Aktivistica i pravnica Maida Šabeta za BUKU: Što je društvo u gorem stanju, to je aktivizam neophodniji

U BiH je aktivizam jako težak. Zahtjeva mnogo odricanja, od materijalnog, do socijalnog. U BiH ima mnogo aktivizma, iako javno neosjetnog

Maja Isović Dobrijević / 08. Novembar 2019

Foto: Privatna arhiva

 

Maida Šabeta aktivistkinja je i pravna specijalistkinja za prava životinja i životnu sredinu iz Sarajeva. Ona je predsjednica udruženja EVA, organizatorica kampanja za PETA Njemačka, projekt koordinatorica Fur Free Alliance i organizatorica kampanja Climate Save Movement za Evropu. U žižu javnosti došla je kada se zalagala da BiH odustane od uzgoja životnja zbog krzna.

O svom aktivizmu nam kaže da je u njemu od studenstkih dana, a vjeruje da će i pozne godine dočekati boreći se za bolje društvo. Maida kaže da je oduvijek imala snažnu potrebu da progovori protiv bilo koje vrste društvene nepravde.

„Takva sam bila još u školi, pogotovo u gimnaziji. A konkretan početak mog aktivističkog života je počeo dok sam bila na fakultetu. Najprije sam se počela baviti intenzivno borbom za prava životinja još 2007. godine, a par godina kasnije i zaštitom životne sredine“, prisjeća se Maida.

 

 

Ona kaže da je u svakoj zemlji važan aktivizam, ali dodaje da ni u jednoj državi ne „cvjetaju ruže“, kao što se to nama u BiH čini.

„Živimo u demokratskom društvu, koje po pravilu omogućava pojedincima i grupama da na ovaj ili onaj način utječu na promjene. U BiH je aktivizam jako težak. Zahtjeva mnogo odricanja, od materijalnog, do socijalnog. U BiH ima mnogo aktivizma, iako javno neosjetnog. Što je društvo u gorem stanju, to je aktivizam neophodniji. Trebalo bi da svi građani koji su nezadovoljni, da se aktiviraju, jer je to jedini način da se natjeraju predstavnici naroda (vlast), odnosno adekvatno informišu o tome šta i kako treba mijenjati. Kod nas je najveći problem što većina građana prati dešavanja i pasivno komentariše, kritikuje, ali nikako ne pokušavaju da bilo što naprave s ciljem promjene. Nedostaje kolektivna svijest o snazi svih nas zajedno ili čak pojedinačno. Još uvijek se osjećaju posljedice socijalizma, gdje se nije moglo, tek tako, aktivno uključiti u društvene promjene, uticaj na donošenje novih zakona ili izmjene postojećih“, rekla je za BUKU Maida.

TEŠKO JE BORITI SE ZA PRAVA ŽIVOTINJA

Kada je riječ o zalaganju da se zaustavi uzgajanje životinja koje se kasnije brutalno ubijaju zbog krzna iako je BiH propustila priliku da zakonski tome stane u kraj Maida kaže da bitna nije izgubljena, jer je suprotna strana namjeravala da izbriše zabranu uzgoja životinja radi krzna u BiH, na kraju je ilegalno, protuustavno produžen rok stupanja na snagu ove odredbe o zabrani.

„Prema informacijama, koje smo dobili od Kancelarije za veterinarstvo BiH, farme činčila više nisu u funkciji u našoj zemlji. Zbog navedenog očekujemo donošenje nekog prelaznog rješenja i konačnu zabranu. Generalno je u svim dijelovima svijeta teško boriti se za prava životinja, jer je to marginalna tema našeg društva. U BiH je to, naravno, mnogo teže nego bilo gdje u Evropi, zbog situacije u kojoj se nalazi naša zemlja. Međutim, ipak upornim radom, sve se može postići, pa čak i kod nas. I ako se prava životinja mogu bez problema 'gurati' u našoj zemlji, može se tek zamisliti koliko je lakše raditi na temama direktno vezanim za ljude, ljudska prava i slično“, kaže Maida.

Maida podsjeća da je BiH prva država svijeta koja je potpuno zabranila životinje u cirkusima.

 

„Četvrta smo zemlja svijeta koja je zabranila 2009. godine uzgoj životinja radi krzna – zabrana je još uvijek tu, ali nije stupila na snagu. Međutim, odnos našeg društva prema životinjama je katastrofalan. Često citiram Milana Kunderu u kontekstu konkretno našeg društva: 'Istinski moralni ispit čovječanstva, ispit koji je temelj svega ostaloga, očituje se u odnosu prema onima koji u potpunosti zavise o našoj milosti, a to su životinje. Na tom je polju čovječanstvo pretrpjelo potpuni poraz, poraz koji je toliko potpun da svi ostali porazi proizlaze iz njega'“, kaže Maida.

