Nije se dalo da trolovanje kao i svaka druga zaraza na internetu i ostane tamo. Eto ga, uvuklo se među nas žive ljude. Moj komšija je živi trol. Šunja se po haustoru i krije iza ženine suknje i nikako da se suočimo po pitanju njegovog začepljenog odvoda i moje poplave u kupatilu. A to traje. Kao očajni ljubavni citat u statusu tinejdžera na društvenoj mreži za koji se taman ponadaš kako je isčezao, a on se kopiran ponovo ukaže s nečijeg drugog profila. Ni molbe, ni upozorenja, ni savjeti ni posredne prijetnje trolu ništa ne vrijede, pa ni očajničko kucanje na vrata, jer uvijek otvori njegova neznamjaništaumenejesuho žena.
Neznamjaništaumenejesuho nije sposobna razumjeti poruku dvije jednostavne rečenice – voda curi niz strujne kablove i kapa sa sijalice. Mokro je ispod vaše kade!
Sita sam od brige. Nemam snage opet dovodit u red taj plafon. Ne ustručavam se više ni upalit svjetlo kad vidim da ta voda lije. Odustala sam od upravitelja, održavatelja, policije i suda. Ostali smo sami trol i ja. On da ga ne vidim. Ja da ga čekam i pokušavam shvatit.
Ne krije li se mudrost trola u korištenju kupatila bez vode (čitaj „sranja nasuho“) u iščekivanju da mu priglupu ženu dokrajči strujni udar kroz odvod ili ga jednostavno boli briga!? Možda se ipak tog dana budu kupali zajedno.
Očajna kućanica s broja 47
