INTERVJU

Marija Nemčić: Nema nezavisnih medija

Objavljeno: 25.10.2012. - 06:00
Danas je politički pritisak na medije smiješan. Jer ako nešto što vama ne ide u korist ne objavi medij koji je dobio određenu pomoć pri finansiranju, tu vijest će objaviti drugi medij. Ne znam gdje je korist od načina finasiranja nekog medija koji se direktno stavlja u političku ovisnost, jer danas ne možete ništa zaustaviti. Mi živimo u digitalnom svijetu multimedije u kojem najveću grešku radite kad nešto pokušavate ne objaviti.
Autor: Buka intervju
Veličina slova: a a a

U organizaciji fondacije Fridrih Ebert, a povodom deset godina regionalnog dijaloga u Banjaluci je održana naučna konferencija Banjaluka-Zagreb: Na putu u Evropu. Kao učesnica u diksusiji na temu "Uloga medija u procesima u regionu - pomirenja i gradnje povjerenja" između ostalih bila je prisutna i Marija Nemčić sa Hrvatske radio televizije.

Marija Nemčić jedna je od najboljih poznavateljki javnih servisa u regionu. Na Hrvatskoj radio televiziji radi već godinama, a u toj medijskoj kući trenutno obavlja funkciju šefa odjela za međunarodnu saradnju, a i član je Izvršnog odbora za Evroviziju. Sa Nemčićevom smo za portal BUKA razgovarali o ulozi javnih servisa, uticaju politike na medije, nezavisnosti medija i odnosima među regionalnim medijima.

Gospođo Nemčić, često govorimo o ulogama javnih i privatnih medija. Koja je, po Vašem mišljenju, uloga javnih servisa?


Javni servis je defniran nekom svojom misijom. To je da je namijenjen svima i služi informiranju, jačanju političkih dijaloga, promoviranju demokracije, obrazovanju, a u njegovom programu prisutna je i zabava. Javni servis je specifičan, jer je on istovremeno servis za sve, za sve specifičnosti jednog društva, za sve manjinske grupacije i za sve različitosti. On govori o svemu, a istovremeno ide do najmanjih detalja, do pojedinca.

Koliko su javni emiteri u regionu pod uticajem političkih parija?

To oscilira od toga koliko se pojedini javni servisa razvio. Mediji su manje ovisni od političkih partija kad je zakonski uređeniji sistem javnih medijskih servisa, kad su oni finansijski neovisniji i kad je sistem plaćanja i prikupljanja pristojbe uređeniji.  Najveća ovisnost medijskog servisa stvara se onda kada se dovodi u finansijsku ovisnost. Nemamo nezavisnog medijskog servisa ako on nije finansijski neovisan. Tamo gdje imati finsijsku ovisnost direktno imate i političku ovisnost.

Na koji način se mediji, prije svega javni servisi, mogu odbraniti od političkog uticaja, odnosno mogu li uopšte?

Mora postojati volja vlasnika. Javni servis je u vlasništvu parlamenta i vlade koji predstavlja javnost. U ovom segmentu odbrane javnog servisa od politike mora postojati politička volja da se stvori politički neovisan, profesionalan i finanski neovisan javni servis. Ako nemate političku volju teško ćete samo sa super novinarima i profesionalcima stvarati medijski servis. Pored političke volje, da bi javni servis bio neovisan mora biti stvoren pravni okvir za neometan rad, a nakon toga nastupaju profesionalci.

Prema Vama, kakvi su javni servisi u BiH?

Kada je u pitanju BiH, ali i ostali djelovi regije moraju se riješiti probemi tehnološke zaostalosti, kadrovske zapuštenosti i profesionalizirati rad. Nažalost, to su procesi koji koštaju i koji dugo traju. Kada je u pitanju tehnologija, ona se mijenja iz dana u dan, a nitko od nas nema dovoljno novca da bi sa tim eksperimentisao. U BiH mora postojati volja i svijest da ovakva zemlja treba jak i neovisan javni servis. Neuređenost u svim medijima u BiH predugo traje.

Jeste li upoznati sa činjenicom da Vlada RS izdvaja sredstva za finansiranje određenih medija i kako to kometarišete?

Pitanje finansiranja javnih servisa je pitanje koje uređuje svaka zemlja članica Evropske unije. Dakle, ni u EU ne postoji sistem koji uređuje način finansiranja javnih servisa. Oni se najvećim dijelom finansiraju iz pristojbi, ali nije rijedak slučaj da se oni finansiraju iz budžeta. Naravno da je razlika ogromna ako takav zakon primjenite u Belgiji ili Francuskoj ili ako ga primjenite u BiH, Slovačkoj, Hrvatskoj i slično. Poučeni iskustvom, na sve takve pokušaje gledamo sa znakom upitnika nad glavom i sa pitanjem koliko to finansiranje dovodi medije u političku ovisnost. No, takav način finansiranja je čest slučaj, ali ja smatram da on, za našu regiju, nije dobar.

