Banjalučki bend REVOLT za BUKU: Okrenuli smo se nezavršenom poslu koji smo trebali ranije uraditi

Banjalučki alter rok sastav Revolt nakon deset godina pauze ponovo se aktivirao, ušavši u studio i snimivši odlične pjesme: Zemlja, Antagonist, Snovi, a trenutno rade na snimanju pjesme Bijes je dar.

Ernest Bučinski / 27. Juli 2020

 

Njihov novi album zvaće se Kontrakcije, a pjesme stvaraju svi članovi benda. Materijal snimaju u Kosnik studiju kod Dejana Savića, drugog gitariste benda, koji radi produkciju albuma.

Revolt je oformljen u Banjaluci 1995. godine i iza sebe ima studijski album U kući bola. Bend je sarađivao sa mnogim poznatim muzičarima, odsvirao mnogo koncerata na domaćem, ali i stranom terenu, sarađivao na muzičkim projektima i okupio zavidan broj fanova koji su sve ovo vrijeme čekali na njihov “come back”. O dosadašnjoj karijeri, povratku na scenu i planovima razgovarali smo sa Draškom Kremenovićem, prvim vokalom benda.

Revolt je dugo pauzirao. Šta je bio razlog tome? Da li je došlo do zasićenja, niste bili zadovoljnji statusom benda na sceni ili nešto treće?

Pauza je bila otprilike desetak godina, i nakon tako duge pauze, mi počinjemo kao nov bend sa starim imenom. Razlog našeg obustavljanja svih aktivnosti benda nije ni zasićenje ni nezadovoljstvo već jedna vrsta životnog razlaza u jednom trenutku. Ukrstili su se životni putevi. Neke od nas život je odveo na stranu gdje se privatni život i nove obaveze nametnuo kao neizbježnost, pa se i rad benda zamrznuo.

Koliko li si zadovoljni onim što je Revolt do sada postigao?

Po meni Revolt je definitivno morao i trebao da ima do sada najmanje tri snimljena albuma. Sa onim što smo uradili do sada, zadovoljni smo, naravno, ali je više nego očigledno da je moglo i mnogo više.

Kakve uspomene nosiš iz tog vremena kada ste formirali bend i polako ulazili u ozbiljnije muzičke vode?

Uh, davno je bilo kad je bend nastao i dosta toga se promjenilo u muzičkom svijetu i u doživljavanju same muzike i pristupu muzici. Mi smo u taj svijet zakoračili kao potpuni entuzijasti sa svojim određenim i neodređenim očekivanjima. Jer, treba to napomenuti, to je period odmah nakon rata, nakon sveg zla koje se dešavalo među ljudima na ovim prostorima. Otud i ono, zašto jednostavno  Revolt kao ime benda? Pa šta drugo nakon svega toga ako ne Revolt. Iz srca, iz duše, iz glave, iz grla, iz gitare. Mladi smo bili, imali nekakav stav, razmišljanje o svijetu oko sebe. Pisali smo i svirali o nama, o ljudima oko nas, problemima. Mali broj ljudi zna da je prvi naziv benda bio God’s Food.

Radili ste sa mnogim poznatim muzičarima, snimili muzičku numeru za album Iznad istoka i zapada, hoće li u budućnosti biti sličnih projekata?

Istina, nastupali smo mi sa prilično poznatim bendovima i učestvovali smo na toj kompilaciji koja je prošla kako je prošla. Ne vjerujem da će biti nešto sličnog ponovo.

Jedan dio publike Revolt smatraju kultnim bendom.

Ma gdje kultni status sa jednim albumom? To je neozbiljno. Daleko smo mi od toga.

Evo nakon deset godina okupljate se i radite na novim stvarima. Da li se vaš sadašnji zvuk razlikuje od zvuka koji ste imali na prvom albumu?

Zvuk sa ovog novog albuma koji je u pripremi, definitivno se razlikuje od nađeg prvog izdanja i to je sasvim prirodno. Naime, veliki je jaz u godinama između dva materijala. Imamo pjesama koje su ostale nesnimljene i one čekaju da budu studijski napokon zabilježene, a svakako da ima i potpuno novih stvari.

Ti i Milan ste origialni članovi benda. Ko je novi u ekipi i kako je došlo do saradnje sa tim muzičarima? Da li ih znate od prije, u kojim su bendovima svirali prije Revolta?

