, a o ratnim desavanjima u BiH imao sam uobicajeno misljenje da su nas Muslimani i Hrvati napali i da smo se hrabro borili, mada sam ja licno imao i mali ideoloski otklon u odnosu na svoju raju pa sam govorio da nisu svi Muslimani krivi, da i medju njima ima ljudi, mada su to sve bile moje formalne pretpostavke, temeljene na jos nezaboravljenim lekcijama naseg komunisticki nastrojenog ucitelja. Sad mi je puno lakse! Prvo emisija "Zabranjeni forum" je imala taj trip da postavi stvari kao da rata nije ni bilo, ili da od svega napravi neku smejuriju, da se sve lose zaboravi i da se ljudi kao pomire. Secam se da sam se divio voditelju Aleksandru Hrsumu zbog smelosti da kao Srbin u sred neprijateljskog gnezda (Sarajeva) govori bilo sta sto bi islo na korist srpskoj strani. Posle svake emisije sam se pitao da li cemo ga vise uopste videti! Ali, kasnije je on potpuno usvojio ono nama strano i nerazumljivo vidjenje stvari, dobrocudno pljuvao na sve politicare, gajio duh Vucka i Bascarsije i kao takav, shvatio sam, bio vrlo podoban zitelj Sarajeva. Covek se vrlo vesto prilagodio i mislim da i dosta ljudi koji se tako prosfercuju kod mulimana (sto bi neki rekli - daju guze) uzivaju odredjene beneficije u ovozemaljskom zivotu. Hrsum je, navodno, u Kabali, sto ce reci da ga ne zanimaju sva ta nasa religijska proseravanja, da je iznad situacije, ali ako ga recima pritisnemo uza zid, videcemo da on nije nikakav neutralni kosmopolita, vec cisto neciji placenik, koji nema tih problema da jase na tri sedla odjednom, sto je, cini se, odlika bonjacke ideje o BH gradjanskom drustvu. I Buka, takodje, ima elemente iste organizacije, koja najvise naginje bosnjackom nacionalnom korpusu, a ne predstavlja nesto, sto bi neki naivni srpski seljak pomislio, nezavisni medij. Svidja mi se Boki-Bokijeva recenica: "To što pojedinci u ovoj nesrećnoj zemlji smatraju da stvaranjem bosanskohercegovačke nacije mogu riješiti brojne nagomilane probleme ovog društva u biti ne znači da je u pitanju nešto negativno." Moguce je da ovo rade iz najbolje namere, ali koliko god se upinjao da ih shvatim, nezavisno dolazim do istih zakljucaka kao Boki-Boki ili Vi, Primitivni Dinarac, kao i vecina Srba koji se ovde javljaju. Osecam da bosnjacki aparat proizvodi problem tako sto nas proglasava pomahnitalim nepravednicima. Pitao sam trenera pre sedam godina zasto, zasto oni hoce nasu teritoriju u sklopu svoje drzave, zasto hoce da zivimo zajedno. On je, inace ortodoksni cetnik po ideoloskom opredeljenju, odgovorio da je to zato da bi imali s kim da se kolju. Ni posle sedam godina istrazivanja, od toga vise od godine po internetskim forumima, nisam naisao na celovitiji odgovor.
Objavljeno:
Čitaoci ovog portala će lahko uočiti kako ovaj dinaroidni "naučnik" "istoričar" brzo nalazi sagovornike i saglasje sa onima koji misle slično njemu, recimo sa ovim Dragom, koji baš ne "povezuje sve", ali zato osipa paljbu iz crnog vokabulara na druge narode, kojima ni imena ne zna. Sa takvima će se ovaj "istoričar" lahko sporazumjeti i neka mu bude, neka ostavi pilad, jer ona više nisu za klanje. "Naučnik" nam se zapetljao u protivrječnostima, te Dragi savjetuje da druge ne vrijeđa, da ne naziva nekoga bulom ili balijom, nakon što je on u svojoj "naučnoj analizi" iznio mnogo veće uvrede od ovih jednostavnih, prostačkih Draginih. Ali da u svakoj drugoj rečenici ne može bez laži potvrđuje i vaspitnom konstatacijom Dragi "da im je bilo do suzivota sa nama sigurno nebi uzeli kalas i krenuli da pucaju na drzavu i narod . Mnogo odluke, a i antipatije prema Srbima i Jugoslaviji je bilo potrebno da se potegne krv... imali su je... nama je to dalo do znanja da suzivot sa njima zasad nije moguc, jer nas bukvalno preziru, zato je i situacija u BiH kakva jeste, podijeljena". Nakon što je toliko izbulaznio o bošnjačkom identitetu, kontradiktorno tvrdi kako ne "treba ulaziti u njihove identitete". Nakon ovoga lažno tvrdi da ovaj portal njeguje i podržava huškačke i šovinističke komentare, kopirajući druge, i da ne vrši drugu funkciju. Halal vjera "istoričaru". Ko je u ulozi huškanja i šovinističkog komentara, ako nije ovaj koji to podmeće drugome. Pročitajte mu komentare. Izvjesnu umjerenost Boki bokija, sa kojim se u zadnja dva komentara potpuno slažem, odmah su osudili, bez vijećenja i suda.
Objavljeno:
@DRAGO_ ne vrijedjaj druge, koliko i ne zelis da vrijedjaju tebe. Ako si vec zdravo odlucio da se ne zelis zabavljati njihovom polemikom onda ih i pusti, nazivati nekog bulom ili balijom baca te u onu istu bagru koja zeli da provocira, a ne da pusti na miru. Oni imaju svoje, borili su se zato, krv su dali, zivote su dali, postuj to, da im je bilo do suzivota sa nama sigurno nebi uzeli kalas i krenuli da pucaju na drzavu i narod. Mnogo odluke, a i antipatije prema Srbima i Jugoslaviji je bilo potrebno da se potegne krv... imali su je... nama je to dalo do znanja da suzivot sa njima zasad nije moguc, jer nas bukvalno preziru, zato je i situacija u BiH kakva jeste, podijeljena. Mi imamo da postujemo njihovu odluku, ogradimo se od njih kako su i zeljeli i okrenemo se nama samima. U samom srpskom drustvu ima dosta toga da se napravi i popravi na bolje, da nam zaista bavljenje Bosnjacima i Hrvatima treba da bude na kraj pameti. Imamo razlicite poglede na istoriju i zasad ne postoji konsenzus, ulaziti u njihove interne polemike oko identiteta, koliko i oni u nase je znak loseg vaspitanja. Nazalost ovaj medijski portal ne samo da prelazi taj tabu, nego je izgradio postojanje na njemu, sto i pokazuju sovinisticki i huskacki komentari koji prate ama bas svaku temu koju ovaj portal kopira iz drugih medija. Naime osim kao platforma neo-bosanskog unitarizma preko pseudo-istorije i negacije drugih naroda na ovom tlu, ovaj portal kao i mnogi drugi portali iste tematike ne vrsi drugu funkciju. Ja sam samo jos jedna karika u tome lancu, koja se trudi to sto zornije prikazati.
Objavljeno:
Primitivni Dinarac... Ne znam koliko dugo si "prisutan" na ovom portalu, ali mnogi znaju da sam se nebrojeno puta objašnjavao razlike između naroda (etnosa) i nacija, te faktore ili elemente kakvi čine te kolektivitete. Čak prilično slično postavljamo osnovu razvoja pojedinih društava ili ljudske civilizacije uopšte. Jedino u čemu se razlikujemo jeste to što ja nikada religiju ne svrstavam u osnovne elemente kakvi identifikuju etničke zajednice ili narode. To ne činim primarno zbog toga što ideologija (a religija spada u tu kategoriju) je promjenjiv konstituens (varijabilan), a narodi su najčešće kategorije starije i od većine religija, dok o ideologijama da ne govorim. Jeste da ideologija uopšte, pa time i religija, značajno utiču na razvoj nekog naroda, no, svaku pojavu treba prije svega posmatrati fenomenološki i etimološki, te kroz prizmu različitih varijabila i etioloških okolnosti kakve normalno da su se rezličito manifestovale usljed složenih i viševjekovnih procesa. Jeste da je Islam najznačajniji faktor kakav je uticao na stvaranje današnje bošnjačke populacije (u današnjem obličju) kao zasebne etničke zajednice ili naroda (kakav status je utvrđen Ustavom BiH), no, nikako nije jedini, odnosno etiološki posmatrano postoji niz endogenih i egzogenih faktora kakvi su doveli do današnjeg obličja. No, odnosi među etničkim zajednicama ovih prostora bili su kompleksni i višeslojni mnogo prije pojave Islama. Prvo, slavenski narodi su iz mnogobožačkih religija prešli na hrišćanstvo, a potom (drugo) su pod uticajem Rima i Vizantije prihvatili katoličanstvo ili pravoslavlje. I to "pokrštavanje" je podrazumijevalo viševjekovno "lutanje" pod različitim uticajima, ovo šta mi danas poznajemo kao "jasno kao dan" je daleko od objektivne istine i više se može svesti na dnevnopolitičarenje, nego na društvene fakte. U odnosu na preko 1 500 godina poznate istorije (pisane) ovdašnjih etničkih zajednica, ovih posljednjih 20 ili 50 godina predstavljaju tek "dnevnopolitičku epizodu". Jeste nama ta "epizoda" najvažnija, no, nije Svijet postao ovim generacijama, niti će sa njima nestati (bar se nadam). Nadalje, svako kompariranja ovih prostora sa razvijenim društvima kakva funkcionišu kroz naciju kao polazišni kolektivitet, po meni je obična glupost jer mi nikada nismo ostvarili tu formu kolektivne svijesti kao dominantnu. Hegel je još 1934. shvatao kako je slavenska populacija "okasnila" u procesima kakvi su doveli do stvaranja nacionalnih država i nacija, a mnogo kasnije se pokazalo da takvu društvenu formu nikada nismo postigli. danas su nacije već prevaziđen koncept i čovječanstvo traži neke nove forme kolektiviteta, tako da je besmisleno i pokušavati stvarati nešto prevaziđeno. Uostalom, nacije su društvene pojave dominantno vezane za ideologiju i teritorij, a obe te kategorije danas su dobile bitno drugačije poimanje od onog na kakvom su stvarani određeni kolektiviteti prije 150 godina. To što pojedinci u ovoj nesrećnoj zemlji smatraju da stvaranjem bosanskohercegovačke nacije mogu riješiti brojne nagomilane probleme ovog društva u biti ne znači da je u pitanju nešto negativno (njihovi motivi su možda iskreni, pri čemu ističem i objektivno prepoznatljivo manipulisanje takvom idejom, no, ipak "nisu svi isti"). Moguće je postojanje elementarnog nepoznavanja stanja stvari i procesa kakvi se dešavaju na globalnom nivou. No, bilo kako bilo, u svakom slučaju ničemu dobrome neće nas dovesti ponašanje "tuk na utuk", a najmanje bavljenje tuđim problemima. Jebi ga, ako ćemo samo baviti se time šta drugi čine, a "zaboraviti" na svoje probleme, pa zar nije mnogo jednostavnije gledati Farmu, nego se ovako "iscrpljivati".
Objavljeno:
Bluetrain.... Kako rekoh u prethodnom komentaru - možemo samo pretpostavljati koliki udio hrvatske populacije podržava ideologiju jednog Srarćevića, a posebno koliko njih to čini direktno kao sljedbenici, a koliko nekakvom inercijom ili "da se ne zamjere okruženju", obzirom da o tome nema egzaktnih podataka. Možda nam kao svojevrsna indicija može poslužiti podatak prema kom su političke stranke kakve ističu da direktno baštine ideologiju Ante Starčevića do sada ostvarivale podršku od svega nekoliko procenata onih koji su izašli na izbore. Drugo, samo ideološko djelovanje Ante Starčevića u kontekstu 90-ih bilo je primarno posmatrano kroz prizmu onoga šta je činio Ante Pavelić, a pozivajući se na Starčevićevu ideologiju. "U ime" komunizma činjeni su monstruozni zločini, ali ne možemo za to kriviti Karla Marksa, koji (bar po mom mišljenju) ničim nije doprinio onome šta se dogodilo mnogo nakon njegove smrti. I na kraju, održavam direktne veze sa hrvatskom populacijom i Starčevića bukvalno niko ne pominje, a najmanje u nekom pozitivnom kontekstu. Sad, mogao bih ja "pripisivati" toj populaciji Antu Starčevića kao svojevrsnog "oca nacije", no, to bi značilo vratiti se 20 godina unazad, odnosno na nekadašnju retoriku za kakvu znamo gdje nas je dovela. Uostalom, ja ne smatram Vuka Karadžića nikakvim "ćopom" (kako ga mnogi nazivaju), ali niti "ocem srpske nacije", nego jednostavno osobom kakva je imala težak životni put, kakva je iako fizički hendikepirana i iz najnižih socijalnih slojeva uspjela postići značajne uspjehe na polju onoga čime se bavio, kako na našim prostorima, tako i u odnosu na imperije kakve su vladale u to vrijeme. Ja poštujem svakoga ko je spreman na odricanja radi postizanja reputacije u onome čime se bavi. O Anti Starčeviću zaista ne znam mnogo (ovo tvoje je možda mnajviše šta sam ikada pročitao o njemu), ali ga svakako pokušavam percipirati u kontekstu vremena u kom je djelovao i nikako to ne želim dovoditi u kontekst nečega šta se dešavalo mnogo nakon njegove smrti, a najmanje mu pripisivati ono šta je činjeno "u njegovo ime". Pri tom uobzirujem da 0,5; 1 ili 2% populacije (karikiram) obično čini teške zločine i spremno je na monstruozna ponašanja, dok ostatak populacije niti je spreman na takva ponašanja, niti to čini, pa time ne mogu ni tih najmanje 98% populacije percipirati kroz postupke pojedinaca ili grupa kakve spadaju u marginalne kategorije, Možemo sad polemisati oko toga u kolikoj mjeri je najveći dio kolektiviteta spreman suprostaviti se nekom ponašanju ili u kolikoj mjeri to podržava, no, ponavljam da time ulazimo u sferu špekulacija. Ako još, pri tom, počnemo baviti se time kakav uticaj je Starčević ostvario na bošnjačku populaciju, onda ćemo postati baš neozbilni.
Objavljeno:
Samo da pohvalim Primitivnog Dinarca da je kod mene proizveo onaj cuveni efekat kad covek citajuci nesto kaze - ju, kako sam samo mali i kako nista ne znam. Boki-Boki u svom nastojanju da se izdigne na visi nivo svesti ponekad zvuci zaista kao nasi neprijatelji, brani neke njihove idole, oseca grizu savesti, izvinjava se... Daj, covece, opusti se! Mi nismo nista krivi, ni nase vodje, nego oni sto hoce da se utrapuju u istoriju. Sta nas briga za njiha, s njima smo ratovali da odabiju od nas i za nas je bolje da ne dolaze kod nas bar pedeset godina dok se malo ne izbrisu te veze i uspomene i kako bi kasnije lakse mi otpali, bas kao smokva sa stabla kad uzri. Niko od nas ne trazi da budemo psiholozi i bavimo se njihovim ludilom, sta me briga koji oni imaju problem... To je verovatno nesto dublje, nastajalo kroz sve ove godine izolacije, kad smo ih rokali. I oni nas su rokali (setimo se samo krvolocnog odreda El Mudzahid). Ja licno nikada ne pomislim na njih, ni na njihove zene i uvek mi se mraci pred ocima kad neka bula iskoci na moj profil na Fejsbuku. Problem nam prave ovi sto hoce da nas na silu spajaju, a verujem da nisu svi takvi ni Bosnjaci i da mnogi zele samo da zive u miru u svom entitetu, bez pretenzija da se pitaju i za nas, za Republiku Srpsku. Volim muziku svakakvu slusati i bas dosta slusam i arapsku, tursku, mislim, ove sada tehno obrade i tako to. I Safeta Isovica i sve one sevdalinke, sve je to meni super, ali sve je to nesto sto nema toliko veze sa mnom i sto dozivljavam kao tudju vrednost. Kuran bih, takodje, voleo procitati ceo, ima zanimljivih stvari, ali nisam jos ni nasu Bibliju celu, pa kad bude fore - cemu vakat, tome i vreme, kako su vikali nasi stari. Dakle, hocu da kazem da mi uopste ne treba da pricamo sa muslimanima, jer mislim da smo sve rekli jedni drugima i da niko nece popustiti. Treba gledati svoja posla, bas mi se svidja kako razmislja ovaj nas Dinarac. Nema veze taman i da me proteraju negde kao rezultat nase sutnje i ne hranjenja trolova. Svakako mi je simpatija u Beogradu, mada bih vise voleo da odem u Kanadu posto sam procitao pismo neke cure sto je zapalila tamo odavde, iz nasih krajeva. Bas bih voleo zapaliti tamo gde me niko ne zan da otpocnem svoj novi zivot i dako bih prevario i neku jadnicu tamo i ozenio se njome, ovo je katastrofa kad te tesi samo to da su crnci u Africi mozda siromasniji. .
Objavljeno:
@RODA DVA_ pile moje, jel ti nana dala da koristis racunar? Utamaniti vrijeme, kao sto pise u recenici. Kao drugo, da ponovimo, "Hipoteza da Bošnjani ne pripadaju slavenskom porijeklu mora se uzeti za ozbiljniji pristup." _ tvoja je tvrdnja da Bosnjani nisu slovenskog porijekla nego vjerovatno nekog autohtonog? (Prije Slovena na ovim prostorima postoje samo Vlasi - romanizovano stanovnistvo, naime ostaci Ilira, Tracana, Helena i Rimljana) "Bošnjani nisu imali nikakvu crkvu, niti im je religija pripadala istočnoj ni zapadnoj crkvi, niti je imala obilježja tih crkava. Tome u prilog idu i stalni "sukobi" i sukobi sa misionarima tih crkava i širenjem njihovog uticaja u srednjem vijeku. Osim vjerskih i religijskih obreda, koji namaju ničeg zajedničkog sa ovim crkvama, različiti su i svi običaji kod starosjedilaca od susjednih doseljenika, jezik, način rada i obrade zemlje, način izrade stambenih i drugih objekata i drugo" _ Glagoljica, cirilica, crkvenoslovenski koje nalazimo na zapisima, poveljama i spomenicima srednjeg vijeka u Bosni su htio ne htio tekovina pravoslavne kulture, stovise izmisljeni su bas da bi se prosirio pravoslavni svjetonazor medju Slovenima (ne medju autohtonim Vlasima, tj. Ilirima, Tracanima, Romejima, oni govore latinskim ili grckim vec nekoliko stotina godina, te su odavno pripadnici hriscanstva, za koje ti tvrdis da Bosnjani njima kao autohtoni pripadaju). Za ovo ostalo ne moram da komentarisem, ne vjerujem da znas ista o srednjovijekovnoj arhitekturi i kulturi juznih Slovena. Pile moje nemoj u kolo sa odraslima, drz se ti pokemona, ovako ispadas samo budala. Imas dvije opcije, da prihvatis svoje navedeno, ili da kazes nisam tako mislio, u obe opcije ispadas idiot. U jednoj zato jer ne znas o cemu pricas o drugoj zato jer ne znas sta pricas. Naravno vazno je da prdnes, pa da zasmrdi i babo bude ponosan.
Objavljeno:
Ćopavi Vuk Karadžić nije prisilio Hrvate na štokavsko narječje, ali jeste "rodio" Starčevića i njemu slične, jednako, kao što ovaj internetski "naučnik" sije zlobu i nepovjerenje. On nema drugog cilja nego da, kako sam kaže, utamani protivnika-sagovornika. Kakvo tamanjenje misli nije bio dorečen. Boki boki ima sasvim iskrenije motive, bez obzira koliko bio zarobljen "kolektivnim mišljenjem", koga ovaj sirovi dinaroid po svaku cijenu želi navesti da sa njim iz istog korita loče. Svaka istorija po ovome dinaroidu je netačna samo zbog toga što ne potiče iz srpskih manastira. Sličnu analogiju bi danas mogli primijeniti kao kad bi smatrali sve činjenice irelevantnim osim onih koje potvrde Kačavenda ili Grigorije. Halal vjera "istoričaru".Kako je nastajala istorija na Balkanu i ko ju je pisao, to pitanje je bitno i ne može se zaobilaziti? Hoće li se uvažavati novi arheološki dokazi i činjnice koje mogu opovrgnuti neka dosadašnja tumačenja prošlosti ovog podneblja? Hipoteza da Bošnjani ne pripadaju slavenskom porijeklu mora se uzeti za ozbiljniji pristup. Bošnjani nisu imali nikakvu crkvu, niti im je religija pripadala istočnoj ni zapadnoj crkvi, niti je imala obilježja tih crkava. Tome u prilog idu i stalni "sukobi" i sukobi sa misionarima tih crkava i širenjem njihovog uticaja u srednjem vijeku. Osim vjerskih i religijskih obreda, koji namaju ničeg zajedničkog sa ovim crkvama, različiti su i svi običaji kod starosjedilaca od susjednih doseljenika, jezik, način rada i obrade zemlje, način izrade stambenih i drugih objekata i drugo. Ove trijade dinaroida su besmislene, jer negira zasebnosti stvorene na području Balkana, a posebno se upinje da "oduzme" pravo jednom autohtonom narodu, koji je već više vijekova svojatan, kao nejači. Njegovo popovanje što ovaj, niti drugi narodi, neće u srpski etnos više ne pali ni kod osnovnoškolaca.
Objavljeno:
@BLUETRAIN _ citajuci clanak samo bih da dodam. Istina jeste da su se ljudi oslovljavali odvajkada regionalno, covjek bilo koje vjere nastanjen u Crnoj Gori se nazivao Crnogorcem, u Slavoniji Slavoncem, u Dalmaciji Dalmatincem, u Bosni Bosnjanom i u Hercegovini Hercegovcem ili Erom. To je jasno kao suza, jasno je takodjer da to nisu etnicke pripadnosti (procitaj komentar ispod) nego regionalne. Za vrijeme nacionalnog preporoda padom multietnickih carstava Austrougarskog i Osmanskog, dolazi do potrebe stvaranja nacionalnosti zarad stvaranja drzava, tj. skupine ljudi kao drzavnotvorne skupine. U Osmanskom carstvu Atatürk i pokret mladih Turaka kao primjer vec spomenut. Kod nas kao i u cijeloj Evropi se dogadjao isti proces. Nazalost ali i razumljivo, istorijski fundus je cuvala crkva, jer seljak ne poznaje nista osim svog porijekla i tradicije, a inteligencija se tek stvarala, tako je po gresci asimilirano sve sto pripada jednoj vjeri u jednu naciju, cemu se je apsolutno protivim i sto je razlog danasnjih podijela, jer religija nije i nikad nece biti glavna osnova jednog etnosa kao sto se tada mislilo, porijeklo i tradicija su kudikamo vazniji etnoloski markeri po tom pitanju. Danas je situacija drugacija, narod je obrazovaniji, iako i ta religiozna struja jos postoji. Sa srpskog gledista, koje poznajem, Srbi se danas vecinom smatraju Srbima ne radi vjere nego radi porijekla, oni koji gledaju iskljucivo vjeru vecinom nisu etnicki Srbi nego su asimilirani u naciju bas u tom periodu. Vecina srpskog naroda je naime istog porijekla, iz onog kraja koji je nekoc zauzimala srednjovjekovna Srbija, tj. iz onog kraja gdje se hronikama govori da su tu u sedmom vijeku se naselili Srbi. Danasnji Srbi, da li iz Srbije ili Bosne, do 90% vode porijeklo iz nekadasnje Duklje, Raske i Zahumlja, tj. Crne Gore i Hercegovine, naime dinarskog masiva, te jedan dio sa Kosova i Metohije i nize Makedonije, koji su takodjer preko masiva dospijeli u nizinske krajeve pred turskom najezdom. Iskljucivo kao primjer, Srbin porijeklom iz Hrvatske ili Slavonije ne postoji, postoje Srbi u tim krajevima ali njihovo porijeklo tamo po logici ne moze da lezi, jer tamo se ne nalazi njihov etnicki prostor, tako da se ako ta tvrdnja postoji radi najcesce o asimiliranom pravoslavnom Hrvatu ili Madzaru. Naime dinarski masiv je prihvatio i spasio sve one koji nisu bili pobijeni turskom okupacijom u 15tom i 16tom vijeku, dok su oni sjevernije kod Beograda pobijegli u Madzarsku (danasnja Vojvodina), a i dalje na sjever. Iz tih krajeva dinarskog masiva gdje su bili zasticeni su kasnije se sirile seobe u donje krajeve da bi se opet obnovili. Turci kao i Austro-Ugari su nakon osvajanja davali u narednih 200-300 godina Srbima privilegije ako nasele i obradjuju donje krajeve podrinja, posavine i pomoravlja zarad ubiranja poreza ili puke obrane, te onima koji prijedju na islam, da te krajeve drze i brane kao svoj feud. Za Srbe je taj odnos bio povoljan, jer kamen daje manje od polja, pogotovo uz glad koja je harala. To je sustina istorije danasnjih naroda u Srbiji i Bosni. Nije potrebno ulaziti u dalju istoriju jer ona srednjovjekovna pretosmanlijska sa danasnjim stanjem stanovnistva u te dvije drzave nema nikakve povezanosti i tice se samo pseudo-analogije.
Objavljeno:
@BOKI _ Trosis vrijeme na komentarima i ocekujes prosvijetliti 'drugi' narod. Oni imaju svoju pricu, ti imas svoju, ostalo je udaranje prazne slame. Eto sad im se dovelo pred oci ko je zasluzan za stvaranje njihovog nacionalnog bica, do prije Starcevica Hrvati su manje vise vjerovali Karadzicu da su isti narod kao i Srbi, sto ih je i navelo da prihvate stokavski zarad cakavskog kao svoj knjizevni jezik (Srbi ili Hrvati, srpski ili hrvatski, itd.), copavi Vuk ih sigurno nije prisilio u to. Ovaj mali sto leti oko njega i prducka, jedva da razumije tekst, pa kopira i lijepi gdje koju recenicu moze, uz stereotipne uvrijede i koristenje ad hominema koje nisam dozivio ni u osnovnoskolskoj argumentaciji a kamoli u profesionalnom zivotu, dok ono glavno prase, kad uvidi da nesto ne zna okrene wikipediju i kopira cijeli clanak. Zar ti mislis sa njima da vodis diskusiju? Nema na ovim komentarima diskusije, vec samo popovanja, a to je cisti gubitak vremena, ako kao i ja ne trazis kako da ga utamanis :-) Plemenit ti stav i nisi jedini, samo si naivan ako svoje vrijeme trosis na ovakvim platformama. Ovi komentari i forumi na internetu manje vise sluze za provokaciju drugog, ta provokacija itekako ima svoju svrhu, tjera ga da se obrazuje tako da bi izisao na bolju poziciju pri stvaranju antiteznog elementa, a ujedno i nauci radikalnu stranu misljenja drugog (koja prevladava u svim narodima), od toga stvarati neku platformu za pomirenje ili sta li vec, je u najmanju ruku blesavu, u najvecu apsolutni gubitak vremena. Kad tvrdim da znam njihovu pseudo-istoriju bolje nego oni sami, onda tvrdim da znam, jer nije ovo prvi puta da sam sa njom konfrontiran, samo sto jos nisu izvukli debele topove, jer za to im fali istorijsko obrazovanje. Za onog malog sto leti uokolo, eto cisto informativno, da se ne blamiras ubuduce; familija > bratstvo > pleme > narod > etnos > nacija ; je stepen razvijanja nacija, zavisno o etnoloskim markerima (srodstvo, jezik, tradicija, kultura, vjerovanja, religija, zajednicka istorija itd.) istorija i etnologija je u stanju da zakljuci dali se radi o istom ili o razlicitom narod, sto se etnoloski markeri vise podudaraju to su narodi srodniji, sto manje, to nisu. Cistokrvnih naroda naravno nema, zato se ne gleda krvno srodstvo toliko koliko kultura. Iz jednog naroda je moguce da proizadje vise nacija, zavisno o stvaranju njihovog nacionalnog bica (najcesce se radi o podudaranju etnoloskih markera zajednicke istorije) u vrijeme nacionalnog preporoda 19tog vijeka, tako su iz Germana nastale nacije, neke po imenu naroda neke po imenu regije, Austrijanaca, Njemaca, Svajcaraca (njemackih), Holandjana (nekad zvanih Deutsch tj. Dutch) itd. Moderni termin nacija, stvoren kroz Ameriku ili Kanadu, nisu ekskluziv jednog naroda vise kao sto je u 19tom vijeku bilo, nego su taj termin nacije takoreci odstranili od izvornog znacenje, te ono danas u njihovom smislu predstavlja drzavnost, dok u Evropi taj termin nacija jos uvijek znaci drzavnotvorni narod, osim naravno kod drzava kao Svajcarske i Belgije, sa vise entiteta, gdje je eksluzivno receno da su "nacija volje" iako su sastavljenje od razlicitih narodnosti. Kod nas nije bilo drugacije, samo kod nekih naroda koji su stekli nacionalnost tek nedavno taj nacionalni preporod koji je zavrsio kod vecine evropskih naroda 19tog vijeka, danas jos traje, i dovoljno je baciti pogled na tok razvijanja ostalih, da covjek shvati kako ce teci tok razvijanja ovih novijih. Kod Turaka to je pocelo Atatürkom i mladim Turcima, dok ce kod Bosnjaka koji su dotad bili dio Osmanskog nacionalnog bica, iako ne turskog roda, doci do vakuma i potrebe potraznje za novom nacijom radi identiteta, taj proces ce trajati kroz pola 19tog i cijeli 20ti vijek, prvo uz pomoc Austrijske propagande (Benjamin Kalay) zarad odstranjivanja od srpskog nacionalnog bica i njegovog jacanja unutar A-U Monarhije, kojim su dijelom dotada pripadali, te naravno i hrvatskog, kasnije formiranje JMO'a kao zasebne partije u kraljevini Jugoslaviji koja ih predstavlja politicki u skupstini nastaloj na tezi da oni kao muslimani nisu niti Hrvati niti Srbi, vec Muslimani (primjer nacionalnog stvaranja na osnovi religije kao glavnog etnoloskog markera). Padom Jugoslavije, nacionalno stvaranje na osnovi religije pada kako danas vidimo manje vise apsolutno u vodu, jer nije dovoljno da segrerira 'Muslimane' od Hrvata i Srba, naime religija je samo jedan etnoloski marker, dok jezik, kultura, tradicija, zajednicka istorija se manje vise kompletno podudaraju. Kod Hrvata i Srba etnoloski se moglo vec u ranom dobu segrerirati, iako se etnoloski markeri vecinom podudaraju, izuzev religije, sto je i dovelo do toga da se jedno vrijeme smatraju istim narodom sa dva imena, njihova istorija ih navodi kao dva razlicita slovenska plemena, iako veoma slicna, ipak dva razlicita, ako se sjetis "familija > bratstvo > pleme > ..." onda shvacas da podijela postoji vec u trecem stepenu. Muslimani tadasnji su podijelu sa Hrvatima i Srbima imali samo u petom stepenu naime "etnosu" i to samo u jednom etnoloskom markeru, naime religiji, sve ostalo se podudaralo... I to je bilo lose, jer ih ne stvara drzavnotvornim, nego istorodnim sa ostalim narodima BiH... tako da je bivalo potrebno naci segregaciju u sto nizim stepenima, pa se krenulo prvo sa ostalim etnoloskim markerima jezik=bosanski, religija>islam, stara religija>crkva bosanska koja proizlazi prirodno u islam, istorija>zasebno kraljevstvo, ratovi protiv drugih, kultura>pacifizam, flowerpower, nesto sto proizlazi prirodno u tekovine islama. Ti etnoloski markeri dan danas vrijede, tako da su Muslimani krenuli da na osnovu toga da naprave i segregaciju ne samo na cetvrtom narodnom, nego cak i u trecem plemenskom stepenu, gdje se smatraju porijeklom od plemena Bosnjana, da bi ta teza vrijedila potrebno je naci sto vise zapisa gdje se spominju Bosnjani, i izuzev konteksta tvrditi da se radi o zasebnom slovenskom plemenu (iako nazalost po njih, ta tvrdnja nigdje nije potvrdjena, nabrajanje slovenskih plemena postoji u primarnoj hronici monaha nestora iz 11tog vijeka te tamo nisu nabrojani, dok Slovenci, Hrvati i Srbi uz ostale sve Slovene jesu). U tom stanju se nalazimo danas, ubrzanoj segregaciji Muslimana u narod Bosnjana ili Bosnjaka kako vec hoce, posto su nacionalnostvaralcki procesi prije toga propali zbog losih osnova. Da li ce ovaj nacionalnostvaralacki proces uspijeti je takodjer upitno, posto koliko vidim ide uz vise muke nego elana, inace takvi procesi teku glatko posto postoji fundus istorije na koju covjek moze da se osloni, jedino ako je naravno kao u njihovom slucaju fali tj. ne stvara apsolutnu nikakvu logiku u strukturi, te od cijele price stvara jedan oksimoron, koji je moguce obraniti samo pseudo-analogijom. Nisu naravno jedine nacije sa tim problemom, Makedonci prozivljavaju slicno, samo sto oni odlaze u vrijeme prije Slovena, te taj nacionalnotvorni cimbenik vecinom odbacuju i prihvacaju kontinuitet od Grka (Makedonaca). Ovo je veoma pojednostavljen opis stvaranja nacija s obzirom da se radi o komentaru, ali minimum potreban za poznavanje ako covjek zeli da se bavi diskusijom o temama nacija, jezik i istorija. Bez poznavanja ovog, ja zaista nemam potrebe ni da postujem ni da cijenim misljenje drugog o ovim temama.
Objavljeno:
Upravo sam pročitao zanimljiv interview sa prof. Besimom Spahićem pa reko da ga podijelim s vama.

