<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Boris Dežulović: Pametan je naš narod, još se nije rodio tko bi ga zajebao

Ima naš narod zgodnu poslovicu, „obećanje ludom radovanje“. Neviđeno je pametan i mudar naš narod, još se nije rodio tko bi ga zajebao.

03. mart 2015, 12:00

Bila je to rijetko uzbudljiva i neizvjesna kampanja. Temeljne strategije kandidati su iznijeli mnogo prije nego je uopće počela. Kolinda Grabar Kitarović tako je još prošlog ljeta, gostujući kod Ace Stankovića u Nedjeljom u 2, kao primjer racionalizacije državne uprave uzela Ured predsjednika RH: “Vilu na Pantovčaku bih preuredila u centar za djecu s posebnim potrebama, a ja bih preselila u Visoku ulicu.“


Bio je to efektan odgovor na kratko predavanje o skromnosti koje je predsjednik Ivo Josipović održao kad je ono izglasan zakon o povlaštenim mirovinama. “Nakon isteka mandata ionako ne namjeravam ići u mirovinu, nego se vratiti na Pravni fakultet, s kojim imam i ugovor o povratku na posao.

Pred sam početak kampanje oba su se kandidata čvrsto ušančila u svoje rovove. Grabar Kitarović je u intervjuu Novom listu obznanila kako će „prije svega pojeftiniti Ured i preseliti u Visoku ulicu, jer ne želi sjediti na udaljenom Pantovčaku, nego biti blizu narodu.“ Josipović je odgovorio je u intervjuu za list studenata Pravnog fakulteta, objavivši kako je „sukladno zakonu zaključio s Fakultetom sporazum o povratku nakon predsjedničkog mandata“.

Postajalo je sve uzbudljivije. Kandidatkinja HDZ-a nije popuštala ni milimetar, i na opasku kako bi se preseljenje u Visoku moglo protumačiti kao demagogija, odgovorila je kako „nije riječ o nikakvoj demagogiji“, jer „vrlo ozbiljno radi na projektu preseljenja“ na „funkcionalniju lokaciju, uz Vladu i Sabor“. Neuobičajeno oštro, predsjednik Josipović uzvratio je na HTV-u, na posljednjem sučeljavanju u prvom krugu, kratko i jasno odgovorivši kako će, „ako ne osvoji mandat, opet predavati na Pravnom fakultetu u Zagrebu“.

U drugom krugu ostali su samo Kolinda i Ivo, i drama je dosegla vrhunac. „Prvo bih Ured preselila u neki drugi, koji država već plaća, recimo u Visoku ulicu“, iznenadila je gospođa Grabar Kitarović na skupu u Osijeku. „Nisam slučajno za početak kampanje odabrao ovo mjesto“, odgovorio je Josipović na skupu na Trgu maršala Tita, „jer tu je Pravni fakultet gdje sam studirao i radio, i gdje ću se vratiti!“

Napetost se mogla sijeći nožem, nitko više nije disao, cijela se Hrvatska natiskala na kauč pred televizorom. „Držim da se Ured mora preseliti na lokaciju bliže građanima“, otpustila je Kolinda sve kočnice u sučeljavanju na RTL-u, „jer radila sam u Visokoj ulici i mislim da je taj kompleks savršen.“ „Neću izgubiti izbore“, podivljao je dotad staloženi Ivo u studiju RTL-a, „ali da izgubim, vratio bih se na Pravni fakultet!“

I tko zna dokle bi to trajalo da par dana kasnije nije najzad održan drugi krug predsjedničkih izbora. Analitičari - koji su iz predizborne retorike zaključili kako Grabar Kitarović olakim obećanjima o Visokoj nikad zapravo nije ozbiljno vjerovala u pobjedu, kao što Josipović olakim obećanjima o povratku na fakultet nikad u stvari nije računao na poraz – bili su šokirani i zbunjeni rezultatima.

Zbunjeni su bili i nova predsjednica i stari predsjednik. „Selim s Pantovčaka u Visoku!“, iznebuha je u večeri velike pobjede ekskluzivno za Bujicu najavila Grabar Kitarović. „Predsjednik se po završetku mandata vraća na zagrebački Pravni fakultet“, već sutradan objavio je Josipovićev ured. „Inzistirat ću da od Vlade dobijem ured u Visokoj ulici“, neočekivano je onda u prvom intervjuu za Hrvatski radio bacila rukavicu nova predsjednica.

„Predsjednik je poduzeo korake da reaktivira svoj status na Pravnom fakultetu“, vratio je rukavicu Josipovićev ured. „Ostajem pri tome da se Ured preseli u Visoku, tako bih bila bliža narodu“, iznenadila je Grabar Kitarović u intervjuu za RTL. „Prvi mi je zadatak vratiti se na Pravni fakultet“, jedva je Josipović dočekao pitanje novinara Hine o planovima nakon izbornog poraza.

„Ne vidim zašto Ured predsjednice ne bi bio u Visokoj, i u čemu je ta velika razlika u sigurnosnim uvjetima“, neuvijeno je na novinarskoj konferenciji uzvratila predsjednica, „pa nismo više u ratu da bismo morali imati rezidenciju na Pantovčaku!“ „Ne namjeravam koristiti zakonsko pravo na Ured bivšeg predsjednika“, šokirao je javnost Josipović u Večernjem listu, „podnijet ću zahtjev za povratak na Pravni fakultet.“ „Ne odustajem od preseljenja s Pantovčaka u Visoku!“, kao grom iz vedra neba odjeknuo je intervju nove predsjednice Jutarnjem listu. „Imam različite planove za budućnost, ali najprije ću se vratiti na Pravni fakultet!“, poput bombe odjeknula je najava s Josipovićeve posljednje „kave s građanima“.

I tko zna koliko bi to trajalo da Vlada na kraju nije popustila višemjesečnom pritisku nove predsjednice i njenom uredu u gruntovnici na koncu pripisala jeftiniju i narodu bližu vilu u Visokoj ulici, a stari predsjednik, iskusni pravni lisac, istovremeno otkrio zakon po kojemu pravo na predsjedničku plaću ima cijelu godinu nakon završetka mandata.

I odjednom, otkrila je Kolinda kako rezidencija u Visokoj baš i ne odgovara sigurnosnim kriterijima, kako je smještena u uskoj i slijepoj ulici s malim dvorištem, odjednom će SDP biti kriv za nacionalnu sigurnost ako se predsjednici u toj neuvjetnoj straćari što dogodi. Odjednom tako ove subote nova predsjednica otkriva da njena rezidencija „ne mora nužno biti u Visokoj ulici“, da će „poštivati mišljenje struke“ i da se „može dogoditi da to bude i Pantovčak“.

I odjednom, otkrio je Josipović kako je veljača, a akademska godina počinje tek u jesen, odjednom će valjda HDZ i Kolinda Grabar Kitarović biti krivi ako do tada umre od gladi. Odjednom se na Pravnom fakultetu kažu kako još nisu zaprimili njegov zahtjev za povratak na posao, i iste ove subote bivši predsjednik najavljuje kako će aktivirati svoje zakonsko pravo na predsjedničku plaću od dvadeset četiri hiljade kuna, „da se ne bi morao prijavljivati na biro“, jer „pitanje je kad će ga fakultet primiti“, a „od nečega se mora živjeti“.

Ima naš narod zgodnu poslovicu, „obećanje ludom radovanje“. Neviđeno je pametan i mudar naš narod, još se nije rodio tko bi ga zajebao.


Izvor: Slobodna Dalmacija