<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Zbog riječi srpskog psihoterapeuta shvatićete da zaslužujete da budete srećni i da imate pravo da uživate u svom uspehu

ŽIVOT

Ljudi će vam sve oprostiti ako živite gore od njih…

01. august 2020, 8:26

Koliko puta ste posumnjali u sebe, u svoje mogućnosti, u to da ste zaslužili malo sreće i nagradu za ono za šta ste se trudili. Odakle taj glasić koji vam sreću kvari? Doktor Vladimir Đorđević, omiljeni psihoteraut u Srbiji, ima prave riječi za vas, pročitajte njegov Fejsbuk status kao inspiraciju i kao dobru lekciju:

Ljudi će vam sve oprostiti ako živite gore od njih…

Ako ste se bezobrazno drznuli da budete srećni i zadovoljni svojim životom lako se može desiti da naletite na izvesne probleme i neprijatnosti u susretu sa gore pomenutim.

Uostalom, stvar je potpuno geometrijski i visinski jasna - ko god pokušava da vas povuče na dno ili da vas spusti, jednostavno mora biti ispod vas. To se odozgo ni ne može izvesti. No, to je sastavni deo života. Vaše je samo da prepoznate te situacije. Kanalizaciju, gamad i lešinare, da ih saslušate, složite se, nasmejete, izbegnete sve udice i varalice koje su postavljene baš po vašem ukusu, okrenete se, odete što dalje od njih i nastavite da živite onako kako želite u skladu sa vašim sistemom vrednosti.

Idete ka svom cilju koliko god on uzvodno bio i koliko god vas struja vukla naniže. Zamislite samo kako je lososima. Jednostavno sva zabava je u penthausu sa bazenom na poslednjem spratu. Brzaci, virovi, stuja, kaskade, gravitacija i grizliji su deo igre, pa ko dopliva dopliva. Nagrada je osećaj ispunjenosti “što su pravi lososi”, zadovoljstvo, ponos, opstanak i razmnožavanje.

Zvuči poznato?

Ionako živite zbog sebe a ne zbog njih. Ukoliko počnete da usrećujete druge ljude živeći po njihovom ne samo da nikada nećete postati srećni (to jednostavno tada ni ne pokušavate), već ćete imati i savršeni alibi za vaš neuspeh i idealnog krivca koga možete okriviti za vašu nesreću što je neuporedivo smrtonosnije od samog neuspeha, jer sve možete smatrati lekcijom dok god ne počnete da kukate „ma ja sam mogao ALI oni i društvo, sudbina i život, mi nisu dali“ i posledično odustanete od svojih snova jer nema smisla počinjati iznova.

Skoro sam čuo jednu kafansku mudrost od pijanca erudite, pardon boema, s obzirom da je fakultetski obrazovan… :) “Reci ženi da je kurva. Ako se ne potresa ili nasmeje dama je. Ako se uvredi i jako naljuti, kurva je. Toliko je jednostavno…”

Mišljenje je kao dupe, svako ga ima i to je nešto na šta ne možete da utičete… Ono na šta možete je da vidite šta vas posebno vređa? I da na tome jako poradite, da jednom za svagda rasčistite to sa sobom odgovarajući sebi na pitanje da li je bilo grešaka. I da ako jeste prosto shvatite da ste samo obično pogrešivo ljudsko biće i da opraštajući sebi usvojite nove, kao granit čvrste principe koji će vas štititi od novih grešaka. Kako se ne bi više palili na jeftine provokacije i kako bi temeljno zakrpili te lokuse rezistencije minoris na svom selfu. I prosto nastavite svojim putem.

I ne manje važno, time što ćete izbrati ljude kojima ćete se okružiti, realne, ili izmišljene, vaše intimne svetionike koje ste imali privilegiju da upoznate ili svetski poznate uzore čije ćete biografije čitati ili na koje ćete se subskrajbovati na internetu, ljude koje nećete samo osluškivati, kao gore pomenute, već koje ćete slušati jer je to nešto najbolje što možete uraditi za sebe. I po kojima ćete se ravnati. Ljude koji će vam biti idoli i rol modeli, zvezde vodilje i vrlo rigorozna kontrola kvaliteta.

A takve ćete najlakše odabrati ako sebi postavite jedno jednostavno pitanje “kao ko želim da budem?” I: “šta je sve potrebno da uradim da bih takav postao?” I onda polako krenete milimetar po milimetar uz te merdevine. Prečagu po prečagu, dan za danom. Znaćete da je smer dobar ukoliko su vam noge teške, srce vam lupa, dah je plitak…I ako vam je toliko teško da želite svakog trenutka da stanete. U tim trenutcima, u mračnoj pećini, tami, mulju i svakodnevnoj vrtešci moralnih vertikal, takvi ljudi su neohodni da bi se orijentisali i spasli.

Da bi vam kada je najteže i kada ste na milisekund od odustajanja najčešće ne praznim rečima, već primerom kako žive, samo na trenutak ukazali na Svetlo na kraju Tunela koje jasno pokazuje kud je gore, a kud dole…

Živeli Učitelji Svetionici!