Jedan od primjera kršenja dječijih prava desio se i u samoj Gradskoj upravi Banjaluka kada djeci nije bilo dopušteno da iznesu svoje probleme pred poslanicima. BiH je usvojila Konvenciju o pravima djeteta, međutim, to nije dovoljno da bi se poštovali visoki standardi kada su u pitanju prava djece u zemljama Evropske unije. Mnogo toga još treba da se uradi u BiH da bi se prava sa papira prenijela na životne okolnosti i da bi najmlađi članovi društva imali poštovanje koje zaslužuju.
Aleksandra Kukoljac, koordinatorica programa dječijih prava u centru “Zdravo da ste”, kaže da je položaj djece u BiH isti kao položaj cijele zemlje. Na papiru je sve solidno uređeno, a u životu problematično i to u koji god segment dječijeg života da se pažljivije zagledamo.
„Ovdje treba voditi računa i o malo široj slici i ne treba misliti da je život djece u razvijenijim zemljama EU savršen i da se i tamo ne suočavaju sa raznim problemima, od kojih je većina slična ili ista kao i kod nas. Razlika je u tome koliko se pažnje tome pridaje i koliko se truda i resursa ulaže u rješavanje tih problema. Takođe treba voditi računa i o različitim kontekstima u zemljama, kada posmatramo brojke u odnosu na koje tražimo svoje mjesto. Na primjer, BiH izdvaja za socijalnu zaštitu i davanja solidan procenat BDP-a, oko 4,7%, (kada se poredi sa drugima), ali je u tom procentu kod nas obuhvaćen drugačiji opseg korisnika socijalne zaštite, i u tim ogromnim potrebama djeca baš ne prolaze najbolje, jer kad se to podijeli, svako dobije po mrvicu koja nikome ne zadovoljava ni minimalne potrebe, ni djeci, ni starima, ni nezaposlenima, ni ratnim vojnim invalidima, niti bilo kome“, kaže Kukoljac za naš portal.
Ona napominje da brojke govore da je rizik od siromaštva i socijalne isključenosti u BiH daleko veći od većine evropskih zemalja, a sličan je još samo u Bugarskoj. Siromaštvo, kaže, jeste i jedan od osnovnih uzroka za loš položaj dječije zaštite, jer ograničava kako pojedinca i porodicu, tako i cijeli sistem zaštite. Tome trebamo dodati i veliku nezaposlenost, loše standarde u obrazovanju, porodice pod ogromnim pritiskom, a bez podrške, te loš položaj mladih. Sve to upućuje na krug iz kojeg nema skorog izlaza.
Našu sagovornicu brine i činjenica da i ono što nam se nudi u resursima, bilo kroz fondove EU, bilo kroz dobre prakse i savjetodavnu podršku, odgovorni ljudi ne znaju i ne žele da iskoriste, istovremeno ponavljajući da se ništa ne može uraditi jer nema novca.
Mnogo toga je potrebno uraditi da bi se došlo do poštivanja prava djece u BiH prema standardima EU, ali Kukoljac kaže da je najvažnije da se konačno počne raditi na tome i da se svi drugi razlozi, pa i sami standardi EU, ostave po strani i da nas vodi isključivo najbolji interes djece koja žive ovdje. Jer svi drugi razlozi neće dovesti do stvarne promjene u odnosu društva prema djeci, već samo do formalnih rezultata „na papiru“, kako sada i jeste.
Dodaje da svi hitno treba da se posvetimo tome da se za svu djecu obezbijedi minimum materijalnih sredstava i podrške koji je potreban da bi dijete zdravo i normalno živjelo, raslo i razvijalo se, bez obzira na trenutnu situaciju njegove porodice. Kukoljac smatra da će se situacija za djecu značajnije promijeniti kad se opšta situacija u zemlji promijeni i popravi.
SLABA ZAINTERESOVANOST INSTITUCIJA
Iz iskustva Aleksandre Kukoljac, institucije na republičkom i državnom nivou jako malo su zainteresovane da rade na ovom pitanju i čak i u onim institucijama koje svojim primarnim mandatom brinu o djeci, sve se svodi na nekoliko posvećenih pojedinaca koji zaista pokušavaju da nađu načina da se stvari unaprijede i koji znaju da koriste prilike koje se pojave, a uz pomoć kojih se mogu prevazići i budžetska i sistemska ograničenja.
