Povodom Svjetskog dana slobode medija koji se danas obilježava razgovaramo sa novinarima, urednicima i medijskim radnicima o stanju u medijima, slobodi medija i radu u novinarstvu u BiH.
Razgovaramo sa Elvirom Jukić - Mujkić, glavnom i odgovornom urednicom Media.ba.
Elvira, obilježio se Dan slobode medija, u tom kontekstu koliko su mediji kod nas slobodni?
Rad medija je u proteklih godinu bio globalno ugrožen, u nekim državama i blokiran, a u velikoj većini država svijeta pozicija medija je problematična i vrlo loša. Tokom pandemije se drastično pogoršao pristup informacijama i teže je bilo kretati se po terenu, što su samo neke od karakteristika novinarske profesije kada govorimo o protekloj godini.
U Bosni i Hercegovini mediji rade pod velikim pritiscima, a u svom novom pregledu stanja medija u BiH, Reporteri bez granica naglašavaju kako je polarizovana politička klima stvorila neprijateljsko okruženje za slobodu medija i da su evidentne uređivačke politike koje odražavaju etničku podjelu i govor mržnje. U dijelu za BiH se navodi i kako se novinare napada zbog onoga o čemu izvještavaju a političari podižu tužbe za klevetu kao način zastrašivanja novinara i odvraćanja od obavljanja njihovog posla.
Koliko je pandemija uticala na rad u medijima?
Kriza izazvana pandemijom uticala je na medije u smislu finansiranja, sigurnosti, resursa za produkciju i profesionalizma.
U finansijskom smislu, mnogi mediji su zabilježili pad prihoda od oglašavanja, smanjenje broja uposlenih i saradnika, a to se odrazilo na spremnost novinara da uvide probleme u radu njihovih medijskih kuća i u svom neposrednom okruženju. Možete čuti i one koje kažu kako su sretni što imaju bilo kakav posao u vrijeme krize, ali i onih koji gube motiv uopšte da se bave ovim poslom, a nijedno nije dobro za društvo.
U smislu sigurnosti, novinarima je bilo otežano kretanje, pristup informacijama, istraživanje, dozvole i druga logistička pitanja koja su oduzimala vrijeme i pažnju od konkretnog novinarskog posla.
Budući da su bili smanjeni prihodi medija, bili su smanjeni i resursi potrebni za nesmetan rad, a ograničenja putovanja uticala su na kvalitet medijskih formata, pogotovo u segmentu televizije. S jedne strane su mediji bili ugroženi pandemijom, ali s druge su neki iskoristili šansu i pokušali da se pozicioniraju na bolje. Nije bilo jednostavno ni onima koji su “radili od kuće” i koji su pritom uz dugotrajno radno vrijeme radili na razumijevanju zahtjevnih tema iz oblasti zdravstva i ekonomije kako bi to prezentovali publikama koje ih prate.
Ono što je definitivno obilježilo ovu prvu pandemijsku godinu su dezinformacije o tome kako je novi koronavirus laž i kako su vakcine loše za ljude, kako postoje strahovi od navodne masovne kontrole i da je to smišljen projekt kako bi oslabio ekonomije pojedinih država svijeta. Širenje dezinformacija je negativno uticalo na novinare jer se stvara percepcija da se radi o jednoj grupi ljudi i onda ih se napada.
Koliko god govorimo o pritiscima i teškoćama, u nadi da će biti bolje, ipak dođemo i do onoga što je bilo dobro a to je da su mediji svojim upornim izvještavanjem pa i istraživanjem pokazali da su vrijedan dio ovog društva.
Kada je sloboda medija u pitanju koji su kod nas najveći problemi?
Instrumentalizacija medija a time i novinara koji u njima rade najštetnija je po interes javnosti. Kroz uspostavljene mehanizme finansiranja i trgovanja uticajem, mnogi mediji bez prigovora obavljaju partijski posao, obračunavaju se sa podržavaocima protivničke političke opcije i služe kao kanal i alat za ostvarivanje interesa političkih elita. Polarizacija u medijima direktna je posljedica toga. Jedan od problema je svakako nizak nivo plata i neriješeni radno-pravni odnosi s novinarima, o čemu se nažalost većinom šuti s utiskom da se ništa ne može promijeniti. I mislim također da je potrebno još mnogo toga uraditi na osnaživanju onih koji rade u medijima, u smislu da ne treba da se boje da glasno kažu koji su to problemi o kojima treba da pokrećemo diskusije, a mediji daju podršku na svoj način.
Koliko je sloboda medija važna za razvoj normalnog društva?
Mediji su od suštinske važnosti za razvoj demokratskog društva koje osigurava poštovanje prava pojedinaca bez obzira o kome se radi. Mediji služe i onima na vlasti da komuniciraju ono što rade do javnosti, ali treba da služi i građanima da kroz medije iznesu kritike o konkretnim potezima koji se prave u njihovo ime.
Sloboda medija ugrađena je u principima ideja o slobodi kojima se vode sve razvijene demokratkse zemlje. Obično se uloga medija posmatra kao uloga psa čuvara društva. Slobodni mediji upravo mogu i treba da budu korektiv vlasti i da rade u interesu građana koji će, uz pomoć medija, da čine društvo boljim, da pozivaju na odgovornost i da ukazuju na probleme.
Sa kojim problemima se konkretno vi susrećete u svom radu, šta biste ovim putem izdvojili i na šta bi javno apelovali da se promijeni?
Kada govorimo o oblasti razvoja medijskog profesionalizma i oblasti istraživanja i edukacije medija, najveći problem sa kojim se susrećem je šutnja novinara o određenim temama, nekada i nejasan strah da anonimno nešto objavim. I sami pojedini mediji su netransparentni vezano za njihov rad, za njihovo vlaštvo. Također mislim da je potrebno mnogo više solidarnosti među novinarima. A definitivno su potrebne i edukacije novinara u BiH iz različitih oblasti.