Tu su još Dejan koji je uz Revolt još od turneje po Italiji iz 2002. godine. On je takođe član i veoma uspješnih banjalučkih bendova Sopot i Tanker. Dalje, bubnjeve nam svira Damir Vukelić s kojim takođe bend dugo sarađuje. Bas gitara je ustupljena Karlu, koji je svirao u bendu Pajperov smijeh, a zamijenio je Branka, nekadašnjeg basistu metal grupe Tanker. Uz mene, kao vokala povratnika, tu je Bojan, sa iskustvom sviranja  u bendu Kleimor. Milan je gitarista sa obavezama u još jednom banjalučkom bendu, Shizomantra.

Gdje su stari članovi benda?

Stari članovi su manje  više okrenuti privatnim obavezama i nisu u muzičkim vodama.

Draško, šta te je pokrenulo da se ponovo vratiš muzici?

Bilo je tih kontakta iz benda stalno, proteklih godina. Milan, Damir, Branko i Bojan su oživili tu priču, naposljetku i Dejan. Ja sam se priključio prije nešto više od godinu dana. Oni su razrađivali aranžmane za veliki broj pjesama koje su već postojale a neke su osmislili kao novitete.  Mene lično nije ništa posebno pokrenulo, ali volim da se našalim jer su mi klinci jednom rekli da je cool što im ćale ima bend (smijeh). Ne znam, valjda se napokon pojavilo malo slobodnog vremena. Otkud znam, nešto u meni se okrenulo ka “nezavršenom” poslu koji smo trebali ranije uraditi.

Planirate li napraviti promociju u vidu neke kraće turneje po regionu, naravno kad sve ovo prođe s Covidom-19?

O turnejama nismo razmišljali do sada, jer nismo bili koncertno aktivni. To je još daleka priča za nas. Možda bi realnije bilo razmišljati o učešću na jednom od muzičkih festivala u susjednim zemljama gdje bi bilo vremena i prilike da se ponovo čuje za banjalučki bend Revolt.

Revolt je osnovan devedesetih kada je, uprkos teškom vremenu, rokenrol imao više i bendova i publike. Ima li šanse da se scena barem upola vrati na nivo tog vremena?

Već smo pominjali vrijeme i situaciju kada je naš bend oformljen.To su bila drugačija vremena. Bez masovnog korišćenja Interneta, bez tolike količine informacija o bendovima, o muzičkim inovacijama, o načinu održavanja proba, o broju festivala, o brzini dijeljenja informacija među bendovima, o gomili bitnih i nebitih stvari koje se tiču doživljaja bavljenja muzikom. S ove distance, mislim da je ono nekada bio zdraviji pristup muzici. Sad je kudikamo lakše. Da li je i kvalitetnije, neka zaključi svako za sebe. Bendova je bilo više, bilo je izgleda više iskrene „gladi“ za muzičkim ličnim izražavanjem. Neko jednom reče da je u tzv. Slobino vrijeme, u Srbiji, bila najkvalitetnija muzička scena. Možda je slično i kod nas ovdje. Volio bih samo da  to „BL scena“ definitivno zaobiđemo.

Revolt nikada nije bio kaver bend. Trudili ste se gurati svoje pjesme, prenijeti publici poruku i iskazati kritičko mišljenje o postojećem stanju u društvu. U principu to i jeste smisao bavljenja rokenrolom. Koliko je takvih bendova danas na sceni i ima li publike koja slijedi takve bendove?

Sasvim sigurno postoje bendovi koji imaju svoje sljedbenike. Da li zbog tekstova, muzike ili uopštenog stava koji taj bend zastupa. Kao što si kazao, rokenrol i jeste takva buntovnička kultura i sasvim je prirodno da određeni bendovi pobuđuju vrstu posebnog uzbuđenja u mladim ljudima, naročito. Fanovi su fanovi, jednostavno. Mi stariji sada samo kritikujemo i gunđamo i nikada nećemo raditi obrade (smijeh).

Da li će vas publika u skorije vrijeme moći čuti i uživo?

Situacija s Covid virusom nas je poprilično usporila u radu i stvaranju. Da nije bilo svega ovog, vjerovatno bi Revolt imao par zakazanih svirki i tako bi publika mogla da nas vidi i čuje uživo. Nadamo se da će se stvoriti uslovi za normalnije funkcionisanje društva i da ćemo napokon zasvirati onako žestoko i energično kao i dvadesetak godina ranije.


Buka preporuka

Intervju

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.