Naša sagovornica kaže da najvažnija lekcija koju su razvijene zemlje naučile jeste ta da se začarani krugovi siromaštva i propadanja mogu razbijati jedino tako što će se ulagati u djecu, u njihovu sigurnost, zdravlje, znanje i obrazovanje, u njihove sposobnosti da grade bolje međusobne odnose. To je, ističe Kukoljac, jedina investicija koja ima smisla, koja će učiniti da djeca budu bolja i sposobnija od nas, da imaju osjećaj za prava drugih, da budu zadovoljni i produktivni građani, koji će onda činiti jedno zadovoljno i produktivno društvo.
„Ako počnemo tako tretirati djecu odmah, možemo se nadati nekim pomacima u narednim generacijama. Do tada nam je da ’gasimo požare’, da sređujemo posljedice višedecenijskog haosa u kojem živimo kako ko zna i umije, jer nijedan čarobni štapić, nijedna partija, nijedan politički ili ekonomski program ne može da sanira te posljedice preko noći, i još ćemo se dugo boriti sa njima, a djeca će trpiti i trpe posljedice takvog stanja. U svakoj oblasti su napravljene analize, identifikovani i problemi i šanse, treba samo početi“, zaključuje ona.
NEUSKLAĐENOST ZAKONA ZA KONVENCIJOM O PRAVIMA DJETETA
Iako je Bosna i Hercegovina ratifikovala brojne međunarodne dokumente koji garantuju i prava djeteta, stvarnost pokazuje da su međunarodni standardi u mnogim oblastima još uvijek nedostižni, a to potvrđuje i Nada Grahovac, Ombudsman za djecu RS.
UN Komitet za prava djeteta je poseban mehanizam nadzora u primjeni Konvencije o pravima djeteta. Ovaj Komitet je, razmatrajući Kombinovani drugi, treći i četvrti izvještaj Bosne i Hercegovine 2012. godine, našoj zemlji uputio brojne preporuke za unapređenje brige za djecu u različitim oblastima i sa žaljenjem je tada konstatovao da neke od preporuka date 2005. godine još uvijek nisu u potpunosti provedene.
Inicijalni izvještaj BiH o stanju prava djeteta, Komitet je razmatrao u maju 2005. godine, a Prvi periodični izvještaj sedam godina kasnije. Činjenica da se u novim preporukama ponavljaju stari zahtjevi dovoljno govori o odnosu države prema zahtjevima Konvencije.
Ombudsman za djecu RS ističe da je osnovni zahtjev Konvencije da zakonodavstvo u potpunosti bude usklađeno sa Konvencijom, kako bi se njeni zahtjevi i osnovni principi mogli direktno primjenjivati. Na osnovu zakona, Konvencija zahtijeva dodatne mjere i aktivnosti u različitim resorima i multidisciplinarni pristup.
Iz Institucije Ombudsmana za djecu RS rekli su nam da Strategija Savjeta Evrope za djecu 2012-2015. definiše četiri strateška cilja, a to su promovisanje usluga u različitim resorima po mjeri djeteta, eliminisanje svih oblika nasilja nad djecom, garantovanje prava djeci u posebnim situacijama: djeca bez roditeljskog staranja, djeca sa smetnjama u razvoju i promovisanje prava djece na izražavanje mišljenja i učešća u svim postupcima koji se njih tiču.
Dario Lipovac, psiholog Udruženja Nova generacija iz Banjaluke, kazao nam je da je Bosna i Hercegovina ratifikovanjem UN Konvencije o pravima djeteta preuzela obaveze da preduzme sve potrebne mjere u cilju zaštite djeteta i poštovanja prava djeteta.
