Moram ovo napisati. Kad sam išla u osnovnu moji 'prijatelji' su se morali potajno družit samnom jer njihovi roditelji nisu htjeli da budem 'loš utjecaj' na njihovu djecu. Govorili su im da smo mi obitelj narkomana i da ja pušim i pijem i drogiram se i da se smucam sa 'sumnjivim' tipovima. Meni su moji roditelji dopustili da radim što hoću ali samo pod uvijetom da im kažem sve.
Nisam sakrila svoje prvo pijanstvo, prvu cigaretu, prvi joint ni prvog dečka svojim roditeljima. I baš zato nisam nikad bila problematična niti sam pretjerivala u ičemu. I moji roditelji su uvijek znali gdje sam s kim sam i što radim. Ta ista djeca tih roditelja su se pretvarali da 'spavaju' kod mene. Izašle bi van zakopčane do grla a onda u hidrant stavljale odjeću i oblačile se u minice i pohodile pivijade sa 13 godina s dečkima od preko 18. A ja bi sjedila doma i lagala njihovim starcima da 'spavaju'. Svi su pili i pušili dok sam ja igrala playstation s tatom doma a uvijek sam uzimala krivnju za ostale...
Kad bi im našli cigarete doma rekli bi da ih sakrivaju za mene i ja bi ponosno preuzela krivnju za svoje prijatelje i nisam imala problema jer moji roditelji znali da to radim za njih. Pokušale su me te iste prijateljice i otrovat domestosom kad sam imala 11...ja sam odlučila da ih se ne kazni jer su mi to bili jedini 'prijatelji'.....ja sam za sve tada bila djete bez budućnosti koja će umrijet s iglom u ruci. Danas vidim te iste 'klince'... ostala trudna sa 17 pa se udala jer je mama rekla da tako treba... druga u komuni već godinama, treća pobjegla od doma s dečkom nema joj traga...i nije mi drago zbog toga, štoviše voljela bi im pomoć ako ništa jer su nekoć davno bili moji prijatelji i voljela sam ih i ne želim nikome takvo zlo ikada...i ne krivim ih jer smo bili mladi. Roditelji stvarno nekad prebrzo donose zaključke i sami si unište budućnost djece birajući im škole i prijatelje. Tada sam bila tužna jer sam bila neprihvaćena jer sam bila 'looser' 'debela' pa sam se ulizivala za malo prijateljstva, nisam bila ni lijepa ni zgodna, a ni dobra u školi i družila sam se većinom samo s dečkima... one su sve bile divne i krasne u rozom i u coporima... ponos svojih roditelja.... žalila sam za svime što one imaju... al sada mi je drago što mi se sve to dogodilo, što sam od ranih dana imala prilike vidjeti kako ljudi znaju biti odurni i nepravedni. I vjerujem u karmu.
I želim vam reć da sve što sada mislite da vam je grozno će se jakooooo izokrenuti. I ako niste popularni u školi to ne znači da nećete biti kasnije. I onaj mali geek s naočalama kojeg ni jedna cura neće pogledat će postat neki milioner i sve koje su ga ignorirale će htjet bit na njegovoj jahti.... Ne budite površni dok ste mladi.... vratit cć vam se grozno. Budite bolji... volite ljude zbog onog što jesu a ne zbog onog što vi želite da budu. I nikad nikad nemojte zamjeriti, oprostite svima sve koji su vam loše napravili jer jedino tako ćete postati bolji od njih