Ali kod nas taj način finasiranja nije rezervisan samo za javni servis, nego novac dobijaju i doređeni privatni mediji....

To je moguće pod uvjetom da imate napravljene javne natječaje i da znate točno što finansirate.

I to se ispoštuje, ali koliko je danas uopšte pametno od stane Vlade da „plaća“ medije?

Danas je politički pritisak na medije smiješan. Jer ako nešto što vama ne ide u korist ne objavi medij koji je dobio određenu pomoć pri finansiranju, tu vijest će objaviti drugi medij. Ne znam gdje je korist od načina finasiranja nekog medija koji se direktno stavlja u političku ovisnost, jer danas ne možete ništa zaustaviti. Mi živimo u digitalnom svijetu multimedije u kojem najveću grešku radite kad nešto pokušavate ne objaviti. Ako vijest ne objavi jedan portal, objaviće ju drugi, a neprenoseći određenu vijest, javna televizija najviše gubi, jer to stvara odnos nepovjerenja sa vlastitom publikom. I tu se ruši medijski sustav koji se gradio.

Kako biste Vi objasnili ulogu medija u procesima pomirenja i gradnje povjerenja u regiji?

Ogromna je uloga medija u toj oblasti. Čak su i mediji među sobom postigli jedan nivo pomirenja i suradnje, a toga često nismo ni svjesni. Danas je suradnja među medijima mnogo bolja nego prije 5 ili 10 godina. Mediji surađuju i na nekoj svojoj dnevnoj bazi u razmjeni informacija i podataka.

U hrvatskim medijima često se otkrivaju afere i kroz medijski kanal pritišću se vršioci kriminalnih radnji, kako je to postignuto?


Kod nas je na sceni uređena medijska slika i u takvoj atmosferi može se raditi i bolje funkcionirati. Mediji u Hrvatskoj još uvijek imaju jaku ulogu u društvu. Kad se raskrinkaju određena afere onda se ljudima vraća povjerenje u medije, a da se tako nešto desi postojala je politička volja. Prekretnica se desila 2000. godine, jer u devedesetim smo imali dosta pritisaka na medije. Kad se stvori nova klima za razvoj medija teško je vraćati se nazad. Naravno trebamo se pitati da li sve afere trebaju otkrivati mediji ili bi to trebale raditi nadležne institucije. Afere bi trebale otkrivati institucije, a ne mediji, ali današnja multimedija radi to da od njih ne možete ništa sakriti.

No i u takvoj atmosferi došlo je do gašenja Ferala?

Feral je imao ogromnu ulogu kada su u pitanju mediji. Danas je potpuno drugačije biti neovisan i objektivan nego raditi to isto 1992. ili 1993. godine i biti proglašen državnim neprijateljom. To su potpuno dvije različite situacije, ono što je radio Feral, slagali se vi sa tom političkom opcijom ili ne, su određene hrabrosti koje su bile rijetke. No, u današnjim ekonomskim uvjetima propadaju mnogi, a nažalost to nas ne brine. To je takođe veliki problem, jer ako i dalje budemo išli ovakvim ekonomskim i multimedijskim putem propašće još mnogi.

Za kraj, da Vas pitam, koliko danas možemo govoriti o slobodnom i objektivnom izvještavanju?

Nema neovisnih medija. Takvi mediji ne postoje nigdje na kugli zemljskoj, jer je svaki mediji ovisan o nekome ili nečemu. Ili je politički ovisan, ili je ovisan o svom vlasniku. Ali minimum sistema funkcioniranja medijskog servisa i njegove transparentnosti mora postojati. Danas je vrlo teško govoriti o objektivnom novinarstvu. Imamo ako mnogo interesnih lobija, vlasnike informacija koje sa njima dilaju i stvorena je velika ovisnost svih medija i ta ovisnost je više od finansijskih lobija nego od političkih. Politički lobiji su često lobiji bez novca, a svi mediji su skupi. Postići neovisan medij, po meni je, gotovo nemoguće, jer svaki medij je ovisan o nekom načinu finansiranja. Naravno, ne gubim vjeru u novinarstvo. Naravno da ima objektivnog i profesionalnog novinarstva, no na kraju morate se pitati o izvoru informiranja, koji smisao ima svaka pojedinačna informacija i koji je njen cilj.

 

Razgovarala Maja Isović

 

Vezani tekstovi:

Ivan Lovrenović:Živimo horor film sa odgođenim krajem

 

Čedomir Čupić: Srbija se ne smije svrstati ni na čiju stranu u BiH

 

 

 

 

 


 

Komentari (0)
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.


Napomena:
BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.