KAKAV JE NAROD TAKVA JE I VLAST

Kada je riječ o pozitivnim primjerima država na koje se BiH može ugledati trenutno je Kanada među najboljim zemljama svijeta, a u Evropi možda Njemačka ili Holandija.

Maidu smo pitali koliko je današnja bh politička vlast spremna da se suoči sa ovim problemom ili je i dalje očigledno da radi u ličnu korist pojedinaca ne brinući za ekolikogiju i životinje.

„Treba krenuti od komplikovanog ustrojstva naše zemlje. Kad odete u Bugarsku, onda saznate da mi nismo najgora zemlja svijeta po pitanju korupcije. Nije ništa puno bolje ni u našoj bližoj regiji. Svi političari do sad su imali vremena da saslušaju sve što sam imala da prezentujem. Svako ima sluha kada se pristupi na korektan način, bez automatskog napada unaprijed (što mnogi rade, nažalost). Što se tiče spremnosti, lično se nisam susrela sa negodovanjem ili nezainteresovanošću. Opet se vraćamo na prvu rečenicu, mnogo toga koči komplikovano ustrojstvo naše zemlje. Inače znam reći da je vlast onakva kakav je narod. O ekologiji, klimatskim promjenama nema svijesti. Ili ima, ali ljudi to ne shvataju ozbiljno, jer im se budućnost čini dalekom“, kaže Šabeta i dodaje da se ne može mnogo napraviti bez radikalne političke promjene.

„Kod nas se radikalna promjena očekuje od 1995. i pesimista sam. Mislim da ćemo čekati još dugo da do toga dođe. Ali ne tako dugo, ukoliko se više ljudi aktivira i ne bude gubilo nadu“, kaže ona. Maida je rekla da je tokom godina rada naučila da se vodi krajnjim ciljem bez obzira na prepreke.
„Prepreke su tu da nam oduzimaju fokus i energiju, ako obraćamo mnogo pažnje na njih. Vjerujem da su porazi samo put ka cilju. Nijedan uspjeh se nije desio u prošlosti, u istoriji bez niza prethodnih poraza“, ističe.

BUDUĆE GENERACIJE NISU APSTRAKCIJA

Na pitanje razmišljamo li danas o ekologiji, odnosu prema prirodi i životinjama i na neki način o svijetu koji ostavljamo budućim generacijama Maida nam kaže da se danas generalno ljudi boje negativnih vijesti.

 

„Zbog toga se kriju u zoni komfora i nastoje da ne razmišljaju o tome. Ali kada su buduće generacije u pitanju, ne smijemo sebi to dozvoliti. Buduće generacije nisu apstrakcija. To su naša djeca. Ne razmišljati o tome kakve uslove života im ostavljamo odnosom prema okolini danas, znači da ne volimo svoju djecu, da nam nisu bitna. Ja lično nemam djecu, ali ne želim biti dio uzroka jako teškog života djece koja dolaze. Kad su životinje u pitanju, na neki način smo hipnotisani idejom da su one tu da ih iskorištavamo i radimo od njih što želimo. Zaboravljamo da su to jednako živa bića kao mi, da osjećaju bol, patnju, tugu jednako kao mi. Svjesni smo toga samo kada su nam 'bliske' životinje u pitanju: pas ili mačka. Ali, razlike između psa i mačke na jednoj i činčile, krave ili ptice na drugoj strani nema mnogo. Trenutno je preko milion životinjskih vrsta na rubu istrebljenja, a sve to zbog industrijskog uzgoja životinja za ljudske potrebe. Svake sekunde se krči hektar šume i svakih 6 sekundi se krči hektar amazonske prašume radi proizvodnje hrane životinjskog porijekla. Time se narušavaju i uništavaju prirodna staništa, biodiverzitet, a to utiče direktno i na nas. Najbitnija vrsta je pčela, koja se nalazi na listi najugroženijih vrsta. Kada nje ne bude, životu na Zemlji slijedi kraj“, ističe Maida.

Kada je riječ o budućem radu Maida kaže da viid kako pozne godine dočekuje kao aktiviskinja.

„Naravno, nikada neću odustati. Prije stotinjak godina nas dvije ne bismo radile ovo što radimo sada. Ženska prava su bila apstrakcija, bile smo predmet, a ne osobe. Ista je stvar bila sa tamnoputim ljudima. Samo upornost donosi kvalitetne promjene u društvu i da su aktivisti i aktivistkinje pokreta za prava žena i protiv robovlasništva lako odustajali, danas bi sve bilo mnogo drugačije“, kaže na kraju razgovora za BUKU Maida Šabeta.

 


Buka preporuka

Intervju

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.