Evo ga link.
Objavljeno:
BOKI-BOKI, kada bi se u Hrvatskoj napravilo istraživanje smatraju li Antu Starčevića pozitivnom ili negativnom historijskom osobom vjerujem da bi se većina ljudi izjasnila kako je on pozitivna historijska ličnost. Ako bi te iste ljude upitali da kažu nešto više o njemu siguran sam da gotovo nitko ne bi otišao dalje od one floskule „oca nacije“. Njegov lik je na novčanici od 1000 kuna. Zasigurno bi ih iznenadio podatak da je sve svoje knjige pisao na ekavici. On je to doduše činio iz sasvim prizemnih razloga.

Rođen je u Lici 1823, otac mu je bio katoličke a majka pravoslavne vjere. Nakon školovanja u Zagrebu, Senju i Budimpešti vraća se u Zagreb gdje počinje raditi u advokatskoj kancelariji. Bio je član Matice ilirske ali je kasnije odustao od tog koncepta. Sa školskim kolegom Eugenom Kvaternikom osniva Stranku Prava te nakon izbora postaje član Hrvatskog Sabora. Nakon što je sudjelovao u protestima protiv Austro-ugarske monarhije izbacuju ga iz sabora te osuđuju na mjesec dana zatvora. Kasnije je ponovo biran u parlament 1865, 1871 i 1878. Devet godina kasnije uhapšen je ponovo zbog Rakovačke pobune (7. oktobar 1871.). Pobunu je vodio Kvaternik koji više nije vjerovao u starčevićevu borbu političkim sredstvima već se opredijelio za oružanu. U toj pobuni je učestvovalo nekoliko stotina ljudi, kako Hrvata, tako i Srba. Austrijska vojska je 10. oktobra ugušila pobunu. Zbog pobune austrijske vlasti su objesile: Petra Ugarkovića, Petra Čuića, Marka Miloševića, Janka Čuića, Iliju Šaša, Jozu Stregara and Petra Tepavca i strijeljale: Lazu Čuića, Filipa Milanovića, Petra Došena. Mnogi drugi su osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Njihov plan je, između ostalog, bio da likvidiraju Ivana Mažuranića, Franu Račkog i druge zbog suradnje s austrijancima. Dva mjeseca nakon što je pobuna ugušena Starčevića puštaju iz zatvora.

Nema sumnje da je A. Starčević bio zadrti nacionalist koji se zalagao za hrvatsku samostalnost od KuK monarhije. Iako nije bio ateist bio je antiklerikalac. Smatrao je da su katolički svećenici sluge stranih gospodara koji narod drže u nepismenosti kako bi njime gospodarili tuđini. Nije se slagao sa đakovačkim biskupom J. J. Strossmayerom koji je bio veliki panslavist i osnivač Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti (JAZU). Po hrvatskim historičarima (M. Gross i I. Goldstein) on je bio rasist i antisemit. Njegovo razumijevanje osnovnih ljudskih prava je bilo krajnje primitivno i selektivno. Podržavao je kolonijalizam. Svoju ideologiju je bazirao na pisanjima starih grka po kojima su neke rase bolje od drugih. Bio je protivnik Bečkog dogovora o jeziku i koncepta koji je predlagao Vuk Karadžić te je žestoko polemizirao sa onima koji su podržavali Vuka. Strossmayer i Gaj su bili na vukovoj strani. Isto tako nije priznavao da postoje Srbi, Slovenci i Bošnjaci kao posebne nacije Za njega su svi južni slaveni bili Hrvati. Bosanske muslimane je smatrao Hrvatima najčišće hrvatske krvi. Osim svog antisemitizma (koji je bio raširen u Europi toga doba) najviše animoziteta je imao prema onome što on zove „slavoserbi“ po objašnjenju u enciklopediji do te kovanice slavoserbi Ante Starčević došao je „spojivši dvije latinske riječi scalvus i servus koje, i jedna i druga, znače: sužanj, rob. Slavoserb je, prema tome, dvostruki rob, on nije samo fizički neslobodan, nego i duševno. Starčević na njih ne gleda kao na pripadnike nekoga drugoga naroda ili rase nego kao na anacionalni, destruktivni i amoralni sloj društva koji je opasan po svaku društvenu zajednicu.“ Kasnije nakon što je u Hrvatskoj bio poprilično napadan zbog svojih rasističkih zadrtih stavova revidirao stajalište te u članku časopisa Sloboda od 23. marta 1883. godine piše: „Glavna je stvar, da svi rade za narod i za domovinu, a neka se zovu kako im drago... Naše cepanje, naša nesloga stoji samo zato, jer ih izvana uzdržavaju i ojačuju... mi ne verujemo, da je gladnu i na studeni na pr. Srbu drugačije, nego na pr. Hrvatu... Zato makar se svi proglasili za Hotentote ili nas se svaki zvao posebnim imenom, samo da budemo svi slobodni i srećni!.“

Vrijedi napomenuti da su Beograd i Zagreb toga vremena bile prave provincije. Oba grada nisu imala više od 30-35 hiljada stanovnika. Rijeka pod mađarskom upravom je npr. imala bruto dohodak kao cijela Hrvatska zajedno. Srbija je bila u još gorem stanju. Politička, kulturna i intelektualna svijest bila je na izuzetno niskim granama.

Kakvo je njegovo nasljeđe? On je prvi čovjek u modernoj historiji koji je pokrenuo temu hrvatske nezavisnosti. Bio je pobornik političke borbe a ne nasilja. U svom traktatu A.G. Matoš ga proglašava najvećim patriotom i misliocem. Dobiva epitet „oca nacije“ koji je do tad nosio Eugen Kvaternik. Stranka koju je osnovao dugo nakon njegove smrti se u prvoj Jugoslaviji dodatno radikalizira. Osobito njezin dio poznat pod imenom „Frankovci“ iz kojega su proizašle pavelićeve ustaše. Stranka je šestojanuarskom diktaturom stavljena izvan zakona. Mnogi njeni članovi pohapšeni, neki i likvidirani. Pavelić bježi u Italiju.

Danas u Hrvatskoj postoji više (HSP, HSP AP, HČSP,..) pravaških stranaka. Njima možemo komotno pridružiti i ostale stranke poput HDSSB-a i HKDU-a jer su to manje-više ista govna. Na izborima skupa nikada nisu dobile više od 7 mandata, što je 4,6 % glasova ljudi koji su izašli na birališta. Evo rezultata:
1992 – 5 mandata (HSP) 1995 – 4 mandata (HSP) 2000 – 5 mandata (HSP – HKDU) 2003 – 7 mandata (HSP) 2007 – 1 mandat (HSP) + 3 mandata (HDSSB) 2011 – 6 mandata (HDSSB) + 1 mandat (HSP Ante Starčević)

I na koncu, drago mi je da si se ogradio od PD-a. Ne moramo biti svi u istom loncu. Osobito nakon što su nas već jednom dobrano „skuhali“. Primi moje pozdrave.
Objavljeno:
Ovaj primitivos dinaroidos potpuno tačno sebi dade pseudonim, koji adekvatno priliči njegovim "naučnim" i "istorijskim" komentarima i to je jedino istinito u svim njegovim "naučnim" tvrdnjama i hipotezama. On mlati praznu slamu i koristi neku kvazi istoriju načičkanu srpskim mitološkim i romantičarsko-šovinističkim uresima i na to se u njega svodi istorija kao društvena nauka, što je pravo njeno srozavanje u ideološki glib ali i sramoćenje tog časnog ljudskog zanimanja. Da počnemo od notornih laži i neistina, citat : "hrvatsko i bošnjačko nacionalno biće stvoreno je ideologijom Ante Starčevića"...završen citat. Ovo je potvrda koliko samo laži može da stane u samo jednu kratku rečnicu. Prvo, Ante Starčević se nikako ne može smatrati stvaraocem ni hrvatskog ni bošnjačkog nacionalnog bića. Drugo, ni danas ovi narodi nisu formirani kao nacije a kamoli tada. Treće, ako je mislio na začetke stvaranje naroda ova dva etnosa i to nije tačno, jer je to počelo mnogo ranije i neovisno jedan od drugoga. Ante Starčević sa formiranjem zasebnosti bošnjačkog naroda ima taman toliko koliko i ostali negatori i porobljivači ovog naroda, koji se bori za svoj dio sunca pod nebeskom kapom. Ante Starčević je svašta lupao na sramotu njegovom narodu, pogotovo o Srbima i negaciji Srba kao narodne zasebnosti i ne vjerujem da cjelokupan hrvatski narod vidi ovu istorijsku pojavu kao pozitivnu. Međutim "istoričar", primitivni dinarac, valjda kroz šovinističku prizmu nikako ne vidi da je Starčević imao pandan u Vuku S Karadžiću, Njegošu ili novovjekovni u D Ćosiću. Kako to ne može da izgovori ovaj "istoričar" ili se on i njemu slični dive za sve što su ovi izgovorili o drugima i drugim narodima. Ja sam to jednom Boki bokiju naglašavao ali on mi je uzeo to za zlo. Nadalje, iako ovaj tvrdi da zna "sve istorije" i sva istorijska kretanja pobrkao je pojmove nacije i naroda, jer je, prema citiranom ustvrdio kako je Starčević stvaralac hrvatskog i bošnjačkog nacionalnog bića a u jednom dijelu teksta tvrdi citat " Srbima kao Srbima nisu problem Hrvati niti Bošnjaci, narod kao narod postoji i kraj..." završen citat. E sad jesu li po njemu nacije još od Starčevića ili narodi od danas, ma sve je ovaj pobrkao. Ono što ja mislim je sljedeće : istorija ove regije nije istražena dovoljno a pogotovo nije istražena objektivno. Ostaje to budućim generacijama oslobođenim romantičarskog zanosa o "svojim" narodima i oslobođenih mita i legende a istorija o Srbima je ipak ponajviše "začinjena" tim istorijskim primjesama i dodacima. Sve dok toga ne bude i ovakvi "istoričari" na elektronskim medijima, poput ovog dinaroida će zloupotrebljavati pojedine istoriske, tačne činjenice, kao recimo ove bošnjačke pisce i pjesnike koji su naginjali srpstvu iz unutarnjih pobuda samo njima znanih, ali i okolnosti srpske prevlasti na određenom području i sticanja određenih privilegija. Istorijska neoboriva objektivnost je neosporna : Područje današnje BiH, ali i šire, bilo je predmet prisvajanja od Vizantije i Rima, Ugara, Turaka i Austro-Ugara i kako je čija prevlast bivala, mnoge je tragove ostavljala ali nikad nije ugasila bošnjačko biće. Nije zato što to biće nije osvajalo, nego se uvijek branilo bilo da se branilo od velikih carstava ili njihovih religijskih ispostava.
Objavljeno:
Primitivni dinarac ... Nisam siguran da su moji komentari (ili "bućkuriši" kako ih nazivaš) toliko nejasni, pa da je iz njih nemoguće spoznati ko sam i šta sam. Eto tvoj komentar je toliko "jasan" da sam poslije detaljnog čitanja ostao nesiguran po pitanju u koju etničku skupinu me "trpaš". Neću ulaziti u polemiku po tvojim navodima i osvrnuću se samo na jedno. To što tvrdiš da poznaješ nečiju istoriju bolje od "njih" samih (citat: "ja sam siguran da poznajem vasu pseudo-istoriju bolje od vas samih, tako da nema onoga sto vi 'znate' a ja 'ne znam") implicira o postojanju nekakve "podijeljene istorije". Nema "naše, vaše ili tuđe" istorije, nego samo istorija (kao nauka, spoznaja o prošlosti). Čak i ako govorimo o manipulacijama oko istorijskih događaja ili procesa (ili pseudo-istorije, kako ti to kvalifikuješ) onda to ne možemo "pripisivati" etničkim zajednicama ili kolektivitetima uopšte, nego samo pojedincima i grupama kakve vrše manipulisanje. Zanima me kada je u Hrvatskoj izvedeno istraživanje sa pitanjem da li se Starčević može smatrati "ocem nacije" (kako ti navodiš), odnosno koliko Hrvata ili građana Hrvatske to tako percipira u odnosu na ukupnu populaciju? Obzirom da ne postoje egzaktni podaci o postojanju takve široke percepcije, to se jednostavno svodi na špekulacije i šovinističku demagogiju. Ja sam Hrvatsku morao napustiti '91. godine kako bih sačuvao "živu glavu", u toj zemlji sam izgubio oca i imovinu, pa nemam nikakvih motiva "zastupati" tu zemlju, no, nemam motiva ni svoditi sebe na šovinistički nivo. Po pitanju "dokazivanja" svog srpstva - to sam činio kad su okolnosti to zahtjevale i to kao pripadnik specijalnih jedinica. Danas srpstvo "dokazujem" poštovanjem srpske kulture, tradicije, običaja i, najvažnije, nastojanjem da svoj narod ne brukam jevtinim šovinističkim pamfletima kakvih se civilizovani narodi gnušaju. Jednako tako, to što nastojim na ovim prostorima graditi suživot ili konsenzus oko budućnosti, e to smatram "najsrpskijim" motivom. Znaš, krvario sam četiri godine kako bih obranio svoj narod, ali i spoznao kako to nije "karta za budućnost", nego da treba tražiti neke nove puteve i forme. Mogao bih ja do iznemoglosti lupati šovinističke parole, no, smatram da pravi Srbi i muškarci dokazuju se kad je "guravo", a svaka budala može laprdati gluposti i uživati u svojoj "veličini".
Objavljeno:
@BLUETRAIN _ Ovo tvoje nabrajanje ad hominema kao i ucestali tipfeleri u zadnjem komentaru uzimam kao upozorenje da izgleda da moram postati jos prostiji i primitivniji u nadi da dostignem tvoj stepen komunikacije. Kad vidim Bokija kako trese po pet stranica buckurisa samo da ti kaze jednu stvar, bogami pocinjem da vjerujem u razliku bosnjackog i srpskog.
Objavljeno:
@RODA DVA i BLUETRAIN _ da ne zamarate mozak donjim komentarom. Ovo sve je mlacenje prazne slame, ja sam siguran da poznajem vasu pseudo-istoriju bolje od vas samih, tako da nema onoga sto vi 'znate' a ja 'ne znam', naprotiv ja i humsku i bascanku umijem da citam o poveljama da ne govorim, imao sam to obrazovanje. Ostavite po koji komentar, kad nadjem vremena osvrnucu se na to. Pomoz Bog muslimanska braco i kako kaze Njegos "Brat je mio ma koje vjere bio". Usput evo nekoliko pjesnika cisto da vidite kako ste gledali na Srbe prije nego vas je Pavelic i Ustasluk uzeo pod svoje 'cvijece', Omer Skopljaković, Avdo Karabegović, Omer-beg Sulejmanpašić-Despotović, Aliverić Tuzlak, Nuridin Ibnul-Hadžer.
Objavljeno:
@BOKI-BOKI _ sustina komentarisanja na ovom koliko i bilo kojem forumu, je bas ta da se drzis istorijskih argumenata kao pijan plota. Znaci za one koji te drze, a ne one koji su od strukture. Koliko i sam vidis, Hrvatsko a i Bosnjacko nacionalno bice je stvoreno ideologijom Ante Starcevica, na tezi da Srbi ne postoje, ta teza se dan danas uci u skoli u blazem obliku tj. "ne postoje samo u Hrvatskoj i Bosni". Srbima kao Srbima nisu problem Hrvati, niti Bosnjaci, narod kao narod postoji i kraj, ali ta ideologija "pasmine slavenosrbske" koji je "zrio za sjekiru" (ovo nije od Starcevica, ali jednog njegovog prominentnog istomisljenika i osnivaca HSS'a), sigurno ne zove na pomirenje a kamoli suzivot. Ante Starcevic se danas gleda kao otac hrvatske nacije, i njihov prosvjetljitelj, sto mnogo govori o njihovom nacionalnom identitetu i stavu prema nama. Zanima ma me kako bi to izgledalo kada bi mi slavili deklarisanog fasistu i sovinistu kao oca nacije. Najblize nekom fiktivnom 'ocu srpske nacije' sto postoji jeste Njegos, iako njegov stav prema 'poturicama' nije bio solidaran drzeci do vremena u kojem je pisao, i sigurno zastarjeli u odnosu na danasnje drustvo, on sigurno nije bio ni priblizno toliko sovinistican niti ga se gleda kao 'oca nacije' kao sto to jeste Ante Starcevic. (dovoljno je potraziti Pasmina-Slavoserbska-Po-Hervatskoj u Guglu i pustiti masti i mrznji na volju) _| Usputno receno, Alija Izetbegovic jeste porijeklom iz Srbije, tj. iz Beograda gdje je njegov cukundjed 1868 za vrijeme progona 'Turaka' iz Srbije (na koji nismo ponosni, ali afekt nakon osmanlijske okupacije i potlacivanja je razumljiv) kao muhadzir otisao u Tursku, u Usküdaru je njegov djed uzeo Turkinju Sidiku Hanim za zenu i preselio se u Samac. Njegov otac se iz Samca preselio 1927 u Sarajevo. Bio je pobornik Pavelica i Dzafer Beg Kulenovica u mladje dane, pomagao Ustaskim i SS Handzarskim pristalicama za vrijeme rata, za sto mu je kasnije sudjeno u SFRJ. Ako ja primitivni dinarac bolje poznajem istoriju Bosne od samoprozvanih Bosnjanina, onda je to samo vama na sramotu. Vecina Bosnjaka u Bosni jeste porijeklom ili iz Srbije ili iz dinarskog masiva, oni iz Srbije su dosli kasnije naime progonom 'Turaka' kao muhadziri u tada jos uvijek osmanski vilajet i sanjak, kasnije aneksiran od Austro-Ugarske, sto je razlog zasto u Sandzaku i Bosni ih toliko nailazimo. Stariji Bosnjaci koji su porijeklom iz dinarskog masiva, Hercegovina, Crna Gora, sjeverna Albanija (malesijsko gorje), su dobivali zemlju nakon osmanske okupacije nakon prelaska u njihovu vjeru. O tome je pisano toliko knjiga i dokumenata u tom samom vremenu i to u nezamislivom detalju, kako, kada, i koja familija je presla na islam i zasto, samo ih je potrebno procitati. _| Ako ne vjerujete, pitajte svoje oceve i djedove, otkud vam vode porijeklo. Naravno ima onih iz donjih krajeva Bosne, oni su velikim dijelom madzarskog i u zapadnom dijelu, naime Cazin i Bihac, hrvatskog porijekla, posto je to tada u vrijeme osmanlijske okupacije bila Madzarska (Hrvatska i Slavonija su 1000 godina bile pokrajine Madzarske). _| Za kraj BOKI-BOKI, koliko si imao prilike vidjeti medju komentatorima koji se ne slazu sa mojim misljenjem, nedostatak njihovih argumenata, kompenzira se u pseudo-analogiji, citiranju veoma kontroverznih pisaca kao npr. Starcevic, Krleza, Jukic, ili novijeg kova, Filipovic, Malcolm, Judah, Anscombe (ovi strani, su naime placeni od bosnjackih fundacija za prosirenje nacionalnog identiteta za vrijeme rata, dok su ovi mladji pisali u vrijeme romantizma kada istorija nije bila nista drugo nego mastarenje o slavi svoga roda). Ne kazem da Srbima ne fali maste, a bogami ni mitova (Jovan I. Deretic i njegova boginja Serbona kao prvi majmun u coporu), ali barem ono o cemu tvrdim vezem za logiku i istoriju vezanu za arheoloske i pisane dokaze. Ako Mehmed Pasa Sokolovic, covjek koji je obnovio Srpsku Pravoslavnu Crkvu nakon okupacije, postavljajuci rodjaka Makarija Sokolovica kao patrijarha (s obzirom da ga se smatra Bosnjanim ili Hrvatom, cudno je sto nije obnovio "Bosansku Crkvu" ili katolicku, sto bi imalo logike u njihovom predavanju) u svom pismu Andrasu Batoriju komandantu Temisvara 1551 godine porucuje "I šta mi šalješ pisma i sve mi srpskim jezikom šalji, a ne fruski (francuski)" onda tu nema mnogo razglabanja na koji jezik on misli, osim kod onih kojima istorijska cinjenica jednostavno ne pase u njihovu pricu. _| Poduga prica ima i poentu a ta je, da se istorija ima rjesavati na drzavnom nivou, i dok se ne stvori konsenzus onoga sto mladi imaju da uce u skolama svih triju narodnosti na casu istorije, nasa podjela ce da traje ne narednih 20 ili 50, nego najmanje 100 do 200 godina. Jer ako nije katolicizam, pravoslavlje i islam vise razlog, onome kome treba razlog za rat i podijelu uvijek ce ga naci, kao sto su ga i krenuli da nalaze krajem 19tog vijeka.
Objavljeno:
Bravo Boki, ovaj tvok komentar nikako te ne moze svrstati u grupu komentatora sa onim old dinaroidom. Bio si poceo voditi dobar dijalog sa Bluetrainom a onda si odjednom zasutio, kad se pojavio onaj "istoricar" dinaroid. Ako si iskreno dosljedan ovome sta govoris u posljednjem komentaru, zar si mogao presutiti sve uvrede ovoga nebuloznog komentstora, kojima nije nikog postedio u susjedstvu. Ne mislis valjda da se ova tvoja umjesna i odmjerena kritika odnosi na Bluetraina. U potrazi za pozitivnim stremljenjima valja ponekad biti bijela vrana i iskociti iz "kolektivne svijesti".
Objavljeno:
Eto nas ponovo na staroj "dobroj" destrukciji, omalovažavanju, etiketitanju i štočemu nesvrsishodnom. Ono šta me najviše iritira jeste kad uočim da neki komentator iznese određene podatke, kvalitetno ih uvrsti u kontest istorijskih okolnosti na kakve se odnose, istakne etologiju procesa u odnosu na navedene podatke i onda u "polju" zaključivanja - PLJAS! Kada dođemo do pozicije zaključivanja pređemo na našu omiljenu metodu "tuk na utuk" i sve ono prethodno kvalitetno navedeno i opisano iskoristimo samo kako bi nekome oponirali ili ga čak uvrijedili. Istorijski fakti, činjenice ili podaci nikako ne služe da bi nekoga (pojedinačno ili kao kolektivitet) omalovažavali i vrijeđali. Istorija služi kako bi shvatili određene pojave ili procese, njihove fenomenološke, etimološke, etiološke i ine "loške" aspekte, no primarno služi kako bi shvatili od kud potiču određeni problemi kakvi muče neko društvo, te radi iznalaženja što kvalitetnjijih rješenja. Kako bi rezimirao Isak Adižes - promijene uvijek proizvode probleme, a problemi traže iznalaženja rješenja (tako da promjene usmjerimo u pozitivnom pravcu). Kada se ovako samo "nabacujemo" određenim podacima sa primarnim ciljem da nekoga iritiramo ili omalovažavamo, onda je upitno čemu nam ti imputi služe? Zar ćemo pukim oponiranjem razriješiti i jedan jednini problem ovog društva? Na našu zajedničku žalost ovdašnji ljudi navikli su na "velike događaje" (ratove, revolucije, imperijalna osvajanja, razaranja imperija, teror i krvoprolića), a eto nastupilo je nekakvo "zatišje" u kakvom bukvalno ne znamo šta bi sami sa sobom. Izgleda da nam pod hitno treba neki svjetski rat, pa da se mi osjećamo "u svom ambijentu" ili "prirodnom okruženju" jer samo u velikim događajima i mi postajemo nekako "veći i važniji". No, izgleda da ništa nismo naučili iako je većina učesnika na ovom portalu već preživjela jedan rat? Naime, zar smo zaboravili da tokom rata ovi malčice načitaniji i pismeniji odlaze "u drugi plan", a nastupaju nepismene budaletine, kriminalci, luđaci i šta znam kakvo društveno dno. Po komentarima mnogih može se jasno vidjeti kako su u pitanju obrazovane sobe, intelektualci, kakvima zasigurno ne priliči uloga huškača, šovinista ili manipulatora. Ima ovo društvo i previše bena kakve šire negativne uticaje i stvaraju ambijent haosa, a intelektualci bi trebalo da se suprostavljaju takvima, da umiruju stanje i stvaraju ambijent međusobnog uvažavanja pojedinaca, kolektiviteta, prava i sloboda. I sam prečesto reagujem neprimjereno i baš ničim se ne izdvajam od ostalih komentatora, ali eto naiđe mi ponekad "period razuma" i kažem sebi i drugima - de prikoči malo! Ne smatram da je moj "zadatak" širenje destrukcije, strahova, laži ili šovinizma, niti stvaranje ambijenta neprimjerenog civilizacijskom trenutku i opšteprihvaćenim vrijednostima, odnosno treba da činim dijametralno suprotno, a to se jednako odnosi i na većinu komentatora. Ima ova zemlja i previše budaletina kakve negativno djeluju, a prilično oskudijeva "pozitivcima", tako da je "izazov" svrstati se među malobrojne kakvi pokušavaju stvoriti iole snošljiv društveni ambijent.
Objavljeno:
@RODA, nema na čemu. Usput budi rečeno, postao sam početak knjige "Na rubu pameti" iz pomalo sebičnih razloga. Nije mi namjera da ikoga mijenjam, niti uvjeravam. Svatko od nas ima neki unutarnji sat sazrijevanja i spoznaje. I kad napadam, onda napadam stav nipošto cijelu naciju. Ovo su pogana vremena i treba naći razumijevanja za sva naša ludila. Krleža je prije drugog rata bio najčitaniji pisac u Srbiji ali ljudi su kratkog pamćenja i još kraće pameti... na rubu su pameti. Ne čitaju ga osobito ni u Hrvatskoj. Doći će vrijeme kada će sve sjesti na svoje. Ja apsolutno vjerujem u to. U stvari, siguran sam.
Objavljeno:
BLUETRAIN, hvala ti za podsjećanje "Na rubu pameti", Miroslava Krleže, koje prilikom svakog čitanja uvijek nanovo možeš doživljavati i otkrivati "nešto novo u nenadmašnim Krležinim promišljanja svijeta i života. Mislim da si to navodio nebi li se OLD PRIMITIVES dinaroid pronašao barem u kojem retku, ali uzalud.... Čudi me da si od njega tako nešto i očekivao. Najvećeg kritičara malograđanštine ovaj je spreman imenovati ustašom, kao što i čini. Uz svu tvoju inteligentnu širinu, čudi me da pomalo sam sebi protivrječiš, očekujući od onih koji se hrane i napajaju sa jednog nacionalističkog korita, da išta više razumiju dalje od tog korita. Tek si to "shvatio" u zadnjem svom komentaru i uvidio da se svaka priča, pa makar o paradajzu i krompiru kod ovih koritaša svede na dušanovo carstvo i "istoriju", punu mita, laži i podvala. U stvari sve se svede da je srpsko sve do Beča, Trsta, Istambula, Odese, Dnjepropetrovska a na sjever možda do Helsinkija, Osla i dalje. To je suština.
Objavljeno:
@GOOD_OLD_PRIMITIVES, a u tom grmu leži zec! Hrvati i Bošnjaci su u stvari izmišljen narod. Oni su Srbi koji su prodali "veru za večeru", jel' tako? Isto važi i za Makedonce i Crnogorce, jel' da? Šta je sa Rumunjima i Bugarima? Solun i Drač su na Srpskom moru? A srBski Dubrovnik je isto na Srpskom moru? Ante Starčević je najveći srbomrzac koji je ikad hodao kuglom zemaljskom, dok je Krleža njegov šegrt. Zar ne? Marko Marulić je srBski pisac? Franjevci su čuvari samog sotone? Najčitaniji i najcitiraniji predstavnici srBke kulture su srbi Mehmed Selimović i franjevački đak Ivo Andrić? Alija Izetbegović je mudžahir koji je pobjegao pred srpskim ustanicima iz Srbije i zbog loših prometnih oznaka pobjegao u srBsku Bosnu? Kavlobag-Kavlovac-Vivovitica je linija koja označava gvanicu svBskih zemalja?

Tko je to opet uzeo kvive pivuve! Žute, uzmi žute.. navandžaste nisu za tebe. Te su od Vadovana!
Objavljeno:
@BLUETRAIN _ Pravoslavlje i cirilica nisu ekskluzivna odlika srpstva, odlika srpstva je narodnost. Odlika Hrvatstva i Bosnjanstva je katolicka tj. islamska vjeroispovjest. Iako veoma spor po shvacanju vjerujem da si dosao do zakljucka da je hrvatska kultura kakvu poznajemo nastala na katolicanstvu, koje je pocelo gregorijanskom reformom za vrijeme Dmitra Zvonimira medju Hrvatima, na isti nacin kako je Bosnjacka kultura nastala Osmanlijskom okupacijom Bosne i Hercegovine te islamizacijom srpske, hrvatske i madzarske vlastele u tom kraju, tako je i srpska kultura kakvu poznajemo nastala na prihvacanju pravoslavlja za vrijeme vladavine Stefana Nemanjica (brata Sv. Save) kao glavne doktrine u vecini srpskih zemalja. Cirilica i glagoljica jeste odlika slovenskog pravoslavlja (zato je i nastala) i dio kulture naroda tog svjetonazora, ona nije odlika a ni dio, katolicanstva i islama pa tako ni hrvatske, a ni bosnjacke kulture ciji svjetonazor dijele, te njena uporaba u vasim sada naseljenim regijama ne znaci da je ona istorijsko i kulturalno vasa tekovina ni odlika a ni dio vase kulture, na isti nacin kao sto ni kultura vince ni ilira ni rimskog cara Konstantina rodjenog u Nisu nije nasa tekovina. Vi ste naselili nase nekadasnje zemlje i predstavljate nasu kulturu i njene tekovine i odlike kao vase, to nikad necemo dopustiti, oteti nam zemlju je jedno, razumijemo bile su seobe, nismo ni mi gdje smo nekoc bili, ali otimati nam istoriju i kulturu je nesto apsolutno drugo. Jednostavna logika je dovoljna za ocigledne stvari, ali ni pet stranica kopiranja i zalijepljivanja nece uspijeti to da promjeni na nacin na koji bi ti htio to da vidis.
Objavljeno:
Pravoslavlje i ćirilica nisu ekskluzivitet srpstva. Ni nastanak pisma, ni vjere nema ama baš nikakve veze sa srbima kao narodom. To važi za grke, bugare, rumunje, pravoslavne albance, makedonce, crnogorce, ruse,.. svatko onaj koji u tome prepoznaje ključ za srpstvo je ili zlonamjeran ili beskrajno glup. Ti sam zaokruži šta si od toga dvoje.
Objavljeno:
@DINARAC, ćirilica je izvedena iz grčkog pisma kako bi se pismo prilagodilo specifičnim fonemima uobičajenim za slavenske narode. Nastala je na tlu današnje bugarske, ali je plod bizantske-grčke kulture, koja je širila pismenost i religiju slavenskom stanovništvu. Cijelo vrijeme pokušavam shvatiti šta ti u stvari hoćeš.. Osim te silne mržnje koja se preliva sa tvojih latiničnih slova (ironije li), nabacuješ se tvrdnjama i na svaki moj odgovor nabaciš još tvrdnji. Jedini komentar koji dobijem se svodi kako se ja pozivam na "neke tamo bezveznjake". Koje bezveznjake? Krleža? Truhelka? Nada Klaić? Spominješ britanskog historičara i M. Filipovića koje ja nikada niti u jednom svom postu nisam ni spomenuo. Sam si naveo da je ćirilica nastala izvan srpskog kulturnog kruga.Srbi tek preuzeli kao i mnogi drugi narodi. Isto i religiju... Šta tebi daje za pravo da određuješ šta je čije i tko ima pravo na što? To što ti vjeruješ u Hristosa na način koji je suprotan od onoga što je taj Hrist propovjedao, ne daje ti veće pravo od nekoga tko ga zna po imenu Isus ili Isa..

