Ipak pomenuta dva slučaja su zanimljiva sa aspekta kreativnosti koju su ispoljili predstavnici institucija kako bi pokušali prikriti vlastitu odgovornost. Ovakva vrsta kreativnosti je zaista zanimljiv fenomen, jer samo na prvi pogled se čini da ona vrijeđa inteligenciju prosječnog birača, dok zapravo ona predstavlja osobinu koja je neophodna svakom ko želi obavljati bilo koju značajnu funkciju u okviru kriminalne hobotnice koja upravlja RS.
O čemu se zapravo radi. Nakon što je vještim trikom, kojeg se ne bi postidio ni jedan Hudini, preko noći nestala i Bobar banka i milioni maraka javnih sredstava koji su bili položeni u nju i sredstva koja su kroz dokapitalizaciju u banku uložena, na scenu stupa Agencija za bankarstvo. Direktorica narečene agencije kada je javno postavljeno pitanje njene odgovornosti, pokazuje do tada skriveni komičarski talent, optužujući zapravo građane koji su ostali bez sredstava u Bobar banci, da su oni trebali voditi računa o poslovanju te banke. Naravno logična pitanja, poput onog pa zbog čega onda građani plaćaju gospođu Slavicu, ne mogu pomračiti sjaj njene stilske figure. Naravno uvažena gospođa Slavica je ostala i dalje da obavlja funkciju koju plaćaju nemarni građani koji ne vode računa o poslovanju banaka.
Naravno vodvilju tu nije kraj. Nakon što su podnesene krivične prijave u slučaju Bobar banke, javljaju se dileme ko treba da vodi istragu Okružno tužilaštvo u Bijeljini ili Specijalno tužilaštvo. Sve dileme bravurozno razrješava specijalni tužilac, još jedan iz plejade neopravdano zanemarenih komičara, čije vrijeme tek dolazi. Zaključivši da u slučaju Bobar banke RS nije oštećena i da tu nema elemenata organizovanog kriminala, stavlja tačku na cijeli slučaj. Pa kako to? Reći ćete vi. Šta je sa javnim sredstvima u toj banci, šta je sa sredstvima dokapitalizacije. E pa u tom grmu leži zec. Vraćamo se na početak, ako je RS privatno vlasništvo jednog lica koje je na čelu kriminalne hobotnice, a velika pljačka banke obavljena je od strane kriminalne hobotnice i za račun te iste hobotnice, onda je specijalni potpuno u pravu. Nikakvog tu kriminala nema.
Da je tomu tako potvrđuje i skupštinski odbor za finansije, koji je odlučujući po zahtjevu TI BiH da se ranije pomenuta komičarka gospođa Slavica pozove na saslušanje pred tim odborom, isti sa gnušanjem odbio. Još jednom potvrđujući reputaciju parlamenta RS, kao jednog od zapaženijih talk show serijala u RS.
Drugi slučaj poznat kao dva papka, potvrdio je zasluženu komičarsku slavu, od ranije javnosti dobro poznate trupe – MUP RS. Nakon što su se u javnosti pojavio snimak razgovora premijerke RS sa nepoznatim osobama o kupovini podrške formiranju vlade ili prostije rečeno kupovini poslanika, na scenu stupa leteći cirkus MUP RS. Iako premijerka nije pominjala nikakve detalje o cijeni žive vage poslaničkih grla, ubrzo su neki od njih to sami potvrdili. MUP RS djeluje brzinom svjetlosti, i zaključuje da je premijerka tajno snimana i da je nakon toga snimak montiran i sklopljena izjava od snimaka izvučenih iz konteksta. Pa dobro reći ćete vi ako je neko već htio da montira izjavu, zašto je tajno snimao, kada ima stotine minuta premijerkinih javnih izjava koje su se mogle monitrati. Ni takve zlurade opaske nisu mogle omesti poznatog i proslavljenog šaljivdžiju, koji godinama nasmijava građane RS, a u slobodno vrijeme se bavi i poslom direktora policija Gojka Vasića, da zaključi kako zapravo nije važno da li je izvršeno vještačenje snimka.
Pa dobro reći ćete vi opet pa kako onda znaju da je montiran ako nije bilo vještačenja ni istrage. E pa fino, eto tako znaju. Pa dobro ako je već snimana premijerka zar nije MUP odgovoran za propust u obezbijeđenju premijerke, pitat ćete ponovo. Naravno da nije. Da bi izbjegao glupa pitanja poput navedenih, vješti šaljivdžija naređuje policijski upad u portal Klix, koji je objavio snimak. Pa zar nemaju mediji po zakonu pravo na zaštitu izvora, kao i u svim demokratskim zemljama? Ponovo ćete pitati. Pa po zakonu da, ali kakve veze to ima. Pogotovu kakve mi veze imamo sa demokratskim zemljama. I ponovo se vraćamo na početak teksta, a zar nema premijerka tragikomične despotijice pravo da u ime kriminalne hobotnice, kupi dva ili tri tričava poslanika, koji ionako ne vrijede ni pišljiva boba.
Do narednih zgoda Slavice, Željke, Gojka i ostalih šaljivdžija iz Bajine družine..
