Svakim danom život u Republici Srpskoj je sve nesnosniji - i materijalno a bogami i emocionalno. Sva sreća je što živimo u kakvom takvom demokratskom društvu, te postoje izbori koji čovjeku barem malo daju nade da se nešto može promjeniti. Vijesti koje dolaze iz raznoraznih elektronskih prijemnika i štampanih glasila su toliko deprimirajuće da čovjeka naprosto uhvati jeza, jer političari koji vladaju ovim entitetom su postali toliko bahati u ličnom bogaćenju da je čudo da običan građanin ima novaca za dnevnu dozu hljeba i mlijeka.
Ovo što pišem potkrepljuje i nedavna vijest o zapošljavanju djece visokih funkcionera Republike Srpske, premijerke Željke Cvijanović i ministra finansija Zorana Tegeltije, i to ne bilo gdje već u Elektroprenosu BiH, kompanije za koju nema zime i koja za današnje uslove kada sve lapi i propada jako dobro posluje. A šta smo mislili, pa neće funkcionerska djeca raditi bilo gdje, treba i o njima država da vodi brigu i da ih dobro zbrine.
Zna gospoda gdje djecu da uposle, nema šta, a ovaj put ih baš i nije smetala ono omraženo BiH na imenu kompanije u kojoj njihova mila djeca treba da zarađuju za džeparac.
Vodeći se riječnikom svoga šefa partije Željka Cvijanović, koja je kao i njen predsjedik svakim danom sve arogantnija, jer je valjda slava udarila u glavu, na primjedbe vodećeg opozicionara Mladena Bosića kako bi odmah trebala zbog očiglednog nepotizma da da ostavku na mjesto premijera Srpske, odgovorila je da su ljudi iz opozicije ljubomorni na uspjehe koje postižu ljudi iz SNSD-a, te da je sasvim normalno što joj je sin dobio posao, jer je, zamislite, završio fakultet.
- ''A šta bi vi htjeli da mi sin bude propalica i narkoman. Uostalom, on je prošao na konkursu sa još devedest osoba, a kompanija čak i ne zna da se radi o premijerkinom djetetu '', udarila je po argumentima premijerka Željka ne hajući koliko je njeno objašnjenje u najmanju ruku ignorantsko. Kao što znamo, i njen šef je na isti način opravdavao dodjelu sinu mu Igoru tri miliona KM za kojekakve privatne voćnjake i koćegaznati koječega drugoga. Željka je političarka u usponu, možda se i njeni apetiti vremenom budu ustostručili, jer kada se mjeri ustupcima koje entitet čini Miloradu Dodiku ovo zapošljenje njenog sina mala je maca – ali ko će znati možda njen mezimac do kraja mandata postane i direktor Elektroprenosa, nikad se ne zna.
Ali na kraju krajeva, ova vijest o bezobraznom nepotizmu koji dolazi sa vrha vlasti nije nikakva novina. Dobro se zna zbog čega građanstvo u Srpskoj godinama živi na prosjačkom štapu dok ljudi koji vladaju ovom zemljom žive kao bubreg u loju. Šta se tiče Željku Cvijanović onih 17.000 ljudi sa završenim fakultetom u ovom nesrećnom entitetu koji čekaju na posao godinama, važno je da se njena djeca ne kompromituju po biroima za zapošljavanje. Uostalom, djeca funkcionera su prioritet nad prioritetima, interes entiteta je da pozapošljava djecu ministara i tačka!
Za nju nije čak ni aferica to što je sina uposlila u vremenu predizborne kampanje. Toliko je samouvjerena i ubjeđena u ispravnost svojih postupaka da je ništa ne može pokolebati da dalje nastavi u borbi za vlast i namjeri da postane predstavnik, ne entiteta, već države BiH.
Neko bi čak pomislio da Željka ovo namjerno radi da ne bi išla u mrsko joj Sarajevo, te da namjerno blati svoje ime kako ne bi imala nikakve šanse da pobjedi na izborima i postane srpski član Predsjedništva BiH. Ali to je teško za povjerovati jer stav kakav je Cvijanovićeva imala u odgovorima opoziciji i osornost u izjavama ukazuje da će u kampanji koja slijedi biti, blago rečeno, nedoličnija od samoga šefa Dodika.
''Trebalo bi da budete muško, pa mi na izborima izaći na crtu'' – obratila se Željka vođi opozicije Mladenu Bosiću, a odgovor joj treba dati sam narod, te jasno i glasno kazati:
- ''Hoćemo gospođo Cvijanović, bićemo muškarci, a bogami i žene, i izaći ćemo i stati na crtu !''