Bašćanska ploča nije jedini spomenik glagoljaštva već najstariji. Zvonimir jest bio katolik, ali to su bili i mnogi srpski vladari. Tek za Dušana i Rastka Nemanjića pravoslavlje u Srba poprima konturu kakvu ima danas. Ne vidim više smisla da odgovaram na te tvoje netočne i polutočne tvrdnje. Vjerujem da su svi koji znaju razmišljati već stekli dovoljno uvida o tome kakva si ti osoba... ups. skoro sam napisao spodoba.
Objavljeno:
@BLUETRAIN _ Pošto sam sigurniji u tvoje neznanje nego tvoje znanje, pojasniću kontekst vremena hrvatskog kralja Dmitra Zvonimira iz dinastije Trpimirovića. Naime do 1054te postoji jedno hrišćanstvo sa dva kulturna svjetonazora, rimskim po utjecajem rimskog patrijarha tj. nadbiskupa bez uprave cara, i vizantijski pod utjecajem sekularizacije tj. sa svjetovnom vlašću iznad crkve. 1054te godine dolazi do raskola, nekih 30 godina kasnije Dmitar Zvonimir odlučuje da postane podanikom rimskog nadbiskupa i prepusti se utjecaju latinske crkve, za razliku do tada utjecajnije vizantijske tj. pravoslavne u njegovim krajevima. Naime razlog je isključivo politički zbog bliskosti Rima od Vizanta. Dmitar Zvonimir postaje jedan od najodanijih pristalica tada pape latinske crkve, Grgura VII, i preuzima njegovu gregorijansku reformu zapadne crkve, koja se može smatrati početkom katoličke crkve kakvu danas znamo, te ujedno hrvatske katoličke kulture. U narednim godinama katolička crkva zabranjuje pravoslavnu službu, osim pod unijom, te korišćenje narodnog (crkveno-slovenskog) jezika i pisma (ćirilice), koji su u to vrijeme, naime 12ti vijek, postali lingua-franca među Slovenima pravoslavne kulture i zamijenili glagoljicu kao pismo.
Objavljeno:
@BLUETRAIN _ Alfabet je grčko pismo, ćirilica je bugarsko pismo, varijanta glagoljice sa velikim utjecajem grčkog alfabeta radi pojednostavljenja transliteracije. Ljudi poput mene ukazuju na vaše iredentističke i velikohrvatske/bošnjačke tendencije, razotkrivanjem idiotizma i šovinizma kojeg širite, svojatanje istorije kao najgnjusniji i ujedno i najkomičniji instrument toga pošto se sprovodi na osnovi umišljenosti i mašte poduprenom pseudo-analogijom, kojom ti ne barataš ni dovoljno da si u stanju da je obraniš protiv primitivnog dinarca i apsolutnog laika kao mene, a kamoli protiv istorije kao nauke. Na što naravno ne krivim vas, kada vidim da je Ante Starčević, začetnik te prakse, dan danas smatran ocem hrvatske nacije (nema hrvatskog grada bez ulice ili škole koja ne nosi njegovo ime), a Bošnjaci se hvataju na sve od Pokemona do Evoksa, samo da se negdje spominje Bosna (ponekad samo u tri slova), nije potrebno više od osnovnoškolskog znanja da ukažem na manjak vašeg. Ćirilica nije hrvatska tradicija, hrvatska tradicija je nastala na katoličkom svjetonazoru koji zabranjuje pravoslavnu sa njihove strane 'jeresiju', istina da je bila korištena i glagoljica u starije vrijeme, samo tada Hrvatska nije bila pod katoličkim utjecajem, naime kralj Zvonimir, u čije je vrijeme stvorena bašćanska ploča kao vjerovatno jedini spomenik glagoljaške hrvatske kulture, je odbacio kulturni utjecaj Vizantije i pravoslavlja te se okrenuo katolicima tj. papi Grguru VII, što manje više definira početak hrvatske katoličke tradicije. Ćirilica kao i glagoljica je pak stvorena baš da bi se proširio taj pravoslavni svjetonazor među Slovenima. Nauči malo prvo o Hrvatima, a o Bosni i Hercegovini kad naučiš jezik i pismo prvo.
Objavljeno:
Bilo bi bolje da pišeš pod jednim nickom. Ovako samo radiš disperziju gluposti.. Kad se već lako hvataš na udicu ugledaj se na svoje vodene drugove pa budi nečujan.
Objavljeno:
@DINARAC, pa nitko nije nikada drugačije ni tvrdio, već da je bosančica vrsta ćirilice, baš kao i glagoljica. Osim toga nije ćirilica srpsko pismo već grčko. To što glupani u hrvatskoj lupaju ćirilične table ne znajući da je ona i njihova tradicija; i to što ti sipajući otrov pokazuješ svoj manjak inteligencije i elementarnog znanja... Quo vadis je u pravu, zbog ljudi poput tebe cijeli narod je na lošem glasu. Poštedi barem svoje "zemljake", kad već nećeš mene, pa se povuci u mentalnu rupu iz koje dolaziša..
Objavljeno:
@QUOVADIS _ ajde molim te, dijete milo ne znam odakle si, ali svako ko je iz Bosne zna vise o ratu nego ijedan sokac ili zagorac, tako da ne krij se iza tuge, ako sve sto Hrvati osjecaju je mrznja. Zelili su rat i istrebljenje 41ve, 91ve, zele ga i danas. Ako vi lazete, istorija barem ne. Rat i klanje im je u krvi, to je njihova kuga koju su prenijeli na muslimane u Bosni i tako doveli do onoga do cega je bilo. To je danas vidljivije vise nego ikad, jeste istina da Sarajevo zovemo Teheranom, ali Hrvatska je brate Afganistan.
Objavljeno:
BLUETRAIN hoce da bude Srbin, ali nece da ga takvim zovu. :-) Nema veze, prihvati prvo istoriju i kulturu, ime ce doci kad ga zasluzis. Pa necemo svakog u Srbe, prvo nauci, pa sve ostalo po propisu. Pustite ga, vidite da hoce sam od sebe. Ili ce da prezivi i vaskrsne kao Srbin sto su mu i preci bili, ili ce ga njegove Bosnje odkasapiti kad shvate u kojem grmu lezi zec. Ovo tvoj naklapanje o vjeri, pa nije vjera narodnost, po tome bi vi kao muslimani svi trebali da budete Turci, a ne Srbi.
Objavljeno:
@BLUETRAIN _ Jesi li ti idiot, ili glumis idiota. Kakva bosancica, ovo je cirilicno pismo koje se koristi u crkveno-slovenskom u svim pravoslavnim crkvama slovenske sluzbe, dan danas. Koristilo se i tada dali u brzopisnoj ili standardnoj varijanti pri stvaranju srednjovijekovnih sporazuma u ovom kraju, naravno uz veci utjecaj ovdasnjog vernakulara. Takozvana "bosancica" je starija varijanta cirilice, koristila se u Bugarskoj koliko u Rusiji, koliko u Srbiji za vrijeme kralja Milutina na primjer, samo je nijedna normalna nacije ne zove 'bosancicom ili arvaticom' nego cirilicom (naime starijom verzijom), naravno to kod neobrazovanih velikorvatskih ili velikobosnjackih nacionalista je drugacije jer sve sto je u komsiluku odmah mora da je poteklo od njih, iako se koristilo i drugdje i duze. Sto jeste smijesno, i vidljivo u tvom komentaru je to sto svaki Srbin obrazovan u svom jeziku nema problema ni da cita ni da pise 'bosancicom' naime starijom varijantom cirilice, dok je za 'pseudo Bosnju' kao sto si sam, ovo ravno kineskom, ili egipatskim hijeroglifima. Ovo ostalo naklapanje koje je duze od clanka, je samo jos jedan argument da sto ne znas znanjem zelis da nadoknadis masom. E pa BLUETRAINU govno ostaje govno, nagrnuo ti kilu ili sto.
Objavljeno:
@SRPSKIM KOMENTATORIMA..."pogledajte samo Hrvatsku tamo rat jos nije prosao, i koliko vidim ne zele ni da prodje."...Jako primitivno i nisko.Pa naravno da rat nije tamo prošao i neće skoro,kada se tamo i vodio,tamo su se i zločinio odigrali nisu u Šumadiji...Veliki broj poginulih se još vodi kao nestali,pa zamisli da i ti nekoga svoga tražiš bili rat u tvojoj duši i srcu bio završen?Ljudi bi bili sretni da nađu kostoi svojih poginulih(ne samo Hrvati i Srbi također,tu nema razlike).Uvjek se sa srpske strane govori i o protjeranima koji se nisu vratili,jeli njima rat gotov?Dakle,tamo se vodio krvavi rat i svaki napredak je dobro došao a paljenje atmosfere iz kabineta od strane političara i zapaljivi komentari na Internetu ne doprinose završetku rata i mirnom životu nego produženju 'ratnog stanja.'
Objavljeno:
Noću, u intimnom, poluglasnom razgovoru sa samim sobom, nikako ne mogu zapravo logički opravdati zašto se u posljednje vrijeme toliko uzrujavam zbog ljudske gluposti. Kad bi tuđa glupost bila neugodna kao naša vlastita zubobolja, to bi se još moglo objasniti: gnjili zubi truju raspoloženje, od zubobolje ne može se spavati. Ali ovako?

- Kako "ovako"?

- Pa ovako: sve je u životu podređeno dubljim zakonima prirode što ih nauka u posljednje vrijeme zove "prirodnim zakonima": zašto, na primjer, buterbrot pada uvijek na onu stranu koja je namazana maslacem a nikada obratno? Slučaj? Ne! Zakon. Svemirski zakon. Ili: zašto se dim lokomotive povija uvijek na onu stranu na kojoj čovjek promatra krajinu iz jurećeg voza? To su, vidite, pitanja na koja nema odgovora, jer su to problemi sasvim nejasni, čak - moglo bi se reći - i neobjašnjivi, a ljudska je pamet tugaljivo bespomoćna, pak ako se netko uzrujava zbog ljudske gluposti, ne će biti ni sam baš pretjerano nadaren umom. Ne treba spadati među surove, polupismene "mislioce" koji "misle" da je pojam kiše materijalističkiji od pojma o bogu, pa kad velevažno, čak - moglo bi se reći - patetično izjavljuju da je kiša naprosto kiša, to jest da kiša nije ništa drugo nego to što jest, to jest - "kiša", to jest da je kiša "prirodna pojava" a nije nikakva božja kiša, onda se od tog slobodoumnog kokodakanja ne može više progovoriti ni jedna mudra riječ, kao da je tim prebacivanjem kiše u red "prirodnih pojava" riješeno posljednje otvoreno pitanje ljudske misli od prve kiše do danas. Izvolite vi ovakvom jednom "slobodnom misliocu" izjaviti da vam pojam deteologizirane kiše nije baš sasvim jasan, i da vi lično baš ne vjerujete da su nebeske vodovodne naprave božanskog podrijetla, ali da vam je šetnja po kiši u svakom slučaju milija od ispraznog nadmudrivanja, taj će vas gospodin inkvizitor zaklati u ime "slobodne misli", kao što vas je klao jučer u ime bilo kakvog drugog imperativa: ako ste sumnjali u to da je kiša božja, bilo je to smrtonosno upravo tako kao što je danas smrtonosno sumnjati da pojam kiše nije objašnjen time što smo je svrstali u red "prirodnih pojava", i tako dalje, otprilike - ni sam ne znam što sam zapravo htio da kažem? Nije ni ovo što ja sada mudrujem, zanesen ovim svojim solilokvijem, bogzna kako inteligentno, ali kada sam se već dao ponijeti ljudskom glupošću i kada sam bio i sam po svojoj prirodi tako glup te nijesam to umio da spriječim, sada mi je zaludu kukati nad glupošću svemira! Ljudske gluposti odgonetati nije tako jednostavan zadatak!

Bila dakle ljudska glupost božje djelo ili ne, ona se ne gubi u svome djelovanju. Od jedne gluposti ljudske do druge put često traje stoljećima: kao svjetlost pogasle zvijezde, glupost još nikada nije propustila da ne doputuje na kraj svoga određenja. Poslanstvo je gluposti, po svoj prilici, svemirsko, u višem, kišovitom, nedeteologiziranom smislu te riječi: glupost je nebeska sila koja djeluje kao teža ili kao svjetlost, kao voda i, uopće, kao svemirski elemenat. Glupost je sama u sebe zaljubljena i njeno je samoljublje bezgranično. Glupost se je zaogrnula dostojanstvom i pozivima, zvanjima i činovima, glupost nosi zlatne lance lordmajorske i zvekeće ostrugama i kadionicama, glupost nosi cilindar na svojoj veleučenoj glavi, a ta je cilindraška glupost elemenat što sam ga proučio prilično pomno, jer sam među tim cilindrijacima imao čast i sreću proživjeti čitav jedan svoj maleni, neznatni život skromnog građanskog lica, toliko skromnog, te se rasplinulo gotovo do nevidljivosti. Naš domaći, autohtoni, takoreći, narodni rasni homo cylindriacus, dakle, koji stoji po pravilu uvijek na čelu jedne takozvane "kulturne (cilindraške) ustanove", razmišlja u sjaju svoga građanskog dostojanstva o sebi ovako: u ime sedam hiljada doktora naše cilindraške znanosti, ja stojim na čelu te iste naše znanosti kao njen najučeniji predstavnik, svakoga. poštovanja najdostojniji! Svaka moja riječ do dana današnjega bila je na svome mjestu i u mojim veleučenim raspravama što ih je štampala naša cilindraška akademija nema ni jedne jedine pravopisne pogreške, a naš je pravopis, zna se, prilično zapleten. Već sam fakat što se naši pravopisi, takoreći sezonski mijenjaju, već sam taj fakat govori o natprosječnoj nadarenosti naše cilindraške, kaligrafske, pravopisne rase! Ja sam predsjednik u dvadeset i tri društva, i vila, koja stoji nad kolijevkom svakog novorođenčeta, meni je prorekla da ću biti pokrovitelj i zagovornik, počasni predsjednik i predsjednik, pokretač, ideolog, nadgrobni govornik i govornik kod otkrića spomenika, a s vremenom i sam brončana pojava u jednom od naših perivoja. U sjeni svoga cilindra ja sam, u dostojanstvu urednog telefonskog pretplatnika, lice o kome su u knjizi telefonskih pretplatnika odštampana puna četiri retka samih naslova i podnaslova mojih građanskih funkcija, ja sam čovjek koji nikada nikome iz načela nije potpisao mjenice i koji nikada nije na otplatu kupio ni jedne kutije sardina, jer ja sam svoj uredni i ugledni život proživio u okviru svojih vlastitih plaćevnih mogućnosti, bez dugova, bez moralne, građanske ili bilo kakve mrlje, bez političke sjenke, bez rodoljubive ljage, otvoren kao trgovačka knjiga, uvijek svakome na uvid, propisan, učtiv, skladan, jasan, susretljiv, samome sebi i svojim bližnjima uzor-rodoljub, uzor-građanin i uzor-trudbenik, čovjek supružnik, koji nije spavao nikada ni s kim osim sa svojom vlastitom gospođom, koju sam odmah u prvoj noći našeg sretnog braka učinio majkom jednoga budućeg gospodina doktora i budućeg predsjednika i budućeg cilindraša, jer je nama Gospodin zapovjedio: rađajte se, cilindraška gospodo doktori, i rađajte buduću cilindrašku gospodu doktore, jer zato je i Svemir pokrenut da bismo se množili i umnožavali mi, cilindraši, govornici pred spomenicima i nad otvorenim grobovima velikana, sami u posljednjoj konzekvenciji velikani i budući naslovnici ulica i trgova u našem glavnom i prijestolnom gradu, u našoj metropoli, u našoj hiljadugodišnjoj civilizaciji.

- Je li to čovjek, takav jedan naš gospodin doktor, svijestan nosilac mnogobrojnih ordena, čovjek koji je uvijek spreman da pogine na "Predziđu kršćanstva"?

Takav prokušani borac za narodne ideale, takav trijarij naše hiljadugodišnje kulture, to je siva maska na našem doktorskom balu, pojava još neraskrinkana, a da je netko raskrinka, što bi od nje ostalo? Tri diplome, sedam naučnih rasprava u kojima je pokušao da dokaže kako se izvjesne pojave mogu množiti ili dijeliti ili razvrstavati, dvadesetidvije karijere kao dvadesetidva životna uspjeha, jedna katedra, tri katedre, jedna ostavinska rasprava, jedna neprekidna i postojana količina dosade od deset do petnaest hiljada dana, u kojoj se naročito ističu nedjeljne dosade (oko dvije hiljade dosadnih, kišovitih nedjelja), sa šetnjama po botaničkom vrtu, sa zlatnim ribicama pod vodoskokom i s cigarom na klupi pod lipom, nekoliko putovanja u sjeverne velegradove (u trećem razredu, po slabim hotelima), bez ikakvih naročitih drugih sklonosti, strasti ili uzbuđenja, dakle u jednu riječ: jedna maska s cipelama broj četrdeset i dva, sa dva ili tri zlatna mosta, s kopanjem nosa u tamnim sobicama gdje klokoće kotlić nad prošupljenom sjedalicom, sivo, dosadno lice među ostalom gomilom dosadnih, sivih lica, primjerak medu masom sličnih primjeraka, čovjek kome se uopće ne može pristupiti na ljudski način, jer nesumnjivo spada u pretpotopno doba ljudske gluposti, kad se takve jadne životinje brane oklopnim, neprodornim pločama svoje nosorožne supstancije, svakom inteligentnijem dokazu uprkos.

Jer što je drugo pamet ljudska danas, ako nije živčani nemir, zapravo neurastenično zanovijetanje u diluvijalnim prilikama stvarnosti? Mi živčano uznemireni pojedinci, okruženi smo glupanima, kućevlasnicima, vlasnicima tvornica soda-vode, gospodom građanima i malograđanima, koji nose suknene melone na glavi kad se međusobno pokapaju, i što može čovjek ovakvom jednom svom bližnjem sugrađaninu, ovakvom uzor-rodoljubu i članu središnjeg odbora te i te stranke, koji je gradski otac, vijećnik, tvorničar, dobrotvor i javni radnik, koji pod svojim vlastitim potpisom u svome vlastitom stranačkom glasilu protestira javno protiv toga što se danas "upotrebljavaju teretni automobili kad to ubija našu vlastitu konjsku spregu u prvome redu", a zatim "kvari i uništava sistem kanalnih cijevi i odvodnih kanala, sagrađen kod nas još na staromodan ciglarski način". Pod "teretnim automobilima" ovakav naš uglađeni građanin (ironično) podrazumijeva vojničke kamione, a kako on nema građanske smionosti da se buni protiv vojničkih parada, on objavljuje svoje dubokoumne misli u svome stranačkom organu takoreći na simboličan način. On se izražava u alegorijama. Pošto se kugla zapalila na sedamdeseti-sedam strana, pošto je njegova jednokatnica u ulici sušičavog nesposobnjaka i nazovipjesnika Hyperiona Aladara Cyprijana Balentekovića sazidana na dvadeset milijuna prorupljenih, prosviranih i prorešetanih lubanja njegovih evropskih sugrađana, pošto je ostalo razoreno ne znam koliko tuceta evropskih gradova u grmljavini i oluji što je digla Evropu kao staru zgužvanu krpu novinskoga papira, pošto se čitava jedna Azija odvalila u krv, u kugu, u požar, u propast, u katastrofu kao minirani kamenolom, gospodin gradski vijećnik i kućevlasnik iz ulice Cyprijana Hyperiona Balentekovića protestira protiv upotrebe "teretnih automobila", jer se time "kvare odvodni kanali", pak se prema tome ugrožava pravilno otjecanje zahodskih cijevi njegove skupocjene i velevažne jednokatnice. U foringaškoj pobuni protiv "teretnih automobila", prisluškujući kako pucaju stijene njegove vlastite kuće, kako mu se trese krov nad glavom i čaše zvekeću u kredenci blagovaonice, gospodin vijećnik buni se protiv suvremene stvarnosti iz viteške perspektive: on živi u zlatnom okviru jedne staromodne oleografije gdje se okiopljeni vitezovi bore s nemanima na turniru, on zamišlja sebi svoje fijakerske ideale u grimizu i hermelinu, kako ginu za pojam "domovine", u purpuru požara i vijorenju stjegova, u križarskom zanosu jedne geste, kao što su zanosne kretnje stjegonoša i barjaktara koji ginu u potoku krvi "za Krst časni i Slobodu zlatnu", gdje "Krst časni" znači njegovu baroknu Svetu Mariju na Božić i na Uskrs, a "Sloboda zlatna" predstavlja zapravo njegovu malograđansku tvornicu Soda-vode ili njegovu mašinu za rezanje Patent-čavla, koje mu dva gologuza režu u pivnici, a gospodin senator prodaje paklić tih patent-čavala pod zaštitnim žigom heraldičkog orla koji u pandžama nosi zlatan križ kao simbol naše - hiljadugodišnje "zlatne slobode", "zlatne" slobode rezanja Patent-čavala, punjenja Soda-flaša i zaštićivanja odvodnih kanalskih cijevi. Čovjek lebdi iznad stvarnosti nekoliko centimetara. Uđite u jedan takav zlatnouokvireni "slobodarski" pogled na svijet koji tu stoji pred nama kao četvorobojni otisak bilo koje feudalne drame ili bitke ili trijumfalnog krunisanja i objasnite takvom svome gospodinu sugrađaninu da se njegova fijakerska logika kreće na kokošjim nogama, i što će vam odgovoriti? Ili da ste moralno bolestan tip ili tuđinski plaćenik ili, u najboljem slučaju, da u vašoj glavi nije sve u potpunom redu.

Godinama živio sam u našem smrdljivom zvjerinjaku gotovo gluhonijem, pritajen i povučen u sebe kao puž i pravi puzavac, i godinama sam razmišljao o gluposti ljudskoj, osjećajući mutno kako iz raznih ljudskih postupaka izbija čudna, mračna unutrašnja snaga koja ljude smeta kod svake kretnje, koja ljudima nikako ne da da požive potpuno i neposredno, jedna opasna snaga zapravo koja ljude truje i rastvara; ja sam tu svakodnevnu pojavu ljudske gluposti tumačio kao prirodnu stvar: "Osovio se čovjek na stražnje noge, prohodao je kao dvonožac, a glupost se vuče za njim kao sjenka! Glupost je sestra mraka, glupost bi htjela da dvonošca ponovno vrati njegovim četvoronožnim rođacima u prirodi, glupost ne da čovjeku da otputuje na zvijezde, kao što mu ni sila teže ne da da leti!"

Ja sam zapravo volio ljude. Ja sam, zapravo opraštao ljudima, oduševljavao se ljudskim sposobnostima, a kad bi se pojavila glupost ljudska i privukla kakav divan uspon ljudske volje ili zanosa k sebi, u blato, u prljavštinu neopranih riječi, ja sam slom takve plemenite ljudske kretnje tumačio posve prirodno, dobronamjerno i pomirljivo: "l ptice padaju umorne i ne lete vječno, zašto da ljudi neprekidno lebde iznad svog dostojanstva?" Ili: "Pojedinac koji hoće da se uzdigne iznad svojih bližnjih nalik je na kotač na blatnoj cesti; zakotrljao se, ali i zaprljat će se!"

Ljudska je glupost mračna snaga pod nama, to je kaotična sila pratvari pod nama koju ljudi još nisu svladali, ali koju će nadvladati ipak, izvan svake sumnje, a u tome i leži značenje ljudskog napretka: stepen pojedinih civilizacija stoji u obratnom omjeru sa stepe-nom ljudske gluposti.

Do svoje pedeset i druge godine života živio sam najdosadnijim i najjednoličnijim životom prosječnog fijakerskog i cilindraškog građanina: bio sam uredna ništica među masom urednih sivih ništica, dosađivao sam se u takozvanom vršenju svojih ništičavih dužnosti, izvršio sam tri i po hiljade nedjeljnoposlijepodnevnih šetnja do ciglane ili do glorijete u perivoju na kraju grada, živio sam u mirnom i neizrecivo jednoličnom bračnom dodiru sa svojom zakonitom ženom, izrodio sam s njom tri djevojčice (tri glupe guske), imao sam sasvim pristojan građanski dohodak pravnog referenta u jednoj industrijskoj organizaciji, bio sam pravni zastupnik Domaćinskijevih poduzeća i kartela, u jednu riječ: o meni, o mom ličnom, privatnom ili javnom životu ne bi se moglo napisati ni jedne jedine rečenice koja prelazi okvir najnormalnijih propisa sive i bezlične sheme po kojoj žive hiljade i hiljade cilindraških ništica po čitavoj našoj rodoljubivoj domovini i po svim bezbrojnim rodoljubivim civilizacijama čitave zemaljske kugle.

Oko mene klepetali su sebeljubivi kosturi mojih bližnjih, ja sam se od vremena na vrijeme uzrujavao na sudbenim raspravama kao pravni zastupnik svoga poslodavca, u pravednoj obrani kartelskih takozvanih kolektivnih interesa, u stvarima Domaćinskijevih produkata, naslijedio sam od jednoga svog daljnjeg rođaka vrlo lijep vinograd s drvenim ljetnikovcem, živio sam u dosadnom obiteljskom krugu svoje gospođe, kćerke jednog ograničenog ljekarnika iz provincije, koji je svojim ljekovitim čajem za probavu iskvario crijeva čitavom jednom pokoljenju i tim istim čajem sagradio tri trokatnice u našem gradu, stanovao sam u lijepom, sunčanom, reprezentativnom stanu s balkonom u jednoj od tih čajnoprobavnih trokatnica (koja je bila moje vlasništvo, jer mi je apotekar poklonio tu kuću u znak svoje naročite simpatije), družio sam se na crti nekih ženinih rođakinja s višim činovnicima našeg činovničkog stroja, i, živeći tako potpuno kućevlasnički, činovnički, kretao sam se u krugu isto takvih činovnika kućevlasnika, ne baveći se - dakako - našom domaćom vulgarnom politikom, ne imajući nikakve naročite strasti, slušajući kada su drugi govorili o ratovima, o bitkama, o pustolovinama, o velikim planovima i uopće o velikim stvarima i događajima, i tako sam uglavnom živio slušajući, pušeći i spavajući u nedjelju do devet, a u obične dane do sedam i po sati: devet sati minimalno za odmor živaca i za dobru i mirnu probavu.

O slikarstvu slušao sam godinama, i to mnogo, jer je moja supruga tri godine pohađala slikarsku akademiju, ne zna se zapravo zašto, budući da slikarskog dara nije imala gotovo savršeno nikakvog, ali joj je ostala sklonost spram slikarstva, posjećivala je slikarske izložbe, kupovala je slike, pak su prema tome i sama gospoda slikarski umjetnici odlikovali moj dom svojim posjetama, te se kod nas mnogo govorilo o slikama, o slikanju, o prodaji slika, a i o slikarstvu - od vremena na vrijeme - kao takvom, l o muzici se je mnogo govorilo, jer su kod moje starije djevojčice Agneze bili otkrili naročito lijep sopran, te ju je moja žena izgurala na konzervatorij, i kako se Agneza spremala za pjevačicu (za veliku karijeru koloraturne pjevačice), to se kod nas mnogo sviralo, pjevalo, govorilo o operi, o koncertima i o umjetnosti, a kako je moja gospođa uopće bila svestrano nadarena i predstavljala u našim malim i zaostalim prilikama jednu kulturnu, visoko odnjegovanu, u najljepšem smislu te riječi, lijepu dušu, a kako sam ja opet došao na svijet od prirode kao naivno gostoljubiv čovjek, to je kroz moju kuću prolazila masa svijeta; ja sam goste, u društvenosti svojoj uživajući, volio, uvijek spreman na uslugu, kao ličnost, kako je meni izgledalo, uglavnom poštovana i svima više-manje draga.

Kod nas, u našem malom gradu, mnogo se ogovara i kleveće na sve strane (kao u svima malim zakucima koji hoće da igraju ulogu velegradskih centara te vrše neka poslanstva u mračnim i zaostalim provincijama iznad svoje vlastite snage), ali o meni, koliko sam ja do svoje pedeset i druge godine mogao da provjerim, nije se nikada čula ni jedna jedina naročito negativna ili naročito zlobna riječ. Bio sam, naime, potpuno bezimen i nevidljiv, toliko diskretan te nitko zapravo nije ni primijetio da živim.

Nikada za mene nije nitko izjavio da bih ja bio nekome nešto ukrao (srebrnu žlicu ili ormar), nitko nije za mene mogao ustvrditi da sam nekome nešto pojeo, da sam se na nečiji račun izgurao na bolje ili unosnije mjesto, i u tom smiješnom kolopletu naše domaće gluposti nitko moje ime nije zaprljao ničim naročitim: da sam bio spolno bolestan u najranijoj mladosti, to se uglavnom nije znalo, a osim te ljage ničeg naročitog nije bilo u mom predživotu, a sve da je ta sramota i bila poznata, to bi za naše prilike bilo nešto doista najnevinije što se moglo lansirati o jednom dragom i više-manje uglednom, cilindraškom, građanskom licu koje ima svoj ugledni položaj, svoju bogatu ženu, nekoliko kuća po glavnim ulicama, svoj ljetnikovac i svoj tekući račun kod solidnih banaka u centru. (Da sam spolno zaraženi razvratnik koji je zarazio svoju vlastitu ženu, to sam doznao tek kasnije, kad je oko mene počeo da zvižduka vjetrić, kada se je sve uznemirilo oko mene preko noći i kad sam pao u centar pažnje našeg javnog mišljenja: da sam rogonja, da mi je žena imala kućnog prijatelja već sedam godina, da sam bludnik po svom vlastitom priznanju, pa čak da ni moja vlastita djeca nisu moja vlastita djeca, to sam dočuo tek u onom dijelu svoje životne plovidbe kad se rasplinula tridesetogodišnja tišina i kad sam se kod sveopćeg čišćenja predrasuda pokazao posve drugim čovjekom nego što sam samome sebi i svojim bližnjima izgledao jednog čitavog života.) Jer čovjek može da dogura do šestog decenija, a da nikada, ni jednog trena, nije poživio svojim vlastitim ličnim životom.

Najprije razne gnjavaže slabo-umnog i rastresenog djetinjstva, poslije romantika, ratovi, pustolovine, žene i pijanstva u poluslijepom zanosu prve mladosti, sve je to bilo, kako da kažem, u galopu: čovjek nije imao vremena ni da se osvrne u onoj ludoj trci događaja i obraza, a kada sam se zaustavio da se konačno sredim i da trijezno spoznam što se to zapravo zbiva sa mnom, pokazalo se da se u ogledalu promatra oronuo starčić, s podočnjacima i s paradentozom, smiješno naduvena mješina sa salovratom šijom i podnadulim podbratkom kopunskog loja, tužna pojava ćelavog, tustog glupana i lijenčine, koja drži u ruci dječačku drvenu sablju, pomalo paranoidno uvjerena kako je ta krhka trijeska rapir čistog moralnog osvjedočenja kojim se može ratovati za čast zastave i poštenja protiv čitave jedne malene, zaostale i smiješne civilizacije. Od one kratkotrajne periode državne službe, kada sam u okviru jedne zbrkane izborne vlade kao šef kabineta jednog slaboumnika dao ostavku i kad sam se primio pravne referade u industrijskim strukama, tvornicama lavora i parnim pilanama pa sve do kraja svoga braka s gospođom Agnezom, svojom suprugom, apotekarskom jedinicom, koju sam uzeo iz čiste mladenačke ljubavi, ja sam čitav svoj život proživio zauzet tuđim pitanjima, razbijajući svoju ne pretjerano nadarenu i organiziranu glavu tuđim brigama. Ustrajno i požrtvovno, upravo samaritanski volio sam sve svoje bližnje oko sebe, i, osvjetljavajući pojedine svoje privatne neuspjehe ili neugodne doživ ljaje s ljudima trajnom simpatijom za stradalnike, tješio sam se i umirivao blagom, gotovo kršćanskom dobronamjernošću. Ako bi me tko bio prevario za potpis na mjenici, nisam se načelno nikada razljutio i nije se dogodilo da takvoj varalici ne bih potpisao mjenice i drugi put: uvijek bih znao da nađem nekakav dobar, upravo hvalevrijedan potez tog pojedinca kao protudokaz da mu se "to s mjenicom dogodilo u slabome momentu". "Ljudi su takvi", tako sam govorio pomirujući se u sebi sa svojom osnovnom druželjubivom idejom da ljude treba voljeti, jer su više glupi nego zli, vjerujući negdje duboko intimno u sebi da još nitko, kroz duge i duge vjekove ljudskog iskustva, nije otkrio ljudskoj gluposti lijeka i da će tako kako je danas, to jest poluljudski a poluglupavo, potrajati još prilično dugo u zbrkama oko nas i u nama.

Promatrajući ljude sa prilično svježom znatiželjom, primjećivao sam kako se ljudi uzajamno prljaju po nekoj neshvatljivoj, dubokoj potrebi koja se u čovjeku objavljuje silinom teže: postoji u ljudima mračna snaga koja vuče dolje, k zemlji, u blato. Ljudi se progone uzajamno i osjećaju se progonjenima od kretnje, od pogleda, od riječi, ljudi se njuškaju međusobno nepovjerljivo kao zvijeri, ljudi jesu zapravo dvonoge životinje, ljudi kradu jedni drugima misli i novac (kao opice u prašumama što kradu jedne drugima banane), a kad su se nakrali i kad im se sito podriguje, onda zadovoljno gunđaju valcere, mokreći u podzemnom pisoaru kakvog prljavog noćnog lokala, kamo iz daljine kroz koprenu dima i miris katrana dopire cilik slabe muzike: dobro nam ide, nažderali smo se tuđe muke, nose nas na jastucima, pijani smo, slava bogu.

