Charlie Hebdo se bavi jako opasnom stvari. Opasnom po život. Bukvalno opasnom po život. Satirom i karikaturama. A, satira nije satira ako ne zadire u političku ljagu i društvene necivilizacijske tekovine, religijske paradokse, netoleranciju, globalnu kulturnu bijedu i žalost, ukratko ljudske gluposti.
Satira nije satira ako nije iskrena, ako se ne piše iz srca. Ona ne kritikuje radi kritike već iz golemih razloga, češe nas tamo gdje nas svrbi. Ispravlja krive rijeke, da ne kažem Drine.
Charlie Hebdo je kritikovao mnoge. Ideologije, politike, religije. Olovkom i flomasterom. Izgleda su ovi predmeti ubojiti od bilo kojeg vatrenog oružja. Jer iako su mučki poubijani na radnome mjestu, novinari na koje su ispucani meci nisu izgubili glave uludo. U to moramo vjerovati. Ovaj masakr uspio je na ulicama Pariza okupiti na milione boraca za slobodu govora. Među njima našli su se i važniji evrpski i svjetski političari, funkcioneri, državnici. Vjerovaćemo da nisu došli samo da ih neko ufotka. Da budu viđeni. Da budu otužni paradni konjići. Vjerovaćemo da su došli iz uvjerenja da smrt ovih novinara mora da preokrene svijet barem za jedan milimetar. Ako nije tako neka se bune ako i dalje budu inspiracija za karikature na naslovnicama Charlie Habdo-a i drugih satiričnika.
Da li će poslije ovog danka u krvi zaista biti poštovano pravo mišljenja i sloboda govora i pisanja u svijetu? Možda hoće, ali zvanično, protokolarno, možda će provuči malo strože zakone kroz zakonske papire. Ali šta će se konkretno desiti po tom pitanju? I da li mogu zakoni i represivne mjere da mjenjaju ljudsku svijest?Bavljenje satirom i jeste pokušaj mijenjanja ljudske svijesti. Opasna je to rabota. Često ljudi ne žele da budu svjesni svoje nesvjesti.
Evo, uzmimo za primjer elektornski časopis Buka koji sada čitate. U njemu se kao i u Charli Habdu mogu naći satirični tekstovi koji ukazuju na bajatost društva i države u kojoj živimo.
Uzmite od svoga dragocijenog života par minuta pa pročitajte nekoliko komentara ispod tekstova koje pišemo i sve će vam biti jasno. Etikete koje dobijaju autori su, blago rečeno, nekorektni. Nazivaju ih raznim pogrdnim imenima, govori im se da su ideološki i vjerski ofarbani. I mada u našim tekstovima nema uvreda prema ikome, komentari naprosto ujedanju.
Možda mislite da su ljudi skriveni iza svojih pseudonima, kojima je iako anonimno, ipak dozvoljeno da iznose tako nakaradne stavove - neopasni. Ne, nisu niti malo neopasni - jako su opasni. Pravo, kucanje po tastaturama im služi da se ispraše, to im je neki izduvni ventil – da ga nema možda bi i oni izašli na ulicu i počeli da pucaju na sve one koji imaju drugačiji stav.
Često oni koji se bave pisanjem satire nisu ni svjesni koliko je njihov posao zapravo opasan. Nisu svjesni dok se ne desi situacija kakva se desila u redakciji Charlie Hebdo-a. A onda čovjeku sine misao - zapita se da li je vrijedno života?
Oni koji ne razumiju da je pucanj u ljude iz pariškog satiričnog časopisa Charlie Hebdo zapravo pucanj u sve one koji se bave ovim poslom, bolje i da ne čitaju ovaj tekst. Planeta je odavno postala globalno selo. Ovo jeste pucanj u sve one na ovoj uzavreloj planeti koji žele da jasno i glasno iznesu svoje mišljenje. Ovo nije pucanj samo u novinare , ovo je pucanj u sve ljude. U slobodu!
I naravno da je vijest o smrti nesrećnih novinara iz redakcije Charlie Hebdo uzdrmala svijet. I naravno da će novinari non-stop pisati o tome. A ko ne bi urlao na glas dok se puca u njega, kada ga ubija, ranjava??? Kada ga dirne u ono od čega mu karijera i posao zavise, a samim ti i život, kada ga takne u slobodu da kaže ono što misli, da prenese informaciju na najobjektivniji način, da skrene pažnju ljudima na zlo koje se nadvilo nad cijelim čovječanstvom.
Onaj ko ne shvata da je pucanj u novinara koji na iskren način daje informacije i na najslikovitiji način predočava o problemima u društvu, neka se ne začudi ako se salva metaka jednog dana ne obruši i na njegovu malenkost. Ne dajući glas protiv terora je stajanje na stranu terora.
Onaj ko misli da pucanj u Charlie Habdo nije pucanj u čovječanstvo neka se zapita da li je uopšte čovjek.