„U Bosni i Hercegovini imamo situaciju da i pored usklađivanja zakona sa Konvencijom, dosljedno poštovanje prava djeteta u praksi ostaje problematično. Pored toga, prisutan je relativno nizak nivo znanja i nedovoljno razvijena svijest o poštovanju dječijih prava u praksi. U skladu sa ovim, posebno je problematično pravilno razumijevanje i poštovanje jednog od principa Konvencije, a to je pravo na participaciju, gdje se u članu 12. navodi da dijete ima pravo na izražavanje sopstvenog mišljenja i pravo da se njegovo mišljenje uzme u obzir u situacijama i stvarima koje ga se neposredno tiču“, kaže Lipovac za naš portal.
Napominje da je potrebno još mnogo raditi na podizanju svijesti javnosti, a to možemo raditi na mnogo, mnogo načina. Objašnjava da je učenje djece u skladu sa principima društvene pravde jako važno. „Ovo se odnosi na učenje djece kako da se aktivno suprotstave diskriminaciji i predrasudama, kao i stereotipnom načinu mišljenja kako bi poštovali drugog i drugačijeg od sebe. Razmislimo o tome da put od hiljadu milja počinje jednim korakom.“
DJECA NISU OZBILJNO SHVAĆENA
Prema mišljenju Maše Mirković, izvršne direktorice Udruženja Nova generacija, djeca u BiH nisu dovoljno ozbiljno shvaćena.
„Ulaganjem u djecu, ulažemo u budućnost, a na njih se, nažalost, obraća najmanje pažnje. Djeca su često suočena sa nerazumijevanjem odraslih i njihova participacija u društvu je jako mala. Naravno da treba uzeti u obzir uzrast i interesovanje djeteta, tema koja se obrađuje, ali nerijetko se djeci ostavlja malo prostora za njihovu kreativnost i doprinos. Kroz rad Dnevnog centra za djecu Udruženja Nova generacija, kroz čije prostorije je samo u toku 2013. godine prošlo 159 djece, vidjeli smo i uvjerili se koliko djeca mogu i hoće kada im se da prilika. Oni zaista mogu da ponude dobra rješenja i da daju veliki doprinos ako im se pruži šansa. Pored toga, veliki problem je diskriminacija i to ne samo među djecom, već generalno u društvu. Na tom polju se malo radi, i djeca se ne uče da je različitost bogastvo, već naprotiv da nas razlika ugrožava. To su samo neki od problema, a zaista ih ima još mnogo“, ističe Mirković.
Ona takođe ističe da institucije još uvijek nisu posvetile dovoljno pažnje djeci i mladima uopšte. Kaže da u Republici Srpskoj ne postoji Strategija za borbu protiv nasilja nad djecom, Zakonom o zabrani nasilja u porodici nije jasno regulisana zaštita djece, kapaciteti za zaštitu i brigu o djeci su jako skromni, a oni koji se sa ovim problemom bave su izloženi različitim problemima i često nailaze na prepreke.
„Takođe se osjeti nedostatak preventivnih programa, odnosno različitih sadržaja za mlade svih uzrasta. Izbor je jako skroman, veliki broj aktivnosti koje se nude se naplaćuju, a zemlja je suočena sa problemom siromaštva i nezaposlenosti, te roditelji, pored najbolje volje, nisu u mogućnosti da priušte svojoj djeci ovakav vid podrške u njihovom odrastanju. Samim tim, vidi se da sva djeca i mladi nemaju dovoljno mogućnosti za razvoj svih svojih kapaciteta, a to za sobom povlači njihovo besposličarenje, skitnju i druge probleme, koji se, nažalost, sistemski dovoljno ne rješavaju“, objašnjava ona.
Stručnjaci koji se bave pravima djece smatraju da možemo naučiti od razvijenijih zemalja od naše, prvenstveno od Švedske i Norveške, koji su napravile značajne iskorake na ovom polju. Društvene promjene ne mogu se desiti preko noći i to je dug proces, a mi smo tek na početku tog procesa.
Vezani tekstovi:
Ženska prava u BiH: Skandinavija još uvijek nedostižan uzor
Romi u BiH - između predrasuda i diksriminacije
BUKA Analiza: Kontroverze oko GM hrane - Gdje je BiH po tom pitanju?