Toplo meso omotano tkaninom, izdvojeno iz prirode, postavljeno na stražnje noge: u crkvu, u sudnicu, na kazališne daske, na propovjedaonicu, na katedru, u pisoare, u krčme, u kasarne, to toplo meso obučeno po tajanstvenim pravilima raznolikih historijskih kostima, razvrstano u svetotajstvene kaste, podržavljeno ljudsko meso u dresuri đavolskog stroja, to jadno ljudsko meso izgubljeno je potpuno pred beskrajno velikom količinom otvorenih pitanja, ne snalazeći se u zbrkama, odvojeno jedno od drugoga, ono osjeća isključivo sebe kao svoje vlastito meso, zaboravlja mesnatu sličnost svoga mesnatog bližnjeg i tako od straha i od gluposti grize jedno drugome grkljan, poživinčeno u stravi i u užasu pred tminom. Ljudi su ispunjeni odgojem, praznovjerjem, predrasudama i lažima kao slamom, ljudi igraju uloge kao lutke na orkestrionima, kako su ih drugi navinuli, po tuđem taktu njima kao takvima potpuno neshvatljive i nerazumljive muzike. Ljudi se tjeraju u slaboumnoj kružnici takozvanog socijalnouslovljenog carousela, i, kao na pravom sajamskom vrtuljku, ti su jahači na drvenim konjima društvenih predrasuda doista uvjereni da galopiraju nevjerojatnom brzinom u zatvorenom krugu "uspjeha". A kad se od vremena na vrijeme takav sajamski vrtuljak raspadne, i kad ti obezglavljeni jadni konjanici neočekivano poispadaju iz kolotečine, bjesomučni jahači svojih karijera ne snalaze se bez drvenih konja, i ja nisam imao prilike upoznati još ni jednog tzv. pametnog i normalnog čovjeka koji bi bio toliko smion da pozivi svoj život sam za sebe, bez svojih poslovnih pisama, bez svojih paragrafa, bez svoga ureda s pljuvačnicom i s pečatom, u jednu riječ: bez predrasuda i bez vjere u drvene bogove. Oficiri poslije izgubljenih ratova, bez konja i bez psovke, propali bankiri bez čekovnog kredita, pjevači bez glasa, otpušteni činovnici, odbačeni političari, svi ti sajamski pajaci, kao brodolomci na poplavi, plivaju strujom predrasuda u smeće, zaboravljajući bit svoje ljudske tvari; te su slamnate lutke uvjerene, kako je karneval doista tragično svršio samo zato jer je vjetar odnio njihove klaunske kape. Da se je to kojim slučajem dogodilo drugim maskama, bilo bi im smiješno. Ljudi se uvijek raduju tuđoj nesreći, zaboravljajući da je ta tuđa nesreća njihova vlastita. Za sve Ijudsko imao sam oduvijek slabost razumijevanja po starom klasičnom receptu: da su sve slabosti ljudske upravo elementi one ljudske tajne koja od čovjeka stvara sažaljenja dostojnog bijednika.

Ljudi se međusobno varaju, lažu jedni drugima u lice, obmanjuju se laskanjem i prozirno pretvorljivim udvaranjem, a to im često poštenoljudski izgleda nerazmjerno hrabrije nego da jedni drugima kažu golu istinu. Ljudi su sebeljubivi jer nisu siti, jer strahuju pred gladovanjem, zlovoljni su jer su poniženi i jer im je učinjeno krivo, nepravedni su, dakako, ali ni prema njima nisu pravedni njihovi bližnji, nesretni su, pozlijeđeni, ozlojeđeni, u krpama, pod smrdljivim perinama hrču, zaviđajući jedni drugima na lončiću kave, na čistoj jastučnici, na novom biciklu, zanovijetajući za svaku sitnicu kao čavke na grani kad se pravdaju (dijalektički, po svoj prilici) na strvini nekog neznanog junaka o tome koja je imala pravo prvenstva da se pogosti ljudskim okom.

Voljeti treba ljude, biti im na usluzi, pri ruci, u gostoljubivome stavu domaćina, s grimasom na obrazu dobroćudno nasmijanom, s grimasom slatkom, marcipanskom, kao novogodišnje prase u poslastičarskom izlogu, to sam propovijedao kao društveni princip i po toj osnovnoj direktivi ja sam se i vladao godinama! Treba uvijek na otvorenim vratima dočekivati ljude raskriljenih ruku, primati ljude objeručke, neposredno, biti duhovit, zabavljati ih ako su neraspoloženi, gostiti ih kupovati ribe, majonezu, divljač, hladetinu, vino, duhan, sirove (mnogo raznovrsnih sirova i južnog voća), treba se veselo vraćati kući s paketima, s buteljama, u tople, naložene, rasvijetljene sobe gdje čekaju bogato prostrti stolovi, tako sam mislio da je dobro, pak sam tako njegovao društvenost i u svojoj kući gostio čitave rulje nitkova i glupana, glupana i nitkova u beskrajnim serijama. Treba čitave noći slušati tuđe gluposti, dati se gnjaviti po crti stranog sebeljublja, diviti se tuđim šalama, slušati blesavu, nenadarenu svirku diletanata - tako sam govorio sam sebi i tako sam po svojim vlastitim autosugestivnim uputama prorajtao zapravo čitav jedan život, pod papučom svoje vlastite gostoljubivosti, na sve usluge spreman, samozatajan, dobroćudan i pomalo priglup slaboumnik, koga su njegovi vlastiti nazoviprijatelji smatrali bezazlenim, prilično dosadnim gnjavatorom, u čijem domu nije pretjerano zabavno, ali se sasvim pristojno kuha, a servira se (gotovo uvijek) relativno dobro vino. U oblacima dima, u bunilu alkohola, od glupe nametljivosti i od slaboodgojenih drskosti, od zlobe tuđih jezičina taložio se u meni godinama mučan talog zasićenja, gađenja i nekog neodređenog zapravo, ali ipak uzrujanog nemira, koji bi spram pojedinaca znao da zauzme oblik usplahirene razdraženosti. Ipak mi je od vremena na vrijeme izgledalo preglupo da čitave noći gubim s brbljavcima koji slaboumno ustrajno iz noći u noć klepeću uvijek jedno te isto: o nekakvim strankama, o stranačkim klevetama i smicalicama, o ustavima, o bitkama, u beskrajnodosadnom kvocanju, kokodakanju i prenemaganju svekoještarija. Nije da nisam već i prije primjećivao među relativno mladim ljudima očite znakove starenja, mrzovoljnu zabrinutost pred crnim danima, svaki nedostatak oduševljenja za plemenite i nesebične osjećaje, plaho sakrivanje svog uvjerenja, neobično razvijen osjećaj samoljublja a naročito vlasništva: ovo je "moj krov", "moje znanje", "moja žena", "moje uvjerenje", "moje knjige", "moji dohoci" (uopće: "sve moje"), pa kad već mladi ljudi drže mucave monologe preuveličavajući značenje svakog, pa i najneznatnijeg poremećenja "svoje" probave, što će biti s tom mladom gospodom, nadobudnim našim intelektualcima i lučonošama za decenij-dva, tako sam samoga sebe pitao, pomalo sumnjičav spram te brbljave doktorske djece doktorskih brbljavaca, svojih školskih drugova, koji su već izrodili slijedeću senilnu doktorsku generaciju plesača, slavnih odvjetnika i asistenata po marvinskim klinikama i po ludnicama. Primjećivao sam da su ljudi pod svojom maskom zapravo nesusretljivi, hladni, okrutnoindiferentni spram svega što momentalno ne spada u sferu njihovog neposrednog interesa, da su ograničeni, dosadni, nametljivi, da se ogovaraju zbog nevjerojatne zaslijepljenosti, da ne ispunjavaju obaveze, da ne plaćaju dugove, da se majmunski slijepo, ograničeno, praznovjerno, tašto, slavohlepno guraju za životnim probicima (uglavnom probicima crijeva i tjelesne udobnosti), i u takvim potištenim, zapravo vidovitim, raspoloženjima ja bih se odbio od tog ljudskog žamora, jer mi je u štali s tim preživalcima i dvopapkarima postajalo od vremena na vrijeme suviše zagušljivo. S ljudima zajedno smrdi, ali je toplo. U samoćama - prazno, l Znamo mi vrlo dobro kako zapravo izgleda pod tuđim repom, ali bez toga njuškanja ne može se živjeti.

Miroslav Krleža, Na rubu pameti, 1938
Objavljeno:
@DINARAC, glagoljali mi s pravom ili ne, ostati će tajna zašto si ti da pokažeš svoju ordinarnu glupost od svih varijanti bosančice i glagoljice odabrao baš begovo pismo. Da pojasnim onima koji ne znaju (a ti zasigurno spadaš u tu grupu) kako postoji više različitih pisama bosančice koja se u zavisnosti o razdoblju i regiji s vremenom mijenjala i poprimala ponešto drugačiji oblik. Tako nalazimo razliku pisma na kamenim spomenicima od one na olovnoj ploči. Još različitija je bila ona koju su koristili naši franjevci sve do kraja 19. stoljeća. Nakon dolaska turaka bosančicom pišu osim franjevaca još samo bošnjaci muslimani. To su oni isti bošnjani koji su promijenili vjeru. Postoje primjerci pisani bosančicom a na turskom jeziku. Ogroman je fundus pismena koje su bosanski begovi imali među sobom i sa susjednim državama u službenoj i neslužbenoj korespondenciji. Tako da se njome pisalo i u Dubrovniku, Makarskoj, Krajini, na pojedinim hrvatskim otocima pa čak i u nekim dijelovima Slavonije. U Srbiji, - čini se - nije bila nikada upotrebljavana, jer joj se nije našlo traga. I danas postoje muslimanske patrijarhalne obitelji u kojima se piše bosančicom. Bosančicu izvan bosne ponekad zovu i begovskim pismom ili begovicom. Ta ponešto posebna forma bosančice se dalje dijeli na krajišku i hercegovačku.

Ne bih želio da zvučim zlurado, ali upotrijebiti bosančicu u verziji bosanskih begova iz krajine da bi dokazao kako muslimani nemaju nikakve veze sa tim "srpskim pismom" spada u antologiju ljudske gluposti. Ali on tu ne staje, osim što ismijava bosanske franjevce (koji od mene zaslužuju samo poštovanje i privrženost) poziva me da se držim likova iz njegove omiljene sapunice postavljajući kao granicu posljednjeg bosanskog kralja Tomaševića koji je (uz oca) bio pripadnik rimokatoličke crkve sve do svoje smrti. Za razliku od svog rođenog brata koji je umro kao musliman a ime mu je bilo Ishak-beg Kraljević. Bosanski vladari su (kao i srpski, ugarski,..) u pravilu pri krunisanju prisezali na vjernost rimskom papi ali su samo njih dvojica to ostali i do smrti. Bosanski vladari su bili dovoljno mudri da znaju kada treba slati poklone i slatkorječiva pisma privrženosti vjerskim dostojanstvenicima kako bi zaštitili svoj narod od zuluma koji je dolazio i sa istoka i sa zapada.

Ne zna naš Dinarac da je baš to trenutak u našoj historiji kada se hercegovački velikaši dižu protiv bosanskog kralja kako bi od prvog bosanskog katoličkog kralja zaštitili heretičku crkvu bosansku. Eto, tako je nastala Hercegovina. A ime je dobila po... e to je već druga priča..
Objavljeno:
Ovaj promitivni, sipljivi od nacionalizma, kako sam sebe imenuje, primitivni dinaridac, koji zna "citati" dokumente, sipljivo porucuje kako bi Bosnjake vratio u "neopredjeljene" , a granice srboslavije bi pomjerio do Trsta i Beca. Ha, ha , ha, on "zna" citati dokumenta. Malo sutra, neka se gusi u septickoj jami nacionalizma.
Objavljeno:
Ja ne znam sta su se Srbi toliko uspanicili, da moraju da komentarisu, 'do not feed the trolls', kaze internet generacija :-) i ja se apsolutno slazem. Ljudi su krenuli nedavno da napokon citaju istoriju ove zemlje, ali im nije odgovarala jer se u njoj ne spominju onoliko slavno koliko bi mozda zeljeli. Ne odgovara im pa izmisljaju neke gluposti, stare ustase kao Miroslav Krleza i Ante Starcevic su naravno prvacili u tome, kad se samo sjetite Starcevicevog djela "Pasmina Slavenoserbska po Hervatskoj" gdje spominje Nemanjice kao Hrvate, i slavnu vlastelu Hrvatsku koja se borila na Kosovu, odmah znate gdje stojite sa onima koji njega i njegovog najveceg simpatizera i istomisljenika Krlezu uzimaju kao argumente. Franjevci su poznato leglo ustaskog jednoumlja u Bosni i Hercegovini, skoro sve do jednog Ustase je skolovano pod Franjevcima. Nisu imali istorije pa krenuli da svojataju srpsku. Najocigledniji primjer je Ante Starcevic, veceg Srbofoba i pisca povijesne-fantastike ovaj kraj ni Pavelicem nije dozivio, koji je njegove ideje istrebljenja Slavenoserbske pasmine proveo u djelo. Zato ne hranite drekavce... kada shvate da istorija postoji mimo fabrika fantazije iz Sarajeva i okoline, tj. da je zabiljezena i u drugih naroda, vidjece da svo to svojatanje i krajnji iredentisticki idiotizam ne uradja vecim plodom od sovinizma prema drugima, kojeg im izgleda nije dovoljno od rata 91ve. Nacija koja je zeljna krvi kao oni, uvijek ce naci razlog da zakolju drugog, pogledajte samo Hrvatsku tamo rat jos nije prosao, i koliko vidim ne zele ni da prodje.
Objavljeno:
@BLUETRAIN _ єгда тъі бѫдєши вѣсил єтєръ ѩзъікъ, тогда жє имѣти правьо глаголати о їсторїи. Kada ćeš da ovladaš ovim jezikom, pa kreneš da čitaš istorijska dokumenta sam, bez potrebe prevoda Tunje, Latinskih Fratara te Noela Malcolma i ekipe, e onda ćemo da pričamo o istoriji balavče, do tada tvoji argumenti nisu tvoji nego citati idiota koji su se usudili da govore o istoriji Bosne i Hercegovine bez da su u stanju da čitaju i razumeju jezik na kojim su dokumenta pisana. Ja ne držim predavanja o Turcima, nemoj mi ni ti o Bošnjanima, Humljanima, i inim Srbima, imate svog Mehmeta i Sulejmana naše ne dirajte. Ja znam da vam istorija u očima Evrope nije sjajna, ali je vaša pa je se držite, od pada Tomaševića pa nadalje je vaše, pre toga, niste postojali, to je logično i slepom i retardiranom, ali nije 'Bošnjaku' sa krizom identiteta, što i jeste glavna odlika 'Bosanstva' , naime ta sramota sopstvene istorije te bijeg u drugu.
Objavljeno:
BOKI, nisam osobit jezični čistunac a i zbog svog posla te čitalačkih navika ne libim se upotrijebiti pokoju tuđicu. Osobito ako u domaćem jeziku ne mogu pronaći jednoznačnu zamjensku riječ. Naprosto izbjegavam složenice kad god to mogu. Mogao sam upotrijebiti izraz „obmanjivati“, ali to nije isto što i „spin“; kao što ni „negativni utjecaj“ nije adekvatna zamjena. Svejedno nadam se da mi nitko neće previše zamjeriti zbog toga.

Nimalo nisi pogriješio kada si ustvrdio da i kod mene postoji određena doza „romantičarskih i emotivnih osjećaja“. Jedino što si pogrešno ustvrdio jest da je riječ o „novoj pojavi“. Također taj sentiment ne dolazi tek iz osjećaja identifikacije nego iz njene vrijednosti. Istu strast imam spram antike (osobito njeno jonsko i aleksandrijsko razdoblje), islamskog zlatnog doba (Hayyan, al-Kindi, al-Khwarizmi, ibn Sina-Avecenna,..), kasne europske renesanse sa velikim fizikalnim i astronomskim otkrićima te na koncu razdoblje između dva velika rata koja osim napretka obiluju velikim optimizmom u nauci i kulturi. Gdje se tu uklapa razdoblje srednjovjekovne Bosne?

Ako si pročitao krležine citate jasno možeš vidjeti s koliko emocija govori o temi srednjovjekovne Bosne. Kad od nekoga tko dolazi iz sasvim drugačije kulturološke sredine a još pritom svijet promatra kroz veliku prizmu skepse i cinizma pročitaš jasno i nedvosmisleno oduševljenje, onda se moraš zapitati zašto je to tako. Krleža nije usamljen. Ćiro Truhelka je još bolji primjer. Sin čeha i mađarice kao mlad naučnik 1886. dolazi u Sarajevo. Evo šta je napisao u svojim memoarima:

“U praskozorje 28. veljače 1886. godine ušao sam u mali vagon uskotračne željeznice, kojom sam se imao iz Bosanskog Broda odvesti u Sarajevo. Ta je željeznica bila onda u prvom stadiju svog razvoja, a glavne su joj karakteristike bile maleni, ali udobni vagoni i male lokomotive, koje su kraj onih normalne veličine izgledale kao dječje igračke, i nisu bez razloga te minijaturne lokomotive prozvane kavskim mlinovima… U ono je vrijeme Bosna bila na zlu glasu: pusta, divlja, neuglađena zemlja, ljudi opori i krvožedni; kuda god stranac prođe, vrebaju na nj hajduci i bundžije i gledaju u svakom Europejcu neprijatelja. Eto takvi su bili pojmovi općerašireni o Bosni. Ja tim glasinama nisam davao važnosti, ali ipak, polazeći na put, bilo mi je kao pioniru koji se upućuje u prašumu i neznani kraj, ne znajući što ga tamo čeka.”.

A dočekalo ga je nešto sasvim drugo. „Došao je u svijet koji će ga životno odrediti i obilježiti. U Sarajevu, Truhelka će uz arheologa postati koješta drugo: etnolog, antropolog, organizator kulturnog života, direktor, istraživač i avanturist. Pod njim je izgrađen Zemaljski muzej. Potpuno očaran velikim kamenim monolitima, izvršio je prvu znanstvenu obradu bosanskih stećaka, jašući od zore do večeri po bosanskim besputima..“ (M. Jergović)

Kada ti nešto nazivaš kao novo, dopustit ćeš mogućnost da to nekome i nije baš novo. Već ranije sam ti spomenuo da dolazim iz stare bosanske porodice koja svoju memoriju vuče iz dalekog razdoblja. Ta sjećanja nisu moja osobna historija, već u jednakoj mjeri i tvoja. Kada bismo nas dvojica sjeli u automobil i zajedno otišli do nekropola Radimlje (XV i XVI vijek) kod Stoca, možda bi se ti, poput mene nebrojeno puta zamislio kad bi pročitao natpis:

„Nek ti ova ruka bude znak da se zamisliš nad svojim rukama“.

Ili na kamenoj sudačkoj stolici u Hodovu gdje piše:

Pogledaj
ovaj kamen –
Čiji je bio?
Čiji li je sade?
Čiji li neće biti?

Jedinstven umjetnički bar reljef, čist narodni govor prepun jednostavnih a mudrih misli, u potpunoj suprotnosti od relikvijarija i molitvenika napisanih na istočnoj i zapadnoj strani, koje su tek kopirale svoja religijska izvorišta, da ne kažem svoje gospodare. Zašto nikada nisu našli zasluženo mjesto u našoj historiji?

Osamdesetih godina pod ruku mi je došla čengićeva knjiga „Razgovori s Krležom“. Ima jedna epizoda u kojoj Krleža svjedoči govori o organizaciji velike nacionalne (Jugoslavenske) izložbe u Parizu. Valjalo je skupiti sve vrijedno sa prostora bivše države: od Dečanskih artefakata, bašćanske ploče pa na dalje. Bila su tu i dva bosanska monolita. Pred sam početak izložbe gdje je boravio sa svojim velikim prijateljem Markom Ristićem (tadašnjim ambasadorom), počeli su pritisci da makne stećke. Čak je uslijedila i jedna depeša iz Beograda od CK.

Pročitaj šta piše Krleža jednom prilikom:
„Svi naši historici (bez izuzetka), kada govore o patarenskom "krivovjerstvu", nastoje kako bi toj poganskoj pojavi dali neko manje vrijedno tumačenje, kao da je tobože, nažalost, doista kao simptom rasula nekih moralnih principa, ali ta balkanska, slavenska ili bosanska hereza nije tipično "naša pojava", jer bilo sto, sto se javlja kod nas kao "krivovjerstvo", zapravo je "strano tijelo u okviru našeg historijskog razvoja". Da se stidimo nečega sto se zove krivovjerstvo u našoj historijskoj prošlosti, da žalimo te naše davne "heretičke zablude", da ih zaobilazimo sordinantno kao mačke oko dominikanskih lomača, kao da tih lomača i te hereze uopće nije bilo, smisla mnogo nema; upravo stoga što je besmisleno, to se ipak kultivira dalje svakoj historijskoj logici uprkos. Kod tih pravovjernih, pravoslavnih, latinskih ili grčkih antiheretičkih idiosinkrazija obje su naše klasične, rasne vjeroispovijesti idealno podudarne. Iz jedne ili iz druge perspektive priznati bogumilstvo kao treću komponentu, znaci odreći grčkoj ili latinskoj misiji značenje historijske magistrale, a ta opet hipoteza ruši sve idealističke aksiome naše moralne supstance na ovome svijetu, a takav način gledanja jeste satanski, dakle bogumilski, dakle - danas - materijalistički.“

Dovoljno je pogledati s koliko malo teksta i krivih navoda se na tu temu govori u školskim knjigama i u javnom diskursu. Jedan raniji komentator je čak ustvrdio kako je bogumilstvo jedna od pravoslavnih sekti. Taj očito nikada nije pročitao Dušanov zakonik, niti je pročitao uopće mnogo a o vjerovanju starih bošnjana nema blage veze. Onog momenta kada se naše historiografije oslobode nacionalnih mandata i prestanu igrati ulogu političkih bardova, tog momenta će i „obični“ ljudi shvatiti punu vrijednost tog dijela naše prošlosti koji svo ovo vrijeme leži pokriven "mentalnom paučinom".

Puno je ignorancije na tu temu u javnosti, čak i zlonamjernosti akademskih zajednica, koje samim svojim oprečnim stajalištima kazuju kako tu nisu baš čista posla. Zajedničko im je samo jedno: da miču glavu u stranu. To čine i sve naše religije. Neću ulaziti u sferu teorija zavjere, bar ne ovom prilikom. Ostim toga, to je nešto čemu si ti vičniji od mene. I to ne kazujem u ironičnom smislu.

Ova priča je naša zajednička. Nije to stvaranje nove nacije. Njome nitko ne prestaje biti ono što jest. Ona samo kazuje da smo nekoć bili drugačiji te da smo i danas jedni drugima sličniji no što se misli ili želi misliti. A to je upravo ono kad ti kažeš: „ono bosanko u meni“. Samo to još nisi artikulirao.
Objavljeno:
@RODA DVA, aj odsikterisi, odrasli pisu. Osim djubrenja po komentarima nemas neku svrhu.
Objavljeno:
Jos samo kratko pitanje Boki bokiju : kad ces promijeniti kod, ono sam dekodirao ?
Objavljeno:
Najmanje je vazno pitanje -- da li je dodik pametan ili glupak -- a vazno je to da je Drago poceo shvatati da je Dezul pozitivna licnost. Jos kad bi to Boki boki shvatio. A to da je Bluetrain najbolji komentator, nema dileme.
Objavljeno:
Samo da podrzim Boki-Bokija, nase najljuce oruzje... Hteo bih da se nesto upetljam i dam mali doprinos srpskoj strani, ali ne mogu da stignem ni da sve prethodno procitam, mada ne sumnjam da Boki-Boki dobro drzi polozoj i bez toga. Procitao sam sve pod naslovom "Noz, zlica, Sjenica" i "Obrvanov poslednji let". Bas ste bili aktivni i mogu reci da sam prilicno uzivao i dosta toga naucio zahvaljujuci vasoj raspravi. Drago mi je sto se napokon pojavio neko pismen i sa njihove strane, a pri tom mislim ni manje ni vise nego na Bluetraina. Covek bar ume jasno da izrazi svoju misao, koja se po potrebi moze i analizirati. Vidi se i da solidno barata ovim tehnoloskim inovacijama; sve pohvale za naseg uvazenog protivnika! Sto se tice Dezula, nekako ovih dana stalno izgovaram to ime u sebi i to mu ga dodje kao neka zaraza. Dezul je lik! Previse komplikuje kad pise, a ima finih ideja, koje cak mirisu na neku pozitivnost. Previse materijala i previse paralela u kojima se cesto zapetljava i tako narusava celovitost price. A i na silu ugurava neki otrcani, zastareli humor obogacen vulgarnostima. Konkretno za ovaj tekst pojma nemam sta je pesnik hteo da kaze. Da li je nas predsednik Dodik po njemu ispao faca ili glupak?
Objavljeno:
Boki boki, jos samo da si zavrsio onaj studij u Srednjoj Africi, kako si samo uznapredovao i kako si ovo dobro srocio Bluetrainu, mozda se i izglibis iz nacionalizma, odmah bi te proglasio pobjednikom komentatorom o ovoj temi. Pozdrav !
Objavljeno:
BLUETRAIN... Ja ne volim upotrebljavati određene "moderne" izraze ili izvedenice (kod našeg ionako prebogatog jezika), no, priznaću da su moje mišljenje sveo na odličnu kvalifikaciju onoga o čemu sam pisao rekavši da je u pitanju "spinovanje" (svođenje diskursa na manipulativne i stereotipne lakopamtive parole kakve imaju za cilj stvarati pogrešnu percepciju kod najšire populacije, bar kako ja to vidim). Pročitaću predloženi tekst, no, prije toga želim se osvrnuti na posljednje komentare kakvi su tebi upućeni, a u kontekstu tvoje prethodne ocjene kako ja poziciju srpskoh naroda, istorije i kulture posmatram romantičarski i emotivno. Vidiš, kako ova naša komunikacija traje i kako se sve više "upoznajemo" primijetićeš kako ja u bitnom mijenjam mišljenje o tebi i nastupam sa sve više uvažavanja. No, šta je razlog tome? Pa ja tvoju percepciju Bosne doživljavam jednako romantičarskom u odnosu na moje "viđenje" srpstva. To što ja, usljed naše komunikacije, vremenom mijenjam svoj odnos prema onom bosanskom u meni, a ti prihvataš da je ponešto i srpsko ugrađeno u tvoj identitet, to je dobro za nas dvojicu, ali i za ove krajeve uopšte (mislim na širenje novih spoznaja). Vremenom se naše spoznaje mijenjaju na bazi objektivnih okolnosti, no, pitanje je šta nas to motiviše da se iscrpljujemo na širenju svojih znanja o sebi i drugima, na traženju korijena problema i budućih rješenja? Pa zar to "romantičarsko" u nama nije jedini motiv kakav nas navodi na ovakvo ponašanje? Sad, zbog čega ja poštujem tvoje komentare ili iznesene stavove uopšte? Pa jasno je vidljivo da si u svoju ukupnu spoznaju unio mnogo truda i učenja uopšte, ali da je i svakodnevno širiš novim podacima ili shvatanjima. To uvijek treba poštovati, a najmanje je bitno da li se neko sa onim iznesenim slaže ili ne. Svi mi imamo svojevrsne oscilacije u ponašanju, ali je važno u kom pravcu se kreće nečija ukupna spoznaja ili središnja vrijednost raspona spoznaje. Tu ćeš primijetiti da mnogi osporavaju tvoje navode (kao što se i meni redovno dešava), pa čak i pripisuju epitete kakvi su prilično upitni kad si ti u pitanju, dok ja to sve manje činim ili bar nastojim činiti u najmanjoj mjeri. To činim jer poštujem i tvoje pravo na drugačije mišljenje, ali najviše zbog truda uloženog u ono šta činiš. Osim toga primjećujem i određene promjene u tvojim stavovima, kakve dijelom nastaju usljed uticaja drugih komentatora, ali (bar po mom mišljenju) najviše usljed tvoje "unutrašnje rasprave" oko pojedinih pitanja. Znači, svi mi ovakvom komunikacijom vodimo određeni dijalog sa drugima, ali istovremeno događa se i naš unutrašnji "dijalog" kako posljedica promišljanja i procjenjivanja onoga šta želimo reći. Gotovo da svi učesnici u ovakvim "debatama" skloni su istraživanju sebe i svog okruženja kroz prizmu spoznaje u domenu društvenih nauka, a (složićeš se) danas je sve teže pronaći sagovornike po pitanjima kakva nas interesuju, pa smo time upućeni jedni na druge. Međutim, obzirom na takvo stanje stvari (međusobnu upućenost), a zar je prirodno da se međusobno "krvimo" i omalovažavamo. Doduše, mnogi forumaši su motivisani raznim frustracijama ili unutrašnjom nestabilnošću, ali takvi nisu predmet mog interesovanja, nego prvenstveno mislim na osobe koje iz pozitivnih emocija prema nečemu (patriotizam, altruizam, pozitivni nacionalizam - kako bi rekao Lorka i ino) ili včastite intelektualne nadgradnje učesvuju u ovakvim raspravama. Tebe svakako svrstavam u ovu drugu kategoriju i to je primarni osnov mog odnosa prema tebi. Znači, da rezimiram, nadam se da ćemo se u budućnosti još mnogo, mnogo puta sporiti oko kojekakvih tema ili pitanja, ali to nikako ne smije biti svedeno na nivo lične sukobljenosti ili destrukcije uopšte, nego na "klasičnu" razmjenu mišljenja kakvoj je komunikacija elementarno sredstvo. Zbog toga sam ti u prošlom komentaru suderisao da ponekad zastaneš i pokušaš shvatiti nečiji komentar u kontekstu nukleusa iz kakvog potiče komentator (nečijeg mentalnog sklopa formiranog usljed uticaja okruženja, proizašlog iz kolektivne spoznaje kakva je nekom dostupna usljed "takvog i takvog" okruženja). Ja sam tek iz komunikacije sa tobom i drugim osobama sličnih stavova shvatio (ili bar nastojim shvatiti) šta bi to bilo Bosanac i Hercegovac kao svojevrsna nova pojava nastala u kontekstu naše ukupne prošlosti i posljednjih nesrećnih dešavanja. Ranije je postojala percepcija Bosanac i Hercegovac = Jugosloven, dok danas ta pozicija ne postoji i stvara se neka nova i fenomenološki sui generis društvena pojava, normalno usljed novonastalih okolnosti. Uvijek nastojim da nikada i ništa a priore odbacujem, a posebno u kontekstu novih pojava kakve se još uvijek nisu do kraja manifestovale. Nadam se da se nećeš sada "zaletiti" i početi mi objašnjavati kontinuitet postojanja BiH od X vijeka na ovamo, jer tu moraš uobziriti da objektivno postoje brojni diskontinuiteti, promjene u sadržaju i strukturi kolektivne percepcije, te višeslojnost i složenost odnosa. No, najvažniji je diskontinuitet u odnosu na kolektivnu percepciju BiH-e nastao tokom posljednjih 20-ak godina i nakon raspada bivše zajedničke države. O tome (složićeš se) treba još mnogo, mnogo razgovarati, razriješiti brojna pitanja i probleme, a pri tom je bitno osloboditi se od spoljnjeg "spinovanja" (kako ti to kvalifikuješ, a meni je draži termin negativnih uticaja), odnosno obmana, manipulacija i konkretno laži. Sinoć sam gledao emisiju Ćirilica i naučio kako postoje i različite "istorije" (u smislu spoznaje o prošlosti), pa tako saznadoh kako postoji "politička istorija" i "istorija običnih ljudi" (ako sam dobro zapamtio naziv tog drugog metodološkog pristupa). Odlična supozicija i i hajde da se ubuduće manemo "političke istorije" (uostalom nismo političari) i malčice više se posvetimo toj istoriji običnih ljudi. Ako uobzirimo naše godine i ono u čemu smo nesporno učestvovali možemo zaključiti i kako smo noviju "istoriju običnih ljudi" sami "pisali", a svojim današnjim ponašanjem stvaramo neku buduću istoriju. Toliko i sve najbolje...
Objavljeno:
DINARAC, o pa mi smo onda zemljaci! Eno u Mostaru kuće moje obitelji iz 16.st., pretvorena je u muzej. A s kojeg si ti brda?
Objavljeno:
Osim prduckanja o istoriji Bosne koju ne poznajete, Hercegovinu da ne spominjem, sa njom nikad veze niste ni imali, jel ima ista u vasoj kulturi sto je vezano za Bosnu i Hercegovinu, a da vi to niste povezali kroz pseudo-analogiju, kao sa maniceancima i dualizmom. Usput informativno, sve abrahamske vjere su povezane, zato ih i zovu abrahamskim vjerama. Da dolijem ulje u vatru sa malo hladnim istorijskim cinjenicama, vi zasigurno znate, da vecina Bosnjaka u BiH su porijeklom muhadziri (izbjeglice) iz Srbije, nakon progona "Turaka" krajem 19tog vijeka? Kao ujedno i vas babo Alija Izetbegovic. A Bosna Srbijom ne tece, pa se covjek zapita otkud silni "Bosnjaci". :-) Slazem se sa gospodinom "Za Bosnu i Hercegovinu", stvarajte svoju naciju, ali zaboga ne serite uokolo i ne sirite smrad, ako vam nije do suzivota, tako i recite, te mirna Bosna. (Kopiranje sa Wikipedije.bs, nije potrebno, u mogucnosti sam da je sam posjetim i informisem se o vasem gledistu).
Objavljeno:
@BLUETRAIN _ Izvorni dinarski primitivci su vas stvorili koliko tvrdis, pa molim da se obracas sa "da oce". Velikobosanski nacionalizam je uzeo maha vidim. O Hercegovini mi nemoj mnogo da seruckas, samo ime je dobilo po srpskom vlasteli Stefanu Kosaci Vojvodi (Hercegu) od Svetog Save, porijeklom su Vukovici i poznata vlastela sa srpskog dvora. E sad, ili to nije bio taj Sveti Sava, nego neki drugi? Ili nije znao sta zbori? Sigurno jos jedan koji nije znao da sigurno nije Srbin, ali zato ti znas i zboris u njegovo ime. Sve u svemu prvotno se regija zvala Zahumlje, a o njoj je bogami pisano. Rastko Nemanjic (Sv. Sava) je svojevremeno bio predlozen za gospodara zahumljanskog od svog oca Stefana Nemanje Vukanovica, prije nego se zamonasio. Ne znas mnogo o Bosni, jos manje o Hercegovini, ali volis da izmisljas kao najbalaviji prvacic.. Cekam bolan kad ce Evoksi i Pokemoni... Bosanci su kao i Zahumljani kao i Rasani kao i Dukljani bili stanovnici srpskih zemalja, sa sopstvenim vladarima ali vazda pripadnici jednog roda i jezika, kao sto su i danas, ratovali medjusobno ponekad se ujedinili, zavisno o sili pojedinog vladara, kao sto to inace biva u srednjem vijeku, pogledaj na zapad u to vrijeme imas najmanje 50 njemackih drzavica. Tek nakon osmanlijskog pohoda i islamizacijom, vidjamo antagonizam medju pristalicama Mehmeta i Sulejmana prema svome sopstvenom rodu, i rodjenje nove nacije naime neo-Bosnjacke. Ja zaista nemogu da vidim ni logiku ni zdrav razum da Bosnjak danas velica Bitku na Bileci gdje su se borili izvorni Bosanci protiv predaka danasnjih Bosnjaka, i zivot dali da vi ne postojite. Takav oksimoron mogu samo da objasnim idiotizmom, ali citajuci tvoje komentare, vidim da ga ne fali. Ipak nastavi, doci cemo mi i do "jebem ti mater vlasku" mozda ne u slijedecem, ali sigurno za dva, tri komentara, kada se Mujo u tebi probudi i dodje na vidjelo. (Evokse sa Ajatovice ne zaboravi, siguran sam da su oni bili prvi koji su poducili starca Jeremiju kako da cita bogumilske knjige).
Objavljeno:
Boki, u želji da što više toga kažem očito sam propustio apostrofirati ono što sam htio reći. Jest, "postoji savez ili grupa država koje sebe percipiraju kao Zapadna civilizacija i oni koriste njen termin kako bi okupili i iskoristili sve resurse do kojih mogu doći da nametnu svoju volju drugima". Samo se tu pojam "zapadna civilizacija" koristi tek kao spin, zastava oko koje se skupljamo iz vlastite koristi i kao sustav vrijednosti za koji se tobože borimo. Ja sam samo želio napraviti tu distinkciju, a ti si ju u ovom posljednjem postu (boldani dio) napravio. A to je bila moja glavna zamjerka.

Slažem se u potpunosti s tobom. Grozno je gledati kako skorojevićka nacija uništava tako drevna društva.. preporučujem ti da pročitaš izvrstan interview sa Zlatkom Dizdarevićem:

http://danas.net.hr/svijet/intervju-zlatko-dizdarevic-krscani-na-bliskom-istoku-pakiraju-kofere-jer-ljudozderi-dolaze
Objavljeno:
Bluetrain - Iskreno se zahvaljujem na iscrpnom komentaru i datim podacima, a najviše na uloženom trudu. Ali, ali, ALI! Pitam se čemu sve to? Nejasna mi je ta tvoja potreba da u svemu oponiraš, pa čak do (možda) iracionalnog ponašanja. Koliko pratim tvoje komentare uočio sam kako ti olako zaključuješ šta je neko mislio ili čak pokušao manipulativno podmetnuti svojim komentarom, a onda bujicom podataka razjašnjavaš tuđi komentar iako je počesto vidljivo da uopšte nisi shvatio poziciju ili mišljenje kakvo "tumačiš". Pri tom počesto odvedeš raspravu u potpuno drugačijem smjeru od početne pozicije. Ono šta sam (očito neuspješno) pokušao istaći u svom prvom komentaru jeste da danas postoji jedan savez ili grupa država kakve sebe percipiraju kao Zapadna civilizacija, te da ta grupacija koristi trenutnu poziciju moći i resursa kakvima raspolažu da bi se ostatku čovječanstva nametnule kao OPŠTECIVILIZACIJSKI meritum. Pri tom ostatak čovječanstva "trpaju u isti koš" i nameću percepciju o postojanju nekakve Istočne civilizacije (konglomerata svega i svačega, ali uglavnom nečeg nazadnog, necivilizacijskog ili nakaradnog). Takva percepcija niti je čime utemeljena, niti ima uporišta u istorijskim faktima i procesima, ali se kontinuirano i najčešće manipulativno nameće kao jedina "opštecivilizacijska". Ako iole zagrebemo ispod površine te "Zapadne civilizacije" i sistema vrijednosti kakve ista nameće ostatku čovječanstva vidjećemo kako su u pitanju jednostavni instrumenti ili sredstva kakvi služe za ostvarivanje hegemonističkih ciljeva upravo grupe zemalja kakve šire takvu percepciju. Tako gotovo svakodnevno gledamo šta se dešava u državama (ili društvima, da to preciznije definišem) kakve baštine civilizacijski kontinuitet i kvalitet više hiljada godina (Egipat, Irak, Sirija, pa i Turska u posljednje vrijeme, ili Grčka i td. i td.). Ta društva su tokom nekoliko hiljada godina razvila svoj sistem vrijednosti, mentalitet, kulturu, tradiciju, i to u okviru okolnosti datih u različitim etapama postojanja i kontinuiteta postojanja. Danas je tim društvima "uvaljena" (dobar izraz) manipulacija o potrebi demokratizacije i pogodićeš po čijim aršinima (Zapadne civilizacije). To što takva kvazidemokratizacija čini značajan diskontinuitet u odnosu na osnovne vrijednosti kakve su ta društva gradila vijekovima, što nemaju nikakvog utemeljenja u mentalitetu, kulturi ili tradiciji tih društava, to niko ne uobziruje. Uostalom, procesi kakvi se dešavaju u tim društvima su spolja instrumentalizovani (pogodićeš od strane koga) i upravo sa ciljem njihovog razaranja, pljačkanja i pretvaranja u neokolonije. Samo kao primjer navešču da je Irak posjedovao zbirku žitarica staru oko 2 000 godina, u kakvoj su deponovane sve čovječanstvu poznate vrste žitarica i bukvalno neprocjenjive vrijednosti. amerikanci su tu zbirku ukrali (možda i uništili, obzirom da niko ne zna gdje je danas), a Iračanima uvalili svoje modifikovano sjeme kakvo je ovi plaćaju 5-6 puta skuplje nego ostatak čovječanstva ( prvo su ih naveli da takvo sjeme "ozakone" kako jedino dozvoljeno). Dalje, kad ukazujem na Zapadnorimsko carstvo kao ishodište te Zapadne civilizacije, onda primarno mislim na vrijeme kakvo ta "civilizacija" percipira kao početak svog bitisanja, dakle 5-7 vijek, te činjenicu da su do tada bili tek divlja plemena kakva su Rimljani civilizovali. Po tome se ničim ne razlikuju od Slavena, no Južni Sloveni mogu se "podičiti" i uticajima drugih kultura kakve su ostavile traga na ovim prostorima. Svi mi zajedno izučavamo latinski jezik kako bi razumjeli postulate na kakvima je drevni Rim bitisao kao uređeno društvo, ali i svako od nas pojedinačno (mislim na narode) oslanja se na svoju kulturu i tradiciju, odnosno primarno proučava svoje korijene i kasniji razvoj. E tu nastaju problemi obzirom da moćna Zapadna civilizacija svima nastoji nametnuti svoje aršine, pa čak do spremnosti da podvalama ili manipulacijama dezorjentišu druga društva (normalno radi svojih interesa). Tako dolazimo do pitanja na bazi čega Zapadna civilizacija, primarno kao grupacija država poput SAD, V. Britanije, Njemačke, Holandije, pa i Španije ili Portugala (danas menje izraženo), nameće svoje "civilizacijske vrijednosti" drugima. Složićeš se da su u 5-6 vijeku (pa i kasnije) bili divlja plemena, baš kao i Slaveni, pa je nejasno na kakvom civilizacijskom razvoju baziraju svoju nadmenost. To što su se između 17-og i 20-og vijeka obogatili na genocidima, pljački, robovlasništvu i bestijalnom uništavanju brojnih naroda, da li je to taj "civilizacijski osnov" na kakvom bitišu? Sve to šta danas prolaze brojna društva po ovoj kugli Zemaljskoj smo mi već prošli, i na kraju "balade" vidimo šta nam je donijela ta "demokratizacija" po mjerilu zapadne civilizacije, a najgore je što danas ne znamo ni ko smo, ni šta smo, ni kojim jezikom govorimo, ni kakva nam je prošlost, ni kakva budućnost. Mi smo već postali moderno roblje te iste Zapadne civilizacije, a kako vidimo (doduše mnogi ne vide) taj "proces" se širi sve dalje i dalje na druge države, narode, kulture. Zbog toga je ostatak čovječanstva okvalifikovan kao Istočna civilizacija, kao varvari i bivše i buduće roblje. To je ono šta sam pokušao izreći u svom komentaru, a eto "zaradio" sam objašnjenja kakva ne objašnjavaju, niti čak imaju veze sa mojim polazištem.
Objavljeno:
MIRKO, drago mi je da si se javio ovaj puta s imenom... osim ako te nisam zamijenio sa BEZIMENIM SLAVKOM. Suština je da ti nemaš pojma pa se sva tvoja argumentacija svodi na: "zna se", "istorija zna", "onom koji zna čitati je jasno"...

Sve aristokracije su imale međusobne rodbinske veze pa je tako i sa bosanskim velikašima. Ljudi su uzimali kćeri od svojih najljućih neprijatelja ili su njihove sinove držali kao taoce. Tako je Dušan odrastao na grčkom dvoru. Brakovi su bili politička rabota. Tvrtkova mati je bila iz hrvatskog plemena Šubića, a baka Nemanjićka. Dok je mađarska kraljica Elizabeta bila Kotromanić, kćer bosanskog vladara Stepana II. Ako ćemo slijediti tu logiku, onda si ti mađar, jer su srpski velikaši više od ostalih ulazili u rodbinske veze s mađarima. A to bi bilo pogrešno tvrditi, jer po svemu što si napisao i po načinu na koji to činiš, zvučiš kao izvorni dinarski primitivac.

Ostim toga, kad kažem Bosanski stećak onda mislim i na Hercegovinu jer se Hercegovina tek kasnije odvojila od Bosne u sukobu koji se ticao katoličkog utjecaja. Na koncu, upravo su hercegovački velikaši bili ti koji su branili bosansku crkvu. Oni su sami sebe nazivali bošnjanima i kristjanima (nipošto bogumilima) i nema razloga da ih nazivamo drugačije. Zaboga, pa ne mogu ih zvati Srbima kad za to ne postoji nikakvog osnova. To što stećke pronalazimo još u Crnoj Gori, Raškoj i Dalmaciji samo govori do kuda je sezala srednjovjekovna bosanska država i njen utjecaj. Ta nisu njegoševi preci izgradili Herceg Novi već kralj Tvrtko.

Vezano za naziv bogumili: Sve heretičke pokrete mi poznajemo po nazivu koji su im dodijelili oni koji su ih proganjali. Jer je su nazivljem bili etiketirani kao heretici. Pa su tako te bošnjane zvali i albigenzima, patarenima i sl. Logično je da ih radi identifikacije tako ponekad i nazovemo, ali još logičnije je da ih zovemo onako kako su sami sebe nazivali. Ako uzmeš sve hereze tog doba pronaći ćeš određene sličnosti. To važi kako za bosanske kristjane, bugarske bogumile pa tako i za katare koji su živjeli na jugu francuske i na sjeveru španjolske. Ono što im je svima zajedničko jest da su sve bile izrazito dualističkih vjerovanja. Bosanska crkva je imala puno elemenata maniheizma što ju čini sličnijom čak islamu nego pravoslavlju iz razloga što je Muhamed u islam unio i komponente maniheizma. Uostalom, pročitaj Dušanov zakonik pa vidi kako se odnosi prema njima... Da ti pomognem... Srebrenica.

Ne pišem ja ovo radi tebe, već radi nekoga koga bi to možda interesovalo, nekog ko je u stanju razlikovati historijske fakte od guslarskih legendi.
Objavljeno:
Rekao sam ja Bluetrainu da će morati "govoriti srpski da ga ceo svet razume", on ne vjeruje nego se nadmeće sa ovim zapjenjenim nacionalistima. Vidiš ovog zadnjeg što prozbori, a po imenu Mirko, baš u stilu "čega se pametan stidi budala se time diči". Jer, kako kaže "istorija stoji pisana, i onom koji je čitati zna je jasna. Ko ne zna, proklet je da vjeruje.", "veleumno" rečeno. Bluetrain, pričaš srpski, kaže Mirko, moraš se vaspitati za povratak u nomadsko srpsko pleme, ha ha ha ha...., moraš naučiti da ne "kradeš srpsku istoriju", kao da se tu nešto ima pokrasti osim podučiti se kakav nebi trebao biti.
Objavljeno:
Počeli smo davati i poduke.Iz Engleskog!Koja je razina?Uper?Zamjeni one brojeve u prošlom komentaru sa pripadajućim slovima abecede.Možda shvatiš poruku ;-)
Objavljeno:
"Greška koju mnogi čine, a ti ju tek ponavljaš, jest nazvati bosansku crkvu ispostavom bugarskih bogumila. Ti čak ideš i dalje pa bogumilstvo proglašavaš pravoslavnom sektom, što samo pokazuje do koje mjere može ići nacionalistička mašta.".. Pokazuje, pokazuje, a najzornije na tebi. Savjetovao bih ti da se obrazuješ o značenju pravoslavlja u 10tom vijeku. Bogumilska crkva u Bosni za vrijeme Kulina nije ispostava bugarskih bogumila to je istina, nego srpskih. Ali srpski su ispostava bugarskih. Lude postoje da zabavljaju, tako da te molim da nastaviš, kad ne znaš ubaci nešto tuđe, čisto da bude mase više nego znanja :-)
Objavljeno:
Bluetrain:: Ne proglašava on nego istorija da su bogumili bugarska pravoslavna sekta. To je poznato u cijelom svijetu, osim izgleda kod vas. Ovo ostalo šta melješ, je nešto slično Deretićevim Marsovcima i Serbonima, velikobosanski dvorovi, kraljevstva, carstva itd. Tvrtko je vladao iz veće šupe, kakav dvor, a kraljem se prozvao jer je bio srpskog porijekla po majci, tj. Nemanjić, što i sam tvrdi, pisano na srpskom jeziku, koji naravno vi ne znate da prevedete kako treba, nego kako hoćete. Svako jato svoje lude ima. Žalosno je što vi na svojima naciju gradite. Usput nije stećak samo Bosanski ako postoji i u Hercegovini i u Srbiji i u Crnoj Gori (prije Tvrtka). Ne razumijem što ste se ogradili od Osmana tako brzo, zar nisu više popularni, ako hoćete natrag u Slovene, može vrata su vam otvorena, ali prvo uz dobar dan i nužno vaspitanje, a ne ko krme na lubenicu. Nego nastavi sa pisanjem, dodaj Noel Malcolma, on je proučio našu istoriju u 2 mjeseca, pola od Šiptara pola od Sarajlija i Tunje, te ostala od Turaka i Talijana, ko plati taj piše. Sve u svemu, teško da ćeš išta postići jer istorija stoji pisana, i onom koji je čitati zna je jasna. Ko ne zna, proklet je da vjeruje. Ionako šta se tu ima više da izmišlja, pričate srpski, samo ste druge vjere, više arehološko-antropoloških argumenata niko ne treba, to i Švabe pjevaju na grani, ali vole da zabadaju prst u oko. Oladi Bluetrainu, nemoj da te tvoja urođena srpska zadrtost previše pojede. Ne vidim da Pomaci, Goranci ili Torbeši imaju toliko problema sa sobom koliko vi, a isto su Muslimani, istina oni su zadržali više sopstvene kulture nego vi, ali ipak. Aj Selam, i ladno.
Objavljeno:
Neka oprosti gospođa Europa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Europa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleči i moli. Na kom je prikazan kao sužanj.

Miroslav Krleža
Objavljeno:
@BEZIMENI, o starim Bošnjanima se zna jednako koliko i o Srbima. Jedino čime ne raspolažemo su svi detalji njihovog vjerovanja. Jer za razliku od religija koje još egzistiraju nismo u mogućnosti prisustvovati njihovim svetkovinama. Sačuvano je nekoliko njihovih evanđelja od kojih se jadan nalazi u austrijskom muzeju. Nisu gradili bogomolje već su svetkovali po kućama i na otvorenom. Iza njih je ostalo približno osamdeset tisuća (oni bi rekli tisonšta) spomenika, stećaka. Od kojih mnogi sadržavaju natpise i slike. Nema niti jednoga na kojem čovjek kleči već stoji uspravno u poziciji adorana.

Neistina je da je pravoslavlje nakon pada Carigrada poprimilo panslavensku dimenziju jer su pravoslavne crkve unutar osmanske vlasti nastavile sa svojim radom. A centar je ostao u Carigradu koji je promijenio ime u Istanbul. To je lako dokazivo samom činjenicom broja pravoslavnih crkava koje su izgrađene na području osmanskog carstva. Svjestan sam činjenice da postoji želja prikazati kako je pravoslavna crkva doživjela svojevrsni intermezzo za vrijeme turske vladavine. Ali to nema veze sa činjenicama. Kada bi bila istina to što tvrdiš, pravoslavnih vjernika na Balkanu danas ne bi bilo. Panslavenska komponenta jača onog trenutka kada je Rusija, između ostalog i preko pravoslavlja počela širiti svoj utjecaj isključivo prema slavenskim narodima. Dokaz je i to da Grčak pravoslavna crkva nikada nije prihvatila tu "panslavensku" ideju pravoslavlja.

Greška koju mnogi čine, a ti ju tek ponavljaš, jest nazvati bosansku crkvu ispostavom bugarskih bogumila. Ti čak ideš i dalje pa bogumilstvo proglašavaš pravoslavnom sektom, što samo pokazuje do koje mjere može ići nacionalistička mašta. Istina je da je ona kroz dugi period novije povijest nosila naziv bogumilska zbog sličnosti određene sličnosti hereze, ali je ona i po svom obujmu i po svom utjecaju zaslužila da ju nazovemo pravim imenom, a to je: Crkva bosanska. Njeni velikodostojnici su bili na dvoru bosanskih kraljeva i malo toga se moglo dogoditi bez njihovog odobrenja. To se osobito odnosilo na politiku prema susjendim državama i Rimu. Postoji velika količina činjenica koja to može potvrditi. Od protjerivanja katoličkog biskupa, pa do korespondencije sa rimskom crkvom.

Puno toga si namljeo u svom kratkom tekstu pa je teško odgovoriti na sve, ali pomiješati usorane, soljane,.. koje neki autori spominju puno ranije, sa srednjovjekovljem je ordinarna budalaština. I stari Rim je nekada imao susjedne gradove koji su imali svoju upravu pa ipak ne možemo govoriti o etrušćanskim i italskim gradovima u kontekstu koji je van rimskog carstva.

Vezano za ime slavena... Slaveni nisu poznavali pismo, tj. bili su nepismeni pa je tvoja tvrdnja da su sebi ime nadjenuli po "slovu" krajnje šaljiva. Zaboga, pa zar barem malo ne promisliš prije nego što nešto prihvatiš kao činjenicu?

I na koncu tu distinkciju koju radiš na relaciji pravoslavlje-islam-katoličanstvo radije drugi puta preskoči. Naravno da je kod pravoslavlja jača nacionalna komponenta jer je ona za razliku od islama i katoličanstva državna religija. Odnosno, neodvojiva je od nje.. Pa se tako vidi da su često različiti i datumi svetkovanja u različitim pravoslavnim crkvama. Uloga pravoslavne crkve je u najmanju ruku u istoj mjeri politička koliko i duhovna. Dobar primjer je Rastko Nemanjić a.k.a. Sv Sava koji je bio više političar no što je bio duhovnjak.


I na koncu, ću ti samo copi/pejstati neke Krležine citate koji se odnose na bogumile, tj. crkvu bosnasku.
Ugodno čitanje:


Miroslav Krleza,... O stecku ...
Nema ni jedne ljudske pojave koja bi na ovim spomenicima klecala sklopljenih ruku u molitvi pred smrcu i nema ni jedne u proskinezi pred velicanstvom bizantijskih ili rimskih bogova i bozanskih namjesnika,
(1954);

Bogumilstvo ce ostati magistralom nase medijevalne proslosti, jer tek njegovim slomom svrsit ce na nasem podrucju sa Srednjim vijekom samostalan zivot narodne supstance. Od Jajca do Udbine, od pada Beograda do Mohaca pocinje za nas fatalna atomizacija, koja ce svrsiti sa palanackim, provincijalnim mentalitetom malih gradova na turskoj granici u XVIII stoljecu. Svijest o velikim razdobljima proslosti nestat ce u sveopcoj slabosti pamcenja.
(1950)

Bogumili nijesu bili anarhoidna sekta vec drzavno organizirana laicka pastva, koja je u medjunarodnim omjerima između Lombardije i Albigenza igrala ulogu vrhovnog arbitra. Inkvizitori stoljecima optuzuju ove heretike zbog seksualnih ekscesa, promiskuiteta i incesta.
(1951)

"Nek ti ova ruka bude znak da se zamislis nad svojim rukama" Natpis na stecku-Radimlja kod Stoca

Poslije pada Zadra otvara se novo poglavlje romanske kulturne i artisticke strategije, koja ce trajati slijedecih dvjesta pedeset godina. Pape Inocencije III, Honorije III, Grgur IX, Inocencije IV, Bonifacije VIII, Ivan XXII, Benedikt XII, Urban V, Inocencije VI, sa citavom svitom kardinala, dominikanaca, biskupa, kartuzijanaca i male brace (dominikanac Ivan iz westfalijskog Wildhausena, kartuzijanac Bartol od Trisulta, kartuzijanac biskup Ponsa, kardinali Casamaris i Gentilis i Jakov, Benedikto Giucciardi, mali brat Fabijan, inkvizitori u prvom periodu izmedu 1202-1339), otpoceli su svoju dvjesta pedesetogodisnju protubogumilsku ofenzivu za pobjedu ,"romanike i crkvenih veza" na citavom reljefu od Zadra do Krakova i od Kaloce do Jajca - contra hereticos Patarenos.
(1950)

Nase bogumilstvo vise je simpatiziralo s etikom novoga evandjelja nego sa dogmama papinstva, spram kojih se odredjuje sa izrazitom idiosinkrazijom, koja kasnije na temelju iskustva raste iz nesumnjive antipatije u svjesnu i dosljednu, politicki organiziranu mrznju. Reformatorska u oba smjera, spram maloazijske sizme i papinstva podjednako, nasa bogumilska ideologija ostala je u svojim negacijama dosljedna do svoje propasti. Smatrajuci monoteizam monopolom papinstva, ovi nasi laici, krivovjerni u antiklerikalnom smislu, koji su poricali grcku i latinsku crkvenu hijerarhiju po svom praslavenskom duhu u ime evandjeoske socijalne ravnopravnosti, citali su evandjelje vlastitim jezikom i na svoj vlastiti nacin. Ne vjerujuci, da je Bog mogao stvoriti Papu, koji kao destruktivna i satanska sila djeluje po principu zla, oni su rimskoga biskupa smatrali djavolskim simbolom negacije onoga bratstva i one ljubavi kakvu je (po njihovom misljenju) propovijedao Novi zavjet.
(1950)

Bogumili su jedanput davno prije Husa htjeli da diskreditiraju cezaropapizam i to je bilo, dakako, neostvarljivo.
(1917)

Bogumilska teza, koja se pojavila na klasicnom tlu grcko-latinske raspre, bila je politicka, da je papa djavo sam i da je prepolovio zivo tijelo Kristovo upravo zato, jer je sotona sam.
(1947)

Citavi tehnicki fakulteti smrti bili su stavljeni u pogon za nasu hereticku bosansku kugu, pestilenza bosignana, koja je propovijedala, da su papa i patrijarh carigradski inkarnacija samog necastivog!
(1950)

Inocencije III vec je 1199. odlucio da svoj duhovni mac (gladius spiritualis) zamijeni materijalnim macem (gladius materialis), kada je naredio Inkviziciji da unisti ovu pogansku infamiju svima sredstvima, posto se utvrdilo, da na istocnoj obali nema ni jedne biskupije, koja ne bi bila hereticka. Od pada Zadra 1202. (sto ga je zauzeo duzd Henrik Dandolo sa francuskim i flandrijskim krizarima) pocinje na nasem reljefu novi ciklus ratova mletackih, koji traju daljnjih dvjesta godina, i nova serija papinskih inkvizicionih kaznenih ekspedicija, vojni i upada soldateske raznih baruna i kraljeva sve do pada Bosne 1463. Prvi inkvizitor Joan de Casamaris javlja se na nasem terenu 21. XI 1202, to jest deset dana poslije pada Zadra, koji je pao na dan sv. Martina 11. XI 1202! Jos se Zadar pusio u rusevinama i jos se nije usirila krv masovno poklane djece, kada je Inkvizitor kardinal Joan de Casamaris vec ispitivao zbog bogumilske hereze dva slikara, Matiju i Aristodija, kao dva intelektualna krivca za tu bosansku kugu, koja se bila prosirila izmedu Splita i Trogira.
(1950)

Svi nasi historici (bez izuzetka), kada govore o patarenskom "krivovjerstvu", nastoje kako bi toj poganskoj pojavi dali neko manje vrijedno tumacenje, kao da je toboze, nazalost, doista kao simptom rasula nekih moralnih principa, ali ta balkanska, slavenska ili bosanska hereza nije tipicno "nasa pojava", jer bilo sto, sto se javlja kod nas kao "krivovjerstvo", zapravo je "strano tijelo u okviru naseg historijskog razvoja". Da se stidimo necega sto se zove krivovjerstvo u nasoj historijskoj proslosti, da zalimo te nase davne "hereticke zablude", da ih zaobilazimo sordinantno kao macke oko dominikanskih lomaca, kao da tih lomaca i te hereze uopce nije bilo, smisla mnogo nema; upravo stoga sto je besmisleno, to se ipak kultivira dalje svakoj historijskoj logici uprkos. Kod tih pravovjernih, pravoslavnih, latinskih ili grckih antiheretickih idiosinkrazija obje su nase klasicne, rasne vjeroispovijesti idealno podudarne. Iz jedne ili iz druge perspektive priznati bogumilstvo kao trecu komponentu, znaci odreci grckoj ili latinskoj misiji znacenje historijske magistrale, a ta opet hipoteza rusi sve idealisticke aksiome nase moralne supstance na ovome svijetu, a takav nacin gledanja jeste satanski, dakle bogumilski, dakle - danas - materijalisticki.
(1957)

Bogumilski mramorovi
Bogumilski mramorovi bizarni su spomenici mracne, nagonske likovne sklonosti, pojave same po sebi neispitane koja ne predstavlja poglavlje samo u okviru nase likovne civilizacije. Ovi sarkofazi zavrijedili su opseznu analizu, kao citav kozmos tog patarenskog svijeta, koji pred nama stoji kao meteor iz dalekih i nepoznatih, azijskih, skitskih svjetova. Oni misticni krugovi, gradovi, konjanici, vegetacioni ornamenti, fantasticne ruke, koje propovijedaju do pet nama danas nepoznatih principa, stabla kao biblijski stilizirani svijecnjaci, citavi spratovi najraznovrsnijih motiva i dogadjaja, sve je to koordinirano i ustalasano unutrasnjim ritmom cudne zakonitosti, koja je stvaralackom voljom fascinirala fantaziju bogumilskih pokoljenja do tog stepena, te se nuzno odrazila u tim dokumentima, koji vec vjekovima cekaju svoje tumace u danasnjem svijetu tako okrutno gluhom za sva objavljenja nasih vlastitih ljepota.
(1942)

Oko davnih bogumilskih spomenika trajale su neohelenisticke varijacije ducentistickog slikarstva po srpskim pravoslavnim zaduzbinama, gradile su se goticke katedrale i romanicke bazilike od Poreca i Zagreba do Raba i Zadra, tekla je bogumilska i glagoljaska krv od Istre do Splita, prodirala je romanika od Trogira i Kotora, do Vardara i Morave, a ovdje, na ovim planinskim visovima, traje kult ljepote, koja nije htjela da ima nikakve veze sa bilo cime, sto je moglo da vrijedi kao import iz zapadnjackih ili vizantijskih sfera duha. Ova vrsta estetske autarkije ostavila nam je tumbane obeliske sa slijepim arkadama, tajanstvene grobove u sintetickom obliku izmedju bosanskog krova i nordijske posmrtne kuce, nepreglednu gomilu stalaktita i paralelopipeda, isprepletenih u besperspektivnoj fantasticnosti i u vertikalama cudestvenih bareljefa, u ingenioznom ostvarenju sna i privisenja. Kakav je to stil stvaranja, mi to danas ne znamo. Da se bogumilski nacin nije poveo za modom svoga vremena, to je izvan sumnje. Da li je to bila neka vrsta artisticke pobune ili revolucije, kao sto je to slucaj s bogumilskim vjerskim protulatinskim i protugrckim nonkonformizmom, to ne znamo. Smatrajuci Svetoga Oca djavolom, oni su, vjerojatno, i cezaropapisticke umjetnicke formule prezirali kao ikonoklasti latinskog i grckog likovnog duha. Crkva rimska nije sa svojih dvadesetak narocitih poslanika i poklisara, kardinala, legata i inkvizitora za cetiristo godina uspjela da podigne na bogumilskom tlu ni jedne biskupske crkve. U raznim interregnumima takve su se katedrale pocele graditi desetak puta, ali su jalovi napori svrsavali s rusenjem objekata jos u temeljima. Mozda su to bile samo sopravvivenze - dakle ipak zaostale sugestije davnih, mrtvih praslavjenskih skulptorskih pokoljenja, tko bi to mogao danas da kaze pod izvjesno? U tome pitanju sve su kombinacije otvorene i moguce. Za objasnjenje bogumilske likovne tajne palo je mnogo glasnih rijeci: nordijski, vikinski motivi, praslovjenska plastika, gotski fragmenti, skitsko-sarmatska ornamentika, kiklopske zagonetke, misterij antickih sarkofaga u bizarnim varijantama, lunarna, vizionarna plastika, mikenske spirale, egipatski bareljefi, derivat romanike, obelisci postavljeni na glavu, venecijanska dekorativna ornamentika, aborigene ilirske tajne itd, itd.
(1951)

Komparativnim proucavanjem prosirio se raspon pojedinih hipoteza, a jedna od najuvjerljivijih jeste, da se u tim sarkofazima odrazavaju elementi one drevne praskulpture, koju su Slaveni donijeli sa sobom u svoju novu balkansku postojbinu i koja ih po svojim stilskim elementima povezuje sa skulpturom Baltika i Kavkaza i skitsko-sarmatskim motivima u jednu cjelinu. Svi ti nadgrobni spomenici su monoliti, cesto grubi, tako da vec svojom surovoscu djeluju monumentalno kao ploce kojima je zadatak da traju stoljecima, simbolikom svoje prkosne grubosti, koja ne priznaje nikakva stila osim svog vlastitog.
(1954)

Sjeverni slavjenski dosljaci, pred zidinama bogatog antemurala talasokratskog vizantijskog dalmatinskog temata, meso za galije mletacke i lomace latinske i grcke, u panici pred svima sto je za ove heretike kao civilizacija predstavljalo sigurnu smrt, ovi skulptori nijesu djelovali u ideoloskom vakuumu barbarske nepismenosti, kao sto se to misli na temelju nepoznavanja najosnovnijih kulturnohistorijskih fakata ovoga perioda. Nepodresivanje artiskim manirama svoga vremena samo je jedna od bogumilskih idiosinkrazija, koja se javlja kao detalj jednog moralno-intelektualnog misaonog sistema. Mrtvi djeluju u umjetnosti neobicno zivo, cesto mnogo intenzivnije od suvremenika. Ovi bogumilski umjetnici bili su slobodni od svake sugestije evropskog umjetnickog i misaonog groblja ne zato, jer ga ne bi bili poznavali, nego zato, jer su mu nacelno i idejno poricali svaki moralni i estetski smisao.
(1951)

Bogumilsko umjetnicko djelo nije imitacija prirode. Neotupljene konvencijom, konture ovih reljefa su u rafiniranoj igri svjetlosti mekane kao hod srne, i ovi jahaci, obasjani mjesecinom, djeluju dematerijalizirano kao pojave tihog i zaboravljenog sna. Covjek ima osjecaj, da stoji nad rusevinama jedne davno potonule Atlantide, koja nam progovara kroz nejasnu koprenu tajanstvenih dozivljaja o stvarima danas potpuno nepoznatim. U ovoj skulpturi otvaraju se prostori zakarpatskih i azijskih daljina, ona nam dize zavjese nad izgledima sve do Kavkaza i Perzije. Ovi uznemirujuci detalji gotovo suvremene postimpresionisticke tehnike, ova bogata partitura puna lirizma, ovaj kompendij znanja i moralne svijesti, sve nam to dokazuje jedan neobicno visok umjetnicki potencijal, koji djeluje sugestivno. Ako je istina, da je izmesu dogadjaja i dozivljaja u umjetnickostvaralackom smislu ogroman raspon, pun najfantasticnijih mogucnosti, onda ovi umjetnici svakako nijesu bili kopisti artistickih kodeksa svoga vremena.
(1951)

Slobodni od svake lazne konvencije svoga vremena, bogumilski skulptori su stvarali na nacin o kome misljenja mogu biti podvojena, ali da taj nacin nije bio njihov vlastiti i kao takav jedinstven, to se ne bi moglo ustvrditi.
(1951)

Mozda ti spomenici zaista i nijesu otkrica nego samo imitacije danas nama nepoznatih izvora, ali ako je tako, to ne znaci, da se time smanjuje artisticka vrijednost ove skulpture, koja nam u samoci bosanskih suma govori o tome, da je s ovom srednjovjekovnom nasom civilizacijom propalo mnogo vise nego sto nam je do danas bilo poznato.
(1951)

Protiv poganskih motiva te skulpture grmjela je anatema najviseg moralnog i estetskog autoriteta citavog svijeta, stoljecima. Za posljednjih osamdeset godina svelo se znacenje ove umjetnosti na pojam bastardnog folklora, koji se u tekstilu i u drvu rada u agrarnim juznoslovjenskim zonama s prirodnom jednostavnoscu primitivne pucke poezije. Izvan svake je sumnje, da su pojedine bogumilske nekropole s masom od po pet stotina mramornih monolita građene kao jedinstvena i rafinirana arhitektonska kompozicija, koja grandioznoscu svoje osnovne zamisli, prelazi svaku efemernost folklorne primjene.
(1951)

Ovi bosanski nadgrobni spomenici koji nam poganski prkosno govore o zivotnim radostima, o plesovima, o ljepotama lova, zivotinja i bilja, ocit su dokaz jakog artistickog i moralnog nonkonformizma, koji je trajao stoljecima. Uslijed demonstrativno naglasene areligioznosti njenih motiva govorilo se o toj skulpturi kao o dokumentima primitivnosti Herodotovih skitskih galaktofaga, a zaboravilo se, da su ti kipovi nastali u zemlji, kamo su se spasavali heretici zapadnog, latinskog svijeta, kao na jedino evropsko ostrvo, gdje se postuje sloboda savjesti i uvjerenja.
(1951)

Istina je, koju mozemo provjeriti vlastitim ocima, da su ova umjetnicka svjedocanstva strogo puritanska. Dinamika zivotnog ritma, koji nam gotovo lirski suptilno progovara iz ovoga kamena, sve je prije nego mracan i dijaboliziran pesimizam, o kome nam govore stare kronike, opisujuci bogumile kao uklete lutalice, koje truju svijet svojim beznadnim i razornim nihilizmom.


Ove ruke na oklopima i na grobovima, ruke s macevima i kopljima, ruke u praznom polju monolita, govore nam simbolicnim znacenjem viteskih srednjovjecnih rukavica, kao znamen smionog izazova na dvoboj sa svim moralnim autoritetima svoga vremena, ne priznavajuci nikakve moralne hijerarhije u mnogo radikalnijoj formi od Wyclifa ili Husa ili Luthera dvjesta i trista godina ranije.
(1954)

Ove viteske, feudalne ruke nepoznatih i davnih bosanskih baruna u oklopu, ruke boljara koji se oprastaju od nas na odlasku za Aheront - u ritualu rimskoga pozdrava - uzdignutom desnicom, s otvorenim dlanom kao ruke saobracajca kada zaustavljaju promet u gradovima, ove glomazne, teske desnice, sto nam se javljaju s druge obale, da li su znameni prijetnje ili pozdrava - tko bi to znao i mogao da kaze? Toliko nesrazmjerne spram samih mrtvih likova, one su se ispruzile preko demarkacije koja nas odvaja od nepoznatih pokojnika, te na trenutak izgleda kao da te ruke hoce da posvjedoce pred pokoljenjima kako su bile gvozdene i prkosne, jer nijesu htjele da se sklope pred inkvizitorima, koji proklinju i pale Bosnu vjekovima.
(1954)

Ova skulptura je tendenciozna i propagandisticka. Ona ne priznaje kult smrti. Ona nacelno, bogumilski, upravo materijalisticki negira zaglupljujucu misao umiranja na koljenima pred zagonetkom bilo kakve prekogrobne hijerarhije, i od hiljada i hiljada ljudskih ruku na ovim monolitima ni jedna nije sklopljena u predsmrtnoj molitvi. Ni jedan bogumilski lik ne kleci pred autoritetom religioznih nadzemaljskih i ovozemaljskih simbola. Pred nama su nadgrobni spomenici naivnih i cistih evandjelista, laika, koji nijesu do svoje propasti priznali nikakve crkvene hijerarhije, smatrajuci umorstvo najvecim grijehom, a cezaropapizam djavolskom negacijom svih evandjeoskih principa.
(1951)

Bogata ornamentika na rafiniranim slijepim arkadama povezuje se u harmonicne nizove, koji nam se danas usred bosanskih suma i planina u svojoj gordoj samoci javljaju kao svjedoci jedne tragedije tako krvave, te od nje osim ovih monolita nije ostalo ni slova ni krova. Tu i tamo po koji prsten ili pecat i nekoliko sanduka inkvizicionog materijala u rimskoj kuriji, do danas uglavnom neobjavljenog.
(1954)

Bogumilska skulptura, kao centralna pojava na nasem kulturnohistorijskom reljefu, stoji i danas pred nama kao monumentalan i zagonetno mracan spomenik, kao kiparski ingeniozno ostvaren sarkofag nad grobljem naseg umjetnickog i moralno-intelektualnog nonkonformizma, kojega je nestalo u maglama i pozarima davno prohujalih vjekova i katastrofa, tako simbolicnih za nasu mucnu i krvavu borbu, u cijem smo se vrtlogu izoblicili do sljepackih gusala, do raje, do Morlakije i do baroknog granicarstva, do tragicne sudbine uskoka, galijota, martoloza i grencera.
(1950)

Animalna, svjeza, neukrocena, ova plastika penje se do monumentalnih razmjera trijumfalnog, granitnog dostojanstva, koje je u svom gordom solipsizmu prezivjelo okrutni i pakleni "memento mori" crkve latinske, koja je u Bosni stala da biskupije podize tek pod protektoratom Allahovim.
(1951)

Bogumilski skulptori, slobodni od svake artisticke manire svoga vremena, promatrali su stvari i pojave oko sebe na svoj vlastiti nacin, i oni su u tome poslu bili, nema sumnje, neka vrsta izumitelja. Ovi umjetnici zivjeli su u izolaciji bosanskih planinskih suma, u prostorima za prometne prilike onog vremena ogromnim: od Jadrana do Save put preko bosanskih prasuma trajao je tri nedjelje.
(1951)

Nema ni jedne ljudske pojave koja bi na ovim spomenicima klecala sklopljenih ruku u molitvi pred smrcu, i nema ni jedne u proskinezi pred velicanstvom bizantijskih ili rimskih bogova i bozanskih namjesnika.
(1954)

Da li je ova plastika nadarena? U smislu zapadnoevropskih konvencija od lateranskih i ravenskih mozaika do Boetija i svetog Tome Akvinskog, od Iacoponea da Tadi do Cimabua, svijet bogumilskih mramorova na tako je ogromnoj distanci, te bi svako usporedjenje ispalo jalovo. Ova bosanska umjetnicka planeta ne krece se u svijetu mediteranskog sistema: "Stabat Mater Dolorosa", a da je bila odiozna vizantijskoj vlasteli i juznoslovjenskim barunima Rasciae i Serviae, to se vidi iz antibogumilskih formula Dusanova zakonika, na primjer, koji ih iskorjenjuje ognjem i macem.
(1951)
Objavljeno:
Ovaj sto osporava Bluetraina i sve njegove argumente arheolosko-antropoloskog predznaka, kao nosecih stubova, pokazuje da je istorijs samo manipulativna ideoloska nauka i da je svako tumaci prema dnevno-politickoj potrebi. U srpskoj upotrebi, to je nesto najprljavije i najdalje od istine. Tako ce oni u najnovije dogadjaje krajem 20. vijeka upisati da su pobijedili NATO savez. Dzaba Bluetrainu tone argumenata i dokaza. Ovaj "naucnik"sto pjeni Bluetrainu samo je jedno tacno rekao da su Srbi jedno zadrto nomadsko pleme a na to se moze dodati da ce ta zadrtost i zaglupljenost opadati srazmjerno opadajucoj moci i degeneraciji ovog nomadskog plemena.
Objavljeno:
@BLUETRAIN - Nameljes sve protiv, i onda sam uskocis u barku bajkovitosti. O starim Bosnjanima se zna koliko se zna i o Evoksima, vecina informacija dolazi iz fabrika romantizma panslovenskih fratara ili neoslovenskih neonacionalista novijeg doba. Jedino sto je sigurno je da su velikim dijelom bili pod utjecajem bogumilizma koji je iz Bugarske preko Raske bio protjeran na krajine pravoslavnih kraljevstva, gdje je zbog izolovanosti uspio da se kratko vrijeme stabilizira, dok ga Madzari nisu totalno iskorijenili. Bogumilizam sam po sebi spada u gnosticke religiozne sekte pravoslavlja, kojih ima veoma mnogo, nastalo u Bugarskoj za vrijeme cara Petra I Krumskog u 10tom vijeku. Sto se zna jeste da Bosnjani nikad ni u jednom dokumentu nisu predstavljali slovensko pleme (Nestorova Hronika npr. ih ne spominje), nego iskljucivo regionalnu komponentu nekog postojeceg naroda tj. slovenskog plemena nazvanu po bazenu rijeke Bosne koji su naseljavali, bili su okruzeni Usoranima i Soljanima (Tuzla), Zahumljanima i Neretljanima (Hercegovina) te Slovenima iz "zapadnijeh strana i donjih krajem" (Bihac do Vrbasa). Zahumljani i Neretljani se u Porfirogenetovim hronikama spominju kao pripadnicima srpskog plemena, dok Sloveni "zapadnijeh strana i donjih krajem" kao pripadnicima hrvatskog plemena. Bazen Bosne do Vrbasa je u to vrijeme krajina, za razliku od pokrajine, tj. pogranicno podrucje bez stabilne uprave. Najduzu upravu u Bosni je drzala Madzarska, nakon sto je zavladala Hrvatskom, Dalmacijom i Slavonijom, te u to vrijeme iskorijenila Bogumile i stare Bosnjane, njihovo plemstvo povezano sa srpskim plemstvom rodbinskim vezama je stvorilo bosansko plemstvo (Kotromanici). Eto ti malo istorije u svoj tvojoj bajkovitosti. Sto se tice Slovena, njihovo ime dolazi od rijeci Slovo, te je endonim a ne ekzonim kao npr. nazivi Njemac ili Vlah sto su slovenski ekzonimi za germane i rimljane. Rijec Sclavi je srednjovijekovni naziv za rob, te dolazi od rijeci Sloven, sto je istina. Uostalom Srbi su jedini narod u ovom kraju koji nikada nije birao pripadnost meta-etnicitetu radi boljeg polozaja, sto ih je kostalo onog cega ih je kostalo. Sto znaci da su Srbi od davnina pa do danas imali veoma jako izrazenu slovensku svijest i pripadnost tom rodu, sto se za Hrvate (Goti) i Bosnjake (Turci) ne moze reci, koji su pripadnost birali zavisno o boljoj prilici. Naravno mora se spomenuti da katolicka vjera i austrougarsko carstvo nisu njegovale hrvatstvo tj. slovenstvo medju svojim podanicima, sto je vidljivo kroz nasilnu madzarizaciju Hrvata kroz srednji vijek, te islam kao vjera ne poznaje naciju nego samo umu (ummah), te Osmani sve svoje islamske pripadnike smatraju ravnopravnim Turcima, pravoslavlje za razliku od toga nakon pada Carigrada poprima definitivnu panslovensku varijantu, koja kroz centar u Moskvi i koriscenje crkveno-slovenskog u vjerskoj sluzbi taj osjecaj slovenstva i njenoj pripadnosti itekako ojacava. Istina jeste da bas zbog toga Srbi za razliku od Hrvata i Bosnjaka imaju izrazito zadrtu i rigoroznu odanost svome identitetu sto ih cini veoma arogantnim i neljubaznim narodom, koji svoju vrijednost ne gleda u onome sto je kroz vrijeme stvorio nego u onome sto je kroz vrijeme izdrzao da ostane ono sto jeste.
Objavljeno:
@ QUO VADIS? Kiseli krastavac se na engleskom kaze "Pickle" a ne "kjukember" oli ti "cucumber" lero moj zbunjeni. E bas si pravi cobanski "pickle"!
Objavljeno:
Boki, već sam ti ranije napisao da kad bilo kome na zapadu spomeneš Vizantiju dobit ćeš odgovor u superlativima. Osim toga, nemojmo raditi zbrku. Treba odvojiti antiku od Vizantije jer su one i vremenski i kulturološki bitno odvojene. Vizantija ne baštini antičku kulturu. Antička kultura je davno ranije zbog raznih tiranija na grčkom području svoju "sreću" potražila na sjevernoafričkom tlu i da ju nisu preuzeli Arapi mi danas ne bismo gotovo ništa znali o ljudima poput Platona, Demokrita, Aristarha, Empedokla i ostalih. Demokrit je 400 godina prije rođenja Krista došao do diferencijalnog računa pomoću stožca, empedoklo je dokazao da je zrak materija,... drugim riječima oni su postavili temelj znanosti kakvu danas poznajemo. Česta je to greška gdje se današnje Grke povezuje s antikom, Talijane sa starim Rimom,... to su takvi povijesni diskontinuiteti da se o nasljeđu uopće ne može govoriti. Civilizacija u jednom trenutku doživi krah i nestane. To je greška koju i mi često činimo tražeći poveznicu sa starim Slavenima.

Rimljani su zbog međusobnih ratova podijelili carstvo na dva dijela. Konstantin koji ga je ponovo ujedinio ipak gradi novu prestolnicu na istoku i postavlja novu religiju kao jedinu u cijelom carstvu. Nikejskim saborom postavio je religijski kontekst koji i dan danas postoji. Nakon prodora barabara zapadni dio carstva postaje zauvijek izgubljen. Rimska crkva iznova pokušava izgraditi carstvo pozivajući se na falsificirani dokument po kojem je ona jedini nasljednik staroga Rima. Dolazi do raskola među crkvama. Zapadna crkva egzistira na ruševinama i u mraku srednjeg vijeka. Vlada silom i religioznim fanatizmom. Istočna crkva, iako daleko naprednija, tavori među dinastičkim borbama (braće, otaca i sinova, raznih konkurenata na prijestolje). Napadana sa sjevera od Bugara i Srba a sa juga Perzijanaca i raznih turskih i inih azijatskih plemena. Nakon dolaska u kontakt s Osmanlijama s njima stupa u dobre odnose kako bi se suprotstavila neprijateljima sa sjevera. Često koristi usluge osmanlija u borbama protiv Srba i Bugara. Kroz nekoliko generacija (7) pada u nemilost osmanlija i skončava.

Današnja zapadna kultura nema direktnu vezu čak sa rimskim carstvom iz jednostavnog razloga što je ona na ruševinama starog rima imala dug diskontinuitet koji poznajemo pod pojmom "srednji vijek". Doba opće nepismenosti te velike religioznosti i praznovjerja. Nakon pada rima dolazi do potpune socijalne destrukcije gdje su ljudi unutar generacije-dvije postali praktično nepismeni ignoranti. Sa rimskih vila je skinuta golotinja. Akvadukti su bili van funkcije i ljudi su živjeli u groznim nehigijenskim uvjetima praktično skoro do kraja milenija. Nije to prvi puta da se dogodilo. Pogledaj Afganistan, nekoć doista veliku civilizaciju. Ili prostor arapskih zemalja, gdje su postavljeni temelji optike, algebre, algoritma, decimalnog sustava, kirurgije,.. Tek početkom drugog milenija ljudi sa zapada dolaze u dodir sa antičkim nasljeđem i to preko maura u Španjolskoj i preko križarskih ratova. I upravo je to trenutak početka stvaranja zapadne civilizacije kakvu znamo. Naravno da je rimska crkva sve učinila da to predstavi kao vlastito nasljeđe, ali to jednostavno nije istina. Bez islamske komponente koja je uvelike potakla renesansu i bez francuske revolucije današnja zapadna civilizacija izgledala bi bitno drugačije.

Svojom ranijom kritikom ja sam pokušao kod tebe izazvati određenu zadršku, očito neuspješno. Zašto sam to učinio? Zato jer idealiziraš i na emotivan način sagledavaš prošlost koju u pravilu stavljaš u kontekst današnjih zbivanja. Pa tako vučeš kontinuitet nepravde za koji subjektivno osjećaš da se i danas čini prema srbima. Današnji srbi u RŠ i RS kod tebe postaju isti oni cara Dušana pa dalje oni stari slaveni koji su se doselili sredinom prvog milenija. Po istom ključu nižeš kontinuitet „tlačitelja“ od rima, bizanta, austrougarske, katoličke crkve pa do britanaca i danas aktualnih amerikanaca. Ali stvari ne stoje baš tako. Hajde da još malo prođemo te naše pretke:

Arheološka iskopavanja pokazuju da se od 7 vijeka pojavljuju slavenske naseobine na području na kojem su do tada postojale uglavnom keltske i rimske naseobine i gradovi. U pronađenim nalazima se mogu naći dijelovi grnčarija, nakit, ostaci građevina, keramika i na koncu ostaci ljudskih i životinjskih kostiju. Na osnovu tih nalaza lako se može rekonstruirati prosječni životni vijek, eventualni način smrti, način prehrane te način života. Kelti su imali prekrasnu keramiku. Posuđe iz kojih su jeli pokazuje zavidnu vještinu kojom su raspolagali. Oni su inače bili tzv. „metalci“, ljudi koji su iskopavali rude, bili umješni u kovanju raznih legura te su time trgovali. Naseljavali su uglavnom planinske krajeve gdje su nalazišta ruda i najbogatija. Od naših prostora, najviše ih je bilo u Bosni i alpskom dijelu Slovenije. Rimljani su primarno bili zemljoradnici što je u tom dobu jedan od osnovnih preduvjeta razvoja višeg stupnja kulture. Njihova keramika je prekrasna, izrađena s puno znanja i truda da traje generacijama. Bogatije vile (i na ovim prostorima) su često na podu imale šuplje cigle kroz koje se upumpavao topli zrak, dakle imali su čak i podno grijanje. O razvoju države i pravnog sustava neću puno niti govoriti jer je on i dan danas polazna osnova svih zakonodavstava.

Gdje su tu slaveni najbolje je vidjeti na iskopinama koje su paralelno egzistirale sa keltskim i rimskim. U njihovim kućama nalik straćarama i zemljanicama se pronalazi keramika sklepana s vrlo malo vještine i truda. Napravljena tek da posluži svrsi. Ono što je također važno napomenuti jest da se u njihovim kućama često pronalazi keltski i rimski nakit i keramika. Slaveni su skidali šuplje cigle sa podova rimskih vila i postavljali ih da drže slamnati krov. Nisu imali pojma čemu mnoge stvari služe. Drugim riječima, često su pljačkali i otimali. Stočarski narodi su to uglavnom i činili. Nevezani za jedno mjesto, osuđeni na seobe oni nisu bili u mogućnosti razviti napredniji način života pa samim time su i njihove države nastajale kasnije i u pravilu su bile vođene od nepismenih nasilnika.

Zemljoradnici i „metalci“ su vezani za prostor na kojem žive i jedini način da ih se otjera jest zločin nad njima. Tj. moraš biti dovoljno svirep da ljudi napuste ono što su generacijama stvarali. Uostalom, to je i u posljednjem ratu bila jedna od vojnih doktrina.

Da odmah razjasnimo, ja sam panslaven i osjećam veliku povezanost sa slavenskom kulturom i slavenskim senzibilitetom, tj. kako to Rusi vole reći „slavenska duša“. Ali pritom u meni nema nimalo želje da prošlost svojih predaka iole uljepšavam. Ne zbog toga što je se sramim, već zbog toga što držim da naša dužnost nije da nastavimo tradiciju već da ju razvijamo pa makar ona postala bitno drugačija. Stari Rim je akvaduktima opskrbljivao svoje stanovnike sa po 200 lit vode dnevno, što je higijenski standard koji su Paris, London i New York dostigli tek nadomak XX stoljeća. Katon je dao carstvom distribuirati zapise sa nizom savjeta „kada i kako treba gnojiti njive. Kako se ne gnoje se samo zasijane površine; da bi se osigurala dobra kosidba, treba gnojiti i pašnjake, čistiti ih od korova. Pravila za sjetvu, žetvu, vršidbu, izbor i uređenje gumna, čuvanje gotove ljetine –sve to pažljiv domaćin mora predvidjeti. Uzgoj vinove loze i maslina, cijeđenje vina i maslinovog ulja, njihovo čuvanje i, najzad, prodaja“. Ti i dan danas možeš vidjeti kako naši seljaci nisu u stanju mrežama zaštiti svoju ljetinu od tuče ili navodnjavati zemlju za sušnih razdoblja. Ako izuzmemo kratak period socijalističke Jugoslavije, sve naše države su temeljno nesposobne, bez ikakve vizije i koncepta budućeg života. Umjesto toga mi se prebrojavamo, kličemo „herojima“ i vođama, zatucani poput starih slavena. Razlika je tek u tome što više ne nosimo gunjeve. U vječitom smo strahu od drugog i drugačijeg, od noviteta i napretka. Pravoslavna crkva u Srbiji se svojevremeno usprotivila gradnji pruge tvrdivši da će s vozovima pristići i sam Sotona. A to nije bilo tako davno.

Kao što vidiš povezivanje zapadnjačke kulture sa rimskim carstvom je elementarno nepoznavanje historije. Važno je sagledati sagledati pun krug koji određena civilizacija nosi. Nije važan isključivo onaj vojno-politički segment velikih država; broj legija, tenkova i nosača aviona, whatever.. Treba se upitati zašto je baš Rim bio taj, koji se od svih gradova država uzdigao u kolosalnu silu? Zašto su to kasnije bile Osmanlije? Zašto je to sad Amerika?. Nije to ni zbog broja vojnika, niti zbog vrsnih geostratega. Svaka od tih civilizacija donijele su nešto novo što ih je činilo ili čini superiornima naspram drugih. One su nametnule velik dio svojih vrijednosti, stila života dalje od prostora kojim su upravljale.

Osjećati privrženost kolektivitetu na čisto emotivnoj osnovi je poprilično apstraktno. Umjesto toga, treba tražiti smisao. Naravno, ima u meni slavenske komponente, obogaćene s europskim i islamskim vrijednostima. Ali mi ne pada na pamet da pričam bajke. Jer ako pogledam oko sebe da vidim šta su mi servirali "na meniju" mogu birati između titoističe malograđanske reminiscencije, neo-islamske religijske demagogije, svesrpstva i svehrvatsva, pa do bosanskog patriotizma koji se srami svojih kršćanskih korijena. Dakle ljevičari među kojima nema radništva, islam bez meditativnog sufijskog suptrata obogaćenog učenjem velike hanifejske škole po kojoj „svaki vjerski nalog mora imati logičan razlog“, srpstva koje i danas ratuje sa cijelim svijetom uključujući "otomanske turke" u vlastitoj avliji, hrvate koji sve više gube svoju bosansku franjevačku tradiciju i na koncu instant bosanstvo koje nema pojma o svojoj prošlosti. Ne znam da li ti je poznato, ali stari bošnjani su smatrali da je sve materijalno đavolje a da je duhovna dimenzija ona koja pripada Bogu. Tako i čin krštenja nisu obavljali s vodom (voda je materija) već prislanjanjem knjige na glavu. Ta knjiga je bila gnostička biblija sa samo jednim evanđeljem, ivanovim. S obzirom da je onaj za kojega se radio čin kršenja morao biti pismen krštenje se obavljalo tek u odrasloj dobi. Bili su jedni od najpismeniji ljudi tog doba u Europi. A svakako i daleko mudriji od stanovnika koji danas žive nad njihovim grobovima.
Objavljeno:
Krastavac....kiseli...kjukember
Objavljeno:
RODA......,Opa,popušta koncentracija i samokontrola!? Jeli lero?Lero leravi! 22-27-25-13!
Objavljeno:
Nema druge nego ponovo preći na šifrovanu komunikaciju. Dakle - kwss67xy...)))
Objavljeno:
Ljetos je bilo aktuelno trovanje cuka po gradovima BiH, joj kako je to bilo odvratno ljudsko postupanje sa životinjama. Pobjegao sam od jednog prizora kada je jednom cuki krv i utroba izlazila na usta. Možete li zamisliti ljudsku gamad koja to mogu raditi i ljudima i životinjama. Ako me pitate kakve to veze ima sa ovim tekstom i komentarima jednostavno odgovaram IMA.
Objavljeno:
Baš me čudi za BLUETRAINA da za mene i mog imenjaka RODU upotrebljava jedninu. Izgleda da po ko zna koji put moram objašnjavati da se radi o dvjema osobama. Zar se ne vidi da se u nekim stvarima ne slažem ni sa imenjakom, taman da smo istog i prezimena. Ne sporim da je Boki boki u nekim rezonovanjima izuzetan, ali ga nacionalizam ipak zaglupljuje, kao i svaku svoju žrtvu.
Objavljeno:
@ BOKI-BOKI; Iskreno se nadam da ne lazes samog sebe ako vec moras da pokusavas da lazes mene i druge na ovom sajtu. Ispravi me ako grijesim, ali zar nisi sam otvoreno priznao u vise navrata u mnogim prethodnim komentarima kako si pokusavao meni "odrzati bukvicu" ali ti admonistrator nije objavljivao komentare. Vjerovatno zato sto su bili na visoko inteligentnom i filozofskom nivou komunikacije bez ikakvih vulgarnosti i primitivizma koji su tebi nekaraktreristicni. Licemjer!
Objavljeno:
@ BOKI-BOKI; Jos kad bi mogao ignorisati i ovaj sajt, i jos prestao da se srozavas na njegov nivo kakvo bi to prijatno osvjezenje bilo!
Objavljeno:
@ QUO VADIS? 'Ajde lero prestani se provaljivati, ako imas nesto novo i inteligentno napisati onda napisi, ali daj molim te prestani se ponavljati i reciklirati komentare iz teksta u tekst, dosadan si i naporan k'o proljev!
Objavljeno:
Bluetrain... eh da, nema potrebe da me braniš od pojedinih komentatora. Znam da ih najviše iritira moje ignorisanje i upravo zbog toga ne reagujem na njihovo ponašanje. Doduše i zbog toga jer nemam namjeru srozavati se na taj nivo komunikacije.
Objavljeno:
Bluetrain... Hajde molim te pojasni mi konkretno čime ti osporavaš moje navode? Iznio sam prilično široko postavljene elemente kakve treba uobziriti u istraživanju prošlosti Starih Slavena ili jezgra iz kog se ta etnička grupa razvila, te postavio nekoliko pitanja. I onda ti nabacaš nekoliko podataka i "nesporno utvrdiš" moje nerazumijevanje procesa o kakvima govorimo. Eto ja kažem da današnja Zapadna civilizacija se primarno oslanja na Zapadnorimsko carstvo kao izvorište, te da Vizantiju uobziruje, ali ipak "trpa" u Istočnu/e civilizaciju (da li zbog religije, uticaja antičke Grčke ili čega - irelevantno, ali ipak Vizantija nije primarno izvorište Zapada, bar po stanovištu samog Zapada). I upravo se vežem period podijeljenog rimskog carstva jer je u pitanju upravo period civilizovanja divljih plemena iz kakvih su mnogo kasnije razvijeni zapadnoevropski narodi. Današnji Britanci, Njemci ili Francuzi ne smatraju da je izvorište njihove kulture rimska republika ili imperija iz predhristovog doba, obzirom da o sebi iz tog doba nemaju nikakvih saznanja (kao ni mi, uostalom). No problem je što ta i takva Zapadna civilizacija danas dominira svijetom i sve, baš sve, podređuje svojim civilizacijskim vrijednostima, a najčešće interesima. O tome sam pokušao govoriti, a koliko uspješno - očito slabo. Drugo, da si pročitao moj komentar (ono pravo) vidio bi kako ja pominjem da su Slaveni ili slavenski praoci živjeli na prostoru karpata, ali da tu svakako nisu nastali, nego došli od nekud. Samo se pitam od kud? Pretpostavljam sa prostora današnjeg Sredozemlja kao izvorišta homo sapiensa (kao i svi ostali). Dalje, To što ja u većini pojava, a posebno onih kakve se dotiču mene i mog okruženja, nastojim iznalaziti ono pozitivno, lijepo, vrijedno, valjda to ponešto govori o meni. Inače nastojim imati prema svemu pozitivistiki pristup. Jeste da neke pojave kvalifikujem i negativno, te da to činim kroz prizmu vlastitih emocija ili interesa, ali zar bih trebao glumatati nekog drugog ili nešto šta nisam (poput mnogih danas), glumiti emocije kakve objektivno kod mene ne postoje (valjda da glumim kako svršavam gledajući u američku zastavu, kako to mnogi čine), ili štititi tuđe interese. To što je Soroš ovdje stvorio posebnu kategoriju kvaziintelektualaca koji mrze svoje korijene, svoje porijeklo i sve šta ih podsjeća na to ko su i šta su, e to nije moj problem. Takvi Sorošovi "filozofi" neka to vide sami sa sobom. Ja zbog takve percepcije u sebi imam sve manje negativnih emocija i frustracija, a kod Sorošovaca to nije slučaj (vidimo iz javnog diskursa). Vidim i iz tvog komentara da ti slavensko porijeklo baš nije "priraslo srcu", jer uvijek iznalaziš kvalifikacije ili opise kakvi tu populaciju predstavljaju negativno. Doduše to je moja lična impresija i ti sad možeš tvrditi kako samo objektivno gledaš na tu populaciju, ali od kud ti pravo da moje pozitivističko viđenje okvalifikuješ kao neobjektivno, pa čak i laičko, nacionalističko ili kakvo već ne. Nemoguće je izmjeriti naše emocije spram slavenskog porijekla i našeg nasljeđa, ali se očigledno razlikujemo prema onome šta iznosimo. Šta je od toga objektivno, a šta nije,za mene je irelevantno jer ja uvijek naglašavam kako je to moj stav, mišljenje ili viđenje. Znači, da rezimiram, sve šta si iznio u svom komentaru sam već bio uobzirio, a na kraju je prevagnula moja ljubav prema slavenskim korijenima i ovim prostorima, ponos zbog nasljeđa kakvo baštinim i moj poznati romantizam kakvog se naprosto ne želim odreći. To što nas dvojica identične stvari vidimo sasvim drugačijima i to samo po sebi ne znači da je jedno pozitivno, a drugo negativno, nego da postoji dualizam mišljenja i ništa drugo. Doduše, na ovim prostorima sve rasprostranjenija je pojava odricanja od slavenskih korijena, te "glumatanje" pojedinaca i grupa da su Germani ili Ameri veći od njih samih, ali to je njihovo pravo. Da li neki Njemac ili Amerikanac poštuje nekog ko se odrekao sebe i svojih korijena, to čisto sumnjam, ali neka se time bave ti što glume. Ja potičem od tih "robova-ratnika" (kako ih nazivaš, iako mi je to nekako nespojivo) i baš nekako volim što je tako.
Objavljeno:
RODA napisa:"E jebiga Dezule, bas si me zabrinuo, kako ce ovo shvatiti Quo vadis i Boki boki, jevtini i jeftini nacionalista."Ja jesam nacionalista ali ne i šovinista.Od moga stila života i ponašanje nikoga ne boli glava.Ne smatram lošim to što znam tko sam, i što sam.I ne trebaju mi naputci kao se izjasniti na popisu stanovništva.Sve mi je jasno k'o dan.Pošto meni predbacuješ nacionalizam prirodno bi bilo da si ti pripadnik amorfne,bezlične mase,mala čestica u zrakopraznom prostoru.Tako bi na popisu trebao biti građanin,ostali ili nešto slično.Budi konglomerat kakvi su bili Jugoslaveni,pa ih sada nema.Šta se sa njima desi?Nemoj se nacionalno izražavati to je nakaradno,zaostalo.Budi svoj,a to u tvom shvatanju zbilje unači ničiji.
Objavljeno:
Ibro... Na našu zajedničku žalost ni u nauci ne postoji saglasnost da Bosanci, Srbi, Hrvati i Crnogorci govore istim jezikom. Postoje brojni naučni radovi o tome kako je na ovim prostorima izmišljana lažna prošlost na bazi lako pamtljivih mitova i stereotipa, a za "potrebe" razbijanja bivše nam države. Najgore je što je i nauka zloupotrebljavana za dezorjentaciju građana, uništavanje društva i dovođenje u današnje socijalno-ekonomsko stanje. To što pominješ da Bosanci jednako dugo govore "ovdašnjim jezikom" (to mi je nekako najprimjereniji naziv) koliko i Srbi i Hrvati, to je apsolutno tačno, no, istovremeno i krajnje pogrešna percepcija. Naime, pitanje je zbog čega se sve, pa i korijeni slavenstva, mora mjeriti kroz prizmu Srba i Hrvata? Tokom 6-og i 7-og vijeka ove prostore su naselila brojna slavenska i druga plemena, a Srbi i Hrvati su se samo vremenom uspjeli nametnuti kao dominantne zajednice (pri tom su u svoje kolektivitete sublimirali mnoge manje grupe ili pojedince kakvi su ovdje dolazili ili već bitisali). Na bazi te dominantne pozicije ta dva naroda uspjeli su nametnuti i percepciju kako svi ostali govore "njihovim" jezikom ili jezicima (povremeno bi se uspjeli "dogovoriti" da je to jedan jezik, pa bi onda vršili podjele i tako dalje zavisno od prilika). No, činjenica je da su se ovdje ljudi sporazumijevali na staroslavenskom i drugim jezicima i prije nego su Srbi i Hrvati razvili se u dominantne zajednice, da je ovdašnja komunikacija (neću namjerno da je nazovem jezikom) vremenom razvijala se, mijenjala i dobijala današnju formu. Pri tom je ta komunikacija mahom usvalaja pojmove ili izvedenice iz drugih etničkih grupa kakve su ovdje imperijalno djelovale (Vizantije, Rima, Turske, Germana) i bogatila komunikaciju ovdašnjeg prostora. Međutim, upravo tu treba i tražiti razlog zbog kog nikada nije načinjen iskren dogovor o tome da bar ova četiri etničke zajednice (naprijed navedene) govore istim jezikom i dodijele mu jedinstven naziv. Niti jednom imperatoru nije u interesu da na osvojenoj (silom) teritoriji stvara jake zajednice među stanovništvom, tako da je uvijek potencirano kako su u pitanju različite etničke zajednice. Jeste da smo svi mi zajedno učestvovali u tim imperijalnim podjelama, ali treba uobziriti da se to uvijek događalo u okolnostima gdje su imperatori jednoj etničkoj zajednici uvijek dodjeljivali povlašteni položaj nad drugim zajednicama, te da se taj "status" povlaštenog uvijek mijenjao u zavisnosti od interesa imperatora, pa je valjda i razumljivo da ovdje nije ni moglo doći do opšteg konsenzusa oko bilo čega, a najmanje oko pitanja jezika. No, zbog čega je jezik tako bitan? Pa naprosto jezik je jedan od osnovnih elemenata kakvi definišu etničke zajednice. Ovdje naglašavam kako govorim od etničkim zajednicama, dakle o narodima, i to treba uvijek odvojiti od nacija kao danas dominantnih oblika kolektiviteta. Naime, narodi su "prirodni kolektiviteti" kakvi su nastajali i razvijali se vijekovima kroz rodove, plemena i na kraju narode, kakve karakteriše ZAJEDNIČKO PORIJEJKLO, jedinstven jezik, zajednička viševjekovna prošlost, kultura, tradicija, pri čemu zajednički teritorij uopšte nije bitan element obzirom da su narodi najčašće nastajali kao nomadske zejednice. Nacije su političko-pravne zajednice stvorene kroz formu nacionalnih država i tu je teritorijalni princip najvažniji (znači stvaranje imaginarnog kolektiviteta za potrebe unutrašnjih i spoljnih interesa države). Tako se može dogoditi da npr. crnci i bjelci čine istu naciju, ali isti narod nikada. Nacije su, dakle, manipulativne tvorevine nastale prije 150-200 godina, a narodi (etnosi) su drevne kategorije i zbog toga se jezik uvijek veže za etničke zajednice (zato za Brazilce, kao naciju, je "normalno" da ne govore brazilskim jezikom, kad nisu sačuvali jezike svojih autohtonih etničkih zajednica, nego su usvojili jezik kolonizatora-imperatora). Nadam se da je sad shvatljivo i zbog čega "ovdašnji jezik" nikada nije okarakterisan kao zajednički i dat mu jedinstven naziv. Naše nasljeđe je takvo da se nikada nismo mogli dogovoriti oko toga da činimo jedinstvenu etničku zajednicu ili bar izuzetno bar nekoliko međusobno srodnih zajednica, pa je time normalno da se smo i očigledno jedan jezik dijelili međusobno. I dan danas je tako i naprosto naše etničke podjele dovode nas do apsurda da se svi međusobno odlično razumijemo, a tvrdimo kako govorimo različitim jezicima. Znači onog dana kad se dogovorimo da činimo jedinstven kolektivitet biće prilično jednostavno dogovoriti se i oko jedinstvenog jezika. Po meni, bivša Jugoslavija je od svog osnovanja kao Kraljevina SHS, pa do raspada, činila kardinalnu grešku prihvatajući kako se ovdje govori nekoliko različitih jezika. Da je nametana percepcija o postojanju južnoslavenskog jezika (dakle jednog jezika sa više dijalekata) vremenom bi to bilo usvojeno kao percepcija i mi danas ne bi imali ovih problema. Vidiš Bugari su takvu percepciju nametali čak silom, no, i tako su uspjeli postići da se danas ne "bakću" sa budaleštinama kakvim se mi bavimo. Međutim, pokazalo se da ni u Jugoslaviju nismo ušli iskreno i na bazi sveopšteg konsenzusa, pa tako nismo ništa ni napredovali u toj formi. Jednako tako i današnja društva na ovom prostoru rezultat su sile, manipulacija, sukoba i podjela (dakle uglavnom negativnih motiva i emocija), pa se tako ničemu dobrome nemaju nadati. Vrlo jednostavno danas se možemo dogovoriti o tome da na ovim prostorima postoji jedan jezik, pa i oko njegovog jedinstvenog naziva (npr. južnoslavenski), ali to bi bio prvi korak u samospoznaji sebe kao jedinstvene etničke skupine ili naroda, a kome je to u interesu? Zar je očekivati da će 4 predsjednika BiH, Srbije, Hrvatske i Crne Gore (u stvari ima ih više) truditi se oko stvaranja bilokakvog jedinstva? Jest, ali kako da vladaju sva četvorica istovremeno? Nema od toga ništa! I po pitanju unutrašnjeg dogovora u BiH treba započeti od toga da imamo tri "predsjednika" koji se samo oko svojih primanja mogu dogovoriti. Bojim se da u ovom trenutku više niko sa sigurnošću ne može utvrditi koliko jezika se govori na prostoru exJugoslavije, a sa tendencijom stalnog porasta broja jezika, pa je očekivati da ćemo ubrzo prestići Indiju (za koju se sjećam da je govoreno kako se tu govori na 222 dijalekta). Žalosno, ali tako je...
Objavljeno:
@ BLUETRAIN; U pravu si majstore, i meni ga je vise zao!
Objavljeno:
BOKI, pojam Vizantije ili Bizanta se samo na zapadnom dijelu bivše nam (Lorka bi dodao i voljene) domovine omražen pojam jer Bizant percipiraju kroz pravoslavlje, ali to je tek hrvatska i slovenska zabluda.... da ne kažem glupost. Čim prođeš Karavanke Bizant se spominje kao velika civilizacija i postoji kao jedini pravi nasljednik rimskog carstva. Osim toga, to i jest istočno rimsko carstvo. Razvoj zapadnog dijela kontinenta ne bi bio moguć bez njihovog doprinosa. Pokušaj se lišiti teorija o vatikanskoj zavjeri.. to je časopis Duga već odavno "apsolvirala".

Osim toga, previše romantično gledaš na historiju i često postavljaš pitanja ("šta se u prethodnih 3-4 hiljede godina dešavalo sa praocima Slavena") koja su bez osobitog smisla. To što ti zoveš "manipulaciojm zapadne civilizacije" je tek puka samoljubivost i samodostatnost. Po kojoj je kontinent otkriven tek kad je bijeli čovjek na njega zakoračio. Što je doista besmisleno, ali tražiti u tome zavjeru je puno previše. Čak i za tebe.

Ti uljuđeni slaveni koje spominješ su bili u stvari poprilično neuljuđeni. Čak i naziv sloveni (slaveni) nije slavenska riječ već dolazi od starogrčkog slavini, sklavini, lat. sclavini, sclavi, što u prijevodu znači robovi-ratnici. Tj. robovi koje su Avari koristili u svojim ratovima. To što su zauzeli prostor ne znači da su to učinili preko noći, niti su bili tek nomadi (istina bili su primarno stočari) u potrazi za pašnjacima. Već je seoba pokrenuta primarno velikim migracijama (osvajanjima) mongolskih plemena u Aziji. Ukratko, dali su petama vjetra.

To da su se slaveni doselili sa područja Karpata su davno postavili Ruski historičari a naši samo preuzeli bez kritičkog promišljanja. U novije doba se pojavljuju i drugačija mišljenja da se seoba Slavena dogodila u suprotnom smijeru. Ja ne favoriziram niti jednu od tih dviju teorija, tek ih iznosim. Drugim riječima, stvari se ne trebaju uzimati zdravo za gotovo. Ljudi kada se masovno presele u nove krajeve, često planinama i rijekama nadjenu isto ime. To što se mnogi nazivi (sjeverno i južno) poklapaju je nagnalo historičare da donesu zaključak da je do masovnih seoba došlo.

Drugi moment su jezici, jer po njihovim sličnostima i razlikama lingvisti mogu donijeti određene zaključke vezane za seobe. Od južnoslavenskih jezika, slovenski je najsličniji staroslavenskom.

Treća stvar su artefakti koji su ostali iza starih slavena, uključujući pisane tragove. Činjenica da oni iza sebe nisu ostavili pisane tragove pokazuje da su bili na vrlo niskom civilizacijskom nivou. Pa ipak, na osnovu jezika može se zaključiti da su sve pojmove koji sugeriraju određeni civilizacijski napredak uglavnom preuzimali od naprednijih naroda s kojima su bili u kontaktu. Slaveni sa sjevera od germana, slaveni sa juga od rimljana i grka. Pa tako možemo vidjeti da je košulja ima latinski korijen, dok riječi gače i koža su jednake u svim slavenskim jezicima. Inače, naziva za kožu (kožuh, gunj) ima popriličan broj pa lako možemo vizualizirati kako su otprilike izgledali naši preci.

To preci svakako treba shvatiti uvjetno jer mi nismo isključivo slavenskog porijekla. Ne treba zaboraviti da su slavenima gospodari bili Avari koji su se kasnije asimilirali sa slavenima. Također, Kelti, Ostatak romanskog stanovništva (vlasi), tračani, heleni i osobito Iliri. Naša fizionamija više prati mapu starih ilirskih plemena (Histri, Delmati, Japodi,Iliri) nego što je to današnja nacionalna mapa. Osim toga, svatko ko ima imalo crvenog pigmenta u kosi može reći da posjeduje ponešto keltskog ili ugarskog gena u sebi. Već sam ranije pisao da je sadašnju nacionalnu pripadnost besmisleno povezivati slavenskim plemenima. Nacije su se formirale puno puno kasnije.

Istina je to što je komentator SLOVENI napisao da je bilo puno više plemena no što se uglavnom spominju, ali koliko je meni poznato nije točna njegova tvrdnja da je Bizant naselio ove krajeve slavenima, već je baš suprotno. Bizant je sve učinio da slaveni ne pređu rijeku Dunav jer su avari i slaveni često pljačali i napadali njihovo područje. Slaveni su se ušunjali preko Dunava onog trenutka kada su bizantinci bili previše zauzeti napadima bugara i perzijanaca.

U jednoj bizantskoj kronici se opisuje opsada Konstantinopola od strane Avara koji su svoje slavenske sluge koje su bile vične gradnji manjih brodova poslali da napadnu sa morske strane dok su oni napadali sa sjevera. Nespretnim slavenima se pola brodova potopilo prije nego što su i došli do zidina. Bijesni na njih, avari su ih okrutno ubili sve do jednog, dok su bizantinci sve to promatrali sa zidina.

Toliko o slavnoj i uljuđenoj prošlosti starih slavena.
Objavljeno:
Juznoslavenski jezik; -bosanskog narjecja -crnogorskog narjecja -srpskog narjecja -hrvatskog narjecja
Objavljeno:
RODA, čak ni sam Boki-Boki ne spori da je nacionalist pa samim time tvoji prigovori nemaju smisla. Osim toga, tko kaže da je tvoja i moja dioptrija "besprijekorno izoštrena"? Da se poslužim bokijevim stilom: ljudsko oko je organ koji reflektira svjetlo dijelu osjetila koja nam omogućava svjesnu percepciju i vid uključujući diferencijaciju boja i percepciju dubine... Hoću reći, svjestan sam da on često potegne te svoje pseudo analize. Bez njih njegov stav bi često zvučao poprilično profano i tako tipično nacionalistički. Pa ipak nije sve što napiše bez smisla i doista ne zaslužuje da se tako odnosiš prema njemu.

Pobogu RODA, čak i kanarinac ima bolji vid od nas.. ako se ne slažeš s nečijim stavom, uđi u polemiku i pruži kontra argumente, ironiziraj, samo nemoj ljude diskreditirati zbog duljine teksta, vrijeđati ad hominem.. Na koncu, samo si ti taj koji je na gubitku.
Objavljeno:
Šta ćemo kad istoričari dokažu i potvrde da Hrvati i Bošnjaci nisu slavenskog porijeklu, otpada teorija o zavađenim plemenima i zavađenoj braći. Genetski podaci već govore o spomenutoj hipotezi. Samo su Bošnjaci starosjedioci dok su doseljenici na ove prostore druga dva naroda. Sve dosadašnje srpske teorije, legende i laži padaju u vodu.
Objavljeno:
Ako Bosnjaci imaju potrebu da osim po religioznoj, nego i po etnickoj pripadnosti stvaraju sopstvenu naciju, znaci jezikom, tradicijom i kulturom, niko nema pravo da ih u tome osporava. To pravo i sloboda ima da se postuje, sa nase koliko i sa njihove strane. Oni svoj jezik imaju pravo zvati kako zele, naravno odluke koje donose jesu i donosice razne reakcije okolnih naroda, a na njima je da odluce kako da se sa time nose, dali uz razumijevanje ili uz prkos. Nijedan narod ne moze da se protiv njegove volje asimilira u svoj etnos, nevazno koliko slicni ti narodi bili. Srbi, Hrvati i Bosnjaci su iako slicni jezikom, u sustini mentalitetom i kulturom drugaciji narodi, ta jezicna slicnost stokavskog narjecja nikad ne smije da stvori prisiljen i umisljeni unitarizam, jer on koliko je istorija dokazala jednostavno ne postoji. Hrvat i Srbin nikad nisu bili isti narod, od pocetka spominjanja njihovih slovenskih plemena oduvijek su se navodili kao Hrvati i Srbi, a ne kao Hrvati ili Srbi, iako vec 1400 godina samo po pisanoj istoriji provode jedno pored drugih, ne samo ovdje nego i u prapostojbini, ipak oni su dva razlicita naroda, proistekla iz dva razlicita slovenska plemena. Bosnjaci, usprkos onome sto su prije osmanske okupacije bili, dali Hrvati, Srbi ili Bosnjani, su danas etnos i nacija koja je razlicita od srpske i hrvatske, i ima pravo na sopstvenu identifikaciju, koliko kulturom, toliko i jezikom. Kad prihvatimo da nismo isti, nego razliciti, i da nam ta razlicitost nimalo ne koci nase svakodnevno razumijevanje i suzivot, nego ga olaksava jer daje slobodu slobodnog izrazaja sopstvenog identiteta, eh tada dragi Bosanci i Hercegovci mozemo da gradimo Bosnu i Hercegovinu kako spada. Prisiljeni unitarizam i neonacionalizam, protiv volje naroda, gdje se on prisiljava prihvatiti nesto sto ne smatra svojim, dali naziv nacije ili jezika koji govori, uvijek ce da se smatra tlacenjem, i pobudjivat ce pobunu, koliko tada tako i sada.
Objavljeno:
Bosanski jezik Nisu novi ni narodi ni jezici, nova su pravila koja regulišu tu "problematiku". Razumnija i pravednija. Prema dojučerašnjim "pravilima", ni ja ni moja majka, ni moj jezik nismo postojali. Postojala je samo "moja" zemlja - koju je trebalo oteti.
Objavljeno:
Nisu novi ni narodi ni jezici, nova su pravila koja regulišu tu "problematiku". Razumnija i pravednija. Prema dojučerašnjim "pravilima", ni ja ni moja majka, ni moj jezik nismo postojali. Postojala je samo "moja" zemlja - koju je trebalo oteti
Objavljeno:
U nauci postoji saglasnost da četiri južnoslovenska naroda (Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci) govore istim jezikom, da se radi o "jednom", ali ne i "jedinstvenom" jeziku i da je prirodno pravo svakoga naroda da ga naziva svojim imenom. Nisu umjesna poređenja koja vole navoditi nacionalistički jezikoslovci, na primjer: "Brazilci govore portugalski i ne pada im na um da jezik kojim govore nazovu brazilskim", itd. To nije samo neumjesno, nego je i beskrajno stupidno. Bosanci hiljadu godina govore istim jezikom i on nije i ne može biti ništa "mlađi" od jezika komšija Srba i susjeda Hrvata. I što je još važnije: u susjeda, i jednih i drugih, postoji znatna, ponekad i veoma velika razlika između jezika kojim narod govori i književno-jezičkog standarda, u Bosni te razlike gotovo da i nema. Veoma se čudim nacionalnim barjaktarima, jezikoslovcima i pjesnicima koji govore o "novim" i "izmišljenim" narodima i jezicima. To je veoma zločesto. Nisu novi ni narodi ni jezici, nova su pravila koja regulišu tu "problematiku". Razumnija i pravednija. Prema dojučerašnjim "pravilima", ni ja ni moja majka, ni moj jezik nismo postojali. Postojala je samo "moja" zemlja - koju je trebalo oteti. Uzgred, smislio sam finu rečenicu: historija Bosne, to je historija otimanja za Bosnu. I sve ove male fabule, dio su te jedne, velike i krvave fabule. Citat: Sidran
Objavljeno:
BLUETRAIN, bog mi je svjedok nikakva zloba i zlonamjera, već dobronamjerno ukazivanje na nešto što se ne može vidjeti kroz nacionalističku dioptriju, koja je kod Boki bokija povelika.
Objavljeno:
RODA 123, što si se okomio na čovjeka? Istina, tekstovi su mu često preopširni, ponekad nerazumljivi i nedosljedni, ali nije zao. Pa ne budi ni ti!
Objavljeno:
@ QUO VADIS? AKA kiseli krastavac; Jos pite i jogurta, tanak si lero!
Objavljeno:
Boki boki, nista ti ovo nepali. Kunem ti se Boki boki, neces dobiti naucnu titulu bez onih postavljenih uslova. Nego kazi ti nama fino cijeg si se ovo docepao "naucnog" rada. Poslusaj me, za ovaj "naucni" rad bi mogao odgovarati kao za pravi plagijat.
Objavljeno:
SLOVENI... To što je "naučno dokazano" odnosi se na 6-i vijek i zapadnorimske zapise (OK, i Vizantijske, ali zna se do kojih Zapadna civilizacija "drži"), te na činjenicu da se u tom periodu slavenska plemena već samodefinišu kao zasebne etničke grupe jednog velikog naroda (slavenskog), ali moje pitanje je šta se u prethodnih 3-4 hiljede godina dešavalo sa praocima Slavena (sa populacijom iz kakve je ovaj narod potekao)? To što su se u nekom periodu pojavili na prosturu Karpata, a to je nesporno posljedica seoba ili nomađenja, jer tu prvi razumni ljudi (homo sapiens) svakako nisu nastali, nego su tu došli sa područja današnjeg Mediterana kao izvorišta ljudsje civilizacije. U tih par hiljada godina moramo čak uobziriti da su postojale imperije poput egipatske, perzijske, grčke, kakve su dobrim dijelom zahvatale ove prostore i uticale na promjene strukture autohtonog stanovništva. To je vremenski prostor unutar kakvog me zanima šta se dešavalo sa populacijom kakva bi trebala smatrati se pretečom današnjih Slavena. Tu Zapadna civilizacija bavi se samo onim šta NIJE podudarno sa njihovim interesom, a manipulacijama sprečava utvrđivanje onoga šta JESTE. Meni lično odgovara svrstavanje u tzv. Istočnu civilizaciju jer to sublimira više civilizacija mnogo starijih od onoga šta sam podveo pod Zapadnu civilizaciju. Drugo, OK razumijem ja pisane istorijske izvore, arheološke ili genetičke spoznaje o našoj prošlosti, no, postoje i brojni drugi izvori ili čak činjenice kakve moramo uobziriti. Npr. brojnost slavenske populacije svalako dokazuje da je ta "grana" razumnih ljudi vrlo rano počela se razvijati kroz kolektivitete, od rodova, plemena do naroda, znači i da su rano započeli sa svojevrsnim razvojem društava kroz samoidentifikovanje. Drugo, ogroman prostor kakav zauzimaju Slaveni ukazuje da je unutar te populacije rano započet proces nomađenja ili širenja teritorija seobama. Dalje, i bogatstvo jezika je takođe pokazatelj civilizacijskog razvoja neke etničke grupe. Moje mišljenje jeste da na ovim prostorima postoji jedan jezik (hajde da se uslovno zadržimo na nazivu srpsko-hrvatski) sa mnoštvom dijalekata. Identično tome, kod slavenskih jezika se jasno vidi srodnost jezika, pa time i jasno zajedničko porijeklo. Jeste naš "ovdašnji jezik" vremenom obogaćivan usljed uticaja različitih imperija i kultura, ali svakako imamo i bogato jezičko jezgro (izvorište) kakvo je dalje šireno. Jasan pokazatelj bogatstva jezika jeste činjenica da za neki predmet, biće ili pojavu u pravilu imamo više riječi kakve isto nedvosmisleno identifikuju (o dvosmislenosti da i ne govorim). Na drugoj strani uzmimo npr. engleski jezik kakav je karakterističan po tome što jedna riječ najčešće ima više značenja, odnosno označava više predmeta ili pojava, te da se taj jeziv više zasniva na tumečenju opšteg konteksta, nego na bogatstvu preciznih izraza. Ponavljam, laik sam za lingvistička pitanja, ali neke stvari su jednostavno nesporne. Hoću ukupno da ukažem kako je i bogatstvo jezika pokazatelj dužine razvoja (procesa) neke etničke grupe. Hajde da pogledamo i samu fizionomiju slavenske populacije, na otpornost ka prirodnim pojavama, na mentalni ili intelektualni sklop, na lakoću savladavanja određenih vještina (ratarstvo, stočarenje, ratovanje, pa sve do sporta ili nauke). Sve to poprilično ukazuje da današnja slavenska populacija pripada najužem jezgru prvih razumnih ljudi (homo sapiensa), samo je pitanje da li nam je to spremna "priznati" Zapadna civilizacija. Ta ista Zapadna civilizacija prilično suvereno vlada čovječanstvom posljednjih 3-4 vijeka, a zasigurno najjače sredstvo njihove dominacije jeste manipulacija (još od vremena Rimljana, uostalom i Bžežinski se jasno poziva na geostrategiju zapadnorimskog carstva u pojašnjavanju aktuelnih globalnih procesa). I na kraju, nadam se da primjećuješ kako namjerno izbjegavam percepciju kroz srpsku ili hrvatsku prizmu kakva dominira ovom raspravom (kako svojevrsno banalizovanje rasprave o ovdašnjem jeziku ili jezicima). Srbi i Hrvati su samo dva slavenska plemena kakva su se na ovom prostoru vremenom uspjela nametnuti kao dominantna. No, to što su isti ti Srbi i Hrvati u nastojanju da "dokažu" međusobne različitosti stvorili svojevrsnu lakrdiju od pitanja svog porijekla, to se već pokazuje kao obična budaleština. Međutim, kako to ovdje biva - budaleština je prelazna, pa su se i svi drugi poveli za ovima i danas imamo čistu obesmišljenost našeg porijekla. Jezik je uvijek bio jedan od ključnih elemenata po kom su se etničke zajednice identifikovale, a to što mi naprosto ne želimo biti jedan narod (ili plemena istog naroda) - to je jasno dovelo i do "potrebe" manipulacija oko postojanja više jezika. Kako smo krenuli, još malo pa će svaka mjesna zajednica ili selo izjašnjavati se kako "ima" svoj jezik. Nadam se da sam bio razumljiv u onome šta želim istaći, a tebi u svakom slučaju zahvaljujem na datim podacima i komentaru uopšte... Pozdrav...
Objavljeno:
Boki biki, ništa od akademske titule, hoćeš JEFTINO da prođeš sa ovim ponjavetinama. Za titulu akademika morat ćeš se više potruditi na način da ćeš ipak morati ići na jedno duže studijsko putovanje u Afriku. Potrudit ću se i uz pomoć Buke obezbijedit ću ti kakvu donaciju, pa ćeš prostudirati nešto istorije, ali i savladati osnove plemenske kulture sa akcentom na srednjoafrički region, nastanak plemenskih jezika i njihov uticaj na stvaranje kulture tih plemenskih zajednica. Ako nađeš kakvu srodnost i sličnost sa srpskom kulturom tim bolje, titula akademika će biti opravdanija. Posebno obrati pažnju na svahili i bantu jezik i to mi izuči imaju li kakvog zajedničkog korjena i dodira sa srpskim jezikom. Ukoliko to bude i slučaj sa hrvatskim jezikom obavezno izvjesti Quo vadisa. Budi ti nama zdravo i veselo i sretan ti odlazak i povratak sa naučnog putovanja.
Objavljeno:
"Tko o čemu,vojnik o skraćenju,kurva o poštenju a RODA i RODA DVA o Quo vadisu? i BOKI.BOKI.ju....:-)
Objavljeno:
@BOKI-BOKI - To o Slovenima je istorijski dokazano, hronika dali Nestorova ili Porfirogenetova podupire arheoloske cinjenice, da je nakon Justinijanove kuge (oko 541ve godine), koja je ocistila jugoistocnu Evropu ili po turski Balkan od 98% tadasnje populacije, izuzev vlaskih (rimljanskih) gradova uz obalu kao sto su Pula, Zadar, Split, Dubrovnik, Bar, Drac, regija je bila bez ikakvog puka sto je primoralo Vizantiju da naseli ogromni broj Slovenskih plemena, iz siromasnog sjevera u tada najbogatiju regiju na citavom svijetu, naime Vizantijsko carstvo na jugu, u perijodu od 5tog do 7og vijeka, koji su se naselili sve do Peloponeza i dijelom do polovine danasnje Turske. Posto su Sloveni zbog puke mnogoljudnosti krenuli da preuzimaju teritorijalnu vlast, vizantijsko carstvo je cak ratovalo protiv Slovena da bi oslobodili Grcku u jednom perijodu, da bi napokon uspjeli da ih pokore i u velikom broju heleniziraju. Neki njemacki istoricari tvrde da su danasnji Grci vecinom zapravo helenizirani Sloveni iz tog perioda, Grci se naravno ne slazu. Sve to se desilo prije dolaska Hrvata i Srba, tako da Hrvati i Srbi sigurno nisu prva zabiljezena nego zadnja zabiljezena slovenska plemena na ovim prostorima, prije njih spominju se Branicevci, Timocani, itd. Sve u svemu istorija kao nauka je takva kakva jest i mora da predstavi dokaze, inace ne spada pod nauku, a dokaza od pismenih do arheoloskih i u novije vrijeme genetskih itekako ima. R1a i I2a1b su haplogrupe najzastupljenije medju Slovenima, I2a1b medju juznim Slovenima vise nego R1a. I2a1b grupa se smatra paleoevropskom, tj. nastalom u Evropi i njeno porijeklo je utvrdjeno u regiji iza Karpata, dok je R1a dosla iz Azije. Naravno prvotni narodi koji su nosili te genetske mutacije nisu bilo Sloveni nego narodi iz kamenog doba (Tripoljska kultura), tek njihovi potomci 3000-4000 godina kasnije ce stvoriti balto-slovensku etnogenezu iz koje ce kasnije nastati Sloveni.
Objavljeno:
boki-boki, lijepo sam ti rekao da ne pišeš komentare duže od 15 redova. A ti se onda pojaviš sa dva. ali novinar je ovog puta još gori od tebe. Ono što se može reči u deset rečenica on razvukao na deset listova. Plaćaju li ih po broju slova?
Objavljeno:
Bosanski jezik ili bolje receno anus jesik
Objavljeno:
@ BOKI-BOKI; Radis li ti ista u zivotu osim sto heklas ove ponjave po vas cijeli dan, full time, ocigledno? Jednom ti nama spomenu u nekoj od tih tvojih ponjava da imas troje ili cetvero djece i porodicu, pa reko da te podsjetim da i na njih mozda obratis zeru paznje, mozda su te pozelili. Probaj se iskopcati iz te tvoje sega-mega konekcije sa kompjuterskom spravom da dahnes malo dusom, otvori prozore i udahni malo svjezi zrak, otidji sa porodicom na izlet ili sladoled, dobro ce to doci!
Objavljeno:
fascinantno je kakvih idioti pišu komentare. recimo pero rvat. da je znala njegova jadna mati šta rađa, sigurno bi se prije toga odlučila na abortus.
Objavljeno:
Nije jezik jedina društvena promjena koja je "problematizovana" u ovom novom dobu (period posljednjih 300-400 godina nesporne vladavine nečega šta poznajemo po kolokvijalnom nazivu Zapadna civilizacija). Danas se sve društvene promjene ili procesi "mjere" po aršinima Zapadne civilizacije, kakva se čovječanstvu nametnula kao civilizacijski najnaprednija, a primarno na bazi ekonomske i oružane sile. Tako "na sceni" imamo Zapadnu civilizaciju kakva je nametnula percepciju o tome da je u pitanju izvorište moderne civilizacije, te nekakav "bućkuriš" civilizacija (bar sa aspekta Zapada) kakav nazivaju Istočnjačka ili Istočna civilizacija i sublimira bukvalno ostatak čovječanstva. Međutim, osnovno pitanje je zapadno ili istočno OD ČEGA? Nema to veze sa geografskim pravcima, nego se konkretno odnosi na Zapadno i Istočno rimsko carstvo. Period Zapadnog rimskog carstva evropski narodi uzeli su kao polazište u percipiranju svoje civilizacije, no, problem je što i ostatku čovječanstva nameću svoje civilizacijske vrijednosti kao opšteprihvaćene ili opštecivilizacijske. Tako je "normalno" da je zapadnoevropska civilizacija "starija" od kineske, egipatske, perzijske ili helenske (pa čak i rimske Republike). Zbog čega je to tako? Pa, zapadnoevropski narodi su u vrijeme Zapadnog rimskog carstva bili tek divlja plemena, a mnogo, mnogo kasnije su se razvili u ono šta su danas. No, danas moćni kakvi jesu - zar da priznaju ostatku čovječanstva kako su civilizovana i uređena društva postojala hiljadama godina prije njihovog? To nikako, nego neprekidno osmišljavaju manipulacije na kakvima će ostatak čovječanstva dezorjentisati i podvrgavati svojim hegemonističkim interesima. Da bih objasnio pojedine manipulacije te Zapadne civilizacije moram se vratiti na same početke ljudsje civilizacije. Naime, ako uobzirimo činjenicu da je početak ljudske vrste (u smislu homo sapiensa) geografski vezan za prostor današnjeg Sredozemlja, s tim da je tadašnji položaj kopnenih površina bio bitno drugačiji od današnjeg. Obzirom da ovaj naš nesrećni prostor današnjeg balkanskog poluostrva ulazi u taj prostor nastanka ljudske vrste dolazimo do pitanja njegovih prastanovnika. Normalno je da ti prvi ljudi nisu bili etnički ili kako drugačije "opredjeljeni", no nesporno je da su tu postojali (živjeli) NEČIJI PRECI, samo je pitanje čiji? zapadna civilizacija je to pitanje obesmislila do mjere da gotovo niti jedan narod nema mogućnost pozvati se na to istorijsko pravo. No, bilo kako bilo, ovaj prostor (današnjeg Sredozemlja) može se smatrati izvorištem ljudske civilizacije (obzirom na nastanak prvih homo sapiensa), te da su se prvi ljudi dalje prostorno širili na današnju Aziju, Afriku ili Evropu). Mnogo, mnogo kasnije nastaju prvi oblici društvenih kolektiviteta rod, pleme i na kraju narod. Pojedini narodi su se razvili na zajedničkom porijeklu, jeziku, prošlosti, kulturi i tradiciji, a obzirom da su većinom bili nomadski - to je razumljivo da teritorij ne ulazi u osnovne elemente definisanja nekog naroda. No, iako teritorij ne spada u osnovne elemente definisanja naroda, ne možemo isključiti činjenicu da su pojedini narodi ipak direktno vezani za pojedine prostore. E tu dolazimo do pitanja određivanja prostora na kom su brojna plemena udružila se u jedinstven narod poznat kao SLAVENI. Ti Slaveni rasprostranjeni su na ogromnom prostoru današnje Evrope i Azije i bukvalno niko ne može odrediti prostor na kom je nastalo jezgro tog naroda (namjerno ovaj kolektivitet nazivam jednim narodom, a ne korpusom ili zajednicom naroda kako se to najčešće pokušava nametnuti). Tako je danas sasvim "normalno i prirodno" da se Briti i Sasi vežu za prostor današnje V. Britanije, Gali za prostor Francuske, Germani za Njemaku i Austriju, a Slaveni za "boga pitaj" koji prostor između Balkana, Centralne Evrope i sve do Sibira. Niko zasigurno ne zna odakle tačno potiču Slaveni, ali sa aspekta Zapadne civilizacije se zasigurno "ZNA" da ne potiču sa Balkana. Jednostavno je nametnuta percepcija kako su pojedina slavenska plemena na ovaj prostor došla u 6-7 vijeku, a lafo sa Karpata (iako na Karpatima nema nikakvog dokaza njihovog prethodnog bitisanja). Znači govorimo o vremenu bitisanja Zapadnog rimskog carstva, tj. izvorišta moderne civilizacije po percepciji Zapada. E tu je sasvim razumljivo da Zapadna civilizacija ne dozvoljava čak ni raspravu o mogućnosti da je izvorište Slavena upravo današnje Podunavlje ili Crnomorski region (gdje se geopolitički svrstava i Balkan). Svi drugi narodi imaju pravo na percepciju da je ovaj prostor izvorište njihove civilizacije (kao izvorište ljudske vrste uopšte) i sa kog du dalje širili se u različitim pravcima. Bilo bi logično da su preci Slavena sa ovog centralnog prostora širili se u pravcu Sjevera i Istoka, no, takva percepcija nije dozvoljena, nego je kod Slavena "baš utvrđeno" da potiču sa negog drugog prostora, a ovdje su došli upravo onog dana kad im je to Rim odredio. Međutim, to podrazumijeva da je jedino kod Slavena kretanje islo u suprotnom pravcu u odnosu na sve ostale narode. Znači svi narodi imaju pravo na percepciju kako potiču sa ovih prostoda kao centralnih i da je njihovo današnje stanište posljedica širenja u različitim pravcima (znači o centra ka periferiji), a jedino Slaveni su se kretali u suprotnom pravcu (iz periferije ka centru). Možda su ovo samo nekakva moja naklapanja, no, volio bih da mi neko precizno rastumači kada i kako su slavenski preci širili se po prostoru na kom danas bitišu, te gdje i kad je nastalo jezgro slavenskog naroda? Zvanično je poznato samo da ne potičemo sa ovog prostora (čak ni slavenski preci ne potiču na ovog prostora, jer je Zapadu prihvatljivije da su Marsovci, nego Balkanci). Doduše, kako vrijeme protiče sve više stručnjaka tvrdi kako je ovaj prostor izvorište slavenskog naroda i kulture, ali ti se redovno sudaraju sa "principima" nametnutim od strane Zapadne civilizacije i proglašavaju hereticima, lajicima ili luđacima. No, zar da Zapadna civilizacija prizna kako Slaveni imaju direktnu vezu sa antičkom Grčkom ili kojom drugom civilizacijom mnogo starijom od njihove. Ne može to tako jer je Rim u 6-7 vijeku naše pretke okvalifikovao kao varvare i to je jedino šta smijemo uobziriti u samospoznaji. Tako dolazimo i do jezika, kao najvažnijeg elementa u definisanju naroda. Tu je jednostavno "zaboravljeno" postojanje staroslavenskog jezika kao izvorišnog, nego su slavenska plemena odamh "usvojila" standardizovane oblike srpskog, hrvatskog, bosanskog i što kakvih "jezika". Tako "odjednom" nastadoše južnoslavenski NARODI (u množini) i tu je "neprihvatljiva" percepcija o različitim plemenima JEDNOG naroda. Zbog toga se naprosto moralo stvoriti manipulaciju o postojanju više jezika, jer, bože moj, svaka budala zna da svaki narod IMA svoj jezik. To što se 15-20 miliona ljudi na prostoru exJugoslovenskih država odlično sporazumijeva (kao da govore ISTIM jezikom), to nikako ne smije biti shvaćeno kao postojanje jednog i jedinstvenog jezika jer bi to u daljem značilo i shvaćanje kako je u pitanju JEDAN narod. Drevna rimska taktika "podijeli, pa vladaj" je nametnula percepciju o postojanju više jezika, pa time i više naroda, i narednih 1 200-1 300 godina mi se toga držimo "ko p'jan plota" (kao i toga da smo na Balkan došli šatlom sa Marsa). Identično tako Zapadna civilizacija danas "uči" Egipćane, Irance (Perzijance) i Grke šta je to država, društvo i demokratija. Jedino im kod Kineza ne prolazi takva demagogija, no, Kinezi i jesu buduća sila kakva će pregaziti Zapadnu civilizaciju, pa time i stvoriti pretpostavke za razotkrivanje njihovih laži i manipulacija . Nadati se da bi u tom "obračunu" i mi Slaveni mogli profitirati, samo je pitanje da li ćemo do tada zaboraviti ko smo i šta smo (tendencija je takva da bi ubrzo mogli zaboraviti svoje porijeklo, a mnogi su ga već "zaboravili" ili se pretvaraju da nisu Slaveni - najčešće glume Germane)?
Objavljeno:
pa nemojte se paliti oko gluposti, sve je to jedan jezik a boli me briga kako ga tko zove. Neki ovdje ne razlikuju jezik od dijalekta do te mjere da to postaje komicno.
ema
Objavljeno:
"Naumpadne l´ ti đahkad čuna na sabahu?"
Objavljeno:
@ BOKI-BOKI; "Po pitanju biohemijskih procesa kakvi povezivanjem moždanih centara i ćelija sinapsama proizvode mišične reakcije u vidu artikulisanih zvukova - tu apsolutno nema nikakve razlike za engleski, njemački ili bilo koji drugi jezik". Ha, ha, ha... Pa ti se kao ne razumijes nesto u lingvistiku, ali si zato na polju znanja o mozdanim sinaptickim procesima doktorirao! Ti to po obicaju o svakoj temi od Kulina Bana ponjave heklas, sto mu gromova i dabrovih mu repova. De ti nama demonstriraj i ostavi nas bez daha sa jos kakvim kvazi-znanjem sta si pokupio sa "Wikipedia". Kakav kiseli krastavac!
Objavljeno:
@BLUETRAIN - Jeste a prije 1623 (godine kad je Turcin pitao aj prevedite) se govorilo cvoktanjem kao kod pigmeja u sahari. Imas pravo na svoje misljenje, ali jebote misljenje ti je retardirano u tri lijepe. Kod Hrvata se pisalo prije nego sto je Turcin izmisljen, a kamoli Bosnjak, a kod Srba, ti su stariji i od ameba, za njih vjerujem da je 1623 vec binarno rjesavana situacija. Turci vas stvorili sta tu covjek treba vise da izmislja, prije Mehmeta i Sulejmana niste postojali, tj. ono od cega ste nastali se prevrce u grobovima kad ih spominjete kao pretke. Stavit polumjesec i ljiljan kao simbole, je glupost bez premca, jedno stoji za dzihad, klanja i silovanja nad ovim krajem u ime Islama, a drugo je simbol krscanskih kraljevstva Europe (tzv. Fleur-de-lis), tj. onog koje je iscezlo bas da vi nebi postojali. U retrospektivi kad covjek pogleda buckuris gluposti, maste i izmisljanja, koje vasa 'pseudo-nacija' dovodi na vidjelo, nista me vise ne zacudjuje. Sve dok se drzite u svome, udri, zovi, pisi, izmisljaj. Citao sam Noel Malcolma, ni Suncana Skrinjaric nije pisala lijepse bajke od ovog, da mi je znati koliko mu Tunjo platio za ovu povijesnu-fantastiku.
Objavljeno:
Otisao Dezule u najamnicku gamad. Imam ja nesto da napisem protiv susjeda, pomjerili medju, sad taman znam koga da zovem da napise 'znanstveni rad', lingvistika, pederistika, i sve sto je uz to potrebno. Dezule ostavi broj redakciji, placam u devizama, vjerodostojnost se ne pita, samo neka bude kreativno. Para da unajmim Noel Malcolma da mi izmisli cijelu istoriju nazalost nemam, tu treba vlada da uskoci subvencijom.
Objavljeno:
DEžuloviću...na kom je jeziku i kad napisana Povelja Kulina bana?
Objavljeno:
@SELMA, hvala što si nas prosvijetlila i pokazala velikodušnost da i nas ateiste "pustiš" među bošnjake. Hajde sad pokušaj napraviti još jedan posljednji napor pa pročitaj ponovo dežulovićev tekst jer mi se ne čini da ga nisi shvatila.

Nije mi jasno kako si ekavicu sandžaklija proglasila bosanskim jezikom. Dežulović se u stvari sprda primarno sa takvim stajalištem koji ti zastupaš po kojem se naziv jezika određuje kroz vjeru i nacionalnu pripadnost. Razočarat ću te, jezični standard kojim govori npr. Mustafa Cerić je sličniji onome kojim govori Mile Dodik nego onome od Muamera Zukorlića. Znaš, bosanskim jezikom se govorilo i prije nego što je islam došao na ove prostore. Nakon dolaska turaka ljudi su jednostavno nastavili govoriti svojim narodnim jezikom. Oni koji su prešli na islam i oni koji nisu.

Vezano za različite standarde štokavskog narječja. Riječ je o istom jeziku s nekoliko različitih jezičnih standarda. Ali ipak jednom jeziku. S tim da ga svatko ima pravo zvati kako želi. Koji jezik je najstariji? Ja sam na stanovištu da je bosanski najstariji, ali bože moj ima mnogih koji su na stanovištu da 1623. godina dolazi poslije 1815.

Vezano za geografske kategorije... problem je što ti u svojoj glavi Bosnu doživljavaš kao geografski pojam, što je pomalo non-sense s obzirom da su na tom stanovištu upravo oni koji joj osporavaju državnost. Da te poučim, bošnjak je tek turska riječ za bosanac, bošnjanin. I zato, mani se uloge saobraćajca na raskrsnici koja određuje put koji vodi ka bosancima ili bošnjacima. To je osobna stvar svakog pojedinca.
Objavljeno:
Pusimo ga mi i ulizujemo se svima. Jedni Rusima, drugi Njemačkoj, treći Amerikancima i Turcima itd. Bitno je samo da su "veliki" sa nama, a protiv našeg mrskog komšije. Jezikom uz kurac, jezikom niz kurac..., svejedno je , jezik nam je isti!!!
Objavljeno:
Auu jebote, ja mislio Boki-boki razarač lingvistike i leksike, kad, eto, ono nije neki stručnjak za ovu oblast jezikoslovlja, barem ko ova Selma ili ovaj bezvezni GRAĐANIN BiH, već Boki boki obični nacionalistički jeftini palamudac- jezikoslovac, u čemu mu nedostaje samo jevtini Quo vadis. Kako sam priznade po svom skromnom sudu skromnog je on znanja, ali i neskromnog zauzimanja prostora za prostiranje svojih "komentatorskih" ponjavetina, koje ničemu ne služe osim Buki da popuni prostor. Pošto je on ipak mnogo znatiželjan predlažem portalu Buki da mu pomogne za jedno studijsko putovanje u jedno afričko pleme u Srednjoj Africi da malo izučava biološke osnove jezika i fonologiju, te nastanak, sklapanje glasova i njihovau tvorbu u jezičko- znakovne foneme. To bi mnogo doprinijelo balkanskom odgonetanju jezičkih problema, a odmah po povratku Boki bokija bi proglasili akademikom jezikoslovnih i mnogih drugih pratećih oblasti.
Objavljeno:
Niko i ne tvrdi da samo Bošnjaci govore bosanskim jezikom, kao što pokušava inputirati g-din Dežulović, čiji rad inače izuzetno cijenim. Poruka Bošnjacima o kojoj se govir i govoriće se sve više je da sačuvaju svoj nacionalni identitet, tj. da se na predstojećem popisu izjasne kao Bošnjaci što je ustavna kategorija. Zašto to nekome smeta? Srbi i Hrvati nemaju ovakve dileme, jer se zna kako će se oni izjasniti, jedino kod Bošnjaka postoje neke umjetne tvorevine koje se pokušavaju podmetnuti kao nacionalni identitet, a to nisu, poput Bosanci (geografska, a ne nacionalna odrednica) ili Muslimani (vjerska, a ne nacionalna odrednica). Također, bošnjački je narod kroz istoriju jedini od svih naroda u SFRJ bio osporavan kao narod, stoga je izuzetno bitno da postanu nacionalno osviješteni i da znaju kojem narodu pripadaju. Ja tu zaista ne vidim ništa sporno, i ne bi mi smetalo da takve kampanje vode i drugi narodi (oni, na njihovu sreću nemaju tu potrebu, jer nemaju ovakve dileme). Što se tiče jezika, jasno je da Bošnjaci kao narod, ili barem ogromna većina govore bosanskim jezikom, i opet tu ne vidim ništa sporno kako se u tekstu polemizira. Ne znam niti jednog Bošnjaka koji živi u BiH a govori hrvatski ili srpski (Bošnjaci u Srbiji također govore bosanskim jezikom). Što se tiče vjeroispovijesti, to je privatna stvar svakog čovjeka, i ne treba se dovoditi u vezu sa nacionalnim identitetom (drugim riječima Bošnjaci su ne samo msulimani, već to mogu biti i ateisti,...).
Objavljeno:
A najbolji od svega je srpsko-hrvatski. Cuj srpsko-hrvatski... ha ha... Nema veceg sljama no na Balkanu, pa to bi rskupusalo i Boga-Allaha, na 50 dijelova, ha ha...
Objavljeno:
Ja sam gradjanin BIH.Govorim srpskohrvatski.Pisem cirilicu i latinicu.Vjeroispovijest SVEJEDNO.
Objavljeno:
Daleko sam od "stručnjaka" za jezička pitanja (čak teški laik, rekao bih), no, znam dovoljno da problematiku ovdašnjih jezika (ili jedinstvenog jezika, po mom skromnom sudu) treba posmatrati kroz dvije odvojene, ali međusobno povezane, fenomenološke dimenzije - biološku i društvenu. Po pitanju biohemijskih procesa kakvi povezivanjem moždanih centara i ćelija sinapsama proizvode mišične reakcije u vidu artikulisanih zvukova - tu apsolutno nema nikakve razlike za engleski, njemački ili bilo koji drugi jezik. Znači, važna je društvena dimenzija ovog fenomena gdje određeno okruženje utiče na nastanak i razvoj jezika kakav prevladava na nekom prostoru. Da bi analizirali problematiku definisanja naziva ovdašnjih ili ovdašnjeg jezika (kako kome drago) moramo uobziriti činjenicu da je ovaj problem tokom posljednjih oko 150 godina, a posebno nakon Berlinskog kongresa, "rješavan" manipulativnim sredstvima zarad određenih političkih ili ideoloških ciljeva, a nikada sa aspekta struke i objektivnih činjenica. Uglavnom, tokom posljednjih vijek i po ljudska civilizacija je uspostavila globalne odnose na principu jedne nove društvene forme kakvu poznajemo kao nacionalna država. Kasnije je iz ove forme izvedena ideološka pojava poznata kao nacija, a svi kasniji društveni procesi podređuju se interesima nacionalnih država i nacija, u čemu moćne države i nacije većinu procesa podređuju svojim interesima. Tako se i procesi razvoja i standardizacije jezika odvijaju u takvim okolnostima, konkretno podređivanjem interesima novostvorenih nacionalnih država i kapitalističkog uređenja kao dominantnog. U daljem različite ideološke promjene (tipa komunizma ili demokratizacije po principima Zapadne civilizacije) samo dodatno usložnjavaju ovu problematiku, a primarno zbog manipulacija kakvima su određeni ciljevi postizani ili zarad održavanja određene ideologije u poziciji vlasti). Na ovim prostorima je tako zarad nastupajućih integrativnih procesa (stvaranja jedinstvene južnoslavenske države) započeto sa stvaranjem opšte percepcije kako o dominaciji jednog jezika koji je tada nazvan srpsko-hrvatski. Zbog različitih interesa velikih sila ((a primarno zbog straha Zapadne civilizacije od narastajućeg panslavenizma (Berlinski kongres) dogodilo se da je taj srpsko-hrvatski bio međunarodno prihvaćen i "priznat" u takvoj formi)). Hoću konkretno da ukažem kako su ti integrativni procesi u startu bili ograničeni u smislu da ipak sadrže pretpostavke budućih dezintegracija ili podjela, odnosno dovoljno "integrativne" da objedinjavaju južnoslavensku populaciju kao jedinstvenu, ali i dovoljno dezintegrativne da spriječe sveslavensku integraciju. Već i samim naglašavanjem dviju komponenti tog "jednog" jezika - srpske i hrvatske, uvedeni su svojevrsni dezintegrativni modusi (kako se i pokazalo mnogo kasnije). Ovdje moram potencirati ključno pitanje, kakvo je već istakla moja prethodnica pod nikom Obrazuj se Dezulovicu, - gdje je izvorište tog "srpsko-hrvatskog jezika" ako nije u staroslavenskom. Ovdašnji narodi su nedvosmisleno sa sobom donijeli staroslavenski jezik kao dominantan i to predstavlja izvorište od kog uvijek treba poći. To što je taj izvorni jezik kasnije razvijan i mijenjan (obogaćivan, a dobrim dijelom i usljed djelovanja različitih imperija kakve su dominirale ovim prostorima) to i dalje ne mijenja njegovu polazišnu vrijednost. No, pitanje je zbog čega mnogo kasnije standardizovani ovdašnji jezik nije nazvan kao jezik južnoslavenskih naroda (ili bolje reći plemena slavenskog naroda), gdje bi takav naziv objedinio sve ovdašnje narode, nego su izdvojena samo dva naroda kao "nosioci" izvorišnog prava? Po meni to se dogodilo jer nikada na ovim prostorima nije uvažavano ono svesadržajno i objektivno utemeljeno, nego je manipulativno nametanje uvijek bilo dominantan oblik "stvaranja" društvenih faktora. Sad dolazimo do pitanja da li u ovoj sadašnjoj situaciji nastojati da bar BiH, Srbija, Hrvatska i Crna Gora dogovore se o tome da tvore svojevrsnu jezičku zajednicu i kao takvu nametnu je ostatku čovječanstva kao jedinstven jezik kakvim govori 15-20 miliona ljudi, ili da nastavimo sa dosadašnjim "cjepkanjima" do gotovo iracionalnog nivoa u kom ćemo "stvoriti" desetine jezika kakvima se služe "pojedina predgrađa" od par miliona ili čak par stotina hiljada ljudi. Takve "sitne" pojave uvijek su smatrane marginalnim i nikada čovječanstvu nisu bile bitne, pa je teško za očekivati da bilo koji od ovdašnjih jezika bude ozbiljno shvaćen u svijetu. Znači, konkretno, treba nastojati da prostor exYu standardizuje jedinstven jezik i nazove ga južnoslavenski (ili kako se već dogovore) te da tako tvori jezičku integraciju referentnu i za globalne prilike. Osim jezika, i za brojne druge društvene pojave ili procese trebalo bi nastojati stvarati integracije, a posebno zbog današnjih odnosa u svijetu kakvi su prilično surovi za male i nejake zajednice.
Objavljeno:
Dezulovic je angazovan pisac, ali ovdje je elementarna teza za razvoj ovolikog teksta potpuno nejasna. Čiji je to slogan? Neke nacionalističke bošnjačke stranke? Ako i jeste, njegova konkstrukcija apsolutno ne označava korištenje bosanskog jezika kao preduslov za bošnjaštvo. Malo mi je teško povjerovati da je Dežulović napisao golem tekst na ovako deplasiranoj bazi. Ko što bi Amerikanci rekli: "Someone pulled this article out of his ass"... Elem, sve je to internet-entertainment.
Objavljeno:
Jedne prilike otišao ja kod svojih prijatelja Banjaluku na pijanku. Vidim tu i tamo nekakvi snobovi, bivši beogradski studenti se ko' nešto se napinju da pričaju ekavicu. Ali brate kad smo se ponapijali, svi ovi "beogradski intelektualci" zaboravili ekavicu i počeli pričati i pjevati na čistom srpsko-bosanskom. Sutra ustao sav mamuran upalim TV i gledam kako naš predsjednik jedine republike u Bosni i Hercegovini priča nešto o postojanju jezika i pri tom mu opali po koja rječ na ekavici.. Pitam ženu da li je predsjednik studirao u Beogradu, a ona mi odgovori da ne zna ali da zna da predsjednik ima kuću na Dedinju i dosta nekretnina u Beogradu. Ahaaa, to je tooo. Od danas obećavam sebi da moram početi nabacivati pokoju na ekavici u svom govoru, a i pismu, što bi reko' Rambo Amdaes, pa da i ja sebi zaradim 155 hiljada švajcaraca, da sebi uzmem razni džirlo kuraca palaca itd. Jedino me u svemu ovome brine šta ako se opet napijem i zaboravim šta sam sebi obećao!!! Jebem li ga, ma možemo mi pušiti kurac Beogradu, neka ga puše Zagrebu, Briselu, ma neka ga puše i Islam Abadu... Jezikom uz kurac, jezikom niz kurac..., svejedno je, jezik nam je bosanski.
Objavljeno:
Naučni radovi: Isidora Sekulić - BOSANSKI JEZIK, GOVOR, STIL Austrija je u zvaničnom i u privatnom govoru po pravilu upotrebljavala izraz >bosanski jezikbosanskim jezikombesparica bosanskajezikom tako zapletene gramatike kao jezik Demostenahljeb zelen od godine porazu zbir mnogih simptoma i mnogih znanja. Na sličan način kaže Bosanac da su >ljudi ganjani do iskapivatra ćumurisvirač usecka gudaloma, da je neko >frljacnuo opanakcura iglom orozor zakovala< ispred momka. Politika i surovi društveni odnosi nisu dali Bosancu da ima dostojanstven i vrednostan život. Ljudi se sa stidom jedan od drugog pokretali. Zarivali su se istraživački u stvari i pojave, napinjali talente da uvrebaju čuda oko sebe i čuda u sebi. Dolazili su tako do nekog surogata vrednosnog života, postajali i oni nad nečim superiorni. Ali kako ubogi život oko njih nije imao kulturnih formi ni društvenih radova, sve tekovine duha išle su u jedini mogući izraz, u jezik, i taj jezik i stil govora postadoše škola, zabava, umetnost, oružje, lek od smrti. Takav, i to, jezik je taj, naravno, morao biti i veseo i tužan, i privlačan i nedruštven. Već sama ijekavština, tmola ritmom, nežna, prepuna je zvuka, a u zvuku uopšte nema mnogo radosti. Treba se sestiti dece koja govore ijekavski: čoveku se čini da nešto cvili. Pa ipak, kon-stitucionalna je ta ijekavstina u tom govoru i razgovoru! I čupanje njeno iz jezika operacija je, i žrtva je! Jezik bosanski, narodni govor, bez ijekavštine, to je simfonija Bethovenova bez roga, bez tonova svečanih i tajanstvenih. Turci su Bosnu iscrpljivali materijalno u svakom smislu, harali imanja i tela. Ali ako se zanimamo za duhovno, naše je mišljenje da su Bosanci duhovno crpli Turke. Koliko je u tom duhovnom iskustvu čisto turskoga i islamskoga, to je danas teško utvrditi. Ali koliko je da je, uzeto je, a palo je na dobru zemlju. Bosanska književnost vri od turskih motiva, sva. I ona starija, orijentalno romantična; i ona novija, najbolja, koja je do najvišeg stupnja isterala tu umetnost kad je i >turskom< motivu dala sve čovečno, uvukla ga u duboku problematiku duše čovekove, dala mu deo etičke i estetičke borbe koju nosi sve što je čovek; najzad i ona najmlađa, koja tek nailazi, i teži da izrazi Bosnu društveno u najaktuelnijem smislu. A jezik i razgovor bosanski, je li i on tako pun turskih motiva? Može Bosanac, kad hoće, ili kad mu za što treba, može da ubaci u svoj rečnik još jedan rečnik, turski, i dobije nov ritam i nove boje. Ali to je sevdalinstvo, maskarada, ćef, šala Zembiljeva. A čisto narodnim jezikom, kao da Turaka nikad nije bilo, razgovara Bosanac sa zemljom i nebom; kroz nauku koja njegovu prirodu i običaj narodni ispituje; najzad sa boginjama umetnosti. Nešto je tursko ipak leglo i u jezik, ali je davno savladano kao živa klica, i tu je još samo kao tanak dah arhaičnosti. Ono već spomenuto nedruštveno u jeziku Bosanca, koji se predaje monologu fatalizma, razgovara sa planinom, a kad oseti da neka planina >razgovora nemaDef zapršti kao da se sasopa, >vođa Drine se na suncu ukuhalanarod bosanski uvijek stoji gospodar i sluga svoje zemlje< - odatle pa do fine pričice Zvonimira Subića Za hadžina vremena, u knjizi Fazlća potok. U toj se priči glavom paša obrukao: mislio je da će onaj Milošev srpski asker s one strane u zemlju propasti, ili se sultanovim priznati, čim on, paša, pređe preko Drine da izbliza vidi to čudo. Nestalo paše, nestalo Austrije, asker srpski se iskrvio do grozota, granica preorana gde je za oranje. Samo Drina burno glomata, ili se tiho prodeva između kamenja, huji ili ćivše, zeleno plava, uvek svoja, s granicom ili bez nje. A tako i njeni pesnici, svi do jednoga, huje ili čivšu jednim jezikom i stilom koji je uvek svoj, s granicom ili bez nje. (1941) www.isidora-sekulic.org/ Isidora SEKULIC http://www.maticasrpska.org.yu/
Objavljeno:
"Ja sam Bošnjak, vjera mi je Islam, a jezik bosanski." Iz ovog slogana se ni u kom slucaju ne moze zakljuciti da samo Bosnjaci govore bosanski. To bi bilo kao zakljucivanje na osnovu ovog slogana da su pripadnici vjere Islam samo Bosnjaci. Po logici, iz slogana mozes izvuci: -Svi Bosnjaci su muslimani, i -Svi Bosnjaci govore bosanski jezik. Ne kazem da je ovo ispravno, ali to je jedino sto se moze iz ovog slogana tvrditi. Na osnovu slogana mozemo govoriti o problemu privatiziranja pojma Bosnjak samo za muslimane. Jos jedna kontradikcija koja proizilazi iz slogana je da ukoliko vec kategorizujemo muslimane na ovim prostorima kao Bosnjake, kako mozemo tvrditi da svi govore bosanski jezik, kad vecina govori jezik podrucja iz kojeg je. Tako da za nekog iz Novog Pazara ili Sjenice ko se kategorise kao Bosnjak ne bih bas rekao da govori bosanski jezik, barem meni ne zvuci tako... Ali ukoliko ostajemo unutar BiH, mozemo tvrditi da svi Bosnjaci govore bosanskim jezikom. Dalo bi se polemizirati o tome da li prisvojiti termin Bosnjaci samo za muslimane, a imati termin tipa Bosanci i Hercegovci za sve ljude iz BiH, ili kategoristi Bosnjake bez obzira na vjersku pripadnost, ali onda imamo poremecene snage jer su svi Srbi pravoslavci, i svi Hrvati katolici (barem u BiH), pa nam ostaju ovi neki nesvrstani na sve strane... Kako god, nek nam je Bog na pomoci....
Objavljeno:
Kad je stvaran taj istocno-hercegovacki dijalekat je li tamo zivilo vise od 100 ljudi na tom podrucju ??
Objavljeno:
Boris, kao i uvijek, u sridu. Kapa dolje :-)
Objavljeno:
Bravo majstore! Kao i uvijek, pogadjas u srz... Bravo!!!
Objavljeno:
Rekao sam ja tebi Dezule da ce se na ovaj mamac zakaciti svi jezicki lizogusci. Vidi ih sto vrve ko mravi.
Objavljeno:
Prilog nije ni za kurac! Praviti razliku u jezicima (hrvatski i bosanski - arapski)i nazvati je osnovnom, je isto za kurac. Ako je novinar na sebi svojstven način jezik stavljao na kurac niz kurac (uz kurčić niz kurčić), zašto onda pravoslavc Milorad Dodik ne govore ruski, ili srpski nego govori bosanski, a musliman bi trebao da govori arapski. Znaju muslimani i arapski, ali ne kažu da je to njihov jezik nego samo ga koriste prilikom molitve, a u svakodnevnici koriste bosanski. Ma nema Bosne bez jebi ga, a to se može reći samo na bosanskom...
Objavljeno:
Za mene su ovi svi jezici južno-slovenski.
Objavljeno:
... U tekstu pogrešno nazvan "bosanski Srbin" (ipak je Dežulović ovdje gost pa mu opraštam) nije nikada govorio istim jezikom kao i Bošnjak iz Bosne. Npr u Srba je objekat za stanovanje kuća, a kod izvjesnog dijela Bošnjaka kuča. Takođe, XX pandan već navedenom hodžinom (hođinom, kod Bošnjaka) .urcu je u Srba .ička a kod Bošnjaka .ićka. Ima toga još, i čudi me zašto u standardizaciji srednjebosanskog jezika nisu uzete u obzir ove frapantne razlike na osnovu kojih mi ovdje nepogrešivo znam ko je tko i kojim/tkojim jezikom govori.
Objavljeno:
Prvi bosansko-turski rijecnik napisan 1631 godine. Blizu 100 godina prije Vuka Karadzica i njegovog plagijata bosanskog jezika. Ovo je za one koji su slabo nacitani. http://en.wikipedia.org/wiki/File:Gramatika_bosanskog_jezika.jpg
Objavljeno:
Vise gluposti nisam procitala nego u ovom tekstu. Standardni jezik je nastao na istocno-hercegovackom dijalektu koji je oduvijek bio i ostao autohton jezik Srba (svi zapadni Srbi govore tim dijalektom, uz poneke Hrvate koji zive uz njihove lingvisticke granice). Cak su vojvodjanski i sumadijski dijalekt nastali na istocno-hercegovackom narjecju samo drugacijim prevodjenjem staroslovenskog slova jat koje se danas ne koristi (naime prevodi se kao ije/e) prerastaju u danas poznatu ekavicu, sto je i logicno posto su i oni najvecim dijelom porijeklom iz srednjovijekovne dinarske Srbije (Raske, Zahumlja, Duklje) kao uostalom i svi Srbi. To sto Hrvati koriste srpski dijalekt kao svoj standard, mjesto cakavskog koji je autohton hrvatski jezik, je njihov idiotizam u stvaranju identiteta u 19tom vijeku kada su prihvatili ucenja Vuka Stefanovica Karadzica da su i oni "katolicki Srbi", sto nisu nikako smjeli, ali su izgleda htjeli, ili su i sami po svemu sudeci tako o sebi mislili, inace nikad nebi uzeli tudji jezik kao svoj. Danas ispastaju na tome, i kao sto je vidljivo izazivaju podsmijeh pseudo-lingvistikom i neobrazovanim novinarima. Bosnjaci svoj jezik stvaraju na istocno-bosanskom dijalektu (Sarajevo, Zenica, Tuzla), koji iako slican nije isti kao istocno-hercegovacki dijalekt. Istocno-hercegovacki dijalekt je najprestiznije i najstarije narjecje u Srba te njihov autohtoni govor nastao u samom jezgru srednjovjekovnih srpskih naseobina, na osnovi kojeg je stvoren standardni srpski moderni jezik (te njena nekadasnja inacica, zvana srpsko-hrvatski).
Objavljeno:
E jebiga Dezule, bas si me zabrinuo, kako ce ovo shvatiti Quo vadis i Boki boki, jevtini i jeftini nacionalista.
Objavljeno:
Uz kur.c, niz kur.c, ima samo srpsko-hrvatski oliti hrvatsko-srpski. A vi svi slobodno i dalje tudjim k.rcem gloginje mlatite!
Objavljeno:
dobra poenta! do danas sam govorio bosanskim a od večeras bogami govorim bošnjački. usput,dežulovićev text+o bosanskom pardon bošnjačkom jeziku=50 komentara minimum
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.